Budućnost novca? Ako ne bude ovako, bit će drukčije, koga briga. Oseka istraživačkog erosa

Unatoč mnoštvu kvaliteta knjizi Edwarda Prasada o budućnosti novca nedostaje 'ono nešto', zaključuje Željko Ivanković. Činjenica da su je vodeći mediji iz područja financija i ekonomije uvrstili među najbolje u prošloj godini govori dosta o konkurenciji, o karakteru današnjeg akademskog izdavaštva

Teško je pouzdano ustanoviti zašto su Financial Times i The Economist uvrstili knjigu The Future of Money: How th Digital Revolution is Transforming Currencies and Finance (Belknap Press, 2021.,496 stranica) u najuži izbor za knjigu godine 2021. Financial Times ju je čak izlistao na prvom mjestu no osvrt na knjigu u tom dnevniku jedan gotovo rutinski i selektivan pregled sadržaja koji ne ističe nikakve specijalne kvalitete knjige. Kratki osvrt u The Economistu je sličan: uljudne fraze, ali nikakvo oduševljenje. Knjiga je objavljena tek u posljednjem tromjesečju prošle godine. Jedna je pretpostavka da su zato i drugi osvrti u vodećim poslovnim i financijskim medijima (a koji su uredno preneseni na posebnoj internetskoj stranici knjige), još uvijek samo informativni. Prema tom zaključivanju, autori osvrta osjetili su odmah po objavi u njoj potencijal koji se međutim još nije razmahao. Dakako, može se pretpostaviti da se našla na popisima najboljih knjiga zato što joj ni konkurencija nije od osobite kvalitete. S obzirom na obilje publiciranog materijala, ta je pretpostavka vrijedna posebnog razmatranja.

No, prije toga, potrebno je istaknuti još neke mogućnosti zbog kojih knjiga tako visoko kotira u selekcijama najboljih za 2021. godinu: autor Edward S. Prasad ekonomist je s karijerom. Bio je šef financijskih studija u Međunarodnom monetarnom fondu, gdje je također uređivao časopis zaposlenika MMF-a. Trenutačno je profesor financija na Sveučilištu Cornell. Knjiga je podeblja, petstotinjak stranica, i prilično izgleda kao sistematizirani sadržaj njegovih predavanja o tehnološkim izazovima pred suvremenom financijskom industrijom. Tih nekoliko karakteristika, karijerna postignuća autora, cjelovit i pouzdan pregled jednog dinamičnog područja, s mnoštvom pojedinosti, debljina knjige, dovoljni su da je uvrste na popise najboljih izdanja.

Udžbenici su vrlo vrijedna forma. Neki su upravo senzacionalno elegantni, sistematični i intrigantni. Ideje.hr planiraju uskoro predstaviti jedan takav: Lectures on the Philosophy of Mathematics Joela Davida Hamkinsa.

Sposobnost obuhvata cjeline i dobre sistematizacije značajne su kvalitete. Prasad i njegova knjiga ih imaju. Veličina knjige i obilje materijala otkrivaju i upućenost u pojedinosti. Upravo taj spoj ističe i osvrt u The Economistu. Prasad ništa nije propustio – ni kriptovalute, koje su u osvrtima privukle više pažnje nego što im je posvećeno u knjizi, ni financijsko-tehnološke inovacije, koje su često zapostavljene, a radi se o izrazito dinamičnom području. Vrijednost knjige je i u tome što je u njoj obrađen niz  firmi koje su razvile tehnološki inovativne financijske proizvode, i premda su u tom području neprestane pojave novih ideja i propasti starih, dojam je da skoro ništa nije ispušteno.

Nisu zaboravljene ni dominantne iako ne više toliko inovativne tehnologije, npr. SWIFT. I sam sam Prasada iskoristio kao vrijedan izvor za pisanje članak u internetskom časopisu Mreža, kad je izbio rat u Ukrajini i Rusija izbačena iz SWIFT-a. Onaj tko pročita knjigu moći će joj se uvijek vratiti kao izvoru za razjašnjavanje bilo kojeg fenomena u suvremenoj financijskoj tehnologiji. Prasad je vrlo detaljno i precizno opisao SWIFT, da je to tek komunikacijski kanal, da nitko ne drži novac na SWIFT mreži, da je to formalno privatni belgijski kooperativ osnovan 1973., da ima 11.000 članica, koje njime upravljaju, pa tako svoj glas imaju i ruske  banke koje su sad iz njega isključene. Također je prije samih događaja istaknuo političko ograničenje SWIFT-a. Sjedinjene su Države već prije isključile Iran, prijetile isključenjem Rusiji nakon okupacije Krima pa Prasad anticipira mogućnost daljnjeg otklona od neutralnosti SWIFT-a. Zato opisuje kako druge velike zemlje stvaraju svoje alternativne financijske komunikacijske kanale. Uistinu vrijedan pregled.

Iz knjige se čak može derivirati i stožerna teza, da će centralnobankarski digitalni novac  predstavljati sljedeću fazu u razvitku financijske tehnologije i financijske industrije (CBDC je uobičajena kratica koju financijski i tehnološki krugovi već bez problema prepoznaju). Toj je temi posvećen vjerojatno najveći broj stranica u knjizi. I sam sam u ovlašnom pregledu trendova u financijskoj industriji u prošloj godini obilno citirao Prasada i tu tezu. Riječ je o velikoj temi koju vrhovi financijske industrije diskutiraju već nekoliko godina, bez puno pomaka. Početkom prošle godine Kina je izvela i neke eksperimente s CBDC-om, upravo u vrijeme kad se otvoreno sukobila s privatnom ponudom usluga platnog prometa u velikim mrežama Ant Financials i Tencent. Bahami su prva zemlja koja tvrdi da je uvela CBDC, ali još nema studija koje bi ocijenile doseg tog pothvata, a i pitanje je koliko je iskustvo Bahama primjenjivo u drugim zemljama. Prema redovitim analizama koje objavljuje Banka za međunarodna poravnanja iz Bazela, stotinjak zemalja u svijetu razmatra uvođenje CBDC-a, neke čak imaju i projektne timove, ali se dalje od toga nije došlo. Slično je i u Europskoj centralnoj banci, čija je čelnica Christine Lgarde velika zagovornica tehnološkog unapređenja centralnog bankarstva.

Teorijska su pitanja velika prepreka. Pitanje je što bi CBDC uopće bio, u čemu bi se točno razlikovao od današnjeg centralnobankarskog novca. Ukidanje papirnog keša ne predstavlja toliko veliki pomak. Građani i firme mogli bi otvoriti račune u centralnoj banci, ali upravljanje tim novcem, plaćanje ili odobravanje zaduženja i dalje ne bi obavljali sadašnji odjeli i zaposlenici u centralnoj banci nego možda čak vanjski partneri, s propisanom razinom autonomije, u koje bi se prema tome transformirale sadašnje komercijalne banke. Vrag je dakle u detaljima, a do detalja se ni blizu nije stiglo. Sve je još uglavnom na razini spekulacija. Ako bi građani otvorili račune u centralnoj banci njihov bi novac bio neuništiv, jer bi centralna banka mogla nadoknaditi svaki gubitak. U komercijalnim bankama novac može propasti.Što bi se događalo kad se krediti ne bi vraćali, bi li tu bilo nekih ograničenja. Sad granice rizika postavljaju uglavnom komercijalne banke, uzimajući u obzir regulaciju i monetarnu politiku (i obratno, emisijska politika centralne banke vodi računa o kretanjima u sektoru komercijalnih banaka).

Ustvari, rasprave o CBDC-u intenzivirala je Facebookova ideja da osnuje vlastitu valutu koja bi bila vezana za košaricu glavnih svjetskih valuta. Od te je ideje Facebook odustao, da li pod pritiskom države ili zbog nesposobnosti da je realizira. Očito, kad je riječ o novcu radi se o sukobu javnog i privatnog novca. Prasad to također naglašava, i zaključuje da je prevaga na strani državnog novca. Uz ostalo smatra da bi država bolje nego privatnici štitila osobne podatke korisnika. Govorimo li o budućnosti novca, što je naslov knjige, Prasad stavlja kartu na razvitak CBDC-a i ulogu države.

U današnjoj se literaturi vrlo rijetko nađe produbljene studije koje od jednog ili serije znanstvenih članaka narastu do razine knjige. Sve rjeđe se netko zaputi u pokušaj da napiše ‘životno djelo’.

Prasadova je knjiga opsežan ali sistematizirani pregled, s mnoštvom pojedinosti. Izvrstan je i pouzdan priručnik predavačima suvremenih financija i suvremenih financijskih tehnologija. Ne čini li to suvišnim pitanje zašto je uvrštena u popis najboljih ekonomskih knjiga 2021. godine. Ne čini, iako se možda više odnosi na ukupnu akademsku produkciju.  Udžbenici su vrlo vrijedna forma. Neki su upravo senzacionalno elegantni, sistematični i intrigantni. Ideje.hr planiraju uskoro predstaviti jedan takav: Lectures on the Philosophy of Mathematics Joela Davida Hamkinsa.  Prasadova je knjiga sva nekako zaobljena, ne zaoštrava dileme, ne analizira konzekvence trendova koje opisuje, ne kopa duboko. Utoliko, ako budućnost novca i ne bude onakva kakvu je Prasad blago naznačio, ništa zato. Njegovi argumenti nisu toliko snažni da bi činjenica da su stvari krenule drukčije bila osobito značajna. U današnjoj se literaturi vrlo rijetko nađe produbljene studije koje od jednog ili serije znanstvenih članaka narastu do razine knjige. Kao da je akademska zajednica izgubila istraživački eros. Recimo, u ovom području financijske tehnologije čak i najbolje pozicionirni stručnjaci još objavljuju knjige o kriptovalutama koje na početku predstavljaju njihove formalne karakteristike i blockchain tehnologiju. Ne propituju ih, iako su se u posljednjih nešto više od deset godina kriptovalute značajno transformirale i razotkrile i druge strane svoje prirode osim onih deklariranih – decentralizacija, distribuirani registar transakcija itd.

Mnoštvo istraživača spominje da je pojava kriptovaluta postavila pitanje prirode novca, no rasprava o prirodi novca kao da je bila fundamentalnija prije pojave kriptovaluta. Kako stvari stoje s osnovnim karkateristikama novca kao što su fungibilnost, homogenost, likvidnost kad je riječ o kriptovalutama. Jesu li kriptovalute zaista fungibilne, ako je svaka novčana jedinica zasebna do razine da neke mjenjačnice odbijaju primiti ‘zaprljane’ novčane jedinice. Uostalom, ta mogućnost identifikacije prljavosti pojedine novčane jedinice omogućava da Sjedinjene Države zabrane mjenjačnicama koje mogu kontrolirati da posluju s bitcoinima i drugim kriptovalutama koje su prošle kroz ‘ruske ruke’. kako stoji stvar s likvidnošću kriptovaluta u odnosu na tradicionalni novac.

Studioznost koja naraste do razine knjige sve je rjeđa. Sve rjeđe se netko zaputi u pokušaj da napiše ‘životno djelo’. Uglavnom se objavljuju fokusirani znanstveni članci čije šire značenje nije jasno, među knjigama se ističu bolje ili lošije uređeni zbornici, dok se autori ograničavaju na bezlične preglede, koji se u slučaju sveučilišnih nastavnika temelje na pripremamam za predavanja. To je Prasadovu knjigu lansiralo među najbolje u 2021. godini, izostanak konkurencije.