Izviješće Europske komisije o apsolutnom siromaštvu nije privuklo pažnju ne samo u popularnoj nego ni u stručnoj javnosti. Zoran Šućur, profesor Pravnog fakulteta u Zagrebu, predstavit će ga u petak, 28. travnja od 13:00 na adresi Florijana Andrašeca 18a/I u Zagrebu. Razgovor o siromaštvu u Hrvatskoj mjeri li se europskim kriterijima organiziraju Ideje.hr u sklopu svojeg Kluba Batina. Uvodno izlaganje i diskusija izravno će biti emitirani na YouTubeu, a oni koji su spriječeni doći u dvoranu razgovoru će moći pristupiti i putem Zooma.
Profesor Zoran Šućur (Pixsell, Goran Stanzl)
Kao uvod u izlaganje i razgovor ovdje vam predstavljamo neke teze iz Izviješća Europske komisije i naglaske iz izlaganja profesora Šućura.
- EU (Eurostat) već desetljećima mjeri i prati siromaštvo prvenstveno preko
pokazatelja relativnog siromaštva (gotovo da se linija siromaštva određena kao
60% medijana nacionalnog dohotka smatra „službenom linijom siromaštva“ u
Europskoj uniji).
- Glavni je prigovor da relativne linije siromaštva odražavaju dohodovne
nejednakosti a ne stvarne živote uvjete. Drugim riječima, nije jasno postoji li
„apsolutno jezgra“ i koliki je njen obujam među onima koji su „u riziku od
siromaštva“.
- Bilo je pokušaja u zadnjih 10-15 godina da se relativni pokazatelji siromaštva
dopune drugim pokazateljima, kao što su pokazatelji materijalne deprivacije koji
su bliski konceptu apsolutnog siromaštva ili složena stopa siromaštva i
socijalne isključenosti.
- 2021. je skupina stručnjaka za potrebe EK izradila prijedlog za mjerenje
apsolutnog siromaštva u zemljama EU i prezentirala prvu analizu indikatora
apsolutnog siromaštva temeljem nove metodologije. Korištena su dva poznata
načina mjerenja apsolutnog siromaštva, ali prilagođena kontekstu zemalja EU i
dostupnim empirijskim podacima: 1) budžetska metoda ili metoda košarice
dobara i usluga te 2) metoda koja se temelji na troškovima ishrane (koja ima
dugu tradiciju, prije svega, u SAD).
- Korišteni koncept apsolutnog siromaštva širi je od egzistencijalnog minimuma i
podrazumijeva mogućnost „primjerenog sudjelovanja u društvu“, što znači da
osim osnovnih obuhvaća i socijalne potrebe.
- Rezultati analize pokazuju da se stope apsolutnog siromaštva u većini tzv.
starih članica EU kreću od 5-10% (bez obzira na metodu mjerenja), dok su u
većini tzv. novih članica stope između 10-40% prema budžetskoj metodi te
između 30-65% prema metodi minimalne ishrane. RH uz Rumunjsku ima
najviše stope (30% i 60% prema jednoj odnosno drugoj metodi).
- Stare članice imaju niže stope apsolutnog siromaštva od stopa relativnog
siromaštva (stope rizika od siromaštva ili stope siromaštva i socijalne
isključenosti), dok je situacija obrnuta u većini novih članica (uključujući HR).
- Relativno siromaštvo u bogatijim članicama (s višim dohocima) ne isključuje
pristup bazičnim dobrima i uslugama, dok je relativno siromaštvo u novim
članicama često povezano s odsustvom takvog pristupa (iako su u gotovo svim
zemljama stope apsolutnog siromaštva znatno veće nego stope materijalne i
socijalne deprivacije).
- Izgleda da su profili siromaštva (rizične skupine) u RH slični bez obzira koristi li
se metodologija apsolutnog ili relativnog siromaštva (najveći rizik siromaštva
imaju samci, nezaposleni, jednoroditeljske obitelji, starije osobe i sl.).
- U RH su stope apsolutnog siromaštva bliže stopama subjektivnog nego
relativnog siromaštva. Na primjer, prag apsolutnog siromaštva za samca u
2020. iznosi oko 500 eura prema budžetskoj metodi i 700 eura prema metodi
minimalne ishrane. Subjektivni prag siromaštva iznosi oko 650 eura, a prag relativnog siromaštva oko 400 eura. Također, stopa apsolutnog siromaštvaiznosi 60% prema metodi minimalne ishrane i oko 63% prema subjektivnoj liniji.
- U kontekstu novih podataka o apsolutnom siromaštvu treba istražiti uzroke
velikih razlika u stopama apsolutnog siromaštva ovisno o metodama mjerenja.
Također, treba istražiti eventualne promjene u profilu siromaštva u RH i
raspraviti o potrebi izmjena postojećih mjera socijalne politike.
UK nastavku također donosimo neke slike iz Izviješća.
