UNUTRAŠNJA POLITIKA

Zašto su ovi zbori drukčiji od dosadašnjih: lokalni test za parlamentarnu većinu

Višeslav Raos / 18. svibnja 2017. / Članci / čita se 8 minuta

Lideri dviju vodećih nacionalnih stranaka, HDZ-a i SDP-a na lokalnim izborima testiraju svoj autoritet u strankama koje su relativno nedavno preuzeli; izazivači testiraju svoj potencijal, dugogodišnji lokalni moćnici svoju održivost a osobe iz javnog života svoj stvarni utjecaj

Lokalni izbori redovito važe kako za birače, tako i za stranke, kao drugorazredni, odnosno izbori koji su kudikamo manje važni nego nacionalni, tj. parlamentarni. Izlaznost je često ispod pedeset posto, što smanjuje politički legitimitet izabranih gradonačelnika, načelnika, župan, gradskih i općinskih vijećnika.

Paradoks

Pomalo je paradoksalno da građani ovim izborima pridaju niski značaj, budući da na našu radnu, obrazovnu, prometnu i kulturnu svakodnevnicu u velikoj mjeri utječe upravo pitanje tko nam čini gradsku ili općinsku vlast. Nadalje, nije potrebno nego posebno politološko, ekonomsko ili pravno znanje za donijeti sud o tome jesmo li zadovoljni s našim trenutnim predstavnicima u lokalnoj sredini.

Dok je za razumijevanje kompleksnih pitanja zdravstvene reforme, poreza na nekretnine ili pak vanjskopolitičkih i sigurnosnih izazova i dilema počesto potrebno specifično znanje i iskustvo, čak i birači s niskom razinom formalnog obrazovanja lako će procijeniti ima li njihovo dijete adekvatnu predškolsku skrb, jesu li im ceste pune rupa, te je li im gradski prijevoz spor i nepouzdan, a kante za smeće neuredne i neredovito pražnjene.

Višestruki mandati

Međutim, pored svega ovoga, treba imati na umu da se lokalni izbori u hrvatskom slučaju na razne načine reflektiraju na nacionalnu politiku, te da nacionalna politika utječe na njih. Naime, po uzoru na Francusku, u kojoj su ekstremnim primjerima postojali čak i ministri koji su istovremeno bili obnašatelji lokalne izvršne vlasti, u Hrvatskoj je zakonski omogućena praksa višestrukih mandata. Konkretno, saborski zastupnici smiju istodobno biti i općinski, gradski ili županijski vijećnici, ali i gradonačelnici ili načelnici, uz iznimku župana te zagrebačkog gradonačelnika koji ima status istovjetan županskom. Ovo, dakako, stavlja takve nositelje dvojnih mandata u specifičan odnos sukoba interesa te narušava načelo vertikalne diobe vlasti.

Naime, saborski zastupnik kao nositelj nacionalne zakonodavne vlasti može se naći u situaciji da ciljano gura zakonska rješenja koja idu u korist grada u kojemu je isti taj zastupnik nositelj izvršne vlasti, tj. gradonačelnik. Premda raširenost ove prakse varira od saziva do saziva Sabora, svakako dodatno učvršćuje vezu lokalne i nacionalne politike. Uz to, župani i gradonačelnici velikih gradova često su i među ključnim osobama u vodstvima stranke.

Nasuprot tome, premda stranke u pravilu toleriraju lokalne koalicijske aranžmane koji ne moraju odražavati koalicije u koje ta ista stranka ulazi na nacionalnoj razini, stranačka vodstva nerijetko koriste statutarnu mogućnost raspuštanja lokalnih ogranaka u situaciju u kojoj taj ogranak, primjerice, podupre kandidate na unutarstranačkim izborima koji nisu po volji vodstvu stranke.

Velik broj nacionalnih političara se i dalje regrutira s lokalne razine te ovisi o svojoj lokalnoj stranačkoj i aktivističkoj bazi. Uz to, zbog već spomenute mogućnosti dvojnih mandata, prijelaz s lokalne na nacionalnu razinu bavljenja politikom često nije potpun, tj. pokušava se istovremeno voziti na oba kolosijeka te slijediti različite interese i logiku djelovanja koji vladaju u nekoj lokalnoj zajednici te na razini cijele države.

Višestruki test

Uzevši sve ovo u obzir, postaje jasno zašto su ovi lokalni izbori višestruki test za stranke i njihova vodstva. Izrazito loš rezultat (premda velik broj općina, gradova i županija omogućava gotovo svakoj stranci da tumači izborni ishod kao potvrdu svoje snage te da proglasi „pobjedu na lokalnim izborima“) na lokalnim izborima svakako može poslužiti kao dodatan argument nezadovoljnicima u stranci.

Konkretno, novi šef socijaldemokrata još nije učvrstio položaj u stranci niti joj dao neki svoj osobni pečat, te bi relativno velik broj istaknutih SDP-ovaca koji nisu zadovoljni njegovim vodstvom stranke (relativno izgledni) podbačaj na ovim izborima mogao iskoristiti kako doveli u pitanje njegovu poziciju. Šefu vlade i HDZ-a ovi izbori poslužit će kao sredstvo promicanja svojih ljudi u stranci i marginaliziranja pristaša njegovog prethodnika.

Iako načelno nepoželjna situacija, činjenica da u glavnom gradu postoje lista i gradonačelnička kandidatkinja koji okupljanju desne disidente iz i oko HDZ-a, zapravo ide na ruku Plenkoviću budući da mu omogućava da izvede „na čistac“ ljude koji ionako destabiliziraju njegov položaj te s kojima te prethodi borba kroz unutarstranačke izbore. Bit će ovo test i za njegovu novu parlamentarnu većinu, tj. ispitivanje omjera snaga među strankama koje bi trebale poduprijeti novu/staru vladu Andreja Plenkovića.

Izazivači

Za Most nezavisnih lista ovi su izbori od presudne važnosti budući da se radi o političkoj opciji koja nastaje upravo na lokalnoj razini te svu svoju snagu crpi upravo iz popularnosti i karizme svojih istaknutih čelnika crpi koji su mahom političari lokalnog karaktera. Gubitak ključnog uporišta poput Metkovića značio bi velik udarac za Most te bi im na idućim parlamentarnim izborima, kada god oni bili, mogao smanjiti čvrsti oslonac izgrađen u tom dijelu zemlje.

Živi zid, protestna stranka s natruhama protusustavske politike, mogao bi se, potencijalno, u nekim sredinama nakon ovih izbora naći u poziciji u kojoj će biti potreban za normalno funkcioniranje općinske ili gradske vijećničke većine te će se na kušnji naći njihov samoizabran manjak koalicijskog potencijala, tj. ustrajanje na vječnom oporbenom djelovanju.

Kao i na prethodnim lokalnim izborima, i ovi pružaju novim političkim snagama, ispunjenima počesto ne samo otpadnicima od etabliranih stranaka, već i društveno i medijski eksponiranim pripadnicima i pripadnicama civilnodruštvene scene i akademske zajednice, da testiraju svoju stvarnu snagu i sposobnost utjecanja na javno mnijenje i političke procese.

Za mnoge dugogodišnje lokalne moćnike ovi izbori su i test sposobnosti preživljavanja, tj. prilika da pokažu da nisu još „za baciti“ ili pak uvertira u suočavanje s grijesima prošlosti i navigiranje kroz labirint hrvatskih pravosudnih i kaznenih institucija.

Doista je šteta što ovi lokalni izbori neće biti organizirani uz mogućnost davanja preferencijskog glasa, kao što je već ostvareno na nacionalnoj razini glasovanja, budući da se u nizu, većinom urbanih sredina, na strani izborne ponude pojavio niz zanimljivih novih imena kojima bi birači možda poželjeli dati dodatnu legitimaciju pored predstavnika stare stranačke garde.

Pravosudni izbori

Interes javnosti za ove, po većini pokazatelja zasigurno više kompetitivne izbore nego li su to bili oni prije četiri godine, izrazito je velik, tako da bi se barem u nekim sredinama, prije svega u dva najveća grada, mogla očekivati i ponešto viša izlaznost.

Dakako, postavlja se pitanje hoće li građani zadržati pozornost na izbornom procesu i u mnogim sredinama očekivanom drugom krugu izbora koji nam predstoji prve lipanjske nedjelje. Naime, nerijetko se događa da se gradonačelnikom postaje uz tek manji broj izašlih birača na užim izborima između dvoje najbolje plasiranih u prvome krugu, što svakako smanjuje ukupni demokratski legitimitet tako izabranih lokalnih čelnika.

Pred nama je vrlo uzbudljiva izborna nedjelja koja bi mogla dugoročno odrediti političke (ali i pravosudne) sudbine mnogih političara te ponovno promiješati karte između glavnih parlamentarnih političkih snaga.