Kako je Plenković na ‘zaštitu građana’ potrošio najviše u EU i završio s najvišom inflacijom.

Rekordna inflacija u euro-zoni tek je vrh brijega hrvatskih problema. I dalje je u nekim velikim skupinama rizik od siromaštva na 60 posto, inflacija dramatično više pogađa siromašne nego bogatije, a subvencijama troškova poduzetnicima i rastom dohotka koji nisu plaće država omogućava održanje inflacije. Ljubica Gatarić podsjeća da bi se puno više, i s manje novca, moglo postići ciljanim mjerama.

• Autorica je diplomirana politologinja, u novinarstvu od prve polovice 1980-ih.

Hrvatski premijer Andrej Plenković ostao je dosljedan te je i na posljednji bliskoistočni rat odgovorio nizom brzih i u osnovi skupih mjera kako bi zaustavio bujanje inflacije, pad gospodarske aktivnosti i standarda građana. Po brzini intervencije nije ga uspio preteći ni oštroumni španjolski premijer Sanchez jer Španjolac svoje mjere mora ‘provući’ kroz parlament, dok Plenković nema takve kočnice na trošenje javnog novca. Deseti jubilarni paket mjera hrvatske Vlade, težak 450 milijuna eura,  izbit će iz hrvatskog proračuna 0,4 posto hrvatskog BDP-a.  To ga prema dostupnim usporedbama svrstava među najveće intervencije unutar Europske unije ako se njihova vrijednost mjeri po bogatstvu zemlje. Najavljena španjolska intervencija, čiju okosnicu čini smanjenje poreznih stopa – teži oko 0,3 posto tamošnjeg BDP-a, Nijemci su zasad žrtvovali samo 0,15 svog BDP-a i to tako što su smanjili mrežarine (naknade za cijenu energenata), a Francuska se intervencija procjenjuje na manje od 0,1 posto.

Prva procjena inflacije za mjesec ožujak pokazala je da Plenkovićeva vlada nije uspjela preduhitriti snažan cjenovni udar bez obzira što je brzo reagirala. Inflacija je u ožujku skočila s 3,8 na 4,8 posto – i zemlji priskrbila titulu ožujskog inflacijskog rekordera europodručja već na samom početku nove globalne krize. “Ni Hrvatska, niti neka druga članica eurozone ne mogu izbjeći uvezeni inflatorni šok koji dolazi uslijed povećanja cijene nafte i plina na svjetskim tržištima”, poručio je ministar financija Tomislav Ćorić. Premijerova odluka da ga vrati u Vladu s ležernog pričuvnog položaja u središnjoj banci, s novom krizom dobiva dodatno na značaju.

Ne tako davne 2019. godine Plenkovićeva je vlada iz pozicije države s kreditnim rejtingom kolokvijalno nazvanim smeće, izdala desetogodišnju obveznicu uz 1,125 posto godišnje kamate! Sredinom veljače ove godine kamata na iste takve desetogodišnje obveznice, uz stabilan A rejting, iznosila je 3,25 posto!

Deset dosadašnjih intervencijskih krugova Plenkovićeve vlade, teških devet milijardi eura, imaju iznimnu fiskalnu težinu, te bi, kada jednog dana to netko sažme, ujednači metodologiju i usporedi s drugima, hrvatske mjere mogle biti na samom vrhu unutar EU. Hrvatska je od 2022. do sada kumulativno ‘liječila’ posljedice korone, potresa, tiskanja novca, inflacije, rata u Ukrajini i energetskih kriza s 11-12 posto jednogodišnjeg BDP-a.

Za usporedbu, velike ekonomije poput Njemačke ili Francuske izdvojile su, ovisno o izvorima, kumulativno između 4 i 7 posto BDP-a za slične mjere, dok se većina ostalih zemalja, uključujući Italiju, Španjolsku i Poljsku, kretala u rasponu od 3 do 6 posto. Čak su i države koje su snažno intervenirale, poput Grčke, ostale ispod hrvatske razine. Drugim riječima, iako su apsolutni iznosi u većim državama znatno viši, relativno opterećenje javnih financija u Hrvatskoj bilo je osjetno jače. Rezultat svega toga je povećani fiskalni deficit i opasnost da on izmakne kontroli, poput kotrljajuće grude snijega, ako dođe do dizanja kamatnih stopa i usporavanja gospodarskog rasta. Kreditni rejting zemlje je bitan, no i predsjednik Milanović je u pravu kada kaže da na cijenu zaduživanja ne utječe samo rejting zemlje nego i globalno okruženje.

• Koliko vrijedi kreditni rejting

Ne tako davne 2019. godine Plenkovićeva je vlada iz pozicije države neinvesticijskog kreditnog rejtinga, kolokvijalno nazvanog smeće, izdala desetogodišnju obveznicu uz 1,125 posto godišnje kamate! Sredinom veljače ove godine kamata na iste takve desetogodišnje obveznice, uz stabilan A rejting, iznosila je 3,25 posto! Pamtimo razdoblje kad je svaka dvanaesta ili trinaesta proračunska kuna odlazila na otplatu duga, pa i ne čudi da je javni dug dogurao na gotovo 90 posto godišnjeg BDP-a. Razdoblje snažnijeg gospodarskog rasta i globalna politika niskih kamatnih stopa kasnije su pomogli da javni dug padne ispod 60 posto i dođe na relativno prihvatljive razine, no jedna snažna kriza, poput iranske koja ima sav potencijal da to postane, sve to može poništiti.

Kada država jamči niske cijene ulaznih troškova, dio poduzetnika to ne koristi za snižavanje cijena krajnjim kupcima, već za očuvanje ili povećanje svojih marži. Marina Tkalec, Ekonomski institut Zagreb (Davor Puklavec/PIXSELL)

“Što se tiče najnovijeg, 10. paketa, mislim da je pozitivno što se Vlada odrekla dijela trošarina i ograničila marže na naftne derivate. S obzirom na nagli skok cijena nafte zbog rata na Bliskom istoku, to je u ovom trenutku najbrži alat za izravno suzbijanje rasta cijena goriva. Gorivo je ulazni trošak za gotovo sve proizvode i usluge, pa je ovakva intervencija nužna kako bi se neutralizirali snažni vanjski šokovi, komentira Marina Tkalec, analitičarka Ekonomskog instituta Zagreb i koautorica rada “Nejednakosti inflacije u Hrvatskoj” (Rubil, Tkalec i Žilić, 2024.). U tom je radu, na temelju podataka Ankete o potrošnji kućanstava za razdoblje 2001.-2021., pokazano da je kumulativna inflacija za 10% građana s najnižim dohotkom bila gotovo 11 postotnih bodova viša nego za 10% najbogatijih.

U posljednjem, desetom paketu otprilike 60 posto doznačenih sredstava ide poduzećima (subvencija struje, goriva, plina, prijevoza i sektorima), na ciljane socijalne transfere usmjereno je 12 posto sredstava, a ostatak na univerzalna ograničenja cijena.

Tkalec u izjavi za Ideje.hr kaže: “Opravdana je bojazan da dugotrajne subvencije energenata poduzetnicima dovode do manjeg pritiska na snižavanje cijena. Kada država jamči niske cijene ulaznih troškova, dio poduzetnika to ne koristi za snižavanje cijena krajnjim kupcima, već za očuvanje ili povećanje svojih marži, računajući na to da država neće dopustiti kolaps sustava.”

Upozorenje dolazi i iz Instituta za javne financije. U odgovoru za Ideje pišu hladno analitički: “Hrvatska se nalazi blizu granica fiskalnog kapaciteta, uz dodatne rizike povezane s mogućim usporavanjem gospodarskog rasta i nastavkom inflacijskih pritisaka”. Podsjećaju da se u protekle četiri godine Hrvatska već drugi put suočava s izvanrednim poremećajima na energetskom tržištu, potaknutima geopolitičkim šokovima. U tom kontekstu, IJF priznaje da paket interventnih mjera Vlade predstavlja “pravovremenu reakciju usmjerenu na ublažavanje učinaka rasta cijena energenata i inflacije.” Njegov trošak procjenjuju na oko 0,4 posto BDP-a, no ona dolazi u uvjetima već suženog fiskalnog prostora. “Takva situacija dijelom je posljedica procikličke fiskalne politike u razdoblju gospodarskog rasta, kada nisu stvorene dovoljne fiskalne rezerve za krizne okolnosti”, kažu analitičari Instituta za javne financije kojima je zapela za oko jedna bitna okolnost. Struktura mjera pretežito je univerzalna, što je u kratkom roku razumljivo zbog potrebe za brzom reakcijom. Ipak, dugoročno se otvara pitanje njihove redistributivne učinkovitosti. “Bez jasnih empirijskih procjena teško je ocijeniti u kojoj su mjeri sredstva doista usmjerena prema najugroženijim skupinama, odnosno koriste li se javna sredstva na najučinkovitiji način”, navode u Institutu.

Kako raste opći životni standard i plaće, raste i linija siromaštva. Tako je ona već prošle godine dosegnula oko 750 eura za jednočlano kućanstvo, dok je prosječna mirovina ostala na oko 650 eura. Zdenko Babić, Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu.

Zdenko Babić, redovni profesor Pravnog fakulteta,  potvrđuje da se u posljednjih desetak godina bilježi značajan napredak u smanjenju siromaštva i socijalne isključenosti. Stopa rizika od siromaštva i socijalne isključenosti pala je s oko 30 posto u 2013. godini na približno 20 posto danas, što je smanjenje od deset postotnih bodova. Istodobno se snažno smanjio i udio građana koji navode da ‘teško’ ili ‘vrlo teško’ spajaju kraj s krajem — s oko 60 posto na otprilike 20 posto.

• Siromaštvo skriveno u prosjeku

“Međutim, unatoč tim pozitivnim trendovima, u uvjetima povišene inflacije i rasta troškova života i dalje postoje skupine koje su natprosječno izložene riziku siromaštva. To su prije svega starije osobe starije od 65 godina, djeca, osobito u jednoroditeljskim i višečlanim kućanstvima, kao i osobe s invaliditetom. Kod nekih od tih skupina stopa rizika od siromaštva prelazi i 60 posto. Važno je naglasiti da se sam pokazatelj rizika od siromaštva, koji se definira na razini 60 posto medijana dohotka, ne smanjuje jednako brzo kao kompozitni pokazatelj socijalne isključenosti. Razlog tome je što, kako raste opći životni standard i plaće, raste i linija siromaštva. Tako je ona već prošle godine dosegnula oko 750 eura za jednočlano kućanstvo, dok je prosječna mirovina ostala na oko 650 eura. Ove godine se očekuje njezin daljnji rast”, ističe profesor Babić.

To jasno ukazuje na strukturni problem niskih mirovina, ali i na potrebu snažnijeg usmjeravanja socijalnih politika prema najranjivijim skupinama. Jednokratni dodaci i ad hoc mjere nisu sustavno rješenje i za te skupine često nisu dovoljni. Posebno je, kaže Babić, važno pitanje djece. Njima prijeti socijalna isključenost koja se ne vidi uvijek jasno u statističkim pokazateljima, ali je vidljiva u svakodnevnom životu — kroz nejednak pristup obrazovanju i izvannastavnim aktivnostima. Aktivnosti poput učenja stranih jezika, sporta ili glazbe često su dostupne samo djeci iz obitelji bolje platežne moći, dok su javne i lokalne subvencije za takve programe rijetke.

Zaključno, iako su opće prilike na tržištu rada i životni standard većine stanovništva poboljšani, određene skupine kao što su stariji, djeca iz ranjivih kućanstava i osobe s invaliditetom, i dalje su u nepovoljnijem položaju. Upravo na njih bi socijalne politike u narednom razdoblju trebale biti znatno snažnije usmjerene, upozorava profesor Babić.

Analitičari Instituta za javne financije također ističu da se dio Plenkovićevih mjera, u iznosu od oko 0,2 posto BDP-a, odnosi na ograničavanje cijena, što može imati neposredan stabilizacijski učinak, ali i potencijalno odgoditi nužne tržišne prilagodbe. Istodobno, ulaganja u energetsku otpornost, također na razini od oko 0,2 posto BDP-a, predstavljaju važan iskorak, no njihova realizacija i učinci u kratkom roku ostaju neizvjesni.

“U slučaju daljnje eskalacije krize, moguće su i dodatne intervencije na razini Europske unije, uključujući fleksibilniji fiskalni okvir. No, neovisno o tome, dosadašnje iskustvo upućuje na potrebu većeg oslanjanja na ciljane mjere, uz jačanje analitičke podloge za procjenu njihovih učinaka na nejednakost i siromaštvo”, kažu u Institutu.

Nije to samo hrvatski problem. Metodološki rigorozna analiza Središnje banke Irske “Fiscal Support during a Period of High Inflation: A Distributional Perspective” (Boyd i McIndoe-Calder, 2026.), provedena mikrosimulacijskim modelom EUROMOD na podacima kućanstava iz 2022. i 2024. godine, rangira kućanstva prema ekvivaliziranom raspoloživom dohotku te ih dijeli u decile. Na taj način autori uspoređuju učinke različitih vrsta fiskalnih mjera – dohodovnih transfera naspram univerzalnih smanjenja PDV-a i trošarina – na različite dohodovne skupine. Rezultati pokazuju da su ciljani dohodovni transferi imali znatno veći i progresivniji učinak od univerzalnih cjenovnih mjera. Dok su najsiromašnijih 10 posto kućanstava zahvaljujući dohodovnim mjerama ostvarila rast nominalnog dohotka od 25 posto, kod najbogatijih 10 posto on je iznosio samo 2 posto. Nasuprot tome, cjenovne mjere donijele su približno jednaku korist svim dohodovnim skupinama. Iako je tek trećina vrijednosti irskog paketa bila ciljana, autori zaključuju da bi se većim oslanjanjem na ciljane dohodovne mjere mogla postići značajna fiskalna ušteda uz jednaku ili veću zaštitu najranjivijih skupina.

• Uporno ponavljanje grešaka

Irsko istraživanje tim je važnije za hrvatski slučaj jer ministar financija Tomislav Ćorić nedavno je spomenuo da bi smanjenje PDV-a i trošarina moglo biti novi smjer javnih intervencija – dakle upravo onaj tip univerzalnih cjenovnih mjera koji se, prema irskim nalazima, pokazao manje učinkovitim i progresivnim od ciljanih dohodovnih transfera. Poduljenje ograničenja cijena električne energije i plina te intervencije na tržištu goriva predstavljaju tipičan oblik univerzalne potpore. Ciljani transferi, poput pomoći socijalno ugroženim kućanstvima, čine relativno skroman udio hrvatskog paketa, oko 12 posto. Takva kombinacija mjera omogućuje brzo i administrativno jednostavno djelovanje, ali istodobno smanjuje preciznost učinka.

Ministar Tomislav Ćorić najavio da je novi smjer javnih financija upravo onaj koji se u situaciji u kojoj se Hrvatska nalazi,  smatra manje učinkovitim. (Goran Stanzl, Pixell)

Tu se ne radi samo o teoretskoj raspravi. Marina Tkalec u komentaru za ovaj tekst upozorava da su dosadašnje Vladine mjere, iako nužne u trenucima naglih vanjskih šokova, pretežito horizontalne.  Velik dio od ukupno devet milijardi eura otišao je na jednake cijene struje i plina za sve – što znači da bogatija kućanstva, koja troše više energije, u apsolutnom iznosu dobivaju veću subvenciju od države.  Umjesto toga, predlaže uvođenje ciljanih potpora temeljenih na ukupnom dohotku i imovinskom cenzusu, čime bi se sredstva usmjerila isključivo prema najsiromašnijima, kojima troškovi hrane i energije čine dominantan udio u potrošačkoj košarici.

Njezina analiza dodatno osvjetljava i jednu specifičnost hrvatske inflacije koja je čini tvrdokornijom nego u ostatku eurozone. Naime, Tkalec primjećuje snažan rast dohodaka koji ne dolaze isključivo od klasičnih plaća, već iz drugih izvora poput obrta, imovine ili kapitala. Taj povećani priljev likvidnosti omogućuje održavanje visoke razine potrošnje, što trgovcima olakšava zadržavanje viših cijena i marži. Time se stvara začarani krug: država subvencionira troškove poduzetnicima kako bi zaštitila građane, dok dodatni dohodak mimo plaća nastavlja podgrijavati potražnju i inflacijske pritiske.

Dokle god se vanjski šokovi neutraliziraju isključivo univerzalnim mjerama, postoji opasnost da se stvori ovisnost gospodarstva o državnoj pomoći, prikriju tržišni signali i odgodi strukturna prilagodba. Kako upozorava Tkalec, preciznije bilježenje svih izvora dohodaka i pravednije raspoređivanje poreznog opterećenja između rada i kapitala ključni su za dugoročno ukroćivanje inflacije. Bez toga, brze i administrativno jednostavne intervencije – koliko god politički popularne – ostat će na razini gašenja požara, dok se strukturni uzroci nejednakosti i inflacijskih pritisaka ne diraju.