Svi govore o rastu zaposlenosti, a zaposlenost – opada!

Iako prema Statistici zaposlenost opada, politika, mediji, ali i struka, govore o rastu. Pozivaju se na Mirovinski zavod koji ne bilježi one s ugovorom o radu nego osiguranike, u koje uračunava volontere, nezaposlene s pravom na mirovinsko, osobe na stručnom osposobljavanju ... Marić je uveo i obavezu uplate osiguranja za autorske honorare. Tako se "povećava" zaposlenost a nezaposlenost se smanjuje iseljavanjem

Posljednjih mjeseci mnogo se govori o pozitivnim kretanjima na tržištu rada.  Na web stranici premijera Plenkovića prije dva tjedna objavljen je tekst Hrvatska ima 53 tisuće zaposlenih više nego prije dvije godine. Prije koji tjedan jedan je portal prenio izjavu ministra Ćorića da je u travnju 2017. 26.000 više zaposlenih nego u istom mjesecu prošle godine, a čak 53.000 više zaposlenih nego 2015.

U najnovijem Biltenu HNB-a (str. 3) stoji: „Povoljna kretanja na tržištu rada koja su obilježila 2016. godinu nastavila su se i u prva tri mjeseca 2017. Broj zaposlenih na tromjesečnoj je razini rastao sličnom dinamikom kao i na kraju prethodne godine te je bio za gotovo 2% veći u odnosu na isto razdoblje 2016.“

O rastu zaposlenosti od početka godine govori i Ekonomski institut, Zagreb (CEO, ožujak 2017. – str. 9). Ako tome pridodamo i različite analitičare i komentatore (primjerice vidi ovdje i ovdje) čovjeku nema druge nego da zaključi kako se tržište rada oporavlja i zaposlenost raste.

No, kada se otvore stanice Državnog zavoda za statistiku (DZS-a), stvari izgledaju bitno drugačije. Zaposlenost ne raste – ona opada!

Prema podacima DZS-a prosječan broj ukupno zaposlenih (u pravnim osobama, u obrtima i slobodnim zanimanjima te zaposlenih osiguranika u poljoprivredi) u prva četiri mjeseca 2017. manji je za 1,7 posto ili 22.922 osobe nego u istom razdoblju 2016. te za 1,9 posto ili 25.645 osoba u odnosu na isto razdoblje 2015. Najveća grupa zaposlenih, zaposleni u pravnim osobama u travnju 2017. manja je za 23.214 osoba nego u istom mjesecu 2016. Da ne bi bilo zabune, Slika 1. pokazuje kako ti trendovi nisu iznenadno postali negativni. Ukupan broj zaposlenih i broj zaposlenih u pravnim osobama ne pokazuje nikakve znakove oporavka od početka 2015. Dapače, trend kretanja oba pokazatelja je negativan.

Slika 1. Kretanje ukupnog broja zaposlenih i zaposlenih u pravnim osobama u RH

Znamo li koliko Hrvatska ima zaposlenih?

Dakle, svi manje više govore o oporavku zaposlenosti, a podaci DZS govore drugačije. Što je posrijedi?

Riječ je o drugačijoj definiciji, odnosno pretpostavci što je točno zaposlenost i očiglednom biranju one definicije koja je u određenom trenutku “popularnija“. Svi koji trenutno govore o povećanju zaposlenosti zapravo kao izvor koriste statistiku Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje o broju – ne zaposlenika – već osiguranika, odnosno osoba za koje se uplaćuju doprinosi. Slika 2. pokazuje da je u 2016. broj osiguranika vrlo daleko ispod razine iz 2008., no istovremeno zaista ukazuje na pozitivnu dinamiku kretanja broja osiguranika u posljednje dvije godine, koja se očigledno, s prilično velikim konsenzusom struke, politike i medija poistovjećuje s brojem zaposlenih.

Slika 2. Kretanje ukupnog broja osiguranika HZMO-a

Izvor: Statističke informacije Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (travanj 2017.)

Treba imati na umu da su osiguranici prema definiciji HZMO-a primjerice i volonteri, nezaposlene osobe s pravom na mirovinsko osiguranje te neke druge kategorije poput osoba na stručnom osposobljavanju (tzv. SOR). Dakle, broj zaposlenih prema DZS-u i broj osiguranika prema HZMO-u nisu iste brojke i što je još važnije, njihov trend u 2017. nije koreliran, što pokazuje Slika 3. na kojoj se vidi da broj zaposlenih na međugodišnjoj razini opada, dok broj osiguranika nastavlja rasti.

Slika 3. Stopa promjene broja zaposlenih i osiguranika (g/g)

Izvor: DZS i HZMO

Nered u statistici tržišta rada – politički interes – ali stvari ne problematiziraju dovoljno ni mediji ni struka

Podaci DZS-a koji pokazuju oštar pad zaposlenosti od početka 2017. kao da se ignoriraju. Postavlja se pitanje zašto je to tako?

Još se je bivši ministar rada Mrsić rukama i nogama trudio pokazati kako DZS ne daje objektivnu sliku zaposlenosti i čini se da se sada pomalo i cijela javnost okrenula prema toj tezi te smo se od pesimizma kojeg su nam godinama donosile brojke DZS-a (a loše su po pitanju zaposlenosti i u 2017.) okrenuli optimističnijim brojkama HZMO-a. Potpuno je jasno zašto političarima više odgovara sve osiguranike proglasiti zaposlenima, no nije baš jasno zašto se mediji, pa i domaće institucije poput EIZ-a i HNB-a na neki način priklanjaju statistici HZMO-a.

Ako poduzetnici usred rasta i dalje nisu u stanju kreirati normalna radna mjesta, već im novo zapošljavanje mora financirati država možemo li govoriti o bilo kakvom oporavku i ima li se bilo tko tu čime pohvaliti i biti zadovoljan

Kada premijer govori o izuzetno dobrim trendovima na tržištu rada, njegove brojke uključuju i više od 14 tisuća aktivnih korisnika SOR-a (koliko ih je prosječno bilo u prva četiri mjeseca ove godine) – a čiji će se broj tijekom godine sigurno povećavati zbog novih mjera aktivne politike zapošljavanja. Mlade osobe na stručnom osposobljavanju nisu u radnom odnosu i ne ostvaruju prava iz radnog odnosa. Naknada koju primaju tek je ove godine izjednačena s visinom minimalne plaće. S druge strane te su osobe osiguranici prema definiciji HZMO-a jer se za njih uplaćuju doprinosi. Nisu zaposleni prema definiciji DZS-a jer DZS u zaposlene uključuje osobe koje imaju zasnovan određeni radni odnos s poslodavcem, koje imaju ugovor o radu.

Stoga, postavlja se pitanje, što je logičnija metodologija – da ta osoba bude tretirana kao zaposlena ili ne. Osim naknade koja je na razini minimalne plaće, može li se tu osobu u bilo kojem drugom radno-pravnom obilježju izjednačiti sa zaposlenom osobom? U konačnici, ako poduzetnici usred rasta i dalje nisu u stanju kreirati normalna radna mjesta, već im novo zapošljavanje mora financirati država možemo li govoriti o bilo kakvom oporavku i ima li se bilo tko tu čime pohvaliti i biti zadovoljan?

Marić povećao broj osiguranika

Nadalje, provedenom poreznom reformom ministar Marić je od početka ove godine proširio broj obveznika uplate doprinosa za mirovinsko jer je uveo obvezu plaćanja doprinosa za mirovinsko osiguranje za sve osobe koje primaju dohodak po osnovi autorskog honorara i umjetničkih honorara te za umirovljenike koji ostvaruju drugi dohodak. Iako se to povećanje ne očituje na broju osiguranika HZMO-a, vidljivo je u povećanju uplata doprinosa u državni proračun, što je još jedan od argumenta povećanja zaposlenosti koji se koristi, iako je on zapravo izazvan umjetno, promjenom zakona, a ne povećanjem broja zaposlenih.

Sve to na neki način autoru ovog teksta govori da bi bilo primjerenije koristiti definiciju DZS-a koja zahtjeva da zaposlena osoba ipak ima određeni radni odnos, neovisno o duljini radnog vremena i vrsti zaposlenja. Tim više što DZS od 2015. pa nadalje objavljuje podatke koji se temelje na obrascu JOPPD, koji je do sada najpouzdaniji izvor koji je DZS koristio u statistici tržišta rada. Prebacivanje na broj osiguranika – kao indikator kretanja na tržištu rada – čini se kao svjesno stavljanje ružičastih naočala. Ako ipak postoji neki racionalni razlog za to, autor ovog teksta bit će iznimno zahvalan ako ga netko iznese i objasni.

A što se dešava s nezaposlenošću?

Ima nešto pozitivno i u podacima DZS-a – kontinuirani pad broja nezaposlenih. Nedavno objavljeni podaci govore da je stopa registrirane nezaposlenosti u RH u travnju iznosila 13,2 posto što je razina oko koje se nezaposlenost posljednji puta kretala još 2008. godine. Još bolje zvuči podatak da je sam broj nezaposlenih pao na 204 tisuće osoba, što Hrvatska nije ostvarila posljednjih 17 godina, odnosno od kada postoje dostupni podaci DZS-a. Ministar Tomislav Ćorić je naglasio kako tu brojku Hrvatska nije zabilježila od 1990.

U prva četiri mjeseca 2017. aktivno stanovništvo je manje za 4,5 posto ili 73.575 osoba nego u istom razdoblju 2016. te za 6,9 posto ili 116.602 osobe manje nego u istom razdoblju 2015.

No, kako se smanjenje broja nezaposlenih ne manifestira povećanjem broja zaposlenih, već dapače broj zaposlenih opada, ni tu brojku nije moguće promatrati isključivo pozitivno. Broj zaposlenih i nezaposlenih čine ukupnu aktivnu populaciju, a trend pada nezaposlenosti bez rasta zaposlenosti dovodi do pada aktivne populacije i problema raspoloživosti radne snage što bi mogao biti ograničavajući faktor rasta u RH.  U prva četiri mjeseca 2017. aktivno stanovništvo je manje za 4,5 posto ili 73.575 osoba nego u istom razdoblju 2016. te za 6,9 posto ili 116.602 osobe manje nego u istom razdoblju 2015.

Iseljavanje?

Ti podaci DZS-a mogu se tumačiti kroz prizmu povećanja neaktivnosti stanovništva, odnosno obeshrabrivanja i zapošljavanja u sivoj zoni, ali i uključivanja nezaposlenih u mjere aktivne politike zapošljavanja, primjerice stručno osposobljavanje bez zasnivanja radnog odnosa te u konačnici i iseljavanja nezaposlenih. Koji od tih faktora prevladava trebalo bi detaljnije istražiti, no vjerojatno je da je upravo iseljavanje glavni generator smanjenja nezaposlenosti. Nacionalna statistika i po tom je pitanju neuređena pa nemamo konkretne brojke iseljavanju, no prema podacima Saveznog ureda za migracije i izbjeglice SR Njemačke samo je tijekom 2015. iz Hrvatske u tu zemlju iselilo gotovo 51 tisuća osoba.

Dakle, događaju li se trenutno u Hrvatskoj zaista pozitivne promjene na tržištu rada koje bi nas mogle razveseliti i ukazati na održiv i postojan trend kreiranja novih radnih mjesta koji će kroz neko srednjoročno razdoblje dovesti do povećanja standarda građana te poboljšanja financijske situacije u mirovinskom i zdravstvenom sustavu koji ovise o uplatama zaposlenih? Autor ovog članka misli da se ne događaju, ali ne može tvrditi jer ne postoje jasni i jednoznačni podaci oko kojih bi postojao konsenzus javnosti. Raj za političare!

• Matija Kroflin po struci je makroekonomist, a zaposlen je u Nezavisnom sindikatu znanosti i visokog obrazovanja