Hrvatska bez Trumpa: analiza korištenja socijalnih mreža u predsjedničkim izborima

Najnoviji broj časopisa Društvena istraživanja donio je - donekle zakašnjelu, ali još informativnu - analizu korištenja Facebooka i Twittera za stvaranje imidža političara u posljednjim predsjedničkim izborima. Ministrica znanosti Blaženka Divjak pozabavila se suradnjom istraživača u području obrazovanja i razvoja karijere za diplomante informatičko-komunikacijskih tehnologija

Od posljednjih predsjedničkih izbora, na kojima je s tankom prednošću od tek tridesetak tisuća glasova pobijedila Kolinda Grabar-Kitarović, upravo se ovih dana navršavaju tri godine. Uzme li se u obzir brza evolucija društvenih medija čini se da je istraživanje koje se bavi njihovom ulogom u tim izborima poprilično anakrono, no rezultati objavljeni u najnovijem broju časopisa Društvena istraživanja ipak daju interesantan uvid u taktike kreiranja imidža svih četvero tadašnjih kandidata.

Maja Šimunjak sa Sveučilišta Middlesex u Londonu te Dubravka Sinčić Ćorić i Ružica Brečić sa zagrebačkog Ekonomskog fakulteta odlučile su ispitati je li, prilikom upravljanja vlastitim imidžem, bilo razlika između načina na koji su političari komunicirali u tradicionalnim medijima i onog na društvenim mrežama. U svoju su analizu uključile više od 450 izjava koje su objavljene tijekom mjesec dana koji su okruživali prvi i drugi krug izbora krajem 2014. i početkom 2015. Prikupljene izjave objavljivane su na osobnim profilima kandidata na društvenim mrežama Facebook i Twitter, te kroz izravne ili prenesene citate u dnevnim novinama Jutarnji i Večernji list.

Autorice navode da su dosadašnja istraživanja o korištenju društvenih medija u političkim kampanjama išla u dva smjera: jedan koji se bavio načinom na koji političari formiraju komunikaciju u društvenim medijima i stvaraju veze s biračima, te drugi koji ispituje ulogu društvenih medija u kampanjama u odnosu na tradicionalne medije. Dio tih istraživanja pokazao je da pojedini političari društvene mreže koriste kako bi upravljali vlastitim imidžem i to kroz: naglašavanje vlastitih kvaliteta, objavljivanje informacija o privatnom životu, napade na političke protivnike, neslužbenu komunikaciju s građanima, te naglašavanje pojedinih stavova i pitanja. Neki od tih poteza mogu se koristiti za približavanje glasačima i uklanjanje psiholoških barijera koje često postoje između običnih građana i političara.

U svojoj analizi tri su autorice izjave kandidata kategorizirale u spomenutih pet kategorija i poredale ovisno o tipu medija u kojem su izjave objavljene. Čisto brojčano gledajući najviše izjava objavljeno je na Facebooku (236), a zatim na Twitteru (160) te u Večernjem pa Jutarnjem listu (49 i 25), s time da su svi kandidati imali dvostruko više objavljenih izjava u Večernjem u odnosu na Jutarnji list. Ukupno je najaktivniji bio dotadašnji predsjednik Ivo Josipović, a najmanje aktivan je bio kandidat Ivan Vilibor Sinčić koji čak nije imao profil na Twitteru. Tek nešto malo aktivniji od njega bio je Milan Kujundžić.

Apsolutne brojke treba ipak uzeti s malo rezerve jer su nakon prvog kruga izbora uzimane u obzir samo izjave Ive Josipovića i Kolinde Grabar-Kitarović. No, analiza pokazuje da je „izravno sudjelovanje kandidata u kreiranju imidža kroz društvene mreže bilo puno niže od očekivanog“, navode autorice.

Također, kandidati su vlastite kvalitete puno više naglašavali u tradicionalnim medijima. Primjerice, Kolinda Grabar-Kitarović je to činila u gotovo dvije trećine svojih izjava u Večernjem i Jutarnjem, ali u samo petini izjava na društvenim mrežama. Izjave o vlastitim kvalitetama kod svih kandidata su se svodile na isticanje istih stvari, a ponajviše adekvatnosti za predsjedničku funkciju. „Ovo pokazuje da nisu prepoznali, ili se nisu željeli diferencirati od drugih kandidata svojim jedinstvenim kvalitetama što bi posljedično dovelo do stvaranja vlastitog brenda“, stoji u istraživanju.

Analiza načina komunikacije ukazala je i na to da su kandidati relativno rijetko koristili prvo lice u izjavama na društvenim medijima, odnosno puno su to češće činili u novinama. Kakva takva iznimka bio je Ivo Josipović koji je bio nešto neposredniji na društvenim medijima. No, niti on ni drugi kandidati nisu se previše trudili koristiti svakodnevni govor u bilo kojem mediju, iako je takav način komunikacije mogao pridonijeti zbližavanju s glasačima.

U konačnici autorice zaključuju da je najveće iznenađenje činjenica da su izjave političara prenesene i citirane u tradicionalnim medijima bile osobnije, ali i negativnije, nego njihova izravna komunikacija u društvenim medijima. „Dapače, rezultati ukazuju da kandidati nisu koristili društvene mreže da bi istaknuli svoju osobnost, da bi humanizirali svoj imidž i prikazali se kao vođe“, stoji u zaključku.

Opseg analize nije omogućio da se dođe do razloga zašto je to tako, no autorice su iznijele nekoliko svojih pretpostavki. Jedna od njih je da su kandidati prilagodili svoju komunikaciju na pojedinim medijima ovisno o tome kojoj su se publici željeli obratiti. Također, postoji pretpostavka da su njihovi osobniji i negativniji stavovi bili „rezervirani“ za klasične medije zbog vjerovanja da će tamo biti bolje praćeni.

Na kraju, koji god da se scenarij odabere i dalje preostaje činjenica da su novine izvještavale o političarima na način da prikazuju politički važne sadržaje, primarno izjave kandidata o predsjedničkim funkcijama i potezima, dok su njihove izravne izjave na društvenim medijima bile ograničene u spominjanju bilo društvenopolitičkih pitanja, bilo važnosti izbora, ili predsjedničkih funkcija i sl. „Ako su glasači željeli znati što kandidati misle o funkciji predsjednika i kako će koristiti tu funkciju, puno bi se više informirali o tome iz tradicionalnih medija nego odlaskom na njihove profile na društvenim mrežama“, zaključuju autorice.

Kraj 2017. donio je i niz novih brojeva drugih stručnih časopisa među kojima se nalazi i posljednji lanjski broj časopisa Public Sector Economics kojeg izdaje zagrebački Institut za javne financije. Među obrađenim temama su one o efektima kreditiranja među kompanijama na bilance tekućih računa nekoliko država zapadnog Balkana, kao i ona o ekonomskoj neizvjesnosti i njenom utjecaju na domaću ekonomiju.

Vuk Vuković je svoj članak posvetio teoretskom i empiričkom objašnjenju sustavne korupcije na razini lokalnih vlasti u Hrvatskoj. Vuković tvrdi da je njegov rad definirao specifično okruženje u kojem zajednički egzistiraju korupcija, manjak transparentnosti, manjak odgovornosti i visoki porezi. U takvom okruženju „najvjerojatnije zbog niske razine odgovornosti i niske transparentnosti, lokalni gradonačelnici ostaju na vlasti u dugim razdobljima“. Takvi gradonačelnici, „jer njihov ostanak na poziciji ovisi o udovoljavanju samo odabranoj grupi lojalnih glasača“ se slobodno služe koruptivnim metodama kao što i zadržavaju visoke poreze. Vuković je za svoje istraživanje dobio i nagradu „Zaklade prof. Dr. Marijan Hanžeković“ za najbolji od 18 lani prijavljenih radova u redovnoj kategoriji.

Dva tima autora objavili su u novom broju časopisa Agroeconomia Croatica  radove koji se bave kvalitetom prehrane te prehrambenim navikama studenata i zaposlenih. U prvom od njih tri autorice s Poljoprivrednog fakulteta u Osijeku dolaze do zaključka da se dolaskom na studij prehrana hrvatskih studenata bitno pogoršava. Njihove kolegice s Agronomskog fakulteta u Zagrebu su, pak, anketirale dvjestotinjak zaposlenih sa željom da utvrde „postoji li povezanost između radnih uvjeta i ponašanja zaposlenih osoba u konzumaciji kuhane hrane tijekom radnog vremena“, a rezultati istraživanja pokazali su da „samo 37,9% ispitanika jede kuhanu hranu tijekom radnog vremena“.

U prosincu su objavljena nova izdanja i drugih stručnih časopisa. Hrvatska veterinarska komora objavila je novi broj Veterinarskog vjesnika, a svjetlo dana je ugledao i novi broj časopisa Signa Vitae, posvećen području intenzivne medicinske njege i hitne medicine. Pojavilo se i novo izdanje Časopisa za primjenjene zdravstvene znanosti.

Treći lanjski broj Književne smotre, časopisa za svjetsku književnost u izdanju Hrvatskog filološkog društva, djelomično je posvećen temama vezanim uz obilježavanje stogodišnjice Oktobarske revolucije. Isti izdavač objavio je i novi broj časopisa Govor, kao i novi broj Suvremene lingvistike.

Varaždinski Fakultet organizacije i informatike objavio je novi broj glasila Journal of Information and Organizational Sciences, a među objavljenim radovima nalazi se i članak kojem je jedan od autora i ministrica znanosti i obrazovanja Blaženka Divjak. Zajedno s koautorima Katarinom Pažur Aničić i Krunoslavom Arbanasom, ministrica Divjak se bavi temom suradnje istraživača u području obrazovanja i razvoja karijere za diplomante informatičko-komunikacijskih tehnologija.

Sredina prosinca donijela je i nove brojeve časopisa Sociologija i prostor kojeg izdaje Institut za društvena istraživanja u Zagrebu, posljednje lanjsko izdanje Časopisa za održivi razvoj energetike, voda i okoliša, novi broj časopisa Journal of Communications Software and Systems splitskog Fakulteta elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje. Uz njih, izašle su i nove Psihologijske teme riječkog filozofskog fakulteta i novi Zbornik Ekonomskog fakulteta u Zagrebu.