Bože, spasi Ameriku

Nije problem Joea Bidena samo to što je star, piše Ivo Škorić u članku u kojem objašnjava sve nedosljednosti njegove političke karijere i stvarne probleme u čijem je nastajanju sudjelovao a nije ih rješavao: stopa smrti od predoziranja podsjeća na stopu smrti od alkoholizma u Rusiji u najgorem desetljeću. Škorić u jednom povijesnom pregledu opisuje neke od 13 atentata na američke predsjednike

• Naslovna ilustracija: Donald Trump, kandidat Republikanske stranke, teatralno ljubi uniformu vatrogasca koji je poginuo u atentatu na njega samog. (https://www.youtube.com/watch?v=wY0GFHqvN5Q)

• Autor je od 1984. godine radio na Radiju 101 u Zagrebu, dok ga pod pritiskom režima nisu izbacili kao politički nepodobnog. Pisao je za gotovo sve tzv. omladinske publikacije u bivšoj državi i bio aktivan u mirovnom i ekološkom pokretu. Od 1990. živi u Sjedinjenim Državama, prvih godina kao novinar.  Sad živi u Rutlandu u državi Vermont.

Kao da u političkom životu Sjedinjenih Država nije dosta obrata i izbora između lošeg i goreg. Posljednja je vijest da se Joe Biden napokon, nakon sve jačih pritisaka vodećih ljudi Demokratske stranke, odlučio povući se iz utrke za predsjednika. Svoju je potpredsjednicu Kamalu Harris imenovao nasljednicom u utrci. No događaji koji su prethodili odluci pokazuju da je riječ o izborima koji su potpuno nestandardni čak i za Sjedinjene Države, koje su sastavljene od presedana i ekstrema.

Povijest Sjedinjenih Država pokazuje da je tu sve moguće i da je najmudrije očekivati neočekivano, ono što se ne može predvidjeti. Uza sve, osim poteza sudionika političkog, poslovnog i javnog života uopće, tu su i pokazatelji prema kojima svakidašnjica na mnogim mjestima iskače iz tračnica, osobito kad se uzme u obzir da je riječ o najbogatijoj zemlji na svijetu (naravno, kako za koga).

Prije predsjedničke debate izbori su ipak izgledali neizvjesno. S jedne strane smo imali kandidata koji je djelovao pomalo prestar da bude kandidat, dok smo s druge strane imali kandidata kriminalca, varalicu, lopova. I istraživanja javnog mnijenja su pokazivala vrlo tijesnu utrku. Onda se desila debata, gdje se Biden pokazao starijim i izgubljenijim nego su i najveći pesimisti očekivali. Istraživanja stavova medju demokratskim biračima pokazala su da 2/3 misli da Biden treba odstupiti od kandidature.

Pismo Joea Bidena u kojem je odustao od izbora za predsjednika Sjedinjenih Država i promovirao Kamalu Harris u svoju nasljednicu u tome.

Odmah nakon debate nastala je uzbuna u redovima Demokrata i bratoubilački rat izmedju onih koji su željeli da Biden odstupi i onih koji su željeli da nastavi, kako Michael Moore kaže – i po cijenu moždanog udara. Franklin Delano Roosevelt je umro od moždanog udara tokom svog izvanrednog trećeg mandata, koji je dobio jer je zemlja bila u ratu a isto je tako vjerovao da je nezamjenjiv? Bogati donatori, milijarderi, i veliki mainstream mediji su se pokazali najmanje lojalnima, i najvećim paničarima. New York Times je, u rijetkoj takvoj kolumni uredništva, bio pozvao Bidena da odstupi. Kako to, pitali su mnogi čitatelji u svojim komentarima, da nije pozvao osudjenog kriminalca Trumpa da odstupi? Je li zlostavljanje stare osobe da se od Bidena traži da nastavi s kandidaturom ili da se od njega traži da odstupi od kandidature?

Od nastalog kaosa medju Demokratima, najednom podjeljenih izmedju ljudi kao bivši Clintonov politički strateg, James Carville, koji su tražili da Biden odstupi i prepusti mjesto nekom mladjem kroz tzv. otvorenu konvenciju (koja je 1968. recimo završila loše po Demokrate), i onih kao pensilvanijski senator John Fetterman, čije simpatije za Bidena možemo razumijeti, jer sam komunicira putem iPada nakon svog moždanog udara, koji su inzistirali da se svi moramo svrstati iza Bidena, jer sad, 4 mjeseca do izbora, teško da stranka može profilirati nekog drugog boljeg, profitira jedino Trumpova kampanja. Umjesto da njegova zlodjela, i ultra-konzervativna republikanska platforma Projekt 2025, budu na naslovnicama, Bidenova starost i svadja oko njegove kandidature unutar Demokratske stranke postale su udarne vijesti dana.

Ali nije Bidenov jedini problem bio što je star. Pogledajmo njegov govor u Senatu 1994. u kojem proziva Miloševića za genocid. Da nam je takav danas. Ne samo snagom govora. Nego i sadržajem. Da se usudi prozvati Netanyahua za genocid. Zbog Gaze bi Biden bio izgubio Michigan, gdje je 200 tisuća glasača Arapa muslimana, a bez Michigana ne bi imao dovoljno elektorskih glasova da pobijedi. Nije dakle glavni problem Demokrata Bidenova starost, jer i Bernie Sanders je star, čak godinu dana stariji od Bidena, ali nije kao Biden sudjelovao zadnjih 40 godina u stvaranju socijalnih problema koje danas treba rješavati. Znatan broj Bidenovih akcija kao predsjednika bio je usmjeren na ispravljanje propusta koje je počinio kao senator tokom Clintonove ere desne ljevice. Mea culpa. Recimo 2020. je dekretom proširio Pell Grant program da omogući zatvorenicima pohadjati fakultet, nakon što je 1994. glasao da se ukine.

Zatim su došle presude sudova – povoljne za Trumpa. Vrhovni Sud je presudio da je Trump imao imunitet kao predsjednik, onakav kakav su nekad imali bogomdani kraljevi. Odluka je bez presedana u povijesti američke republike, čiji su osnivači podigli revoluciju protiv takve neograničene moći izvršne vlasti. A sudac Aileen Cannon, kojeg je Trump imenovao na funkciju, odbacio je slučaj na Floridi u kojem je Trump optužen za nepropisno zadržavanje klasificiranih dokumenata (na koji je država već potrošila 12 milijuna dolara) pod izlikom da je posebni tužilac u tom slučaju bio nepropisno imenovan – bez suglasnosti Kongresa.

Kako je guverner New Hampshirea, republikanac Chris Sununu, rekao u razgovoru sa Christiane Amanpour:

Demokrati su sva jaja stavili u jednu košaru – nadajući se da je toliko svima očito da je Trump kriminalac i da će biti osudjen i da zato nema šanse. Medjutim, niti je izvjesno da će biti osudjen, niti je toliko sigurno da, osim tzv. liberalne elite, većina misli da bi ga njegova kaznena djela i akcije 6. siječnja 2021. trebale automatski diskvalificirati. Naprotiv.

A onda se desio atentat. Taman dva dana prije Republikanske konvencije u Milwaukeeju. U zemlji u kojoj danas više djece umire od metka nego od bolesti, u kojoj danas imamo i automate za metke u Texasu, Oklahomi i Alabami, kao za čips i Coca Colu, ne treba se čuditi da se ovako nešto može desiti. U mjestu Butler, Pennsylvania, 60 kilometara sjeverno od Pittsburga, mladić od 20 godina, Thomas Matthew Crooks, registrirani Republikanac, koji je, medjutim, donirao Bidenovoj kampanji preko Act Blue, sin psihoterapeuta, popeo se na krov obližnje zgrade sa AR-15 puškom i ispalio seriju hitaca prema pozornici na kojoj je Trump stajao i govorio, ubivši umirovljenog vatrogasca i teško ranivši dvoje nedužnih ljudi, prije nego ga je Tajna služba ubila snajperom. Pored sve zaštite – lokalna policija, državna policija, FBI, Secret Service – video pokazuje da su posjetitelji bili prvi koji su primjetili da je netko na krovu i da ima pušku.

Thomas Matthew Crooks je u srednjoj školi Bethel Park silno želio biti u streljačkom timu ali ga nisu htjeli primiti, kako član kluba, Anthony Pusateri, kaže, jer je bio loš strijelac. Možda je htio dokazati suprotno. Ali nije uspio. Trump je preživio atentat. U presudnom momentu tako je okrenuo glavu da mu je metak samo okrznuo uho. Par centimetara sim-tam i bio bi mrtav. I Demokrati  bi pobijedili u studenom. Trumpova prkosno stisnuta šaka i poruka publici nakon atentata da se borba nastavlja praktički su garantirali njegovu pobjedu. Amerikanci obožavaju ljude koji prežive teškoće i nadjačaju sudbinu. Šire se priče o božjoj intervenciji. Ljudi si tetoviraju obrise te fotografije na ledja.

Elon Musk je odmah nakon atentata podržao Trumpa za predsjednika na X. Meta je smjesta digla sve restrikcije s Trumpove aktivnosti na Facebooku i Instagramu (postavljene nakon 6. siječnja 2021.). A direktor Domovinske sigurnosti, Alejandro Mayorkas, donio je odluku da odobri Tajnoj službi (Secret Service) zaštitu kandidatu Robert Kennedyu Jr., kojemu je do sada bila uskraćena, iako ju je tražio.

Theodore Roosevelt je čak nastavio s govorom s metkom u prsima, jer su ga spasili metalna kutija s naočalama i debeli presavijeni tekst govora. (Wikipedia)

U povijesti SAD-a bilo je 13 atentata na predsjednike i predsjedničke kandidate. Neki su bili uspješni – kao na Lincolna ili na Kennedyja. Većina nije. Theodore Roosevelt je čak nastavio s govorom s metkom u prsima (ne duboko, jer su ga spasili metalna kutija s naočalama i debeli presavijeni tekst govora). To je i Trump želio, ne bi li i on bio bull moose kao Roosevelt, ali su druga vremena, i danas ni predsjednik ne može nadglasati vlastito osiguranje; dogma da je najvažnije da budemo sigurni je davno nadvladala dogmu slobode. Svi predsjednici koji su preživjeli, doživjeli su znatan porast popularnosti netom nakon atentata.

I, naravno, uvijek su se razmahivale teorije zavjere: za Kennedya ni dan danas ne znamo je li Lee Harry Oswald bio lone shooter ili agent duboke države? Tako su se i sada odmah rasplamsali komentari. Je li Biden poslao ubojicu i naredio Secret Serviceu da čeka s reakcijom dok ovaj obavi posao? Da je tako, zar ne bi poslao nekog profesionalnijeg, koji bi obavio posao, a ne ovako samo posijao kaos? Ili je li to Trump sam inscenirao ne bi li si podigao popularnost i zacementirao pobjedu u studenom? No, to da netko namjerno pogodi baš krajičak uha, a promaši pri tom cijelu glavu, ipak je moguće samo u hollywoodskim filmovima.

Atentatori su, poput sadašnjeg, mahom ogorčeni nezadovoljnici, koji žele pažnju i vjeruju da su zaslužili veće mjesto u povijesti od onog koje im je sudbina dodjelila. Napola uspio (žrtva je ostala paralizirana) atentat na predsjedničkog kandidata George Wallacea 1972. počinio je slave gladan Arthur Brener. Charles Guiteau je 1881. ubio predsjednika James Garfielda ogorčen što nije dobio posao koji je želio. Oko stotinu godina kasnije, Lynette “Squeaky” Fromme pokušao je ubiti predsjednika Geralda Forda da  impresionira kultnog vodju Charlesa Mansona.

U ovom se trenutku još čini da se ne moramo više brinuti o tome tko će pobjediti na izborima u studenom, iako je Kamala Harris odjednom stekla snažnu potporu.  I nedavni fundraising email Demokratske stranke, koji sam primio, više i ne spominje predsjedničke izbore, nego se fokusira na lokalne. Ne treba se zavaravati da će najmladji glasači nekako promijeniti rezultat za najstarijeg kandidata u povijesti. Trećina glasača ispod 30 se informira prvenstveno preko Tik-Toka, a Tik-Tokom dominira Trumpova MAGA ekipa. Trump je imao 5 milijuna sljedbenika u prva 3 dana kako se pojavio na Tik-Toku. Neposredno prije Bidenova povlačenja iz kampanje Trump je imao skoro 18 puta više sljedbenika na Tik-Toku.

No kakav bi mogao biti Trumpov drugi mandat: s jedne strane moramo biti zabrinuti njegovim obećanjem da pusti na slobodu ljude osudjene za nasilnu okupaciju Kongresa 6. siječnja 2021. i da iz osvete otpusti 50 tisuća nezavisnih profesionalnih saveznih službenika i zamijeni ih ljudima lojalnim njemu, a s druge strane njegovim ekonomskim planovima da oslabi dolar (pa će odjeća i elektronika i kod nas biti skupe kao u Hrvatskoj), uvede visoke carine na uvoz iz Kine i natjera saveznike da ‘plaćaju da ih branimo’. MarketWatch je primijetio da su se nakon njegovog govora na konvenciji tech dionice srozale. Dionice Taiwan Semiconductor kompanije su pale 8% kao rezultat njegove najave da će tražiti Taiwan da plati da ih branimo.

Stopa smrti od predoziranja narkoticima u Sjedinjenim je Državama slična stopi smrti od alkoholizma u Rusiji u desetljeću nakon propasti Sovjetskog Saveza.

Treba brinuti i što će se desiti 2028. U SAD-u je 2023. od predoziranja opijatima umrlo 81,000 ljudi, 30,000 od predoziranja kokainom, 36,000 od drugih droga. Oren Cass, ekonomist instituta American Compass, piše kako je postotak smrti od droge u SAD-u danas u rangu postotka smrti od alkoholizma u Rusiji u desetljeću nakon kolapsa Sovjetskog Saveza. Što čini Trumpov izbor JD Vancea, mladjahnog senatora iz Ohioa, sina majke ovisnice o heroinu, koji je Trumpa jednom nazvao ‘kulturnim heroinom’ (i američkim Hitlerom), sasvim razumljivim.

No, Vance, bez obzira na svoje radničke korijene, već je godinama proteže kriptofašističkog milijardera Petera Thiela, kojemu je jedino na pameti da sreže institucije i poreze. Thiel mu je dao prvi posao. I drugi. I financirao je njegovu kampanju za Senat. I sad očekuje povrat na uloženo. Vance je dečko koji obećava i čvrsto stoji iza Projekta 2025, tvrdeći, kao sin teenage majke i unuk teenage bake – njegova baka je zatrudnijela sa 13, što je sve lijepo opisao u svojim memoarima Hillybilly Elegy (on je, naime, poput Obame, napisao memoare još prije nego je postao senator) – da pobačaj treba poptuno zabraniti na saveznoj razini. Projekt 2025, Thiel, Trump i Vance namjeravaju potpuno ukinuti Ministarstvo obrazovanja: Sveučilišta će biti samo za one koji mogu platiti i one kojima miljarderi udjele milost.

Demokrati naprosto ne mogu nastaviti pijano sredinom ceste kao do sada. Moraju naći do 2028. nekog tko će zaista reprezentirati i interese radničke klase, a ne samo liberalnih elita. Amerikanci preziru kukavičluk elita. Nakon atentata, MSNBC je kancelirao Morning Joe show, jer su se bojali što će John Scarborough izlanuti, ili što će reći netko tko zove telefonom u show. Slično su učinili nakon 7. listopada prošle godine, kad su naprasno stavili tri muslimanska voditelja na led, u stilu autocenzure kakve se sjećam iz jugoslavenskih medija kasnih osamdesetih. Amerikanci tako gube interes za progresivne ideje, ne samo jer ne vide osobni boljitak u njima, nego i jer ne vide odlučnost i hrabrost medju onima koji ih guraju. Pew Research centar recimo izvještava kako je od 2020. do danas broj Amerikanaca koji izjavljuju da bi željeli kupiti električni automobil opao sa 38% na 29%, i kako je podrška za energiju vjetra i sunca opala za 11% i za 12%.

Istraživanja javnog mnijenja su počela pokazivati da Kamala Harris ima bolje šanse protiv Trumpa od Bidena. Maggie Haberman, koja izvještava za New York Times iz Bijele kuće, napisala je kako je Trump imao poteškoća kandidirajući se protiv žena u prošlosti. Bojim se da nije. Mislim da Haberman samo želi malo dići moral medju svojima. Koliko se sjećam, naime, Trump je ipak pobjedio protiv Hillary Clinton 2016. godine.