Sofija Kordić / 5. travnja 2019. / Članci / čita se 10 minuta
Piratske stranke nikle su po cijelom svijetu, najviše u Europi kao otpor lobističkim skupinama. U Češkoj je Piratska stranka treća u Parlamentu, ima gradonačelnika Praga. Upravo je u kampanji s kontroverznim prijedlogom o legalizaciji prostitucije, koja je - doista - u toj zemlji vrlo vidljiva i udomljena, a zabranjena. Kritičari nisu samo konzervativci i stare elite, nego i oni koji na rodnu ravnopravnost gledaju drukčije
Biznis s prostitucijom u Češkoj je javna tajna. Organizirana prostitucija, uključujući javne kuće službeno je zabranjena, ali država je zauzela benevolentan pristup i jedno oko drži zatvorenim. Prema podacima Ministarstva unutarnjih poslova u Češkoj ima oko 860 javnih kuća, od toga 200 samo u Pragu.
Prema procjenama organizacije Rozkoš bez rizika (Užitak bez rizika) u Češkoj ima 13 tisuća prostitutki, više od polovice samohrane su majke, samim tim podložnije ucjenama i nasilju. Prosječna dob im je 30 godina, a 82 posto su podrijetlom Čehinje. Prije 10 godina ih je iz Češke bilo samo 60 posto, ostale žene su bile uglavnom iz zemalja bivšeg sovjetskog bloka.
Piratska stranka nedavno je u parlamentu predložila legalizaciju prostitucije kako bi se „ograničila siva ekonomija, smanjili zdravstveni rizici i poboljšali uvjeti za one koji se bave prostitucijom.“ Pirati su prijedlog predstavili skupa sa bivšim gradonačelnikom Praga Bohuslavom Svobodom, zastupnikom Građanske demokratske stranke, konzervativne stranke desnog centra. Očekuje se da će protiv prijedloga o legalizaciji biti kršćanski demokrati i komunisti, ali pirati računaju na podršku jačih parlamentarnih klubova.
Predlagač legalizacije prostitucije, Češka piratska stranka stara je samo deset godina. Njezin lider Ivan Bartoš, prepoznatljiv po ležernom stilu, trideset i devet. Većina članova i pristalica su mlađi. Na parlamentarnim izborima u jesen 2017. bila je najveće osvježenje osvojivši treće mjesto i gotovo 11% glasova. Veliki izborni uspjeh pirata simbolizirao je neku vrstu pobune protiv establišmenta, otklon birača od tradicionalnih stranaka koje su se izmjenjivale na vlasti zajedno s korupcijskim skandalima, bile one lijeve ili desne. Pirate su pred izbore napadali da su nesistemska stranka, liberali i konzervativci su ih nazivali komunistima, a lidera Bartoša „Babiš s dreadlocksima“ (prema premijeru Babišu koji je populističkim metodama pridobio birače). Na koncu su pirati dobili više glasova i od nekad vrlo jake socijaldemokratske mašinerije, i od demokršćana i liberala.
Političko neiskustvo mnogi vide kao najveći kamen spoticanja kod pirata. Predviđalo se da će ih politika, poput ostalih protestnih stranaka, pojesti tokom jednog izbornog mandata. Za sada, međutim, to tako uopće ne izgleda, piratska stranka jedna je od najvidljivijih u zemlji, posebno u prijestolnici. Iz redova pirata je gradonačelnik Praga, trideset osmogodišnji menadžer Zdeněk Hřib. Prema istraživanjima javnog mišljenja pirati redovito zauzimaju drugo mjesto iza vladajuće stranke-pokreta ANO. Piratska stranka preuzela je birače Zelenima (nisu ni prešli izborni prag) i liberalnoj TOP 09 (jedva su se provukli) i prema mnogim analitičarima predstavljala je izraz frustracije češke mladosti koja nije imala drugi izbor.
Prigovara im se da nemaju čvrsta uvjerenja, jer za njih ne postoje lijeva i desna, već samo dobra i loša rješenja.
Piratske stranke nikle su po cijelom svijetu, najviše u Europi kao otpor lobističkim skupinama. Najveći uspjeh imaju u Islandu i u Švedskoj. Informacije i njihov utjecaj glavno je polje djelovanja piratskih stranaka. Češki pirati zalažu se za transparentnost javnog sektora, građanske slobode, slobodan protok informacija, efektivno iskorištavanje tehnologije i zaštitu privatnosti. Podržavaju dekriminalizaciju i legalizaciju lakih droga, zalažu se za efektnije školstvo i zdravstvo, s naglaskom na borbu protiv korupcije u zdravstvu. Daju prednost interesima građana pred krupnim kapitalom. Biznis, po njihovom viđenju, ne bi trebao vladati društvom već mu služiti.
Prigovara im se da nemaju čvrsta uvjerenja, jer za njih ne postoje lijeva i desna, već samo dobra i loša rješenja. Kako će se u ovo uklopiti prijedlog legalizacije prostitucije? Do legalizacije prostitucije je dug put, koji bi prema piratima trebao započeti povlačenjem iz Konvencije o suzbijanju trgovanja osobama i iskorištavanja i prostitucije drugih iz 1950. godine jer je ona prepreka regulaciji prostitucije. To isto podržava i češko Ministarstvo vanjskih poslova koje ističe da sedam aktualnijih međunarodnih ugovora nadomješta zastarjelu Konvenciju, opozicijska liberalna stranka TOP 09, neki članovi Socijaldemokratske stranke (ČSSD), bivša ministrica pravosuđa iz vladajuće populističke stranke ANO premijera Andreja Babiša i neke nevladine organizacije poput Rozkoš bez rizika. Nakon povlačenja potpisa iz Konvencije Ministarstvo unutarnjih poslova bi u roku od godinu dana trebalo iznijeti vladin prijedlog zakona.
Jakub Michálek, šef zastupničkog kluba Piratske stranke objasnio je razloge zbog kojih se zauzima za leganizaciju prostitucije: „Samohrane majke čine 56 posto osoba koje pružaju seksualne usluge. To znači da u Češkoj imamo oko 7300 žena koje zbog zastarjelih zakona nemaju zdravstveno ni mirovinsko osiguranje, ne mogu legalno zarađivati plaću, pa ni osigurati sebi krov nad glavom jer ne mogu dobiti ni kredit ni hipoteku. To je veliki socijalni problem“, izjavio je.
Promet od prostitucije u Češkoj iznosi oko osam milijardi kruna godišnje (oko 2,32 mlrd kuna). Oporezivanje prostitucije bi prema piratima donijelo u državnu blagajnu milijardu kruna (oko 300 milijuna kuna). „Reguliramo li prostituciju sto tisuća učenika bi moglo imati besplatan ručak u školi“, istaknuo je tridesetogodišnji šef zastupničkog kluba pirata Michálek, aludirajući na neuspješni pokušaj vladajućih populista iz stranke ANO premijera Babiša i manjinskog koalicijskog partnera socijaldemokrata da se siromašnijim đacima u školama dotira ručak. Govoreći o porezima Michálek se referirao na iskustvo Mađarske gdje je država regulirala prostituciju. Predstavljajući prijedlog u parlamentu pirati su podsjetili na slučaj Švicarske gdje je nakon vladine regulacije prostitucije broj HIV pozitivnih pao za 16 posto.
Češki parlament se u prošlosti već nekoliko puta bavio legalizacijom prostitucije. Parlament je 2005. godine odbio povlačenje iz Konvencije o suzbijanju trgovanja osobama i iskorištavanja i prostitucije drugih. Pet godina kasnije prijestolnica Prag je pripremila novi prijedlog prema kojem bi općine izdavale dozvolu za bavljenje prostitucijom i knjižice u kojima bi se bilježile zdravstvene kontrole. Onima koji ne bi imali dozvole prijetile bi visoke financijske kazne. Ni tada ni četiri godine kasnije prijedlog nije usvojen.
„Ponuda seksualnih usluga u Pragu je vrlo vidljiva, ali istodobno i tabuizirana i problematična društvena pojava. Legalizacija nije nikakav eksperiment, sličan pristup regulaciji prostitucije imaju i Austrija i Njemačka“, napisao je na svojoj službenoj stranici praški gradonačelnik, pirat Zdeněk Hřib.
Pirati su se oko legalizacije prostitucije konzultirali s nevladinim sektorom, posebno s organizacijom Rozkoš bez rizika koja se bavi destigmatizacijom seksualnih usluga i stvaranjem sigurnih uvjeta za rad. „Podržavamo to što pirati ni u kom slučaju ne inzistiraju na obaveznoj registraciji osoba koje se bave prostitucijom, što je bio slučaj kod prethodnih prijedloga. Registracija bi u sadašnjim uvjetima rezultirala time da se nitko ne bi prijavio kao osoba koja nudi seksualne usluge“, izjavila je jedna od vodećih ljudi organizacije Barbora Pšenicová.
Nevladina organizacija Češki ženski lobi kritizira pristup pirata prema prostituciji kao poduzetništvu. Smatra da rješenje ne leži u legalizaciji i regulaciji prostitucije već u rješavanju socijalnih problema žena koje prostituciju biraju zbog teške financijske situacije. „Smatram da regulacija nije put kojim treba ići Češka jer može dovesti do daljnje stigmatizacije žena koje se bave prostitucijom nedobrovoljno, zbog teške ekonomske situacije, a takvih je većina“, izjavila je čelnica organizacije Hana Stelzerová.
Češki ženski lobi smatra da je ispravniji pristup dekriminalizacija i ograničenje potražnje. „Ne bi trebale biti kazneno gonjene žene s djecom kojima je prostitucija jedina šansa za preživljavanje. U pitanju je socijalni problem a ne koliko će milijardi država dobit od oporezivanja prostitucije. Prostitucija odražava osnovnu neravnotežu moći u društvu zbog socijalne i rodne neravnopravnosti. Osobe koje pružaju seksualne usluge nisu samo žene, ali većinom su žene. Klijenti, koji kupuju seksualne usluge su uglavnom muškarci“, istaknula je Stelzerová koja prije svega naglašava sigurnost žena koje se bave prostitucijom. Ona se protivila prijedlogu grada Praga o legalizaciji prostitucije prije nekoliko godina jer ga je smatrala vrlo represivnim.
Češki portal lijeve orijentacije A2larm podsjeća kako prema njemačkom zakonu Prostituiertenschutzgesetzt iz 2017. ljudi koji rade u seks biznisu moraju imati identifikacijsku iskaznicu koju dobiju nakon testa na trudnoću i drogu i nakon zdravstvene kontrole seksualno prenosivih bolesti. Prilikom registracije potrebno je navesti ime, adresu, državljanstvo, priložiti radnu dozvolu s dvije fotografije, a to se sve pak šalje u financijski ured. Najranjivija skupina su ilegalne imigrantice koje ne mogu priložiti ni adresu ni radnu dozvolu. Za njih je situacija bezizlazna, ako se ne registriraju riskiraju visoke kazne i na koncu deportaciju. Tim se zakonom problem trgovine ljudima ne rješava.
Süddeutsche Zeitung je nakon pola godine od stupanja zakona na snagu objavio da se u cijeloj Njemačkoj od 200 000 žena koje se bave prostitucijom prijavilo samo 6959. Die Welt je objavio da se prošle godine za socijalno osiguranje prijavilo samo 76 prostitutki
U Njemačkoj je prostitucija regulirana 2002.godine, a spomenuti novi zakon je prisilio mnoge na ilegalnost. Njemački ljevičarski dnevnik Taz je godinu dan nakon što je zakon stupio na snagu objavio kako je u Hamburgu izdano samo 479 dozvola za bavljenje prostitucijom, premda se procjenjuje da u gradu ima oko dvije tisuća osoba koje pružaju seksualne usluge. Süddeutsche Zeitung je nakon pola godine od stupanja zakona na snagu objavio da se u cijeloj Njemačkoj od 200 000 žena koje se bave prostitucijom prijavilo samo 6959. Die Welt je objavio da se prošle godine za socijalno osiguranje prijavilo samo 76 prostitutki. U Berlinu je danas registrirano samo 270 od 7000 prostitutki. Zavladala je prije atmosfera straha nego osjećaj sigurnosti; strah od kontrole, šikaniranja, zloupotrebe podataka, daljnje stigmatizacije i naposljetku strah da obitelj i najbliža okolina ne saznaju.
U Švedskoj prostitucija nije legalizirana. Represija se odnosi na osobe koje koriste seksualne usluge a onima koji ih pružaju daje se podrška da promijene način života. Teze iz piratskog prijedloga odgovaraju pak nizozemskom modelu legalizacije. Argumentira se ponajprije potrebom sniženja spolnih bolesti, izvođenjem prostitucije iz crne ekonomske zone na legalno tržište rada. Kritičari se pitaju zašto piratski plan ne usmjerava pažnju i na osobe koje koriste seksualne usluge, uglavnom muškarce i zašto pirati ne idu srednjim putem, između nizozemskog i švedskog modela.
Ako pravni propisi različito tretiraju osobu koja pruža seksualne usluge od klijenta (obavezne zdravstvene kontrole za prostitutke, kazne za bavljenje prostitucijom itd.) onda je to primjer neizravne diskriminacije
Dekriminalizacija je, naglašava portal A2larm najbolje rješenje, ukazujući kako takav model funkcionira na Novom Zelandu i u Novom Južnom Walesu u Australiji gdje se prostitucija premjestila iz sfere kaznenog u radno pravo. Dekriminalizacija oduzima mogućnost policiji da zloupotrebljava moć a odnosi između osoba koji pružaju seksualne usluge i policije se nakon toga pozitivno mijenjanju. Takvo rješenje zastupa i Rozkoš bez rizika, koja pozdravlja to što pirati ne pozivaju na obaveznu registraciju osoba koji se bave prostitucijom, ali upozoravaju i na paradoks regulacije, jer će prema poreznom broju uvijek biti moguće saznati tko pruža seksualne usluge. Kritičari legalizacije smatraju da ona daje veću moć policiji i otvara put korupciji i mitu.
Tomáš Pavlas iz organizacije Open Society upozorava da svi zaboravljaju na korijen problema a to je neravnopravnost žena i muškaraca. Ako pravni propisi različito tretiraju osobu koja pruža seksualne usluge od klijenta (obavezne zdravstvene kontrole za prostitutke, kazne za bavljenje prostitucijom itd.) onda je to primjer neizravne diskriminacije.
„Patrijarhat, rodna neravnopravnost i objektivizacija žena su za javne službenike i službenice strani termini i koncepti. Stoga ne razumiju ni oni a ni šira javnost prostituciju kao problem neravnopravnosti“, mišljenja je Pavlas.
Podsjeća na prošlogodišnje pozicioniranje zemalja na ljestvici ravnopravnosti muškaraca i žena Svjetskog gospodarskog foruma na kojoj je Švedska zauzela treće mjesto, Nizozemska 27. a Češka tek 82. mjesto.
„Transformacija kriminalnog biznisa u funkcionalni sektor tržišta rada uključujući i destigmatizaciju osoba u prostituciji, plemeniti je cilj. Dio feminističkog pokreta bi mu se priključio kao i neke žene koje pružaju seksualne usluge. Ali, ispunjenje toga cilja u izravnoj je vezi sa stupnjem patrijarhata u određenom društvu i jačinom motivacije za njegovo odstranjenje. Što smo niže na ljestvici rodne ravnopravnosti time je ova transformacija veća utopija“, zaključuje Tomáš Pavlas aktivist organizacije Open Society.