Kako Hrvati traže istinu? U Strasbourgu

Hrvatska je i dalje na vrhu neslavnih država tuženih na Europskom sudu za ljudska prava. Veronika Rešković analizira upravo objavljeni godišnji izvještaj institucije koju cijela Europa prepoznaje kao posljednju nadu za obranu svojih prava.

• Naslovna fotografija: Predsjednik ECHR-a Mattias Guyomar i ministar pravosuđa Damir Habijan. (ECHR, Patrik Macek / PIXSELL)

• Autorica je novinarka fokusirana na ljudska prava i funkcioniranje pravne države.

Građani Hrvatske i dalje velike nade polažu u Europski sud za ljudska prava, pokazuju to podaci iz nedavno objavljenog Izvještaja o radu Suda za 2025. godinu.

Samo prošle godine Sud u Strasbourgu zaprimio je 759 novih predmeta u kojima građani tuže Hrvatsku zato što smatraju da im je država prekršila neko od prava zajamčenih Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Prema Poslovniku o radu Suda, građani se mogu obratiti za pomoć Strasbourgu u roku četiri mjeseca nakon što iscrpe sva domaća pravna sredstva i to samo sa zahtjevima u kojima se pritužuju na povredu prava zaštićenih Konvencijom.

Unatoč tome što je broj tužbi iz Hrvatske lani bio manji nego 2024. godine, kada ih je zaprimljeno 878,  Hrvatska je i dalje u vrhu zemalja iz koje pristiže najviše tužbi u odnosu na broj stanovnika. Od ukupno 46 zemalja, Hrvatska je na neslavnom petom mjestu, odmah iza San Marina, Monaka, Crne Gore i Moldavije.

Hrvatska iskače i ako uspoređujemo države slične po broju stanovnika. Iz Bosne i Hercegovine je lani stiglo upola manje tužbi nego iz Hrvatske, njih 339, a  iz Gruzije samo 194.

Razlozi za veliki priljev hrvatskih tužbi vjerojatno leže u činjenici da su građani i odvjetnici sve bolje informirani o Sudu za ljudska prava, ali i već poslovičnom manjku povjerenja u hrvatsko pravosuđe.

Lani je Sud donio 13 presuda vezano za Hrvatsku, od kojih je samo u jednom predmetu utvrdio da država nije prekršila ljudska prava.

Trenutno pred Sudom čeka na rješavanje još 456 tužbi protiv Hrvatske.

• Država mora platiti 170.000 eura

U 12 presuda protiv Hrvatske utvrđeno je da je država povrijedila barem neko od navedenih prava – pravo na učinkovitu istragu, zabranu ponižavajućeg i nečovječnog postupanja, pravo na slobodu i sigurnost, na pošteno suđenje i suđenje u razumnom roku, pravo na poštivanje privatnog i obiteljskog života,  na slobodu izražavanja, na djelotvoran pravni lijek i pravo na zaštitu privatnog vlasništva.

Pored utvrđivanja koji je članak Konvencije država prekršila, Sud državama često dosuđuje i novčane kazne koje moraju isplatiti građanima. Riječ je najčešće o simboličnim svotama koje nisu nadomjestak za pretrpljenu štetu, ali bi trebale biti svojevrsna opomena državi.

Lani je Hrvatska svojim građanima temeljem 12 presuda, trebala isplatiti gotovo 170 tisuća eura za nematerijalnu štetu, imovinsku naknadu i troškove postupka.

Najviši iznos dosuđen je u slučaju Stojević protiv Hrvatske  – 100 tisuća eura imovinske naknade i 5.749,75 eura za troškove postupka. Sud je utvrdio da je država prekršila pravo na mirno uživanje vlasništva koje je zaštićeno člankom 1. Protokola 1 uz Konvenciju, jer je podnositelju uz prekršajnu kaznu zbog neprijavljivanja gotovine carinskim vlastima oduzela gotovinu koja nije bila proporcionalna počinjenom prekršaju. Presuđeni imovinska naknada u tom je slučaju istovjetna cjelokupnom iznosu oduzetih sredstava.

Da bi netko tužio Hrvatsku za kršenje prava ne mora nužno biti i njezin državljanin. To pokazuje i lanjski slučaj Y. K. protiv Hrvatske. Riječ je o turskom državljaninu kurdskog porijekla koji je u Hrvatskoj tražio zaštitu od političkog progona, ali je unatoč tome nezakonito protjeran iz zemlje. Sud je utvrdio da je Hrvatska u njegovom slučaju prekršila postupovne aspekte članka 3. Konvencije koji zabranjuje mučenje i ponižavajuće postupanje, jer podnositelju nije omogućila pristup postupku međunarodne zaštite. Utvrđena je i povreda članka 13. Konvencije kojim se jamči efikasno pravno sredstvo. Zbog svega, dosuđeno mu je 8.500 eura na ime neimovinske štete i 3.300 eura na ime troškova.

Uz neke presude Sud izriče i određene mjere koje država mora primijeniti kako bi prevenirala buduća kršenja ljudskih prava. To je često važnije od dosuđenog iznosa. Tako je prošle godine bilo u predmetu Petrović i drugi protiv Hrvatske kada je utvrđeno da je država podnositeljicama prekršila pravo na poštivanje privatnog i obiteljskog života, zaštićenih člankom 8. Konvencije. Istodobno, naložila je Hrvatskoj da u roku godine dana od konačnosti presude poduzme sve odgovarajuće mjere kako bi osigurala uspostavu mehanizma individualne pravne zaštite svih roditelja koji, poput podnositeljica, sumnjaju da su njihove bebe otete iz državnih rodilišta i dane na posvajanje. Rok za izvršenje te obaveze je lipanj ove godine.

• Odbačene tužbe

U općoj godišnjoj statistici o radu Suda ne postoji podrobna statistika za svaku državu, pa tako, na žalost, za sada nije poznato koliko predmeta je lani obrađeno iz Hrvatske te koliko ih je od toga proglašeno nedopuštenim ili izbrisano s liste zahtjeva.

Posljednja dostupna statistika za Hrvatsku do srpnja prošle godine navodi da je Sud obradio 393 zahtjeva, od čega je 381 proglašen nedopušten ili je izbrisan s liste.

Riječ je o uobičajeno visokom postotku odbačenih tužbi i to nije hrvatska specifičnost.

Iz godišnjeg izvještaja o radu Suda vidljivo je da je Sud lani obradio ukupno 38.573 tužbe, od čega je 31.562 tužbe proglasio nedopuštenim ili su izbrisane s liste zahtjeva. Dakle, gotovo 82 posto tužbi nije doživjelo sudski pravorijek.

Među slučajevima koji nisu završili presudom nego su skinuti s liste predmeta jedan je mali dio tužbi koji je završio prijateljskom nagodbom između građana i tužene države uz posredovanje Suda. Vlade se u nagodbama mogu obavezati da će isplatiti određeni iznos podnositelju zahtjeva za pokrivanje štete i troškova. Prema članku 39. Konvencije postupak sklapanja prijateljskog rješenja je povjerljive prirode te u godišnjoj statistici Suda nema detalja o sadržaju nagodbi. Objavljen je samo podatak da je ukupno sklopljeno 1074 prijateljskih nagodbi, od čega je 14 za Hrvatsku.

• Postupci u tijeku

Tijekom postupka rješavanja neke tužbe, Sud traži očitovanje države o navodima iz zahtjeva. Od tužene države Strasbourg traži objašnjenja o relevantnim zakonima i praksi te jesu li sukladni s odredbama Konvencije. Dio tih tzv. „komuniciranih slučajeva“ može se pronaći u sudskoj bazi podataka HUDOC što javnosti, a posebno medijima, može biti zanimljivo, jer iz toga se može vidjeti koji su slučajevi u postupku.

Tako je lani hrvatska javnost doznala da su bivši premijer Ivo Sanader i šef mađarskog MOL-a Zsolt Hernádi tužili Hrvatsku Sudu u Strasbourgu zbog kršenja prava na pošteno suđenje. U tužbi su naveli da je osuđujuća presuda protiv njih bila proizvoljna i suprotna jamstvima pravičnog suđenja i načelu jednakosti stranaka. Sanader je problematizirao i priopćenja i istupe u javnosti tadašnjih članova vlade što tumači pritiskom na sudove i ugrožavanjem presumpcije nevinosti. Hernádi se u svojoj tužbi poziva i na moguću zastaru kaznenog progona.

Na isti način, preko sudske baze HUDOC, hrvatska javnost je lani doznala da je i Dragan Kovačević, bivši predsjednik uprave JANAF-a, tužio Hrvatsku zbog kršenja ljudskih prava, jednako kao i Darko Krušlin, bivši osječki sudac koji je u prvom procesu osudio Zdravka Mamića za izvlačenje novca iz Dinama, a kasnije bio optužen za primanje mita.

• Rekorderi u kršenju ljudskih prava

Opća statistika o radu Suda u prošloj godini pokazuje da i dalje Europski sud za ljudska prava prima veliki broj tužbi. Samo lani stiglo ih je 31.800, što je 10 posto više nego godinu prije.

Doneseno je 914 presuda, od čega je u 816 predmeta utvrđeno da je neka država prekršila barem jedno pravo zaštićeno Konvencijom. Rekorderi su Ukrajina sa 160 osuđujućih presuda, Rusija sa 153 presude, Turska sa 66, Italija sa 62 i  Moldavija s  45 presuda u kojima je utvrđeno da je država prekršila ljudska prava.

Države svojim građanima najčešće krše prava na slobodu i sigurnost, na pravično suđenje, djelotvoran pravni lijek, poštivanje privatnog i obiteljskog života te pravo na slobodu izražavanja.

Trenutno je 53.450 neriješenih predmeta, što je pad za 11 posto u odnosu na godinu prije. Na Sudu ponosno ističu da je to najniži broj predmeta u proteklih 20 godina.