Implementacija politike u prostor. Kako zaustaviti graditeljsku imploziju zagrebačkih blokova

Donjogradski blokovi su specifikum zagrebačkog urbanizma, a tretirati ih kao građevinske parcele koje se pune stambenim zgradama kratkovidno je i štetno za kvalitetu stanovanja, piše Marina Pavković. Sadašnja gradska vlast dobila je novu priliku implementirati u tkivo grada vlastitu "zelenu agendu", zelenu u svakom smislu, od izgradnje novih parkova i zelenih oaza, do stopiranja preizgrađenosti.

• Naslovna fotografija: Grad Zagreb, kompozitna satelitska snimka. (Google Maps 2024.)

• Autorica je diplomirana ekonomistica i doktorica arhitekture, stručnjakinja za urbani razvoj i prostorni branding, te nekadašnja direktorica Zagrebačkog velesajma. Politički je djelovala unutar stranke START, a kasnije kao čelnica inicijative Obnovimo Zagreb. Gošća-predavačica je na katedrama za projektiranje i urbanizam Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu.

• Sve fotografije su vlasništvo autorice, osim gdje je drugačije navedeno.

“Ne planirati znači planirati neuspjeh.”

– Benjamin Franklin

Univerzalnu istinu Benjamina Franklina, lako i opipljivo presličimo na svaki grad, pa tako i Zagreb, koji svoju prostorno planersku povijest vuče iz druge polovine 19. stoljeća, nastankom dviju ključnih regulatornih osnova, onovremenih inačica urbanističkih planova današnjice.

Prva regulatorna osnova iz 1865.godine, takozvana “Osnova za razprostranjenje i poliepšanje grada Zagreba”, uvodi blokovsku izgradnju i ortogonalni ulični sustav, za razliku od, do tada pretežitog, modela insula.[1] Time se prostorno, a tijekom vremena i sadržajno, definirao Donji grad kao izvorište zagrebačkog identiteta, kako u arhitektonsko urbanističkom, tako i u kulturno društvenom smislu.

Ubrzani razvoj grada, posebice nakon velikog potresa 1880.godine, pred gradske planere stavlja nove zadatke, što dovodi do revizije Prve i nastanka Druge regulatorne osnove, 1887.godine. Šire se gabariti Donjega grada, bogatijega za nove reprezentativne parkovne površine i institucije koje traže adekvatnost površina i okoliša, sukladno svojoj reputaciji i značaju.[2]

• O važnosti i značaju prostornog planiranja

Pojam “generalni plan”, počinje se koristiti na prijelazu 19. na 20.stoljeće, kada ga u skici generalne osnove postavlja Milan Lenuci 1907.godine, predlažući rješenje prometne i komunalne infrastrukture, kao i oblikovanje gradskih predjela planiranih za izgradnju različitih namjena.

­­

Milan Lenuci (1849. – 1924.), legendarni zagrebački urbanist. (CC0)

Premda ambiciozan i temeljen na suvremenosti koja s lakoćom tangira budućnost grada, Lenucijev plan, za razliku od prva dva, nije zaživio. Prvenstveno zbog načina rješavanja koridora centralne željezničke pruge, koja je (sve do današnjega dana) razdijelila Zagreb na sjeverni i južni dio, a čije rješenje je Lenuci zagovarao u radikalnim potezima izmještanja, nespojivim s tadašnjim okolnostima. Ništa manje polemike to pitanje izaziva i danas.

Neovisno o tome, suština i ambicija prve dvije usvojene i treće, tek skicirane, “generalne” urbanističke osnove, sadržane su u obuhvatu čitavoga gradskog prostora, trasiranoga razvoju kroz dugoročnu provedbu.

• Kronologija zagrebačkog prostornog planiranja

Od tada do danas, bilježimo djelomičnu regulatornu osnovu iz 1923.godine, koju slijedi Generalni regulacioni plan grada Zagreba, usvojen krajem 1937.godine, a čiju provedbu je onemogućio drugi svjetski rat. [3]

Poslijeratno razdoblje obilježava izrada “Direktivne regulatorne osnove Zagreba”, izrađene 1953. godine, kojom se planira brzo rastući “funkcionalan grad” za 600.000 stanovnika, da bi 1965.godine bio usvojen “Urbanistički program Zagreba”, djelo Urbanističkog zavoda grada Zagreba, a kojim su utvrđene osnovne smjernice razvoja grada do kraja 20.stoljeća, kao polazište za budući Generalni urbanistički plan donešen 1971.godine.

Potom slijede GUP-ovi iz 1986.godine, pa iz 2003.godine, te zadnji iz 2007.godine, koji je posljednji put mijenjan prije devet godina. Recentne “Izmjene i dopune GUP-a grada Zagreba”, napravljene za prvoga mandata sadašnje gradske uprave, predane su na suglasnost Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, u listopadu 2024. godine i još su na čekanju odobrenja.

Ova kronologija zagrebačkih urbanističkih planova ima za svrhu ukazati na značaj prostornoga planiranja i posljedice koje je svaki od planova ostavio u tkivu Zagreba kakvoga imamo danas.

Ostavština Donjega grada s kraja 19. i početka 20 stoljeća, biser urbanističkog planiranja Novoga Zagreba od 50-ih do 80-ih godina prošloga stoljeća, kao i urbanistička pomrčina od 90-ih na ovamo, a koja još uvijek traje i bit će tek palijativno zaustavljena donošenjem Izmjena i dopuna GUP-a koje su na čekanju suglasnosti, nijemi su svjedoci nekadašnjih prostornih planova, kao i sadašnjeg.

Stoga, za poželjeti im je brzo stupanje na snagu, jer, svakim danom koji prođe do donošenja ID GUP-a, u prostoru nastaje nova šteta. Svakim se danom izdaju lokacijske i građevinske dozvole po važećim propisima, čije posljedice gledamo oko sebe. Od Donjega grada, Trešnjevke, Vrbika, Kajzerice, podsljemenske zone do Blata i dalje. Samo prošle godine izdale su se prosječno dvije dozvole dnevno, dakle, preko 700 novih gradnji po postojećim uvjetima, u samo jednoj godini dana.

Tek izradom i donošenjem novoga, suvremenosti svjesnoga Generalnog urbanističkog plana, Zagrebu će se pružiti istinska prilika da postane metropolom urbanističke logike koja čuva zagrebački prostor kao javno dobro, rješava mu infrastrukturne potrebe i smanjuje klimatske rizike, podižući kvalitetu života njegovih žitelja. To je imperativ svakoj gradskoj upravi koja poželi sjesti u gradonačelničku fotelju i u Skupštini donositi odluke vitalne za sadašnjost i budućnost grada. Alternative nema.

• O donjogradskim blokovima

Kada se pomisli na Zagreb, prva asocijacija je Donji grad. Povijesno srce urbaniteta pod Kaptolom i Gradecom, u kojemu se utvrđuje i potvrđuje identifikacija s gradom. Na površini obuhvata 3,5 km2, postotak od 72% čine donjogradski blokovi, a 28% su ulice i trgovi. Prosječna katnost je prizemlje plus četiri etaže, mada postoje i građevine od devet etaža. Ti donjogradski “neboderi” nastajali su u različitim epohama i nepovratno obilježili Zagreb. Ilički neboder (1959.), Löwijev neboder u Gundulićevoj (1934,) ili Iblerov neboder u Martićevoj (1958.).

­­

“Drveni neboder”, Drago Ibler,1958. (Suradnik13 / CC BY-SA 4.0)

Uz arhitektonsku izvrsnost moderne, pa i prethodnog historizma, koji se čitaju kroz pojedinačna arhitektonska ostvarenja, ono što čini dojmljivu sliku Donjega grada, u oku i percepciji stanovnika i posjetilaca Zagreba su, bez dileme, njegovi blokovi i ortogonalnost koja ih definira. Na prostoru od Zapadnog kolodvora do Kvaternikovog trga na istoku, te na jugu od željezničke pruge do Ilice i Vlaške na sjeveru, smjestilo se 168 donjogradskih blokova.

Donjogradski blokovi. (Geoportal)

 GUP iz 2003. kao i onaj iz 2007.godine, uvode urbana pravila koja su uvertira u današnje stanje, u kojemu se blokovska dvorišta tretiraju kao parcele za gradnju, premda je u prostornim dokumentima naznačeno da se, nova gradnja u dvorištima, može raditi samo iznimno za javnu i društvenu namjenu.

Zamjenska gradnja u blokovskim dvorištima, dozvoljena sintagmom rekonstrukcije i prenamjene, a bez obveze izrade Urbanističkog plana uređenja u najvećem broju donjogradskih blokova, svodi se prvenstveno na tumačenje GUP-a kao provedbenog, a ne strateškog plana. Time se potiče dvorišna gentrifikacija, na štetu ambijenta i kvalitete života stanara u postojećim obodnim zgradama, ali i na štetu potencijalnih novih korisnika u isforsiranim uvjetima.

Zadnja studija, koja se donjogradskim blokovima detaljnije bavila, ustvrdila je da je prosječna izgrađenost blokova (2008.) bila između 40 do 60%, dok je svega 8 blokova imalo izgrađenost od 80 do 100%.[4]

Od tada do danas, stanje se mijenjalo na gore, a mijenjat će se i dalje, sve dok su na snazi još uvijek važeća urbana pravila, odnosno dok Izmjene i dopune GUP-a ne stupe na snagu. Potencijalan primjer isforsirane gradnje u blokovskom dvorištu, a u skladu s postojećim GUP-om, je namjera gradnje stambene zgrade u dvorištu bloka 124.

• O bloku 124

 Jedan od 168 donjogradskih blokova, omeđen Martićevom ulicom na sjeveru, Vojnovićevom na istoku, ulicom Brešćenskog na jugu, te Bauerovom na zapadu, nosi kodno ime “blok 124”. U zgradama njegova oboda, na petnaestak ulaza, živi preko tisuću ljudi.

­­

Blok 124. (Geoportal, 2025.)

Potez zgrada iz prve polovine 20. stoljeća, vezanih za Bauerovu i dio Martićeve na spoju s Bauerovom, svoj blokovski okvir dobiva u drugoj polovini prošloga stoljeća, vizijom arhitekta Milana Žerjavića, koji stambeni spoj Bauerove i Brešćenskog zatvara zgradama na spoju Martićeve i Vojnovićeve, uz nastavak duž Vojnovićeve do Brešćenskog. Blokovsko dvorište, odnosno njegovu sjevernu polovinu, uz već prisutan kompleks Ledane u drugom, južnom, dijelu dvorišta, Žerjavić vidi kao zelenu oazu bloka. [5]

­­

Izvorni plan blokovskog dvorišta prema zamisli arhitekta Milana Žerjavića. (Izvor: suvlasnici stambene zgrade Martićeva 24)

Turbulentni događaji, među koje svakako spada zagrebačka poplava iz 1963. godine, dvorištu kroji drugačiju sudbinu, te u njega smješta ljude koji su ostali bez doma u poplavi, a za koje su sagrađene barake. Odlaskom privremenih stanara i njihovim smještajem u čvrste stambene objekte na drugim gradskim lokacijama, postojeće barake mijenja prizemnica u koju se smješta zagrebačka Hitna služba, sve do njezina preseljenja u Draškovićevu. Potom se u dvorišnoj prizemnici izmjenjuju gospodarski korisnici, pa tako sve do poslijeratne privatizacije, kada je čestica promijenila nekoliko vlasnika.

Danas je u vlasništvu građevinskog poduzeća Kamgrad, koje je na mjestu prizemnice naumilo sagraditi stambenu zgradu na četiri etaže i podzemnu garažu na -1, kapaciteta pedeset automobila, sukladno važećem GUP-u. Fotografije u prilogu pokazuju sadašnje stanje, te koliko blizu okolnim zgradama je postojeća prizemnica, na čijem mjestu bi se podigla četvero etažna stambena zgrada s podzemnom garažom, u koju bi se ulazilo i izlazilo kroz prolaz pod stambenim zgradama u Martićevoj 22 i 24. I tu počinje priča o borbi za blokovsko dvorište, a protiv gradnje koja bi u bitnome promijenila uvjete života okolnim stanarima.

Dvorište Bloka 124 (sjeverna strana). (Izvor: suvlasnici stambene zgrade Martićeva 24)

• Blok je naš!

Saznavši da im u neposrednoj blizini, a na mjestu postojeće prizemnice, niče stambena zgrada na četiri etaže, plus podzemna garaža, stanari bloka udružili su se u inicijativi “Blok je naš!”.

Prosvjed stanara Bloka 124 pred ulazom u dvorište bloka iz Martićeve ulice. (Izvor: predstavnik suvlasnika Martićeva 24)

Pokrenuta je peticija i kampanja kojom je istaknut značaj blokovskog dvorišta za život čitavoga bloka, kao i narušavanje postojećeg urbanog eko sustava višeetažnom dvorišnom gradnjom. Dodatna pozornost usmjerena je na gradnju podzemne garaže u koju bi se ulazilo i izlazilo prolazom ispod njihovih zgrada.[6]

Čitav niz faktora je osviješten. Sporno spajanje nove zgrade na vodovod postojećih, enormna količina i težina iskopane zemlje koja bi se provezla kroz prolaz pod njihovim zgradama, statička ugroza (osobito nakon potresa), kao i postojanje kvartovskog atomskog skloništa (za 500 ljudi) u neboderu Vojnovićeva 22, a koje nužan rezervni izlaz ima upravo na tom pravcu.

Uz medijsko i aktivističko informiranje javnosti, o kriznoj situaciji u kojoj se blok našao, te vješanjem zastava “Blok je naš!” na fasade zgrada u ulicama bloka, stanari su poveli i sudske procese pobijajući valjanost izdane lokacijske dozvole s obzirom na gore navedene i druge okolnosti. Sudski procesi još nisu okončani.

Transparenti izvješeni na balkonima i prozorima zgrada Martićeva-Vojnovićeva-Brešćenskog-Bauerova. (Izvor predstavnik suvlasnika Martićeva 24)

Paralelno, stanari su se obratili gradskim čelnicima i službama, ukazujući na povijest bloka i blokovskog dvorišta, posebice na potrebe kvarta, kojima alternativa nije gentrifikacija kroz luksuznu stambenu gradnja u blokovskom dvorištu, već društveni i javni sadržaji koji kvartu krucijalno nedostaju, poput sadržaja za seniorsku dob.

Situacija je razmotrena na gradskim instancama i uredima, a prilika ocijenjena oportunom za zadovoljenje gradskih potreba. Gradonačelnik je predložio, a Skupština grada Zagreba usvojila prijedlog da se vlasniku zemljišta u blokovskom dvorištu ponudi otkup, te da se potom u dvorište implementiraju nužni društveni sadržaji. Čeka se povoljan rasplet.

• O Ledani

 Ukoliko grad Zagreb, zaradi društvene koristi, a nakon nekoliko desetljeća ponovo stupi u posjed sjeverne polovine dvorišta u bloku Martićeva, Vojnovićeva, Brešćenskog i Bauerova, za riješiti ostaje južnu polovinu blokovskog dvorišta, na kojemu je u prošlosti poslovala “Zagrebačka ledana”, “jedan od posljednjih sačuvanih spomenika industrijske baštine u užem središtu Zagreba” [7], a čiji zidani ostaci propadaju već desetljećima.

Kada je 1905.godine zagrebački poduzetnik, gradski zastupnik i predstavnik židovske zajednice Josip Siebenschein [8], po osnivanju poduzeća “Zagrebačka ledana, tvornica leda i hladionica za meso i jaja”, a prema projektu arhitekta Janka Holjca, podigao nekoliko objekata raspoređenih oko središnjeg dvorišta, donjogradski blok, kakvoga ga sada vidimo, još nije bio formiran.

Ovdje je zanimljivo napomenuti da je pri ishođenju građevne dozvole itekako vođeno računa o planiranoj urbanizaciji toga dijela grada, nekada zvanog “novi Zagreb”, kako gradnja industrijskog kompleksa Ledane ne bi ugrozila građevni pravac planiranog bloka. Komisija je ocijenila da pred Ledanom, u tadašnjoj Klaoničkoj (današnjoj Bauerovoj), ostaje dovoljno prostora za urbanizaciju. Tek regulacijom Klaoničke ulice, jedne od okosnica urbanizacije istočnih predjela grada, otvara se prostor pred Ledanom, koju poduzeće koristi za kupnju zemljišta i gradnju četverokatnice po projektu Stjepana Planića. Gradnjom stambene četverokatnice 1931.godine, kompleks Ledane poprima izgled koji se neće bitnije mijenjati do kraja 20.stoljeća.

Bauerova 19, ulaz u južni dio dvorišta Bloka 124, Ledana.

Od osnutka do gašenja 1945. godine, Ledana je poslovala u različitim okolnostima. Uz veliki početni značaj i poslovni potencijal, stabilno poslovanje zadržala je sve do Drugog svjetskog rata, premda joj je veliki konkurent 30-ih godina prošloga stoljeća postala nova Gradska klaonica u Heinzelovoj, koja je imala vlastite hladnjače za najam. Niti uvođenje hladnjaka u domaćinstva, poslovanju Ledane nije pogodovalo.

Drugi svjetski rat donosi i rasne zakone kojima se mijenja vlasnička struktura, da bi nakon rata 1945. Ledana bila likvidirana kao privatno dioničko poduzeće. Jedno vrijeme djeluje kao državna direkcija, da bi od 50-ih godina na dalje poslovala u sastavu različitih državnih i društvenih poduzeća. Od Poljoploda, preko Veletržnice i hladnjače, Žitnjaka, PPK, sve do 1992. kada posluje u sklopu Slavija prometa.

U izvornom znanstvenom radu Krešimira Galovića, dade se iščitati kako je do napuštanja kompleksa 1992.godine u prostorijama Ledane djelovao dizajnerski studio Slavija prometa, “zadužen za izradu ukrasa i umjetničko dekoriranje „Slavijinih” trgovina, ali i ukrašavanje gradskih ulica i trgova tijekom raznih prigoda i svečanosti.”

Jednako tako iz Galovićevog rada, dade se iščitati da se o kompleksu Ledane, po njegovu napuštanju od strane Slavija prometa, brinu stanari stambene zgrade Antuna Bauera 19 (Planićeva zgrada, op.a), te da su “nakon isteka zakonskog roka, prema „Zakonu o vlasništvu“ i „Odredbi o stjecanju prava vlasništva dosjelošću na stvarima u društvenom vlasništvu“, stanari Ulice Antuna Bauera 19 u legalnom posjedu nekadašnjeg kompleksa Zagrebačke ledane.” Uz napomenu da se “sva pisana građa vezana za vlasničke odnose Ledane od 1950. do 1993. godine nalazi u vlasništvu predstavnika suvlasnika višestambene zgrade Ulice Antuna Bauera 19”.

Da inicijativa ne bi ostala samo na teoriji, krajem 2015. osnovana je neovisna platforma “Kreativni centar Ledana” u Bauerovoj 19, kada su određeni i glavni ciljevi plana revitalizacije kompleksa. Kratkoročno, realizacija se temeljila na radu s lokalnom zajednicom u svrhu buđenja svijesti o kulturnom značaju dvorišne industrijske baštine. Uz edukativna predavanja i tribine, održana je akcija čišćenja pri kojoj je pronađena arhiva, skulpture i dizajnerski predmeti nekadašnjeg dizajnerskog studija “Slavija prometa”. Rad na srednjoročnom plana započeo je 2017.godine u cilju izrade konzervatorske podloge, donošenje plana gospodarenja prostorom i registracijom kompleksa kao kulturnog dobra. Dugoročni se plan odnosio na provedbu zaštitnih radova i obnovu kompleksa, te njegovog stavljanja u funkciju i na raspolaganje lokalnoj zajednici.

Dvorište Bloka 124, južna strana, Ledana.

U međuvremenu je fizičko propadanje građevina uznapredovalo. Unatoč tome ili možda baš zbog toga, pred ostacima Ledane od početka ove godine parkiran je Antimuzejski autobus, a u njemu stalni postav zbirke Vladimira Dodiga Trokuta.[9]

Antimuzejski autobus_dvorište Bloka 124_Ledana.

• Zalog za budućnost

Donjogradski blokovi su specifikum zagrebačkog urbanizma, čija vrijednost je ispisana kako na uličnim potezima kroz jedinstvena arhitektonska djela i sadržaje, tako i u blokovskim dvorištima koja su bila ili jesu u funkciji bloka, odnosno kvarta.

Tretirati ih kao građevinske parcele koje se pune prvenstveno novim stambenim zgradama, kratkovidno je i štetno za kvalitetu stanovanja i potrebe kvarta. Dva desetljeća, još uvijek važećega GUP-a, pogodovala su blokovskoj graditeljskoj imploziji, pri čemu su urbana pravila podržavala maksimalnu izgrađenost površina, izvorno predviđenih za zelene oaze bloka ili građevine manjega mjerila za javne i društvene namjene.

Osnovu za zaustavljanje daljnje devalvacije i devastacije donjogradskog prostora daju posljednje Izmjene i dopune GUP-a (2024.), čija urbana pravila postrožuju prekomjernu izgrađenost. Time se štiti postojeći urbanistički eko-sustav i daje šansa gradskim vlastima i javnim institucijama da u blokovska dvorišta implementiraju stvarno potrebne javne sadržaje, koji neće poticati gentrifikaciju, već obrnuto, koji će zadržati ili podići kvalitetu života blokovskog i kvartovskog stanovništva.

Konkretno, na primjeru Bloka 124 – u čijem se dvorištu, na jednoj polovini nalaze relikti zagrebačke industrijske baštine (Ledana), a na drugoj prizemni objekt koji je izvorno bio u službi grada i javnosti – oportuno je i nužno pokazati političku viziju i volju, te oplemeniti kvart i grad nedostajućim društvenim sadržajima.

Bilo da se radi o centrima za seniore, sadržajima za djecu ili objektima za nezavisnu kazališnu scenu, primjerice, koja u Zagrebu nema vlastiti izvedbeni prostor, prostor za rekvizite i probe, kao niti sigurnost za igranje predstava čija umjetnička kvaliteta je neupitna, jer su kapaciteti postojećih kazališta i centara za kulturu premali. Društvene potrebe su značajne, a traženje njihova rješenja opravdano i logično.

Zaključno, urbanizam je implementacija politike u prostor. Zagrebačka gradska vlast je dobila novu priliku, drugi mandat, da učvrsti dobro i popravi loše iz prvoga mandata. Dobila je priliku implementirati u tkivo grada vlastitu “zelenu agendu”. Zelenu u svakom smislu (!), od stopiranja preizgrađenosti, do izgradnje novih parkova i zelenih oaza, inovacija kroz urbanističke planove uređenja, promet, otpad i sigurnost.

Sadašnja gradska vlast nema pravo na stereotipe, niti na nedostatak vizije. Sanacija nije dovoljna. Dva mandata, osam godina, nije puno, ali nije ni malo da se Zagrebu otvori perspektiva moderne metropole, koja će svoj prostorni potencijal iskazati pravilima i odredbama posve novoga suvremenoga GUP-a kojega valja čim prije izraditi i usvojiti. Nema čekanja. Krajnji je trenutak za urbanističku virtuoznost i uzlet iznad prosječnosti. Odbrojavanje je započelo danom izbora.

• Bilješke

[1] Prostorna jedinica nastala longitudinalnom organizacijom prostora i nizanjem uskih dugačkih parcela okomito na smjer pružanja ulice, a čiji se raster ponajbolje dade iščitati u Staroj Vlaškoj.

[2] “Urbanističke osnove Zagreba u razdoblju modernizacije”, izvorni znanstveni rad, Snješka Knežević, 2019.

[3] “Prostorno planska dokumentacija Zagreba i zagrebačkog područja 20. stoljeća i početka 21. Stoljeća”, Sveučilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet, 2019.

[4] Donji grad, Blokovi, Katalog, (Zg Blocks) Zavod za prostorno uređenje grada Zagreba, 2009.

[5] Na blokovskoj površini veličine 14.931m2, izgrađeno je 9.568 m2, što čini 64% izgrađenosti bloka, katnosti 4 do 5 etaža. Ukupna bruto izgrađenost je u omjeru 85 % stambena i 15% druge namjene. Prema PUP-u Donji grad iz 1989. predviđeno je zadržavanje pretežito stambene namjene bloka, uz raščišćavanje dvorišta i uređenje zelenih površina, te prenamjenu prizemne građevine u dvorištu Martićeva 22 i 24 u uslužne, zanatske i druge djelatnosti primjerene stanovanju. GUP-om iz 2007. u bloku je omogućena dogradnja, za koju nije prethodno propisana izrada blokovskog UPU-a. (izvor: Zg Blocks)

Tako je ostalo sve do danas, s tim da i najnovije Izmjene i dopune GUP-a (koje su na čekanju) za ovaj blok ne propisuju obvezu izrade Urbanističkog plana uređenja. (op.a.)

[6]https://www.peticijeonline.com/zaustavljanje_nove_gradnje_u_zagrebakim_donjogradskim_blokovima_sve_do_donoenja_novoga_generalnog_urbanistikog_plana_gup-a_ili_do_izmjena_i_dopuna_postojeega_gup-a

[7] “Industrijski kompleks Zagrebačke ledane d.d.– od tvornice za tvorenje kristalnog leda do značajnog razvojno-revitalizacijskog resursa grada 21.stoljeća”, izvorni znanstveni rad, K.Galović, 2017.

[8] Prilika je podsjetiti da je Josip Siebenschein bio vlasnik reprezentativne kuće na Preradovićevom trgu, u prizemlju koje je danas poslovnica T-coma. “Kuću Siebenschein” projektirao je Franjo Klein, a sagrađena je 1874.godine. Tridesetih godina prošloga stoljeća doživjela je modernističku purifikaciju, koja je naštetila izvornom zdanju. (op.a)

[9] https://artkvart.hr/v-d-trokut-i-antimuzejski-autobus-u-bauerovoj-19-u-zagrebu/