Građani EU većinom staju na stranu demokracije. Plan akcije protiv Orbána

Istraživanje politologa Heermanna, Baute i Leuffena pokazuje da građani EU većinski nisu spremni prihvatiti nazadovanje demokracije i prihvaćaju sankcije protiv članica-kršiteljica demokratskih normi, piše Predrag Bejaković. Thu Ngyen iz Centra Jacques Delors zato predlaže strategiju za ograničavanje Orbánove politike.

• Naslovna fotografija: Ilustracija Viktora Orbána koji bježi od skupine ljudi sa zastavama EU (Midjourney v7)

• Predrag Bejaković doktorirao je na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu i radio kao znanstveni suradnik u trajnom zvanju na znanstvenom Institutu za javne financije u Zagrebu. Dobitnik je godišnje nagrade Republike Hrvatske za doprinos društvenim znanostima 2009. godine.

U mnogim demokracijama diljem svijeta, od Sjedinjenih Američkih Država do Indije, od Bolivije do Mađarske, liberalne demokratske norme i načela postaju sve nesigurnije. Umjesto da im prijete državni udari ili nasilni ustanci, u tim zemljama izabrane vlade i elite postupno narušavaju demokratske norme, u procesu koji se naziva “nazadovanje demokracije” (democratic backsliding).

Studija Democratic backsliding and support for public good provision in the European Union (Nazadovanje demokracije i podrška pružanju javnog dobra u Europskoj uniji), koju su proveli politolozi Max Heermann, Sharon Baute i Dirk Leuffen, pokazuje da su europski građani spremni staviti demokratska načela iznad nacionalne odanosti i podržati financijske sankcije za zemlje koje krše norme EU. Izvješće dokazuje da kohezijska politika nije imuna na političke napetosti uzrokovane nazadovanjem demokracije. Ispitivanja javnosti u Njemačkoj, Italiji, Poljskoj i Švedskoj pokazuju da  većina ispitanika podržava djelovanje EU protiv vlada koje krše demokratske norme, čak i ako to podrazumijeva troškove za njih sâme ili Uniju u cjelini.

Crvena linija prikazuje prosječnu globalnu izlaznost na izbore (postotak stanovništva dobne skupine s pravom glasa) u vremenskom razdoblju 1975-2023. Plava linija prikazuje postotak izbora koje su pratile pobune i protesti u istom vremenskom razdoblju. (International IDEA, Global state of democracy 2024. report)

Istraživanje Heermanna, Baute i Leuffena ukazuje da kohezijska politika nije imuna na političke napetosti uzrokovane nazadovanjem demokracije i da građani smatraju da se to ne smije dopustiti.

Kohezijska politika, glavni instrument EU-a za promicanje gospodarske i socijalne konvergencije, omogućava značajnu financijsku potporu manje razvijenim regijama unutar EU. Nema sumnje kako je ova politika odigrala važnu integrativnu ulogu unutar Unije i pridonijela zavidnom smanjivanju regionalnih razlika. Međutim, autori studije ukazuju na paradoks: kohezijski fondovi ponekad su, bez dovoljne političke uvjetovanosti pri pružanju sredstava, podupirali vlade koje su dovele do narušavanja vladavine prava i ugrožavanja demokratskih dostignuća. Iako su uspostavljeni mehanizmi za povezivanje isplate sredstava s poštivanjem vladavine prava, institucionalna ograničenja i politički kompromisi često su potkopavali njihovu učinkovitost. Stoga je kohezijska politika postala kako simbol solidarnosti, tako i bojno polje za demokratski integritet Europske unije.

 Pritom se kao najčešći primjer navodi Mađarska. Otkad je Viktor Orbán preuzeo dužnost premijera 2010. godine, zemlja doživljava eroziju demokratskih vrijednosti  i pojačan nadzor nad neovisnošću pravosuđa i pluralizmom medija. Unatoč pravnom arsenalu EU – uključujući postupke za kršenje prava i uvjetovanost vladavinom prava – Bruxelles i dalje nastoji zaustaviti ovaj pad. Neuspjeh u preusmjeravanju negativnog trenda mogao bi se pripisati nedovoljno učinkovitim alatima za provedbu, kao i nevoljkosti institucija EU da otvorenije iskažu svoje nezadovoljstvo. Izbjegavanje suprotstavljanja rezultira daljnjim mađarskim iskorištavanjem svog institicionalnog položaja.

Politički režimi 2023. godine prema klasifikaciji Luhrmana i suradnika iz 2018. i procjenama V-Dema iz 2024. Crvena boja označava zatvorene autokracije, ružičasta izborne demokracije, svijetlo zelena izborne demokracije, a tamno zelena liberalne demokracije. (V-Dem, Our World in Data / CC BY 3.0)

Mađarska vlada godinama krši vladavinu prava i demokratske standarde. Europski parlament Mađarsku sada naziva “izbornom autokracijom”. Orbán redovito blokira ključne odluke, uključujući one o pomoći Ukrajini, i zloupotrebljava predsjedanje Vijećem EU, kao primjerice u srpnju 2024., kad je bez dogovora posjetio Putina. Sastanak ministara Europskog vijeća 20. ožujka 2025. završio je s dvije zaključne izjave: jednu su usvojile sve članice, a drugu – o Ukrajini – 26 njih bez Mađarske, zaobišavši veto Viktora Orbána. Iako simbolične, ove blokade ilustriraju ozbiljan i dugotrajan problem Orbánove proruske i autoritarne politike potkopavanja učinkovitog djelovanja EU.

Unatoč tome, u studiji su Heermann i suradnici zaključili da mjere EU za borbu protiv nazadovanja demokracije uživaju snažnu javnu podršku te da, s obzirom na neizvjesnost o dugoročnim učincima navedenog nazadovanja na europske integracije, EU ne bi trebala oklijevati u njihovoj provedbi. Studija nedvojbeno pokazuje da građani diljem Europe više vole odlučnu akciju nego neaktivnost EU. Snažna je javna podrška vezivanju financiranja EU uz poštivanje demokratskih standarda, čak i ako to usporava šire ciljeve EU. Ujedno, predanost demokratskim normama u državama članicama pokazuje da nazadovanje demokracije može utjecati na narušavanje javne podrške za pružanje javnog dobra u sustavima vlasti na različitim razinama. Kako bi se situacija stavila pod nadzor, autori pozivaju na dosljedniju i principijelniju primjenu mehanizama uvjetovanosti, kao i na jaču podršku akterima civilnog društva u pogođenim državama članicama.

Nguyen navodi da EU mora: politički izolirati Mađarsku, obustaviti isplatu financijskih sredstava i suspendirati njezina glasačka prava

Nedavno objavljena analiza Thu Nguyen, zamjenice direktora Centra Jacques Delors, podržava ove preporuke. Nguyen smatra da Orbánovo kontinuirano kršenje načela EU zahtijeva strukturiran, pravni odgovor, a ne isključenje – koje nije izvedivo prema pravu EU, a nije ni pravedno prema mađarskim građanima. Umjesto toga, predlaže strategiju u tri koraka za ograničavanje Orbánovog utjecaja, pri kojoj EU ostaje unutar svojih institucionalnih granica i ovlasti. Nguyen navodi da EU mora: politički izolirati Mađarsku, obustaviti isplatu financijskih  sredstava i suspendirati njezina glasačka prava.

Prvo, EU treba zadržati zamrznutih 22 milijarde eura EU sredstava dok Mađarska ne provede reforme. To je oko 11 % mađarskog BDP-a i predstavlja ključnu polugu pritiska. Drugo, članice trebaju politički izolirati Orbána, djelujući fleksibilno kroz koalicije spremnih zemalja, uključujući i nečlanice poput Velike Britanije. Povijest EU već poznaje takve oblike integracije (neuvođenje eura, neuključivanje u Schengen i ograničavanje broja migranata). Treće, treba aktivirati članak 7. Ugovora EU i suspendirati Mađarsku iz glasanja u Vijeću EU. Dovoljna bi bila podrška četiri petine država članica za početak procesa. Time bi se poslala jasna poruka Orbánu da se ovo ponašanje više neće tolerirati.

Ovi bi koraci učinkovito isključili mađarsku vladu iz odlučivanja i umanjili njezine koristi od članstva. Ujedno bi predstavljali model za odnos prema drugim populističkim vladama koje podrivaju EU iznutra. Dugoročno gledano, Nguyen naglašava potrebu za institucionalnom reformom – posebno za ukidanjem zahtjeva za jednoglasnošću u ključnim područjima politike. Sve dok jedna država članica može staviti veto na zajedničke odluke, EU ostaje ranjiva na unutarnju sabotažu. Stoga, EU mora reformirati način odlučivanja i ukinuti pravo veta kako bi osigurala vlastitu sposobnost djelovanja u sve nestabilnijem globalnom kontekstu. Ako to ne učini, riskira opstanak same Unije.