Agrokor je gradio dječje parkove, uključivao osobe s posebnim potrebama… I?

Već nekoliko godina Harvard Business Review objavljuje listu najuspješnijih svjetskih poslovnih lidera. Da se radi samo o financijskim rezultatima i ove bi godine na vrhu bio Jeff Bezos, lider Amazona. Ali on je završio na 71 mjestu, a Pablo Isla, koji kontrolira Zaru - na prvom. Zašto?

Kako s temom održivog razvoja ili društveno odgovornog poslovanja biti aktualan kad su svi mediji puni priča o Agrokoru i kaznenoj odgovornosti Ivice Todorića? Nije lako biti aktualan u području koje se percipira odvojeno od poslovanja i poslovnih rezultata poduzeća.  Ako društveno odgovorno poslovanje razumijemo kao transparentnost i odgovornost za posljedice odluka, onda je poveznica između pitanja Agrokora i te iste društvene odgovornosti vrlo vidljiva i jasna. Možemo li u poslovanju Agrokora prepoznati neka od tih načela?

Društveno odgovorno poslovanje definira se u dokumentima Europske unije (COM(2011) 681) kao odgovornost poduzeća za svoju utjecaj na društvo. Vrlo je ovo općenita definicija koja ujedno ukazuje na širinu tema i područja za koje se poslovni subjekt može smatrati odgovornim. Svi ovi utjecaji ne odnose se na one propisane i ograničene zakonom, već na niz okolišnih i društvenih utjecaja koji su stvar neposrednih odnosa poduzeća i njegovih dionika i koji su vrlo subjektivni. Od odgovornih poduzeća očekuje se da odgovore na primjedbe i pritužbe dionika konkretnom akcijom. I korak dalje, od poduzeća se očekuje da aktivno mjere i prate svoje nefinancijske utjecaje te da aktivno i stalno provode mjere za njihovo unapređenje.

Kombinacija neodgovornosti i moći

Radi se o upravljanju utjecajima što automatski znači da je za njih odgovoran menadžment. Ukoliko menadžment ne prihvati odgovornost za nefinancijske utjecaje kao i pravo dionika da budu informirani o procesu upravljanja tim aktivnostima i rezultatima, onda kompanije postaju kombinacija neodgovornosti i moći. Društveno odgovorno poslovanje upravo je model upravljanja koji pokušava moć kompanija barem djelomično staviti pod kontrolu onih na koje ta moć direktno utječe – dionika kompanije. Pri tome su dionici pojedinci i grupe unutar i izvan kompanije, zaposlenici, lokalna zajednica, udruge, institucije, građani i svi ostali na koje poslovanje kompanije ima utjecaja, direktno ili indirektno. Kada ovako definiramo odgovorno poslovanje, jesu li onda aktivnosti izgradnje parkova, farbanja škola i slične prakse kojima se poduzeća često hvale dovoljna da procijenimo društvenu odgovornost nekog poduzeća?

Agrokor je aktivno doprinosio zajednici ulaganjem u izgradnju dječjih parkova, objavom politike zaštite okoliša, deklariranjem odgovornih praksi, uključivanjem u projekte inkluzije osoba s posebnim potrebama

Agrokor je u priči o društvenoj odgovornosti aktualan jer su društvene  mreže i godinama prije aktualnog kolapsa i s njim povezane medijske hajke, raspravljale radi li se o odgovornom poduzeću ili je na snazi politički klijentelizam. Mišljenja su bila podijeljena. Istovremeno Agrokor je aktivno doprinosio zajednici ulaganjem u izgradnju dječjih parkova, objavom politike zaštite okoliša, deklariranjem odgovornih praksi, uključivanjem u projekte inkluzije osoba s posebnim potrebama. Našlo bi se ovdje i više desetaka društveno odgovornih inicijativa koje su svrstavale ovaj Koncern i njegove pojedine tvrtke na popis organizacija koje se diče svojom društvenom odgovornošću. I mnogi od nas su povjerovali. No možemo li zaista tu govoriti o odgovornosti?

Društveno odgovorno poslovanje, kako sama riječ kaže jest način poslovanja koji je odgovoran prema svojoj okolini i okolišu. Naglasak je upravo na riječi poslovanje. To znači da se radi o načelima, odlukama i praksi poslovanja koja u obzir uzima i druge rezultate poslovanja, ne samo one financijske i ekonomske, te istovremeno prepoznaje posljedice poslovanja u raznim pozitivnim i negativnim utjecajima. Odgovornost je upravo u procesu donošenja odluka koji osigurava da ovi utjecaji budu samo pozitivni ili minimalno negativni za sve one koji se nalaze u blizini procesa stvaranja vrijednosti. Kompanija mora biti dio društvene zajednice u kojoj posluje. Ona se sastoji od pojedinaca koji su ujedno i pripadnici lokalne zajednice. Ta pripadnost može pomoći stvaranju intelektualnih i emotivnih veza s dionicima na koje kompanija utječe i koji na nju utječu. Te veze moraju rezultirati odlukama u interesu svih uključenih u proces.

Da bismo mogli govoriti o društveno odgovornom poduzeću, na temelju gore rečenog, moramo naći dokaze da su proces i propisani postupci vezani uz donošenje odluka povezani s procjenom nefinancijskih utjecaja tako donesenih odluka. Ovdje je važno da se teme nefinancijskih utjecaja raspravljaju i procjenjuju na sjednicama uprave te da se po mogućnosti odgovornost za nefinancijske utjecaje dodjeljuje kao direktna odgovornost člana uprave. Poželjno je i da sustav nagrađivanja bude povezan s razmjerima tih utjecaja odnosno s postignutim poboljšanjima ili uspješno izbjegnutim rizicima.

Standardi predsjednika uprave

Postojanje sustava prvi je dokaz da je poslovanje u poduzeću doista temeljeno na društvenoj odgovornosti. No je li to dovoljno? Je li to garancija da se odluke zaista uvijek donose u najboljem interesu poduzeća i najšireg kruga skupina na koje odluke imaju utjecaj? Naravno da nije. Potrebno je zadovoljiti još jedan važan uvjet a to je etička i moralna odgovornosti predsjednika uprave. Njegovi/njeni etički standardi utjecat će na razvoj etičkih standarda koji vrijede u cijeloj organizaciji, doprinijet će razvoju specifične organizacijske kulture te društvenog kapitala o kojem će ovisiti mnoge akcije i ponašanja povezana s poduzećem što će onda utjecati i na reputaciju poduzeća. Mnogo više od društveno korisnih donacija, izgradnje parkova i vrtića i slično.

Agrokor nije bio društveno odgovorno poduzeće jer se njime nije upravljalo transparentno i odgovorno. Nikakva ulaganja u dječje parkove i slične društveno korisne investicije tu činjenicu neće promijeniti.

Programi društveno odgovornog poslovanja uspostavljeni u poduzeću su važni, važna su mjerenja i praćenja te sustavi predlaganja poboljšanja područja na kojima su mjerenja utvrdila da postoji prostor za poboljšanje. No bez moralnih i etičnih standarda kao osobnih vrijednosti osobe koja vodi organizaciju i koji sukladno tome vrijede u procesima odlučivanja, poduzeće neće moći dokazati svoju odgovornost. A aktivnosti koje provode bit će svedene na primjere dobre prakse koji su sami za sebe lijepi i korisni, međutim ni na koji način ne definiraju poduzeće kao društveno odgovorno.

Je li Agrokor onda bio društveno odgovorno poduzeće? Bez želje da prejudiciramo rezultate istrage o kaznenoj odgovornosti pojedinaca u procesu Agrokor, činjenica je da Agrokor nije bio društveno odgovorno poduzeće jer se njime nije upravljalo transparentno i odgovorno. Nikakva ulaganja u dječje parkove i slične društveno korisne investicije tu činjenicu neće promijeniti.

Poruka je to svim poduzećima koja se predstavljaju kao društveno odgovorna. Bez obzira na lijepe primjere dobre prakse ulaganja u zajednicu, izgradnje vrtića i parkova, donacija javnim ustanovama, akcija čišćenja okoliša i sličnih aktivnosti, poslovna organizacija ne bi se trebala deklarirati kao društveno odgovorna ako upravljanje nefinancijskim utjecajima nije definirana u odgovornostima i obvezama uprave, po mogućnosti na čelu s njenim predsjednikom/com. Tek kada su u procese upravljanja u poduzeću uključeni i procesi upravljanja nefinancijskim utjecajima, a svi procesi su transparentni, tek tada govorimo o društvenoj odgovornosti.

Dodatno, poželjno je ne samo biti svjestan svojih utjecaja te ih stalno poboljšavati (inkrementalni način razmišljanja), već je potrebno poticati inovativnost prema stvaranju nečeg drugačijeg (eksponencijalni način razmišljanja). Prema Bonceku, dok prvi način teži poboljšanju od 10%, drugi način teži poboljšanju od 10 puta.

A da je održivi razvoj postao temelj dugoročnog uspješnog poslovanja koje se manifestira preuzimanjem odgovornosti za nefinancijske ciljeve, svjedoči nam i ovogodišnja lista 100 najuspješnijih svjetskih poslovnih lidera koju svake godine objavljuje Harvard Business Review (HBR). Prema riječima Amy Bernstein, urednice HBR, kada bi se evaluacija 100 lidera u 2017. godini temeljila samo na financijskim rezultatima, i ove godine najbolji bi bio Jeff Bezos, predsjednik uprave Amazona. No već neko vrijeme formula izračuna je dorađena u pokušaju da se nađe ravnoteža između financijskih rezultata i mjere okolišnih i društvenih utjecaja te korporativnog upravljanja. Amy Bernstein smatra kako su postigli dobar pristup koji naglašava razmjenu koju poslovni lider mora činiti između kratkoročnih ciljeva orijentiranih na trenutan uspjeh i dugoročnih planova. Proračun koji uključuje ove faktore svrstao je Bezosa na 71. mjesto dok je najbolji lider 2017. godine Pablo Isla, predsjednik uprave Inditexa, (vlasnik Zare). Koliko se hrvatskih menadžera može zamisliti na ovoj listi?