Kupovna moć hrvatske minimalne plaće među najnižima u Europi

Broj primatelja minimalne plaće će se povećati kako bi poslodavci dobili subvenciju

Sudeći po nedavno objavljenim rezultatima analize Eurofound-a o minimalnim plaćama u EU Hrvatska se nema čime pohvaliti.

Iako je minimalna plaća u 2017. porasla za 5 posto godišnje, njen iznos prilagođen za kupovnu moć bio je među najnižima u EU. Gora primanja na minimalcu ostvarili su samo Bugari, Latvijci i Litvanci. Prilagođena minimalna plaća u Hrvatskoj bila je samo 62 posto minimalne plaće u Sloveniji ili 71 posto minimalne plaće u Poljskoj. Usporedbe s Irskom ili Njemačkom su još poraznije. Hrvatski minimalac je 49 posto Irskog i samo 42 posto Njemačkog.

Slika 1. Minimalna plaća u 2. kvartalu 2017. (PPS)

Rast minimalne plaće u Hrvatskoj i u 2018. je iznosio 5 posto. No, to nije bitno promijenilo položaj Hrvatske. Dapače, ako se taj rast promatra u nominalnim iznosima, sve posttranzicijske zemlje osim Slovenije povećale su minimalnu plaću više od Hrvatske (u Sloveniji je ona rasla 4,7 posto). Primjerice Poljska je nominalno povećala minimalnu plaću isto za 5 posto, Slovačka za 10,3 posto, Češka za 10,9 posto, Latvija za 13,2 posto, a Rumunjska za ogromnih 52 posto. Nešto su bolje prošli hrvatski radnici po pitanju realnih povećanja minimalne plaće.

No, takva zaostajuća dinamika kretanja minimalne plaće nije samo karakteristika posljednje dvije godine već je to hrvatski trend u posljednjih 8 godina. Naime, Slika 2 pokazuje kako su sve posttranzicijske zemlje EU u razdoblju od 2010. do 2018. ostvarile veći i nominalan i realan porast minimalne plaće. Primjerice, minimalna plaća je Slovencima u promatranom periodu porasla za 30,6 posto dok je Hrvatima porasla za svega 12,3 posto.

Slika 2. Nominalna i realna promjena minimalne plaće od 1. siječnja 2010. do 1. siječnja 2018.

Hrvatski poslodavci su vrlo uspješni kada je u pitanju lobiranje oko minimalne plaće

U Hrvatskoj minimalnu plaću predlaže ministar rada nakon konzultacija sa socijalnim partnerima.

U okviru tih konzultacija u posljednjih 5 godina predstavnici sindikata tražili su povećanje udjela minimalne plaće u prosječnoj plaći i njeno približavanje prema 50 posto, dok su predstavnici HUP-a konstantno najavljivali da će u slučaju povećanja minimalne plaće doći do velikog gubitka radnih mjesta, propadanja poduzeća, gubitka konkurentnosti, a u velikoj se mjeri isticao i podatak da je naša minimalna plaća iznad razine usporedivih zemalja. Postojalo je i otvoreno lobiranje od strane poslodavaca za ukidanje zakonskog određivanja minimalne plaće. Ovo potonje bi zbog vrlo slabe kontrole rada te u pojedinim segmentima niske pokrivenosti kolektivnim ugovorima bilo vrlo štetno, čega su bile svjesne i sve dosadašnje vlade pa se ti prijedlozi poslodavaca nikada nisu ozbiljno razmatrali. U konačnici 22 od 28 zemalja imaju zakonski uređenu visinu minimalne plaće, a one koje nemaju poput Danske, Švedske, Finske, poznate su po kvalitetnom i uspješnom socijalnom dijalogu te korporativnoj kulturi koju hrvatski poslodavci tek trebaju dostignuti.

No, iako se minimalna plaća i dalje određuje zakonom, gore prikazani podaci pokazuju da su u svojim nastojanjima obuzdavanja rasta minimalne plaće naši poslodavci očigledno bili uspješniji nego poslodavci u nama usporedivim zemljama.

Krajem prošle godine ministar Pavić je predstavio Izmjene Zakona o minimalnoj plaći (vidi ovdje). Te izmjene su dovele do ranije spomenutog povećanja za 5 posto, odnosno do rasta neto minimalne plaće na 2.751,84 kn. Pozitivno je što se uz to povećanje Izmjenama spriječila i dosadašnja zlouporaba od strane nekih poslodavaca koji su u minimalnu plaću uračunavali sve moguće dodatke tako da osoba koja je radila i prekovremeno i neradnim danima nikada nije mogla dobiti više od samog iznosa minimalca.

No, u nedostatku kreiranja bilo kakvih kompenzacijskih mjera za poslodavce kojima bi povećanje minimalne plaće moglo uzrokovati probleme, a vjerojatno i pod pritiskom poslodavaca, ministar Pavić je u Izmjenama predložio sljedeće:

Prijelazne i završne odredbe iz NN 130/17

Članak 2.

Za sve radnike koji su u mjesecu prosincu 2017. godine prema ugovoru o radu, pravilniku o radu, kolektivnom ugovoru ili posebnom propisu imali ugovorenu, utvrđenu ili propisanu plaću do iznosa minimalne plaće ili u iznosu minimalne plaće, a koji i nastavno u 2018. godini imaju ugovorenu, utvrđenu ili propisanu plaću do iznosa minimalne plaće ili u iznosu minimalne plaće, mjesečna osnovica za obračun doprinosa na osnovicu prema plaći, utvrđena prema propisima kojima su uređeni doprinosi za obvezna osiguranja, umanjuje se za 50% iznosa minimalne plaće ili razmjernog dijela minimalne plaće koja je propisana za mjesec osiguranja za koji se vrši obračun, i to do trenutka ugovaranja, utvrđivanja ili propisivanja plaće koja je viša od iznosa minimalne plaće.

Ovakvo rješenje, umjesto ciljane pomoći ugroženim poslodavcima je nerazumno i štetno, to više što su i sami predstavnici HUP-a naglašavali kako u skupini svih koji isplaćuju minimalnu plaću postoji samo manji dio poslodavaca koji s povećanjem minimalne plaće dolaze u financijski ozbiljno otežanu situaciju. Ovim rješenjem nagrađuju se svi koji isplaćuju minimalnu plaću, neovisno o tome je li to uvjetovano njihovom djelatnošću i tržišnom konkurencijom ili je to njihov način ostvarivanja ekstra profita.

Da bi stvar bila gora, ovakvim prijedlogom vjerojatno će se broj osoba na minimalnoj plaći tijekom ove godine povećati jer će poslodavci one koji su bili nešto iznad minimalca vjerojatno pokušati staviti na minimalac kako bi iduće godine ostvarili subvenciju. Isto tako ovim se rješenjem poslodavce demotivira da tijekom godine pokušaju povisiti plaću osobama koje su na minimalcu jer za te osobe iduće godine više neće ostvariti subvenciju.

Ovakav neselektivan potez pokazuje da Vlada smatra da je plaća za puno radno vrijeme u iznosu od 2.751 kunu prihvatljiva cijena rada koja omogućava dostojan život građanima RH te stoga sve poslodavce koji ju isplaćuju, neovisno u kakvom se položaju nalaze, treba nagraditi i dodatno motivirati da s takvom politikom i nastave.