Glavna je mana Strategije što su je načinili stručnjaci, bez političara: Nema nikog da je gura

Sredinom srpnja, kao obaveza prema Pariškom sporazumu, javnu je raspravu prošla Strategija niskougljičnog razvoja Republike Hrvatske. Iako je riječ o važnom dokumentu i dobro obavljenom poslu, ne nailazi na zanimanje javnosti. Nikog od političara Strategija ne zanima

Pariški sporazum, stupio je na snagu 4. studenog 2016. godine, pravno je obvezujući, a Hrvatska je postala strankom Sporazuma 23. lipnja ove godine. Pristupanjem Sporazumu obvezali smo se aktivno raditi na smanjenju emisija stakleničkih plinova na temelju vlastitog plana, takozvanog Planiranog nacionalno utvrđenog doprinosa koji smo dužni revidirati svakih pet godina. Cilj je Pariškog sporazuma ograničiti porast temperature na maksimalno 2^oC do 2030. godine.

Sredinom srpnja završen je proces javnog savjetovanja o novom strateškom dokumentu Hrvatske koji nije, a trebao bi zaokupljati puno više pažnje javnosti, građana i struke: Niskougljičnoj strategiji.

Zašto bi ovaj dokument trebao izazvati više pozornosti? Samo deset dana nakon završetka javne rasprave, 26. srpnja,  medije je preplavila vijest o ekstremnoj tuči u Istri. Snimke su pokazale zabijeljenu Istru, na cestu su izašle ralice kako bi uklonile desetak centimetara visok pokrivač bijele bljuzge koju su djeca zamijenila za snijeg i iskoristila za grudanje. Komentari građana bili su očekivani: nikad prije viđeno, nije dobro, klima se mijenja…

O klimatskim promjenama u medijima u Hrvatskoj slušamo već desetljeće, ali vrlo površno. Obično na pitanje promjene klime upozoravaju udruge za zaštitu okoliša dok se poslovna udruženja opiru mjerama koje će s ciljem smanjenja emisija stakleničkih plinova financijski opteretiti gospodarstvo. Državna tijela o tome uglavnom ne znaju ništa i ne smatraju prioritetnom temom tako da se uz iznimku odjela u Ministarstvu zaštite okoliša i energetike, zaduženog za ova pitanja, time nitko ne bavi. No mjere su ipak poduzete, naime uveden je niz naknada gospodarstvu kako bi se potaklo ulaganje u energetsku učinkovitost i čiste tehnologije. Tako prikupljen novac, nije se vratio u gospodarstvo već su njime financirane kupnje A+++ perilica, LED javne rasvjete i drugi korisni, ali za poticanje gospodarske aktivnosti potpuno nevažni projekti.

Možemo slobodno reći, ovim se pitanjem do sada nismo bavili sustavno. Time je donošenje prijedloga Niskougljične strategije za Hrvatsku zaista važan trenutak te smatramo da dokumentu treba dati više medijskog prostora.

Tri scenarija

Niskougljična strategija vrlo je temeljit dokument kojim se želi postići održivi razvoj i razvoj pametnog konkurentnog gospodarstva, ali i sigurnost proizvodnje i opskrbe energijom, ulaganjem u alternativne izvore i sukladno tome smanjenje energetske ovisnosti o drugim zemljama. Rezultati primjene ovih mjera imat će istovremeno pozitivan utjecaj na smanjenje onečišćenja zraka i time poboljšanja zdravstvenog stanja nacije.

Strategija analizira tri moguća scenarija: scenarij ne poduzimanja nikakvih mjera te scenariji 1 i 2 koji se razlikuju prema stupnju ulaganja i intenziteta aktivnosti s ciljem smanjenja emisija. Scenarij 1 predviđa manje investicije te time i sporiji trend smanjenja emisija dok Scenarij 2 predviđa snažnije investiranje i brži trend smanjenja.

Vrlo je plastično u Strategiji prikazano koje su moguće aktivnosti i mjere te koji je omjer troška i koristi od svake od njih. Lako je uvidjeti koje su mjere jeftine, a imaju veliki potencijal smanjenja (npr. uvođenje biciklističkog prometa) u odnosu na skupe mjere kao što su npr. energetska obnova zgrada, uvođenje električnih vozila ili gospodarenje otpadom te koje su njihove koristi za razvoj lokalne ekonomije, zapošljavanje i drugo.

Ono što je čini se očito, a proizlazi iz ove analize, jest činjenica da se na temelju Strategije može dobro planirati te poduzeti one mjere koje imaju povratno pozitivan učinak na razvoj ekonomije što anulira trošak investicije u realizaciju mjera.

Prva velika mana dokumenta je činjenica da je on proizvod grupe stručnjaka. Iza njega ne stoji niti jedna politička snaga ili političar koji bi zagovarali njegovu važnost i primjenu

Stručnjaci koji su radili analize na kraju su i sumirali troškove i koristi mjera smanjenja emisija po sva tri spomenuta scenarija. Ono što fascinira jest rezultat koji prikazuje da kada se zbroje troškovi investicija i prebiju s uštedama (smanjenje potrošnje energije) te koristima (nova radna mjesta, izbjegavanje onečišćenja pa onda i oboljenja), Scenarij 1 pokazuje pozitivnu bilancu u smislu koristi za društvo.

Čini se jedino logično, primijeniti ga. Njegova primjena daje pozitivan doprinos ekonomskoj aktivnosti što znači da je moguće ostvariti rast BDP-a i pad emisija istovremeno samo ako se usmjerimo na ulaganja u one aktivnosti koje je Strategija istaknula.

Bez entuzijazma

Zašto onda nema entuzijazma oko prihvaćanja i angažmana svih društvenih struktura na primjeni Strategije?

Prva velika mana ovog dokumenta jest činjenica da je on proizvod grupe stručnjaka. Iza Strategije ne stoji niti jedna politička snaga ili političar koji bi zagovarali njenu važnost i primjenu. Resorno ministarstvo zaduženo za izradu Strategije je Ministarstvo zaštite okoliša i energetike te su stručnjaci ovog ministarstva uključeni u izradu i upoznati s njenim sadržajem. No za njenu uspješnu primjenu potrebna je puno veća i šira podrška, prije svega političke prirode. Strategija bi trebala biti dokument Vlade, ne samo formalno već i stvarno.

Svaki bi ministar u Vladi trebao znati kako te zaista i revidirati strategiju svog sektora u skladu s Niskougljičnom strategijom. Jednako bi se trebale ponašati i druge razine državne, lokalne i regionalne vlasti.

Svi napredni gradovi u Europi uvode mjere kojima je cilj motivirati građane da ostavljaju vozila na obodu grada i što više koriste javni prijevoz. Grade velika besplatna parkirališta na ulazima u grad od kud je organiziran javni prijevoz. Zagreb građane motivira da se vozilima uspnu u samo središte grada budući da je dnevna karta parkiranja u Gornjem gradu sada jeftinija od dnevne karte parkiranja na Bundeku

Praksa je međutim uglavnom suprotna. Strategija niskougljičnog razvoja Republike Hrvatske trebala bi biti Strategija razvoja Republike Hrvatske, krovni razvojni dokument na čijim se odredbama baziraju razvojni planovi svih sektora. Interes koji ovaj dokument trenutno ima u javnosti, medijima pa i među političarima budi ozbiljnu sumnju da on kao takav nije percipiran ni prihvaćen. Umjesto toga mogao bi lako postati još jedan dokument u ladici nečijeg stola.

Bandić

A kakva je trenutno praksa u Hrvatskoj kada je ulaganje u niskougljični razvoj u pitanju? Jedan od friških primjera odluka je gradonačelnika grada Zagreba da uvede naplatu za parkiranje vozila ispod Mosta slobode i u okolici Bundeka što je oprečno suprotno od politike koja bi vodila smanjenju emisija.

Naime, svi napredni gradovi u Europi uvode poticajne mjere koje imaju za cilj motivirati građane koji svakodnevno putuju prema središtu grada zbog posla ili drugih obveza da ostavljaju vozila na obodu grada i što više koriste javni prijevoz. Time se smanjuju gužve, zagađenje zraka i emisije stakleničkih plinova. U tom smislu gradovi grade velika besplatna parkirališta na ulazima u grad od kud je organiziran javni prijevoz.

No Zagreb svoje građane motivira da se vozilima uspnu u samo središte grada ili čak Gornji grad budući da je dnevna karta parkiranja u Gornjem gradu sada jeftinija od dnevne karte parkiranja na Bundeku.

Gospodarenje šumama

Fotografije prikazuju kako se gospodari šumama u Republici Hrvatskoj. Suprotno održivom gospodarenju šumom, filozofiji od koje se kasnije i razvio pojam održivog razvoja, očišćene su čitave površine, kiša odnosi tlo stvarajući do pola metra duboke vododerine, a odvezeni su samo trupci dok je većina biomase neiskorištena i ostavljena da istrune na tlu.

Gospodarenje šumama u Republici Hrvatskoj

Zaista su svuda oko nas primjeri kako se odluke donose bez promišljanja okoliša, emisija stakleničkih plinova ili pak smanjenja potrošnje ili bolje iskoristivosti energije. Rijetko možemo govoriti o održivom razvoju.

Pozitivni primjeri

Treba biti fer pa reći da ima i pozitivnih primjera, posebno u gospodarstvu budući da niskougljični razvoj zbog izbjegavanja ovisnosti o fosilnim gorivima ima svoju logiku te mnoga poduzeća ako im to vrsta djelatnosti omogućuje, sve više ulažu u napredne tehnologije koje su u pravilu nižih emisija ugljika. No mogućnosti su daleko veće, posebno u inovacijama postojećih proizvoda i usluga koje mogu čak biti i razmjerno jednostavne no trenutno se ne provode jer nema poticaja, motivacije, razumijevanja.

Ako se vratimo Niskougljičnoj strategiji, druga mana ovog dokumenta uz nedostatak političke volje je nepostojanje gospodarstva kao ključnog aktera u postizanju ciljeva Strategije. Kao što je UN pozvao poslovni sektor da sudjeluje u realizaciji Globalnih ciljeva održivog razvoja, tako bi i u Hrvatskoj u postizanju razvoja temeljenog na niskim razinama emisija, jedan od ključnih čimbenika trebalo biti upravo gospodarstvo.

Naime uz velike infrastrukturne projekte orijentirane na sektor energetike koji su, iako potrebni, skupi i samim time ograničenih mogućnosti, bilo bi puno mudrije kreirati sustav poticajnih mjera koje će kumulativno otključati potencijal smanjenja emisija koji se krije u gospodarstvu. Svako od 70-tak tisuća registriranih poduzeća u Republici Hrvatskoj ima nekakav potencijal smanjenja emisija. Dovoljno je stvoriti uvjete u kojima će poduzeće prepoznati da je za njega dobro da smanjuje emisije, i ovaj potencijal će biti angažiran.

Niskougljična strategija iznimno je vrijedan dokument ogromnog potencijala ne samo u smislu smanjenja emisija već i razvoja naprednog gospodarstva

Inovacije koje će razviti proizvode i usluge nižih emisija neće samo utjecati na smanjenje emisija gospodarstva već i građana koji te proizvode i usluge koriste. Mogućnosti su bezgranične, samo ih treba razumjeti i iskoristiti na optimalan način. Koristi bi bile višestruke, smanjenje emisija ostvarilo bi se bez značajnih troškova za državu, gospodarstvo bi se razvijalo u smjeru konkurentnosti, otvarala bi se nova „zelena“ radna mjesta čija je sigurnost i dugoročnost izvjesnija od mnogih drugih radnih mjesta.

U protivnom, propustit ćemo priliku koju ovaj dokument i inicijativa koja stoji iza njega imaju. Ako ne potaknemo gospodarstvo da se mijenja u smjeru neophodnom za dugoročan opstanak – smjeru prema niskougljičnom gospodarstvu, ekonomija će nam stagnirati, prilike propadati. Za sada ih još uvijek imamo, samo moramo shvatiti da ih treba iskoristiti.

Niskougljična strategija iznimno je vrijedan dokument ogromnog potencijala ne samo u smislu smanjenja emisija već i razvoja naprednog gospodarstva i paralelno prosperiteta za čitavo društvo. Možemo se samo nadati da će kao takav biti i prepoznat.

• dr. sc. Mirjana Matešić, ravnateljica Hrvatskog poslovnog savjeta za održivi razvoj (HRPSOR)

U sljedećem broju: Tri scenarija u brojkama