Koronavirus i američki predsjednički izbori. Tko ide doktoru zbog malo kašlja?

U Americi se pojavio odjednom na mnogo mjesta, sugerirajući da je bio prisutan u zemlji možda već više od mjesec dana, ali neprimjetno, bez očitih simptoma, dozvolivši zarazi da izbije odjednom u mnogo država, na obje obale i u unutrašnjosti. COVID-19 postao je važan faktor u američkim izborima

• Naslovna ilustracija – Medium, Conor O’Kane

• Autor je od 1984. godine radio na Radiju 101 u Zagrebu, dok ga pod pritiskom režima nisu izbacili kao politički nepodobnog. Pisao je za gotovo sve tzv. omladinske publikacije u bivšoj državi i bio aktivan u mirovnom i ekološkom pokretu. Od 1990. živi u Sjedinjenim Državama, prvih godina kao novinar.  Sad živi u Rutlandu u državi Vermont.

Nakon 2016. i poraza Hillary Clinton, jedna od najvažnijih postavki Demokratske stranke bila je da 2020. istakne ženu kandidatkinju za predsjednicu. New York Times je odlučio podržati Elizabeth Warren i Amy Klobuchar. Nikad nisu podržali dva kandidata. Zato je tužno u izborima za demokratskog predsjedničkog kandidata u 14 država SAD-a u superutorak bilo gledati nemilosrdan poraz Elizabeth Warren, čiji je najbolji rezultat bio u njenoj državi, Massachussets, gdje je bila tek treća, nakon Bidena i Sandersa, dok je u većini država bila čak četvrta – iza Michaela Bloomberga, kome je ova kampanja bila tek hobi, i koji je već bio odustao. Amerika očito nije za ženu predsjednicu.

Ova je utrka puna presedana. Jedan kandidat, uz to samozvani socijalist, Bernie Sanders, prvi je puta pobjedio Iowu, New Hampshire i Nevadu zaredom. To je sigurno bolno zazvonilo u hodnicima establishmenta. Centrističko se krilo Demokratske stranke brzo solidariziralo iza Joe Bidena. I ta je brzina presedan ovih izbora. Prvo je dan prije izbora u Južnoj Karolini, Jim Clyburn, crni zastupnik iz J. Karoline (koji je drugi čovjek u Kongresu nakon Pelosi), podržao Bidena. Njegova je teza da zastupnici kao Ocasio-Cortes i Ilhan Omar, koji podržavaju Medicare for All, nisu ušli u Kongres tako da su uzeli mjesto republikancima nego starijim demokratima, i da mora podržati kanidate koji su u stanju uzeti mjesta republikancima, a to je, po njemu, Biden. Nakon toga Biden je pobjedio u J. Karolini.

Biden, od svih kandidata, ima najbolju podršku medju crncima. Crnci uglavnom glasaju za Demokratsku stranku. Točno je da mladi glasaju za Bernija, no unutar crnačke populacije mladi rijetko glasaju i Bernie to nije uspio preokrenuti. Glasaju javni službenici koji podržavaju establishment koji ih je zaposlio, i za onoga za koga im partija kaže. I prije Clyburnove podrške ankete su pokazivale da će Biden pobijediti J Karolinu kao i drugih šest južnjačkih država sa velikom crnačkom populacijom. Nije bilo očekivano je da nakon J. Karoline troje kandidata naprasno odustane. Kad je odustao Tom Steyer, nitko nije bio iznenadjen: njemu, milijarderu, kao i Bloombergu to je zabavan hobi da se kandidiraju i dobiju pozornicu da pričaju ljudima što im je na srcu. No kad je odustao Pete Buttigieg, do tada na drugom mjestu po broju delegata, novinari i birači su bili začudjeni.

Buttigieg je odigrao ulogu Bože Petrova u američkoj politici. Krenuo s jednima, završio s drugima. Odvukao je nešto mlađih birača od Bernieja, o kojemu je prije 20 godina, kao srednjoškolac, napisao dirljiv i nagradjeni esej, a onda odustao od kandidature i podržao Bidena, kojeg je nazivao potrošenim. Isti dan od kandidature je odustala i Amy Klobuchar, koja je Bidenu predala Minnesotu. I ne samo da su ga podržali, nego su se zajedno sa Bidenom pojavili na “skupu jedinstva” u Texasu, kojem je nazočio i bivši predsjednički kandidat, teksaški zastupnik Beto O’Rourke. Texas je, da im ne pobijedi socijalist, zatvorio mnoga birališta u latino-četvrtima gdje se vjerovalo da će mladi glasati za Bernija. Virginiju je Biden pobijedio uz podršku bivšeg guvernera i operativca Clintonovih, Terry McAuliffea.

Je li to konspiracija ili dokaz da je Biden, kao dio establishmenta, sposoban preko noći stvoriti takvu koaliciju iza sebe, što Bernie nije, jer ga velik dio stranke vidi kao uzurpatora koji se kandidira kao član stranke, iako nije član stranke, a manji dio jednostavno ne može dozvoliti njegov program da uništi njihov ekonomski prosperitet, no 2016. se ponavlja. Tako je Bernie izgubio izbore 2016, baš tokom superutorka. Ovaj je put dobio Kaliforniju, koja nosi najviše delegata, tako da još ima šanse.

Dan nakon izbora je i Bloomberg odustao od kampanje,  i podržao Bidena, a dan nakon Bloomberga odustala je i Warren. Ona nije nikog podržala. Šuti kao sfinga. A progresivno krilo stranke bi baš voljelo vidjeti nju i Bernija zajedno. Bernie, kako vodi kampanju, ne treba njenu podršku. Ničiju, zapravo, osim svog pokreta. No ne bi mu škodilo da pokaže da i on može kao Biden dobiti nečiju podršku. A i delegati, koje je do sada skupila, nisu za bacit u tijesnoj trci s Bidenom. Warren se možda ne želi zamjeriti establishmentu. Ili možda još misli da joj je Bernie rekao da laže na javnoj televiziji. No, za sada šuti.

Ako bi za dva milijuna ljudi u zdravstvenoj administraciji bio ugrožen posao je li zdravstvo za sve ustvari neoliberalna ideja: Warren i Sanders (foto:wikimedia commons)

Wall Street je reagirao apsolutnim oduševljenjem: Dow indeks je odmah veselo skočio 600 poena, iako pada strmoglavo u strahu od koronavirusa, i iako je nastavio padati i nakon što je FED smanjio kamatnu stopu. Najbolje su prošle dionice u zdravstvenoj industriji. United Health Care, najvećem osiguravajućem društvu dionice su porasle čak 12%. Bogati s povjerenjem gledaju u Bidena.

Dok Biden plete mrežu unutar postojećeg političkog sustava, Bernie je, kao outsider, uspješno stvorio koaliciju izvan establishmenta: pokret koji će preživjeti izbore. Bernieja podržavaju djeca imigranata: zato pobjedjuje u državama s velikim brojem latino birača. Već površni pogled na njegov tim dovodi do zaključka da ga vode mladi čiji su roditelji imigranti koji su si bili zadali da im djeca završe najbolje škole. Njegovi surogati, kao AOC i Ilhan Omar su djeca imigranata, koja su gledala kako im se roditelji muče, rade teške i prljave poslove unatoč obrazovanju, žive pod neprestanim stresom, i umiru mladi, baš kao Bernijevi. U Bernijevim roditeljima prepoznaju svoje, a u Berniju sebe.

Žele obrazovanje a da ne moraju misliti o dugu. Žele biti zdravi a da ne brinu koliko će ih to koštati. Žele da plaće rastu brže od cijena, a ne obratno, kao zadnjih 40 godina, pa se više ne može u gradu preživjeti od jedne plaće, jer su cijene najma, osiguranja, zdravstva, obrazovanja podivljale.

Medicare for All je na prvi pogled vrlo jednostavna ideja. Umjesto da plaćamo premije osiguravajućim društvima, plaćali bi dodatni porez, koji bi većini ljudi, osim vrlo bogatima bio zapravo manji od onoga što plaćaju u premijama. Ljudi s primanjima manjim od $29,000/godinu ne bi plaćali ništa, a jako bogati bi plaćali i po $13,000 mjesečno za osiguranje. Ne bi bilo doplate kad se razbolimo. Godišnje bi plaćali samo $200 za lijekove. Bolnice i doktori bi bili plaćeni po Medicare ratama za usluge – što je često znatno manje nego što mogu izvući od privatnih osiguranja. Znači morali bi smanjiti troškove. Doktori primarne zaštite ujedinili bi ordinacije u domove zdravlja, što već dobro funkcionira u Vermontu. Nevjerojatna birokratizacija zdravstva bi prestala. Zbog toga ova brza konsolidacija iza kandidata koji se protivi Medicare for All.

Ta reforma bi bila vjerojatno najveći administrativni zahvat u povijesti: suštinski promjeniti industriju sa 16 milijuna zaposlenih, 160 milijuna korisnika, s prihodima veličine BDP-a Velike Britanije. Možda 2 milijuna ostane bez posla?! Oni koji se brinu jesmo li potpisali suglasnost o zaštiti privatnosti, recimo. A kuda će onda oni? Je li po tome Bernijeva ideja socijalistička ili neoliberalna? Pomisliti da će to proći bez otpora bilo bi naivno. Obamacare je znatno manje ambiciozna reforma pa je Obami trebalo 2 godine da je progura i preostalih 6 godina mandata da je sačuva, da bi je Trump ipak pokopao.

Zapravo, kako je primijetio direktor kampanje Elizabeth Warren, iz pristupa zdravlju kao robi jedino nas još može razbuditi koronavirus. U Americi se pojavio odjednom na mnogo mjesta, sugerirajući da je bio prisutan u zemlji možda već više od mjesec dana, ali neprimjetno, bez očitih simptoma, dozvolivši zarazi da izbije odjednom u mnogo država, na obje obale i u unutrašnjosti. Tko ovdje ide doktoru zbog malo kašlja? Izbjegavaš dok možeš, jer to košta i kad imaš osiguranje (deductibles, co-pays), dakle ideš tek kad ti temperatura opasno naraste – zato bi ovdje više ljudi od ovoga moglo umrijeti nego u EU. I više bi moglo biti zaraženih jer se ide na posao dok se može stajati na nogama  – četvrtina zaposlenih u privatnom sektoru, 32 milijuna ljudi nema ni dana plaćenog bolovanja (koje je ‘socijalistička ideja’). Tako da nema šanse da će poštovati pravila karantene i samo-izolacije.

Odvjetnik iz Westchestera, koji je nedavno testiran pozitivan, išao je mjesec dana vlakom svaki dan na posao na Manhattan s blagim simptomima. Tjedan dana nakon što je otkriven, u državi New York je 4000 ljudi pod observacijom. Ljudi tweetaju kako sumnjaju da imaju virus a ne mogu uvjeriti ni jednu bolnicu da ih testira. Potpredsjednik Pence, koji je zadužen ispred države za suzbijanje virusa, obećao je da će sve bolnice dobiti testove tek do kraja idućeg tjedna. U međuvremenu se sastao s predstavnicima raznih industrija koje su suočene s posljedicama koronavirusa.

Dešavaju se incidenti poput prskanja Fabreeze-om po kineskim putncima u podzemnoj željeznici. Broj slučajeva u New Yorku je manji, medjutim, nego u Seattleu i San Franciscu. Iz San Francisca se proširio na ocean – 22 zaraženih na Pricess Cruiseship: nije vrijeme za ići na krstarenje. Niti letjeti nikuda. Aerodromi zjape prazni. Najgore padaju dionice avio-industrije, koja već najavljuje da će morati početi otpuštati. Virusi u raznim državama nisu isti što sugerira da je virus došao u svaki grad od nekud drugdje. Recimo u New York je došao iz Irana, a 50 km od mene, gdje su zaposlenika bolnice Dartmouth Hitchcock u New Hampshireu stavili u izolaciju po povratku s puta, iz Italije. On je iste večeri medjutim prekršio karantenu i otišao na nekakav prijem u Vermont, gdje je govorio pred stotinu ljudi, i naravno da je sada više od stotinu ljudi u karanteni u Vermontu. Virus je već u medjuvremenu skočio s bolnice na obližnje sveučiliste, Dartmouth College. A bolnice i dalje nemaju dovoljno testova i testiraju samo rizične skupine (osobe koje su putovale u Kinu, Koreju, Iran, Japan, Italiju). I testovi nisu besplatni. Najčešći savjet: sjedite doma pa nam se javite ako vam simptomi postanu ozbiljniji.

Naš tretman zdravlja i prava zaposlenika kao nepotrebnog opterećenja poslodavaca kao stvoreni su za širenje ovog virusa. I jedino jedna takva epidemija, jedna takva tragedija može još indoktrinirane prizvati svijesti da do studenog možda svi uvide koliko bi im bilo bolje s Medicare for All. Budući da je virus zarazan i prije nego što zaražena osoba pokazuje simptome i budući da može preživjeti izvan našeg organizma praktički je nemoguće izbjeći ‘outbreak’. Kini je ipak uspjelo zaustaviti dalje širenje. U SAD je trenutačno 17 mrtvih (2 na Floridi, 1 u Kaliforniji i 14 u okolici Seattlea), već je u 27 država, na obje obale i u unutrašnjosti.

U sljedeća dva mjeseca broj zaraženih i umrlih u SAD će sigurno rasti, a nakon toga vidjet ćemo kako će (ako će) američko zdravstvo uspjeti usporiti širenje. Ili će virus stati sam od sebe, ili neće stati. Hoće li New York morati zatvoriti škole kao Italija? Ili će završiti kao Wuhan sa zabarikadiranim mostovima i tunelima? Upravo pred izbore.