Ideologija i stvarnost. Rušenje spomenika robovlasnicima i kolonizatorima ulično je intenziviranje dugogodišnjeg i institucionaliziranog trenda

Spomenici se u SAD skidaju već desetljećima, uglavnom formalnim državnim i lokalnim odlukama, a posljednjih nekoliko godina trend je ubrzan. Nakon ubojstva George Floyda, u SAD-u je palo 59 spomenika Konfederaciji i 53 spomenika drugima, mahom robovlasnicima, generalima, osvajačima pa i predsjednicima

• Naslovna ilustracija: Srušena Kolumbova statua u Miamiju ‘ljubi tlo’. Policija je uhitila sedmoricu optuženih za rušenje (youtube)

• Autor je od 1984. godine radio na Radiju 101 u Zagrebu, dok ga pod pritiskom režima nisu izbacili kao politički nepodobnog. Pisao je za gotovo sve tzv. omladinske publikacije u bivšoj državi i bio aktivan u mirovnom i ekološkom pokretu. Od 1990. živi u Sjedinjenim Državama, prvih godina kao novinar.  Sad živi u Rutlandu u državi Vermont.

Teško se suočiti s činjenicom da su u Sjedinjenim Državama još do prije nešto više od 150 godina držali robove i na slobodne i na robove se djelili po boji kože, te da su tvrdili da to znanost opravdava; kao i s činjenicom da su, nakon što je krvavim gradjanskim ratom robovlasništvo ukinuto, unutar 20-30 godina doneseni zakoni da ograniče gradjanska prava crnaca, da ih spriječe da sudjeluju u političkom životu, da ih izdvoje iz društva i osude na život sitnih kriminalaca. Zakon je zabranio robovlasništvo, osim ako je netko pravomoćno uhapšen. Drugi zakoni (tzv. Black Codes, Jim Crow) omogućili su da crnce bude što lakše uhapsiti. Sirotinja i neobrazovani, vrlo su brzo ponovno pali u ropstvo.

Policija u južnjačkim državama, kao izravni nasljednik predratnih robovlasničkih patrola, udvostručila je snage ratnim veteranima i nastavila po starom. Kad bi skinuli uniforme, navukli bi kapuljače Ku Klux Klana. Do Martina Luthera Kinga na američkom Jugu vladao je apartheid. Popularna atrakcija u zabavnim parkovima do 1950-tih bila je African Dodger: crnac bi gurnuo glavu kroz prorez na plahti i onda bi ga gađali bejzbol lopticama. Bejzbol loptice su vrlo tvrde i mogu nanijeti ozbiljne ozljede, kakvih je i bilo: život crnca smatran je manje vrijednim – što je upravo razlog za slogan Crni Životi Vrijede.

‘Mala seoska zabava’ (Youtube)

Negdje izmedju 1877. i 1964. (najviše od 1890.-1920.) na Jugu je podignuto na stotine spomenika herojima poražene konfederalne vojske, južnjačkim generalima, robovlasnicima, “svojima”, bez ikakvog političkog otpora, otprilike kao da je SKH od 1971. prešutno dozvolio Matici hrvatskoj podizanje spomenika Anti Paveliću. Ujedinjene Kćeri Konfederacije (organizacija postoji i danas) podigle su 88 takvih spomenika, izmedju ostaloga i Ku Klux Klanu.

Spomenici bodu oči još odonda i nastojanje da ih se skine nije novo, posebno nakon generacijske promjene na sveučilištima tijekom 1970-tih, otkako ljevica vodi glavnu riječ u akademskim krugovima. Postupno se još od 1990-tih uklanjaju redovnim političkim kanalima, odlukama gradova i institucija: više od stotinu ih je skinuto formalnim odlukama, a manje od 20 ih je baš srušeno u prosvjedima. Nakon što je 2015. u crnačkoj crkvi u Charlestonu (Južna Karolina) bijeli supremacist Dylan Roof masakrirao 9 ljudi, uključujući i svećenika, skidanje spomenika još je ubrzano: New Orleans je na primjer maknuo svaki spomen na Konfederaciju. Nakon nedavnog ubojstva crnca George Floyda, kojemu je policajac koljenom pritisnuo vrat, u SAD-u je palo 59 spomenika Konfederaciji, od toga 12 u Virdžiniji (VA), gdje su najbrojniji, i 53 spomenika drugima, mahom predsjednicima, generalima, porobiteljima i osvajačima.

Politički je sada svakako lakše ukloniti neki takav spomenik i barem tako zadovoljiti puk, nego promjeniti policiju, za što ipak treba vremena, čak ako za to postoji dobra volja, barem u gradovima sa Demokratima na vlasti. Danas je to ovdje popularno kao uklanjanje spomenika NOB-u nakon Domovinskog rata u Hrvatskoj. Ukupno je uklonjeno 114 spomenika u SAD-u, najviše u Texasu, 31.

I svi su bijeli muškarci, često na konju. U cijeloj zemlji nema niti jednog spomenika crncu na konju. Spomenik Theodore Rooseveltu ispred Muzeja povjesti i prirode u New Yorku prikazuje njega na konju, dok indijanac i crnac cupkaju zahvalno uz konja. I samo su tri spomenika gdje je žena na konju, sva tri Joane D’Arc (Seattle, New York, Washington DC), koja nije nogom kročila u SAD.

Uklanjanje spomenika nije se zaustavilo na generalima poražene južnjačke vojske, nego su zahvaćeni i spomenici osvajačima, trgovcima robljem, kolonijalnim gospodarima (i drugdje u svijetu). Osim južnjačkog generala Roberta Leea, pao je i Ulysses Grant, koji je, doveo sjevernjačku vojsku do pobjede u gradjanskom ratu, ali i sam robovlasnik. Mramorni spomenik Jeffersonu Davisu, predsjedniku južnjačke konfederalne tvorevine, uklonjen je 13. lipnja iz zgrade državne skupštine Kentuckya, gdje je stajao punih 80 godina. U Portlandu (Oregon) uklonjeni su i otac nacije George Washington, i pisac Deklaracije nezavisnosti, Thomas Jefferson, kao, takodjer, robovlasnici. Ni krivi ni dužni srušeni su u glavnom gradu države Wisconsin i Hans Kristijan Heg (norveški oficir koji se borio za oslobodjenje robova) i skulptura žene koja je zamišljena kao alegorija na progres.

Leejev najveći spomenik u Richmondu, VA, još stoji, jer je vrlo visok, i teško ga je doseći, te služi kao projekcijsko platno za Black Lives Matter i zastavu duginih boja. Svećenik Robert Lee IV, 27-godisnji pra-pra-pra-pra-nećak geenerala Leea, nekad je u svojoj sobi vješao konfederalnu zastavu, no kad je 2017.vidio okupljanje američkih neonacista s bakljama oko spomenika njegovom pretku u Charlotesvilleu, postao je gorljivi zagovornik uklanjanja svih spomenika pra-pra-pra-pra-ujaku. Slično, 28-godišnji Clayton Wickham kaže da je s olakšanjem gledao kada su prosvjednici u Richmondu srušili spomenik njegovom pra-pra-pra-djedu, generalu konfederalne vojske Williams Carter Wickhamu.

Spomenik preko puta Bijele kuće Andrew Jacksonu, sedmom američkom predsjedniku, robovlasniku, zaslužnom za protjerivanje domorodaca i 15 tisuća mrtvih na Stazi suza, prisilnom maršu u manje plodne i manje privlačne regije na zapadu, pod snažnom je policijskom zaštitom. Eleanor Holmes Norton, crna zastupnica glavnog grada u Kongresu, bori se za uklanjanje i Jacksona i spomenika oslobadjanju robova, na kojem Abraham Lincoln gladi golog crnca koji pred njim kleči. Roosevelta će muzej ukloniti dobrovoljno, i, takodjer, uz privolu njegovih nasljednika i uz podršku guvernera Cuomoa.

Kolumbov kip u San Franciscu, čišćenje (Youtube)

Pao je i španjolski konkvistador Juan de Onate i “civilizator”, svećenik Junipero Serra, oba optužena za satiranje domorodaca. Pao je naravno i Kolumbo, i to u dvadesetak američkih gradova. I još je po istom ključu dodatno palo oko 20 spomenika globalno, po istom ključu antikolonijalizma, kao kralj Leopold II u Belgiji, satrap Konga, i trgovac robljem Edward Colston u Bristolu u Engleskoj, čiji je spomenik srušen i bačen u rijeku: Colston se obogatio prijevozom 80,000 robova iz Zapadne Afrike na Karipsko otočje, od čega je čak 20,000 poginulo tokom putovanja; za to je 1895. dobio spomenik.

‘Mala seoska zabava’ 2. Prosvjednici plešu oko palog Kolumbovog kipa u Miamiju (youtube)

Protivnici ovog trenda poistovjećuju to što se događa sa talibanskim barbarskim miniranjem kipa Bude 2001. u Bamyanu. Ta usporedba medjutim ne stoji. Buda nije bio osvajač, porobitelj, niti je simbolizirao osvajanje i porobljivanje. I danas, konzervatori muzeja u Kabulu marljivo obnavljaju kip Bude iz 7,000 sićušnih komadića u koje se raspao nakon što su ga Talibani raznijeli eksplozijom.

Ovaj trend se specifično odnosi na kulturu osvajanja i porobljivanja, i na uklanjanje simbola i spomenika toj i takvoj kulturi. Bolje je reći da statue moćnih padaju danas u Americi i svijetu kao što su padale statue paganskih bogova i spomenici careva proglašenih bogom, osvajača, pobjednika i porobitelja u hramovima i na ulicama Rima nakon što je kršćanstvo postala državna religija sredinom četvrtog stoljeća, promjenivši paradigmu iz slavljenja osvajača u slavljenje žrtve. Mramorni kipovi bogova, boginja i careva oskrnavljeni su križevima uklesanim u njihova čela, kao što danas bivaju autolakom i slovima BLM. Heroji postadoše zločinci. Njihove žrtve sveci.

Spomenik Edward Ward Carmacku stajao je ispred Skupštine Tennesseeja u Nashvilleu duže od 90 godina (od 1927.), prije nego je srušen 30. svibnja. Carmack je bio zakonodavac i novinski urednik u Nashvilleu i Memphisu ranih 1900-tih. Podržao je linč trojice crnaca koji su željeli otvoriti dućan za povrće i nahuškao je rulju da napadne konkurentske novine i njihovu urednicu, novinarku i aktivisticu Idu Wells. Ratoboran i nasilan, skončao je tako da ga je 1908. ubio sin političkog rivala. Nakon rušenja njegovog spomenika posvjednici su prekrili postolje natpisom proglašavajući prostor ispred skupštine Trgom Ide Wells. Na mjesto nasilnika simbolički su postavili njegovu žrtvu. A u Bristolu gradjani predlažu da se srušeni spomenik Colstonu tako zamjeni spomenikom Paul Stephensonu, crncu, radniku, koji je 1963. vodio bojkot Bristol Omnibus Kompanije da ih prisili da prestanu diskriminirati u zapošljavanju protiv manjina.

Trump, kao i obično, pod pritiskom reagira udvostručujući ulog bez obzira na rizik. I potvrdjuje da je vjerojatno od svih dosadašnjih predsjednika najmanje zainteresiran da projicira jedinstvo. Tako je za naš najveći praznik, Dan nezavisnosti, 4. srpnja, održao govor u kojem je ispred gusto zbijene razgaljene gomile bez maski, u zemlji s najviše zaraženih na svijetu a da nijednom nije spomenuo Covid-19, kao našeg glavnog neprijatelja identificirao “ekstremno lijeve fašiste” kojima je cilj da “nemilosrdno izbrišu našu baštinu, okaljaju naše heroje, unište naše vrijednosti, indoktriniraju našu djecu, sruše kipove naših osnivača, oskrnave naše najsvetije spomenike, i raspire val nasilja i zločina u našim gradovima.” Za tu je priliku, bez ironije, kao pozadinu izabrao Mt Rushmore.

Prvo je to bilo svetište Siouxa

Mt Rushmore je golema skulptura lica 4 američka predsjednika (George Washington, Thomas Jefferson, Abraham Lincoln, Theodore Roosevelt), spomenik koji se ne može srušiti. Gutzon Borglum, osvjedočeni član Ku-Klux-Klana, isklesao ga je od 1927. do 1941. u stijenu planine u čijim su prirodnim oblinama Lakota Siouxi vidjeli Šest Pradjedova (nebo, zemlja, i četri strane svijeta) i koja je njima sveta.

Potom su isklesani predsjednici. Bi li peti bolje sjeo lijevo ili desno? (‘Mala seoska zabava’ 3)

Dakle, bijeli je čovjek tu oskrnavio sveto spomen područje Siouxa, i na njegovo mjesto postavio spomenik sebi, i to nedaleko od mjesta Ranjeno Koljeno, gdje su Siouxi masakrirani 1890., nakon što su se oružjem pobunili protiv toga što je prekršen Sporazum iz Laramieja 1868. Sporazum je prekršen jer je nakon njegova sklapanja otkriveno zlato u brdima Siouxa, pa bijelcima više nije odgovarao. A sad Trump jamra da netko njegove spomenike dira, skrnavi i ruši. Siouxi su 1970. nakratko okupirali spomenik, a 2012. su Ujedinjene nacije izdale zahjev da SAD vrati planinu Siouxima. Mt Rushmore je spomenik na ukradenoj zemlji, onima koji su je oteli.