Godišnje ulaganje od 260 milijardi eura. Zeleno dioničarstvo i zeleni proračun.

Mirjana Matešić izdvaja glavne naglaske iz Europskog zelenog plana objavljenog tek desetak dana nakon što je Europska komisija definitivno formirana. Što se očekuje od industrije, što od država članica i njihovih proračuna, što od obrazovanja i sličnih društvenih segmenata

• Naslovna fotografija: Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen (Foto: EU)

• Autorica je ravnateljica Hrvatskog poslovnog savjeta za održivi razvoj

Samo deset dana nakon stupanja na dužnost Europska je komisija objavila Komunikaciju o novom Europskom zelenom sporazumu koji ima za cilj suočavanje s klimatskim promjenama i okolišnom krizom koja se očituje u više od milijun ugroženih vrsta, zagađenim oceanima, šumama koje nestaju.

Europski zeleni sporazum ustvari je razvojna strategija koja stremi transformirati Europu u društvo koje će do 2050. godine postići neutralnost u odnosu na emisije stakleničkih plinova, a svoj rast neće bazirati na potrošnji resursa. Strategija donosi politike i mjere koje su potrebne da bi se ostvario cilj postavljen ovim Sporazumom. Strategija je shematski prikazana na Slici 1.

U Strategiji se prvi put spominje horizontalno povezivanje politika i aktivnosti kako bi se postigao maksimalan pozitivan učinak u području zdravlja, kvalitete života, otpornosti i konkurentnosti gospodarstva. To traži intenzivnu koordinaciju i pronalaženje svih mogućih sinergijskih akcija u svim područjima.

Europska komisija najavljuje da će do ožujka 2020. objaviti Zakon o klimi prema kojem će se klimatska neutralnost do 2050. definirati kao zakonska obveza. Zakon će, smatra EU, osigurati da svi sektori pridonesu cilju klimatske neutralnosti u zadanom roku.

Iako se smanjenje emisija stakleničkih plinova provlači kroz razne zakone i politike EU još od 1990. godine, uspjeh nije zadovoljavajući. U tom periodu EU je uspjela smanjiti emisije stakleničkih plinova za 23% iako je ekonomija rasla za 61%. Trenutne politike osiguravaju smanjenje emisija do 2050. za najviše 60% što nije dovoljno jer je cilj da se 2050. godine postigne potpuna neutralnost u emisijama stakleničkih plinova. Zbog toga nakon Zakona o klimi slijedi revizija klimatskih politika i stroži zahtjevi za smanjenjem emisija. Komisija će također pripremiti strategiju prilagodbe klimatskim promjenama koja bi trebala pomoći privatnim investitorima, osiguravateljima, poslovnim organizacijama, gradovima i građanima.

Ključna je dekarbonizacija energetskog sektora budući da je on odgovoran za 75% svih emisija u Europi. Zemlje članice su dužne do kraja godine u Europsku komisiju poslati svoje revidirane energetsko-klimatske  planove koje će Komisija procijeniti kao i potrebu za dodatnim mjerama. Sve to bit će sadržano u novoj energetskoj legislativi koja se očekuje do 2021. godine kako bi se ambicioznije pristupilo ostvarenju ciljeva zacrtanih do 2030.

Što je novo u Europskom zelenom sporazumu?

1. Tranzicija prema kružnom gospodarstvu

Europska komisija očekuje potpunu transformaciju industrije do 2050. radi postizanja kružnog gospodarstva i klimatske neutralnosti. Aktivnosti trebaju započeti odmah. U ovom trenutku oko polovice svih emisija stakleničkih plinova i više od 90% gubitka biološke raznolikosti uzrokovano je ekstrakcijom resursa i procesuiranjem materijala, goriva i hrane.

U ožujku 2020. godine očekuje se da će Komisija predstaviti novu Industrijsku strategiju EU, čiji je cilj potaknuti zelenu i digitalnu transformaciju industrije. Akcijski će plan poticati kružni dizajn svih proizvoda, temeljem zajedničke metodologije i načela.

Stroga primjena regulative povezane s energetskim performansama u zgradarstvu započet će procjenom Strategija energetske obnove zgrada u zemljama članicama, koja će biti provedena u 2020.

Na isti način ovaj Sporazum pristupa transportu i mobilnosti te proizvodnji hrane.

Vrlo je ambiciozno prikazan i pristup očuvanju biološke raznolikosti te sprečavanja zagađenja prirode kemikalijama prvenstveno u proizvodnji hrane.

Kako bi sve ovo bilo provedivo, Strategija detaljno opisuje kako će se tema održivosti ugraditi u postojeće europske politike. Plan zahtijeva značajne investicije. Procijenjeno je da je za postizanje trenutnih klimatskih i energetskih ciljeva do 2030. potrebno investirati dodatnih 260 milijardi eura godišnje, što znači 1,5 posto BDP-a u 2018. godini, a zadržavanje tog intenziteta  zahtijeva mobilizaciju i javnih i privatnih sredstava. Komisija će ovaj investicijski izazov poduprijeti nizom poticajnih mjera.

2. Plan investicija

Pretpostavlja se da će privatni sektor odigrati odlučujuću ulogu. Gospodarstvu su potrebni dugoročni signali kako bi se financijski i kapitalni tokovi usmjerili prema zelenim investicijama. Komisija u 2020. planira objaviti revidiranu Strategiju financiranja održivosti. Očekuje se da će najmanje 30 InvestEU fondova pridonositi borbi protiv klimatskih promjena.

Nadalje, održivost bi trebala biti ugrađena u okvire korporativnog upravljanja jer se mnoge kompanije još prioritetno koncentriraju na kratkoročne financijske rezultate u odnosu na dugoročni održivi razvoj. Istovremeno je potrebno ojačati izvještavanje podataka o utjecaju na klimu i okoliš kako bi investitori imali jasne informacije o održivosti investicija.

Stoga se očekuje i revizija Direktive o nefinancijskom izvještavanju.  Komisija će poduprijeti gospodarstvo i druge dionike u razvoju standardiziranih praksi upravljanja prirodnim kapitalom u EU i globalno.

Osim toga, radit će se na stvaranju EU Green bond standarda što bi trebalo olakšati investitorima i kompanijama identifikaciju investicija u održive projekte te će se pokušati klimatske i okolišne rizike ugraditi u financijske sustave. To će značiti bolju integraciju ovih rizika u europski bonitetni okvir i procjenu kapitalne potražnje za zelenom imovinom. EU će tražiti načine kako financijski sustav može poduprijeti otpornost na okolišne i klimatske rizike posebno u području fizičkih rizika i štete od prirodnih katastrofa.

3. EU Taksonomija

Razvoj jedinstvene europske taksonomije ima za cilj pojednostaviti definiranje projekata koji pozitivno utječu na održivost i ubrzati im pristup izvoru financiranja. Prioritetnima su prepoznati šest područja koje prikazuje Slika 2. To su: sprečavanje klimatskih promjena, prilagodba klimatskim promjenama, kružno gospodarstvo, sprečavanje zagađenja, održiva uporaba vode i morskih resursa te zdravi ekosustavi.

Ovaj sustav taksonomije funkcionirat će kako je prikazano na Slici 3. Projekti će se prije ulaska u sustav održivog financiranja evaluirati pomoću postojećih ili standarda koji se razvijaju. Kako bi nominirani projekt ili aktivnost prošla selekciju EU taksonomije morat će zadovoljiti tri kriterija:

1. Da daje značajan doprinos barem jednom od šest definiranih okolišnih tema;

2. Da značajnije ne šteti niti jednoj od preostalih pet okolišnih tema;

3. da ima integriran barem minimum društvene zaštite.

Očekuje se da će primjena EU taksonomije, uvođenjem obvezne objave informacija o udjelu u zelenoj ekonomiji, investitorima omogućiti da unaprijede svoje financijske portfelje u korist zelenih projekata.

Naime, kompanije u koje se investira morat će izvještavati o svim ključnim utjecajima pod vrlo strogim i ambicioznim kriterijima koje priprema EU, a jasna pravila definiranja portfelja sprečavat će ‘greenwashing’ i omogućavati veću usporedivost projekata s obzirom na doprinos održivosti.

Projekti koji uključuju ugljen i nuklearnu energiju isključeni su iz EU taksonomije, a definiran je rizik od preusmjeravanja investicija s drugih održivih aktivnosti (samo za klimu). Dodatno, razvijaju se Zelene dionice (Green Bonds).

4. Očuvanje europskog prirodnog kapitala

Kako bi očuvala prirodni kapital Europe i njene resurse, Komisija će predložiti Europsku strategiju biološke raznolikosti do 2030., koja bi trebala predvoditi ostatak svijeta u postavljanju ciljeva i preuzimanju odgovornosti za očuvanje prirode i zaustavljanje zabrinjavajuće stope gubitka biljnih i životinjskih vrsta. Osim toga, objavit će i Europsku strategiju za šume s ciljem zaustavljanja deforestacije te pošumljavanja Europe. Razvijat će regulatorne i ne-regulatorne mjere za poticanje lanaca vrijednosti koji ne uzrokuju deforestaciju i minimaliziraju rizik za šume u Europi, ali i onaj uvjetovan uvozom.

5. Ozelenjivanje proračuna

Europska komisija će raditi sa zemljama članicama na procjeni i usporednoj analizi budžetiranja zelene prakse. To će olakšati procjenu koliko su godišnji proračuni i srednjoročni financijski planovi uzeli u obzir pitanja okoliša te učenje od najbolje prakse.

Dobro dizajnirana porezna reforma može potaknuti ekonomski rast i istovremeno otpornost na klimatske šokove te doprinijeti pravednom društvu i pravednoj tranziciji. Poticanje istraživanja i inovacija ključno je za postizanje cilja Europskog zelenog sporazuma.

Škole, obrazovne institucije i sveučilišta su u poziciji da uključe učenike, roditelje i širu zajednicu u promjene potrebne za uspješnu tranziciju. Komisija će pripremiti europski okvir kompetencija kako bi pomogla razvoju i procjeni znanja, vještina i stavova prema klimatskim promjenama i održivom razvoju. Također će pripremiti popratne materijale te olakšati razmjenu dobre prakse u europskim edukativnim mrežama.

Sadržaj Europskog zelenog sporazuma vrlo ambiciozno u središte razvojne strategije postavlja klimatske promjene i krizu okoliša te ukazuje da je Europa itekako svjesna potrebe brzog i odlučnog djelovanja. Neke države članice, posebice na sjeveru Europe, već dulje vrijeme pokazuju da su svjesne i spremne na snažniju akciju. To je pokazalo finsko predsjedanje Vijećem Europe, a i Njemačka svoje predsjedanje u drugoj polovici 2020. također posvećuje pitanju borbe protiv klimatskih promjena. Postoji bojazan da će hrvatsko presjedanje Vijećem Europe i teme koje je Hrvatska predstavila kao prioritetne, pokazati da Vlada RH ne razumije europske aktualnosti te da će naša prilika da ostavimo značajniji trag na politici Europe bit propuštena, a time i prilika da sami prepoznamo važnost borbe protiv klimatskih promjena.