Islamofobija u zemlji bez muslimana. Je li Češka zaista “najrasističkija” zemlja u Europi i ako jest kako je to postala? Od Masaryka do Zemana

Češka nikad nije bila ekonomski uspješnija, jedna je od najsigurnijih zemalja svijeta, a nikad nije bila udaljenija od temelja koji je postavio Masaryk, i koji je učvrstio Havel. Jednom prilikom Masaryk je rekao: „Imamo demokraciju, još samo da nam je i poneki demokrat.“

• Naslovna fotografija: Alliance Europa

• Autorica je novinarka i književnica, živi u Pragu

Polovica Čeha ne bi željela muslimana za susjeda, skoro polovica ne bi htjela da ih liječi musliman,  a petina Čeha ne bi muslimanima dala nikakva prava, rezultati su nedavnog istraživanja agencije Median o odnosu Čeha prema ljudima islamske vjeroispovijesti.  U zemlji s više od 10 milijuna stanovnika, s jedva primjetnim  brojem muslimana (njih 3300 se na popisu iz 2011. izjasnilo kao muslimani, pretpostavlja se da ih ima oko 20 000) s još manje primjetnim brojem izbjeglica i migranata iz muslimanskih zemalja, u središtu političkog i društvenog života godinama su migranti, islam i muslimani, pa su paradoksalno bili i tema nedavnih lokalnih i izbora  za Senat, gornji dom češkog parlamenta.

Prošle je godine američko sveučilište Harvard objavilo rezultate dugogodišnjeg istraživanja prema kojem je Češka najrasističkija zemlja u Evropi, a za njom nisu previše zaostajale ni ostale postkomunističke države. Stručnjaci su to objasnili dugotrajnom izolacijom ovih država i njihovih  građana, koji nisu nikada ili vrlo rijetko dolazili u susret sa strancima drugačijeg izgleda ili običaja, a i danas se u nekim područjima tih zemalja malo toga promijenilo.

Kritičari istraživanja nisu bili zadovoljni izborom ispitanika ni  metodologijom, tzv. Implicit Association Testom, kojom sudionici povezuju riječi s ponuđenom slikom.  Naš sugovornik sociolog, analitičar i šef agencije Median, Daniel Prokop kaže da i ostala, puno bolja istraživanja pokazuju da je Češka vrlo zatvorena zemlja.

Velike su razlike u odnosu Čeha prema drugim narodima. Daniel Prokop, Median

„Postoje, međutim, izrazito velike razlike u našem stavu prema određenim narodima. U osnovi nemamo problem s Poljacima, Slovacima, Amerikancima i ljudima iz Zapadne Evrope. S druge strane vrlo smo rezervirani prema ljudima iz postkomunističkih zemalja, a uopće ne odobravamo Arape, muslimane općenito“, kaže Prokop i ističe da ksenofobija i rasizam predstavljaju ozbiljno breme za češko društvo jer su se uvukli i u službene urede gdje pripadnici određenih naroda doživljavaju pravo birokratsko šikaniranje.

„Tema islam i migranti realno ne predstavljaju problem, ali neprestano zaokupljaju češku javnost“, naglašava sociolog Prokop.

Koliko je stvar uzela maha i da histeriju ne predvode samo ljudi s ekstremno desnog političkog spektra, profesionalni  populisti i oportunisti koji iskorištavaju  populistički vjetar u leđa, svjedoči i  jedan od najbizarnijih predizbornih  billboarda u Pragu. Bivša šefica Instituta za eksperimentalnu medicinu, jedna od najcitiranijih čeških znanstvenika, radi na istraživanju mozga, liječnica Eva Syková,  kao kandidatkinja za Senat na billboardu  je uz svoju sliku pozvala Pražane da glasaju za nju jer  će se zalagati za „Prag bez ekonomskih migranata.“ Suvišno je objašnjavati  da su ekonomski migranti i sami Česi koji hrle u prijestolnicu za poslom i boljim životom. Suvišno je objašnjavati što domaći i strani ekonomski migranti znače za Prag u kojem jedva da ima nezaposlenih. Vrijedi spomenuti da u Češkoj migranti nikom ne ugrožavaju radna mjesta jer zemlja potražuje 300 000 radnika, nezaposlenost je rekordno niska 3%. Suvišno je objašnjavati i koliko je ovakav predizborni slogan porazan za bilo koga, posebno za osobu iz svijeta znanosti i medicine.

Sykova, Prag bez migranata, iako nedostaje 300 000 ljudi

Kako se na strance  i u kozmopolitskom Pragu još gleda sa zazorom kad su u pitanju  određena zanimanja svjedoči i nevjerojatan naslov ispod video priloga objavljenom na jednom od najčitanijih portala idnes.cz: „Nedostatak vozača u gradskom prijevozu. U Pragu već i Srbin vozi autobus.“

A kad su u pitanju stranci iz muslimanskih zemalja stvar je postala toliko kuriozna da se govori o fenomenu islamofobije bez muslimana. U nekim pograničnim mjestima građani patroliraju u maskirnim uniformama čuvajući granice od nepostojećih migranata i izbjeglica. Za izrazito negativni pristup većine Čeha prema migrantima, posebno prema muslimanima naš sugovornik okrivljuje javni i politički diskurs i podsjeća da su u vrijeme najveće migrantske krize 2015. češki mediji, posebno popularna komercijalna televizija Prima, objavljivali priloge zbog kojih su ljudi stvorili izrazito odbojan stav prema izbjeglicama, i da se tada i pristup prema raznim manjinama iznimno pogoršao.

„Uzrok su i neki drugi faktori, a jedan od najvažnijih je to što dio češke populacije posjeduje vrlo ograničene prihode, premda ne spadaju u siromašne, i niski socijalni i kulturni kapital. Nedovoljno obrazovanje i malo produktivnih kontakata u društvu im otežava i sadašnjost  i budućnost. Takvi ljudi se izrazito boje svih promjena koje mogu donijeti globalizacija i brze izmjene u društvu. Postaju skloniji autoritarnosti, vrijednostima reda, izoliranosti, i tome slično.“

Čovjek je u dva navrata prošle godine na željezničke šine srušio stabla kako bi izazvao nezgodu, a da za to budu okrivljeni islamski teroristi. Član je ekstremno desne stranke SPD, koja je cijeli svoj imidž izgradila na antiimigrantskom i antiislamskom programu, i koja je na prošlogodišnjim izborima osvojila skoro 11% glasova, a na čijem se čelu nalazi  i sam migrant Tomio Okamura, polu Japanac.

Koliko iracionalni strah i predrasude mogu pomutiti razum pokazuje i prošlogodišnji primjer sedamdesetogodišnjeg Čeha i opasna situacija koju je izazvao, a koja je pukim slučajem završila bez žrtava. Dugogodišnje trovanje mržnjom protiv svakog i svega što ima veze s islamom, a koje je stizalo sa samog političkog vrha, iz medija i s društvenih mreža imalo je na njega do te mjere toksično djelovanje da je odlučio krenuti u boj protiv terorista i to tako da je sam postao terorist.
Čovjek je u dva navrata prošle godine na željezničke šine srušio stabla kako bi izazvao nezgodu, a da za to budu okrivljeni islamski teroristi. Ostavio je poruku na arapskom „Alah je veliki“,  s pravopisnim greškama. Navodno je tim činom “htio probuditi uspavane ljude u Evropi, koji ne vide što se u svijetu događa.” Čovjek je  uhapšen, sudit će mu se za terorizam. Član je ekstremno desne stranke SPD, koja je cijeli svoj imidž izgradila na antiimigrantskom i antiislamskom programu, i koja je na prošlogodišnjim izborima osvojila skoro 11% glasova, a na čijem se čelu nalazi  i sam migrant Tomio Okamura, polu Japanac.

Naš drugi sugovornik  Bronislav Ostřanský, stručnjak za islam iz Instituta za orijentalistiku Češke akademije znanosti, fenomen islamofobije objašnjava time što ljudi nisu u mogućnosti usporediti sve besmislice kojih je krcat internet, posebno društvene mreže, o islamizaciji, muslimanskoj prijetnji i slično s realnim iskustvima i s realnim građanima muslimanima. Pod nazivom „islam“ ili „musliman“ svatko si može predočiti što god želi, i najveće bedastoće, a onda takvu situaciju iskorištavaju i političari i izdavači novina, časopisa, vlasnici raznih portala. Ono što čovjek može oprostiti tabloidima i žutilu, ne može, međutim, oprostiti predsjedniku Republike. Zbog toga je naša situacija utoliko tužnija“, smatra Ostřanský.

Bronislav Ostřanský: Ono što čovjek može oprostiti tabloidima i žutilu, ne može, međutim, oprostiti predsjedniku Republike.

Ono što se smatra normalnom izjavom za češkog predsjednika Miloša Zemana bio bi drugdje ogroman skandal. Podsjetimo, Zeman o islamu govori kao o civilizaciji zla, uspoređivao  je islam s nacizmom, nazivao sve muslimane teroristima, spominjao genetsku neprilagođenosti muslimana evropskoj civilizaciji, itd. Zeman je početkom ove godine u drugom krugu predsjedničkih izbora obranio  svoj drugi mandat takoreći za dlaku. Suparnik mu je bio Jiří Drahoš znanstvenik, kemičar, bivši predsjednik češke Akademije znanosti. Društvo je bilo bukvalno podijeljeno na dva tabora, a predsjednički izbori su se ogolili na pristalice oligarhije ili parlamentarne demokracije, zatvorenog ili otvorenog društva, islamofobije ili poštivanja ljudskih prava, vulgarnosti ili pristojnosti, arogancije ili znanosti, Moskve i Pekinga ili EU, populista ili akademika.

„Zeman sve umota u interes fiktivnog, običnog naroda i u kritiku elita koje su protiv njega. Kad ga se kritizira, horda njegovih pristalica odmah okrivljuje kritičare da su protiv naroda. To je komunikacijska strategija koja odvraća kritičare a Zemana izolira od njegove vlastite agende. U polariziranom društvu je stvar u tome da simbolizirate otpor prema unutrašnjem neprijatelju, a  ne ono što govorite i radite“, ističe Prokop.

Vrijedi spomenuti da je Zeman potpuno okrenuo svoj politički kurs u odnosu na kraj osamdesetih i početkom devedesetih  kad ga se smatralo kritičkim intelektualcem. Zov moći je bio jači. U jednoj svojoj knjizi je napisao kako je intelektualnu retoriku koristio u prve tri godine političke egzistencije i kako je shvatio da je nemoćna, da s njom neće uspjeti, te da mora koristiti retoriku koja će se uvući pod kožu. „Politika ima svoja pravila igre… Monografija od stotinu stranica nema ni tisućiti dio efekta koji ima geslo o spaljenoj zemlji.“

Potpredsjednik češkog parlamenta, spomenuti Okamura uz Zemana najviše koristi retoriku koja se uvlači pod kožu.

„Ovih  su se dana u zemljama EU pojavili rijetki slučajevi groznice Zapadnog Nila i majmunske kuge. Umrlo je četvoro ljudi, uključuju jednu Čehinju. Ovi slučajevi su bez ikakve sumnje povezani s ilegalnom  migracijom. Naš pokret, SPD već duže vrijeme upozorava da je migracijska politika EU direktno povezana sa zdravstvenim rizicima za evropsko stanovništvo“, izjavio je Okamura u videu koji je obavio na svom Facebook zidu. Jedan aktivist je podnio tužbu protiv Okamure za širenje lažnih i uznemirujućih vijesti uz obrazloženje da groznicu Zapadnog Nila prenose komarci i konji, a da je majmunska kuga bolest koja ne postoji, već da se radi o kompjuterskoj igrici za djecu.

Kako se društvo koje je takoreći podleglo masovnoj hipnozi može obraniti od ovakvih i sličnih tvrdnji? Stručnjak za orijentalistiku Ostřanský kaže da bi to bilo moguće da postoji volja i spremnost za kritičku procjenu informacijskih izvora, za obrazovanje u oblasti koja je sve donedavno u Češkoj bila apsolutno egzotična. „Tužna je istina da se glas stručnjaka za islam uopće ne čuje. Knjižare su poplavljene naslovima o ‘istinskoj prirodi’ te ‘civilizacije zla.’ Većinu ljudi uopće ne zanima da li su neke informacije o islamu lažne ili istinite, samo da li je nešto ‘za’ ili ‘protiv’ islama.“

Japanac u brobi protiv islama. U Češkoj

Utješno je da su na nedavnim lokalnim izborima u Pragu i većim gradovima pometeni ekstremisti Tomia Okamure i nereformirani komunisti koji su najglasniji širitelji mržnje i lažnih vijesti. Porazno je, pak, da je antiimigracijska retorika nesmetano postala mainstream u političkom životu Češke i da je zastupaju i lijevi i desni centar, uz časne izuzetke.  Jedan od rezultata  takve politike je slom češke Socijaldemokratske stranke, nekad najjače političke snage u zemlji, koja se u svom izričaju i programu po pitanju izbjeglica i migranata nije puno razlikovala od populista i ekstremne desnice. Populistički pokret ANO premijera Andreja Babiša faktički je usisao izborno tijelo socijaldemokrata. Neki domaći analitičari su nakon švedskih izbora i uspjeha tamošnje ekstremno desne antiimigracijske stranke Nova demokracija primijetili da ono što zastupaju švedski ekstremisti zastupa i češki premijer i predsjednik kao i 80% čeških političkih stranaka, i to uvijenije od potonjih.

Posebna priča je romsko pitanje u Češkoj koja je nekad bila jedina postkomunistička država bez socijalno izoliranih područja s romskim stanovništvom, tzv. geta, a sad ih ima preko 600. Skoro 90% čeških Roma stradalo je u drugom svjetskom ratu, većina Roma stigla je iz Slovačke nakon rata. I domaće, a posebno zapadne i vladine i nevladine  organizacije godinama upozoravaju vladajuće da je romska manjina nedovoljno integrirana i izložena diskriminaciji i rasizmu. U više od 80 tzv. segregacijskih škola gdje su mali Romi  kvaliteta nastave je ispod prosjeka. Romi su nekad živjeli u stanovima u vlasništvu države, ali vlasti su im ih zamijenili ili otkupili za manje atraktivne lokacije, većinom na obodima gradova. Brojna geta su nikla na sjeveru zemlje, u najmanje razvijenim područjima gdje već nekoliko generacija žive nezaposleni Romi, gdje su u porastu kriminalne aktivnosti, droga, prostitucija i lihvarstvo.

Političari pothranjuju rasizam  fokusirajući se samo na one koji žive u tim područjima, na nezaposlenost, neobrazovanost kriminal i socijalna davanja. Od oko 250 000 Roma koliko ih živi u Češkoj, njih 110 000 žive u socijalno izoliranim područjima. Početkom godine jedan socijaldemokrat je javno izjavio da su Romi „meduze koje samo smetaju i ničemu ne služe“.

Predsjednik Zeman je nedavno po tko zna koji put šokirao, više stranu, nego domaću javnost svojim rasističkim ispadima. Nakon muslimana ovaj put su na red došli  Romi.

„Za vrijeme komunizma na čelu romskih radnih četa bili su Romi koji su imali prirodni autoriet. Kad netko od njih ne bi htio raditi od vođe čete dobio bi šamar. To je jedna vrlo humana metoda i obično vrlo učinkovita. Sigurno nisam prijatelj komunizma, ali tada su Romi morali raditi. Ako nisu išli bi u zatvor”, izjavio je Zeman dok se obraćao građanima mjesta Kojetin u moravskoj regiji, gdje je 70% Roma potisnuto u geta.

Svojedobno je Zuzana Šabatova, češka pučka pravobraniteljica izjavila da je pored  problema otvorene diskriminacije prema Romima kad je u pitanju stanovanje, zapošljavanje i obrazovanje i nedostatak odlučnosti kod vladajućih da nešto promijene. Sociolog Prokop nam govori kako bi se situacija mogla poboljšati serijom poteza.

„Vlada bi morala investicijama smanjiti ekonomske razlike među regijama, omogućiti ljudima koji su pod ovrhama izlazak iz dužničkog ropstva, što je specifikum ljudi iz socijalno izoliranih područja, investirati u predškolsko i osmoškolsko obrazovanje u tim područjima i omogućiti tamošnjim stanovnicama dostupne socijalne stanove. Na žalost, nismo iskoristili prosperitet posljednjih 15 godina, ništa od toga se nije dogodilo“, zaključuje Prokop.

Tomáš Garrigue Masaryk, filozof, pedagog, novinar, političar, državnik

Dvadeset i osmog ovog mjeseca Česi slave 100 godina od nastanka Čehoslovačke, između ostalih manifestacija i vojnom paradom. Praznik se zove Dan nastanka samostalne čehoslovačke države. Slovaci taj dan ne slave. Prva republika, kako je Česi zovu bila je izuzetan moment češke i slovačke povijesti, moderna država koja je bila ispred svog vremena u mnogim aspektima. Na njenom čelu, sve do smrti 1937. stajao je Tomáš Garrigue Masaryk, filozof, pedagog, novinar, političar, državnik.  Jedan od rijetkih koji je živio i radio za ideale i govorio istinu ne misleći na to da li mu ide u prilog ili ne. Govorio je i pisao u mnogim prilikama da je humanizam češki narodni program. Njegovo djelo bilo je povezano i s demokracijom, europejstvom, slobodom i pravdoljubivošću, sve što je preuzeo i Vaclav Havel, a s čim se danas veliki broj Čeha izruguje.

Mnogi se pitaju zašto Česi slave tu nepostojeću državu. Proglašena je u arhitektonskom dragulju češke secesije pod nazivom Obecní dům, u istoj zgradi u kojoj su se krajem 1989. prvi put sastali predstavnici odlazeće komunističke vlade s Građanskim forumom na čelu s Vaclavom Havelom.

Češka nikad nije bila ekonomski uspješnija, jedna je od najsigurnijih zemalja svijeta, a nikad nije bila udaljenija od temelja koji je postavio Masaryk, i koji je učvrstio Havel. Uzdrmali su ga besprizorni: jedan suradnik komunističke tajne službe i oligarh, jedan oportunistički islamofob  i jedan karikaturalni fašist. Jednom prilikom Masaryk  je rekao: „imamo demokraciju, još samo da nam je i poneki demokrat.“