Institut za javne financije o smanjenju plaća u javnom sektoru: Ni smisla ni koristi

Fiskalni učinci privremenog hipotetskog smanjivanja bruto plaća financiranih iz proračuna opće države „relativno“ su skromni, a posljedice zbog utjecaja na ključne ekonomske pokazatelje mogu biti dugotrajne i velike. Ako plaće, koje bi eventualno bile smanjene tijekom ove krize, nakon završetka pandemije ne bi bile vraćene na početnu razinu, sadašnje bi kolektivno rezanje svakoj budućoj vlasti olakšalo zadržavanje statusa quo, odnosno neprovođenje strukturnih reformi. Upravo to se dogodilo tijekom prošle recesije, piše u analizi Instituta za javne financije

I posljednjih dana, kao i godinama prije, predlaže se smanjenje plaća u javnom sektoru (primjerice ovdje i ovdje) kao da ova situacija nije nešto izvanredno i nešto sasvim drugo od svega što smo dosad vidjeli. Oglasili su se i neki vladajući političari (vidi ovdje i ovdje), i predsjednik Zoran Milanović (vidi ovdje). Međutim, nitko nije objasnio kome bi točno smanjio plaću, kada, za koliko, koliko bi novaca tako namaknuo, gdje bi taj novac upotrijebio, ili dao procjenu kakav bi efekt postigao smanjenjem plaća i upotrebom tih sredstava na drugom mjestu. Za sada izgleda kao uobičajena priča bacanja ideja „napamet“, no ako se na takve ideje zalijepe mediji i političari, a što se neminovno dogodilo, te ako se one propagiraju relativno agresivno, što se također događa, one postaju relevantne. Uz prethodna, postavlja se i pitanje kakva je praksa u drugim zemljama?

Neke od odgovora u ponedjeljak je objavio Institut za javne financije (IJF). Istraživači IJF-a u tekstu pod nazivom Između čekića i nakovnja: što s plaćama financiranima iz proračuna opće države u vrijeme koronakrize?  zaključuju kako bi fiskalni učinci smanjivanja plaća koje se isplaćuju iz proračuna opće države bili skromni (od 0,38 posto do 1,22 posto BDP-a), a posljedice utjecaja na ključne ekonomske pokazatelje (BDP, proračunske prihode te posredno deficit i javni dug) mogu biti dugotrajne i velike.

Istraživači IJF-a su napravili četiri simulacije progresivnog smanjivanja plaća koje se isplaćuju iz proračuna opće države odnosno smanjivanja plaća 365 tisuća zaposlenih u javnim i državnim službama (zdravstvo, obrazovanje, socijalna skrb, ministarstva, agencije, vojska, policija…) te zaposlenih na lokalnoj razini. U obzir nisu uzete plaće zaposlenih u javnim poduzećima i lokalnim komunalnim poduzećima jer istraživači te osobe nisu mogli identificirati u podacima Porezne uprave ne temelju kojih su simulacije rađene.

Sve četiri simulacije rađene su uz pretpostavku progresivnog smanjivanja plaća, odnosno uz pretpostavku da se manje plaće smanjuju za manji postotak od velikih plaća. Iako je upitno kako bi se takvo smanjivanje plaća tehnički provelo, takav pristup posljednjih dana propagira većina zagovornika rezanja plaća u javnom sektoru pa su sukladne tome i analize IJF-a.

Onaj najmanje agresivan scenarij smanjivanja plaća, a samim time vjerojatno i najrealniji za provedbu (vidi Slika 1.) doveo bi do godišnje uštede od 2,3 mlrd kuna, a ako bi se izuzelo 94 tisuće trenutno zaposlenih u zdravstvu, vojsci i policiji, odnosno ako bi se smanjenja plaća poštedjeli oni koji su trenutno na prvoj liniji borbe protiv širenja koranavirusa, onda bi procijenjena ušteda bila 1,5 mlrd kuna.

Slika 1. Prikaz progresivnog oporezivanja na temelju kojeg je rađena projekcija IJF-a – 1. scenarij

Izvor: IJF

Navedeni scenarij pretpostavlja da se bruto plaće do razine od 4.500 kune ne smanjuju, a od tog iznosa da smanjenje progresivno raste do iznosa bruto plaće od 36.500 te da na toj razini iznosi 40 posto bruto plaće.

U scenariju agresivnijeg smanjenja plaća koji podrazumijeva da se sve plaće od 6.000 do 20.500 kuna bruto smanje za 20 posto (vidi Slika 2.) na godišnjoj razini na plaćama svih zaposlenih uključenih u analizu može se ostvariti ušteda od 4,9 mlrd kuna, odnosno 3,4 mlrd kuna ako se izuzme zdravstvo, policija i vojska.

Slika 2. Prikaz progresivnog oporezivanja na temelju kojeg je rađena projekcija IJF-a – 2. scenarij

Izvor: IJF

Kako bi se bolje stekao dojam o kakvim je smanjenima riječ, korisno je brojke kojima su baratali istraživači IJF-a prevesti u neto iznose. Uz pretpostavku maksimalnog poreznog opterećenja (prirez od 18 posto i bez uzdržavanih članova obitelji) bruto plaća od 6.000 kuna u neto iznosu daje 4.573 kune, a nakon smanjenja bruto iznosa za 20 posto ta bi plaća davala iznos od 3.840 kuna neto. Bruto plaća od 20.500 kuna daje neto iznos od 12.888 kuna, a nakon smanjenja bruto iznosa za 20 posto ta bi plaća davala 10.537 kune neto. Bruto plaća od 36.500 kuna u neto iznosu daje 22.063 kune, a nakon smanjenja bruto iznosa za 40 posto davala bi neto iznos od 13.691 kune.

U kontekstu potencijala samih ušteda istraživači IJF-a ističu:

„Pretpostavljeni scenariji i simulacije ukazuju kako su čak i uz pomalo „drakonske“ rezove plaća u općoj državi učinci relativno skromni, posebice imajući u vidu znatna sredstva koja su potrebna za pomoć privatnim poduzećima. Osim toga, pri izračunu nije uzet u obzir cijeli niz popratnih učinaka koji bi mogli umanjiti ili čak potpuno eliminirati projicirane uštede. S obzirom na kompleksnost situacije u kojoj se cijelo društvo trenutačno našlo, takve neizravne učinke nemoguće je precizno kvantificirati, no ne smije ih se ni zanemariti.“

Neki od popratnih učinaka koje istraživači IJF-a ističu su:

• “Umanjenje raspoloživog dohotka smanjenjem plaća financiranih iz proračuna opće države u aktualnoj bi situaciji moralo rezultirati i dodatnim padom potrošnje i, općenito, agregatne potražnje, te posljedično i snažnijim padom BDP-a te proračunskih prihoda. Time bi stvarne proračunske uštede zbog izravnih i neizravnih učinaka umanjenja plaća zaposlenih u općoj državi bile mnogo manje od prikazanih…”
• „Smanjenje plaća koje terete proračun opće države u najboljem bi scenariju umanjilo ionako drastičan porast javnog duga za svega 1,22% BDP-a godišnje. U situaciji kad svi međunarodno relevantni kriteriji i naputci o kontroli javnog duga padaju u vodu, treba dobro promisliti vrijedi li zbog takvih ušteda riskirati smanjivanje proračunskih prihoda i dodatnu ekspanziju javnog duga.“

Korisno je istaknuti i sljedeće napomene istraživača IJF-a:

• „Mnogi vrijedni poslovi u javnoj upravi i administraciji već su ionako slabo plaćeni, što je tijekom godina rezultiralo negativnom selekcijom, odnosno odljevom visokoobrazovanog stručnog kadra čija su mjesta silom prilika popunjavale manje kompetentne osobe. Daljnja smanjenja plaća dodatno bi snizila efikasnost javnog sektora i kvalitetu javnih usluga. U dugom roku to bi dovelo do dodatnog pada povjerenja u državne institucije, što je suprotan učinak od onog kojim licitiraju zagovaratelji trenutnog smanjenja plaća u javnom sektoru.“
• Ako plaće, koje bi eventualno bile smanjene tijekom ove krize, nakon završetka pandemije ne bi bile vraćene na početnu razinu, sadašnje bi kolektivno rezanje svakoj budućoj vlasti olakšalo zadržavanje status quo, odnosno neprovođenje znatnijih strukturnih reformi. Upravo to se je dogodilo tijekom prošle recesije. Nažalost, do sada nije bilo političke volje za reforme, a upravo bi ova kriza mogla poslužiti kao savršen okidač za takve rezove. Dakle, umjesto ad hoc rezanja, „pametnije“ bi i efikasnije bilo napraviti selektivne, ali dobro promišljene rezove.
• Najveći dio tereta novonastalog javnog duga u budućnosti će najvjerojatnije pasti na javni sektor, pa se može govoriti o „odgođenoj solidarnosti“. Naime, oživljavanje posrnulog gospodarstva teško je zamisliti uz bilo kakva povećanja poreza i drugih nameta te će biti potrebni snažni zahvati na rashodnoj strani proračuna, pri čemu će, kao i u prošloj krizi, smanjenje mase plaća u javnom sektoru prije ili kasnije doći na dnevni red.

Dakle, analiza IJF-a pokazuje kako smanjivanje plaća u javnom sektoru trenutno ne može relevantno pridonijeti financiranju potrebnih stimulansa niti bitno umanjiti potrebu države za snažnim zaduživanjem kako bi se ti stimulansi usmjerili tamo gdje su trenutno potrebni.

Usporedbe radi, mjere koje je predstavila Vlada procijenjene su na 30 mlrd kuna (vidi ovdje), a samo mjera isplate tri minimalca, kako pogođeni poslodavci ne bi otpuštali radnike, procjenjuje se na cca 5 mlrd kuna. Pritom, vjerojatno je za očekivati da će te mjere ovih dana postati financijski još i izdašnije.

Režu li druge zemlje plaće u javnom sektoru

U konačnici, za raspravu o rezanju plaća u javnom sektoru indikativna bi trebala biti i praksa u drugim zemljama. Međutim, komparativni prikazi mjera koje zemlje u svijetu poduzimaju u borbi protiv korona virusa, poput MMF- ovog popisa mjera u 192 zemlje svijeta (vidi ovdje) na dan 31. ožujka pokazivali su kako za tom mjerom zemlje za sada ne posežu. Vjerojatno za to postoji određeni razlog!

Koliko je za sada poznato iz dostupnih podataka, za mjerom preusmjeravanja sredstava iz plaća u javnom sektoru u zdravstveni sektor posegnuo je samo San Marino. Paragvaj će smanjivati visoke plaće u javnom sektoru (vidi ovdje), a susjedna Slovenija je donijela odluku da će za vrijeme trajanja krize za 30 posto smanjiti plaće državnih službenika, odnosno manjeg dijela zaposlenih čije se plaće isplaćuju iz proračuna (vidi ovdje).

Ono što takav potez predstavlja je refleks na bilo javnosti, koji se ovih dana zamjećuje i kod naših političara kada su u pitanju plaće u javnom sektoru.