Kao u Nashvilleu, Altmanovom filmu kojim je obilježena 200. godišnjica SAD-a, ove je izbore zaokružila masovna pucnjava na koncertu country glazbe

Ako demokrati preuzmu Dom zastupnika, pozvat će ubojice da udju u SAD da ubijaju ljude, žene i djecu, prenosi Ivo Škorić riječi američkog predsjednika Trumpa u detaljnom prikazu apsurda koje su američki međupredsjednički izbori ponovo razotkrili. Izborna bitka u pojedinim državama iznijela je na vidjelo stanje sudstva, korupcije, medijsku situaciju, stanje građanskih i ljudskih prava te popis "svih američkih neprijatelja"

• Naslovna slika, završna scena iz filma Roberta Altmana Nashville (1975)

Prodaja luksuznih jahti porasla je više od 6% do sada ove godine u Sjedinjenim Državama. Otprilike duplo od ekonomskog rasta (oko 3%), i trostruko od prosječnog rasta plaća (oko 2%). Trumpova porezna politika očito pogoduje najbogatijima, pa je sve više ljudi koji si mogu kupit brodić ili avion, no pazi i da dovoljno podigne standard najsiromašnijima, kako baš ne bi imali revoluciju. Teret pada na tzv. srednju klasu, čiji standard stagnira. I oni se, onda, s pravom pitaju: što je pošlo krivo?

Da ne bi previše o tome sami razmišljali, Trump, njihov predsjednik, ulaže veliki trud da ih informira o razlozima: Obama i demokrati, koji su godinama uništavali ekonomiju visokim porezima i državnim troškovima (iako je Obama, naravno, trošio manje od Trumpa, no tko to ima vremena provjeravati); Kina i druge zemlje, koje nisu fer prema Americi i iskorištavaju njen ležeran odnos prema slobodnom tržištu (iako taj odnos najviše koristi upravo Americi); i, naravno, imigranti, koji ulaze u zemlju krišom, stotine tisuća njih, i podmuklo otimaju naša zaposlenja (iako stopa ulaska imigranata u zemlju opada iz godine u godinu, a Obama je bio predsjednik sa najvećim brojem deportacija, i nezaposlenost je, navodno, toliko niska da se zaista ne moramo brinuti o zaposlenju).

U međuvremenu je krenuo “karavan”, polako, pješice, deseci tisuća ljudi krenulo je iz Hondurasa, Guatemale, El Salvadora, zemalja uništenih američkom vanjskom politikom, hodajući duž Meksika prema američkoj granici. Nisu još stigli ni do Mexico Cityja, na više od 1000 km od granice, a Trump je već poslao vojsku, 5000 vojnika, a kaže bit će i više, vjerojatno 15,000, da ubrzano odmotaju bodljikavu žicu, u stilu Orbana. Pentagon je objavio da će se držati američkih zakona (Posse Comitatus) i položiti žicu, ali neće na granici obavljati ulogu policije. Odvjetnička kuća McFadden i Shoreham potrčala je pronaći par migranata u karavanu i u njihovo ime tužiti Trumpovu vladu da krši njihova prava garantirana 5. i 14. amandmanom, iako nisu još ni blizu američkog tla da bi im išta bilo garantirano američkim ustavom. Tko zna kada i da li će migranti stići do granice. No obje političke stranke u SAD su ih već obilato iskoristile za svoje kampanje.

Polarizacija je, možemo ipak reći, rezultirala i nečim dobrim: glasalo je 114 milijuna ljudi, što je do sada najveći odaziv u povijesti u izbornoj godini u kojoj se ne bira predsjednik.

Trump je uoči izbora otvoreno upozorio svoj narod: “Ako demokrati preuzmu Dom zastupnika, pozvat će ubojice da udju u SAD da ubijaju ljude, žene i djecu.” Tako daleko ni Tudjman nije išao u pripremanju svog naroda za referendum 1991. I u takvoj atmosferi straha odvijali su se ovogodišnji izbori za Dom zastupnika, Senat i 36 državnih guvernera (od 50). Obje stranke su neumorno putem društvenih mreža nagovarale ljude da ne zaborave glasati, jer je na međupredsjedničkim izborima odziv tradicionalno slab. Polarizacija je, dakle, možemo ipak reći, rezultirala nečim dobrim: glasalo je 114 milijuna ljudi, što je do sada najveći odaziv u povijesti u izbornoj godini u kojoj se ne bira predsjednik.

Statistički gledano, nije bilo nikakvih iznenadjenja, izborni su rezultati gotovo identični predviđanjima Nate Silverove organizacije fivethirtyeight.com od dva dana prije izbora – sve do točno pogodjenog broja guvernerskih fotelja koje će osvojiti demokrati, a koje republikanci (23 v. 26). Bilo je predvidjeno da će demokrati osvojiti većinu u Domu zastupnika (‘538’ je predvidio sa 80% vjerojatnosti da će 20-58 mjesta prijeći od republikanaca demokratima; prešlo je 30). Preokret medjutim nije uopće tako dramatičan, koliko se buke oko toga ovdje diglo, ako se uzme u obzir da su republikanci 2010. tako preokrenuli 63 mjesta u Domu zastupnika, više nego duplo od ovogodišnjeg preokreta, zauvijek upropastivši sve što je Obama mogao dobroga učiniti za ovu zemlju.

Kampanja za priznavanje prava glasa 

Kvaliteta novoizabranih zastupnika je osvježavajuća: nikada u povijesti nismo imali toliku različitost, i rekordan broj žena u Kongresu (112), 2 Muslimanke, 2 Native-Americans, LGBT zastupnike, devet znanstvenika, koji će, nadamo se, biti zainteresirani za klimatske promjene. Takodjer, bilo je predvidjeno da demokrati neće osvojiti većinu u Senatu (85% šansi da neće). I nisu. I nije bilo tako teško predvidjeti da neće. Od 100 fotelja u Senatu, ove jeseni na izborima je bilo 35, od toga samo 9 mjesta republikanaca i 26 demokrata: demokrati su u izbore za Senat ušli sa mnogo većim rizikom, s mnogo više za izgubiti. Usprkos tome, za senatore demokrate glasalo je 42 milijuna ljudi u ovim izborima, a za senatore republikance 32 milijuna ljudi. No kako su izabrani demokrati iz gušće naseljenih država, na kraju su republikanci dobili 3 mjesta više u Senatu.

U izborima za Senat Demokratska je stranka bila posebno hendikepirana time što je 10 od 26 njihovih kandidata bilo iz država u kojima je Trump pobjedio 2016., dok je samo 1 od 9 republikanskih kandidata bio iz države u kojoj je pobijedila Hillary Clinton. I Trump se do zadnjeg dana pred izbore redovno pojavljivao u kampanjama kandidata za Senat i guvernere u državama u kojima je pobijedio 2016., raspirujući mržnju prema imigrantima i demokratskoj stranci (čiji kandidati će pozvati imigrante da dodju ubiti vašeg muža i silovati vašu kćer, nemojte zaboraviti). Tako je okrenuta Indiana.

Indiana je još 2012. pokušala progurati zakon, sličan notornom SB1070 zakonu iz Arizone, po kojem lokalna policija može biti zadužena da hapsi ilegalne imigrante. Kako je Vrhovni Sud, u svom sastavu pod Obaminim predsjednikovanjem, srušio taj zakon u Arizoni, tako se on nije mogao donijeti ni u Indiani. No s Vrhovnim sudom u današnjem sastavu, tko zna. demokratski senator iz Indiane, Joe Donnelly protivio se tom zakonu. Njegov protivnik, republikanac Mike Braun, podržava Trumpa u pitanjima imigrantske politike i izgradnji zida na granici od riječi do riječi, te postavlja politiku prema imigrantima kao glavni prioritet na web stranici svoje kampanje. Trump je neumorno pomagao Braunovu kampanju. I Braun je pobjedio.

Tako je okrenuta i Sjeverna Dakota. Demokratska senatorica Heidi Heitkamp izgubila je od republikanskog kandidata Kevina Cramera. Republikanci Sjeverne Dakote se još od njene pobjede 2012. trude da je maknu. Zato su donijeli zakon po kojemu svi koji glasaju moraju imati uličnu adresu. Naime, Sjeverna Dakota ima samo 750 tisuća stanovnika, od čega je 70 tisuća Siouxa. Soiuxi nemaju ulične adrese u rezervatima, nego samo brojeve poštanskih sandučića na legitimacijama. A glasaju za demokrate, i glasali su za Heitkamp. Zato ih je sad trebalo spriječiti da glasaju. Ali organizirali su se i izašli na izbore u rekordnom broju. Nedovoljno.

Cramer je u Domu zastupnika, bio jedan od najglasnijih u podršci Trumpove direktive 2017. da se zabrani ulazak u SAD gradjanima sedam zemalja s muslimanskom većinom, rekavši: “Donald Trump vadi američku glavu iz pijeska i suočava se sa realnošću da američki građani nisu sigurni pod trenutnom imigracijskom i izbjegličkom politikom.” Kramer je tada položio zakletvu da će biti “uz Trumpa 100% i uvijek”. I Trump mu se sada odužio bezrezervnom podrškom u ovim izborima. I Cramer je pobjedio. Cramer je, što se vidi iz web stranice njegove kampanje, osim što je ksenofob, i protivnik pobačaja (zabranio bi ga pod bilo kojim uvjetima), i poricatelj znanstvene tvrdnje da su klimatske promjene uzrokovane čovjekovom aktivnošću.

Donnelly i Heitkamp nisu nekakvi radikalni ljevičari. Naprotiv, izraziti su predstavnici umjerenog lijevog centra, fiskalno konzervativni. Više od 50% puta glasali su uz Trumpa u Senatu, a ne protiv njega, pogotovo u ekonomskim pitanjima. Glasali su, medjutim, protiv nominacije Kavanaugha za Vrhovni sud, i to im Trump nije mogao oprostiti. Jednako kao niti Claire McCaskill, senatorici države Missouri, koja je dugo zapravo bila razočaranje medju demokratima: podržala je izgradnju Keystone plinovoda, glasala je protiv cap-and-trade mjera koje bi reducirale ispuštanje stakleničkih plinova, glasala je 45% puta uz Trumpa, članica je konzervativnog Kluba za rast. No, i ona je glasala protiv nominacije Kavanaugha – zbog njegovog emaila iz 2002., u kojem je indicirao kako bi trebalo ukinuti bilo kakva ograničenja na davanje novca političkim kampanjama. I podržala je DREAM Act, koji je trebao olakšati put do naturalizacije i stjecanja građanstva djeci koju su roditelji ovdje doveli ilegalno, a ona su u SAD odrasla i išla u školu.

McCaskill (lijevo) i Hawley (“Izgradit ćemo taj zi!”)

Republikanci su je pokušali rušiti već 2012. U lukavom političkom manevru, u članku za Pollitico, nazvala je  jednog od republikanskih kandidata, Todd Akina, “previše konzervativnim” – što mu je podiglo popularnost medju njegovima, koji su ga onda izabrali za njenog protivnika. Akin se zaigrao u tu ulogu ‘prevelikog’ konzervativca svojom povijesnom izjavom kako “žena ne može zatrudnjeti ako je zaista silovana”, koja mu je donijela titulu globalnog ridikula i koštala ga izbora. Ove godine McCaskill nije pronašla trik kojim bi mogla neutralizirati svog protivnika Josha Hawleya. Mlad i prepotentan novo-desničar, koji je još prije svoje tridesete napisao negativnu biografiju Theodorea Roosevelta (Progressive Era je za Hawleya bila pad Amerike u gotovo komunističke ralje pakla), Hawley je gotovo potpuno fokusirao svoju kampanju na blaćenje lika i djela Claire McCaskill.

Dok je Hawley je uglavnom govorio o Kavanaughu i McCaskill, ona je izbjegavala govoriti o Hawleyu i Kavanaughu, i umjesto toga govorila kako želi sačuvati Obamacare, zaštititi bolesne, podići minimalac na $12/sat (da, u državi Missouri, $15/sat je daleki san), i vratiti cijenu soje, izvoznog produkta države Missouri, na $11 po bushelu (pala je na $9, nakon što je Trump uveo carine na kinesku robu, pa su se oni osvetili na američkoj soji). Hawley je, tokom kampanje, obilazio Missouri autobusom oslikanim poružnijelim slikama Clair McCaskill i njenih tobožnjih “pajdaša” Nancy Pelosi i Charlesa Schummera, i u svakom je svom govoru prikazivao kao nekakvog lijevog radikala, koji je pretvorio nominaciju za Vrhovni sud u cirkus, što ona, naravno, uopće nije (ali tko to ima vremena i volje provjeravati).

Hawley se u svom postizbornom govoru prvo za pobjedu zahvalio Trumpu: “Predsjednik SAD-a s pravom je rekao da je ovo najvažnija izborna utrka u zemlji. Mislim da trebamo senatore koji će zaštititi naše granice. Izgradit ćemo taj zid! … Predsjednik me nazvao pred par dana i rekao: ‘moraš je pobijediti’, i ja sam mu odgovorio: ‘gospodine predsjedniče, hoćemo!’” Očito su Trumpova podrška kandidatima i njihova zajednička antiimigrantska retorika značajno pridonijeli gubicima demokrata u Senatu. No, nije svuda tako prošlo.

Dizajnerska odjeća darovana joj je u znak protesta protiv Trumpove politike: Ocasio Cortez

Mlada izabrana zastupnica iz Queensa, dijete imigranata, Ocasio-Cortez, pojavljivala se na predizbornim skupovima u skupoj dizajnerskoj odjeći više primjerenoj Ivanki Trump: urugvajska dizajnerka Gabby Hearst donirala joj je odjeću iz protesta protiv Trumpove retorike. A u utrci za guvernera države Kanzas ta je retorika definitivno pokopala republikanskog guvernera Chrisa Kobacha i na njegovo mjesto dovela demokratkinju Lauru Kelly.

Kobach je antiimigrantski ekstremist već dvadesetak godina, odvjetnik koji nudi svoje usluge gradovima i državama u pripremanju anti-imigrantskih mjera i zakona: zakona koji zabranjuju kućevlasnicima da iznajmljuju stanove ilegalnim imigrantima, zakona koji zahtijevaju da se ilegalnim imigrantima isključe struja i mobitel usluge, zakona koji prisiljavaju lokalnu policiju da hapsi ilegalne imigrante, zakona koji zahtijevaju da policija legitimira ljude na cesti (nasumice, ali, naravno, planski, prema sumnjivoj boji kože). Tokom Obamine vlasti Kobach je bio autor spomenutog, neslavnog SB1070 u Arizoni, a sličnu mjeru bio je napisao i za Alabamu. Većinu tih zakona sudovi su srušili kao protuustavne, a gradovi, gdje su se Kobachove mjere primjenjivale, bili su prisiljeni platiti odštete žrtvama: Valley Park, MO, pop. 6500 – $270,000; Hazelton, PA, pop. 24000 – $1.38M; Fremont, NE, pop. 26000 – $104,000; Farmers Branch, TX, pop. 29000 – $6.1M. No on je ipak zaradio kao odvjetnik.

Rezultati izbora produbljuju polarizaciju zemlje. Republikancima ostaje kontrola Senata. Demokrati preuzimaju kontrolu Doma zastupnika. Guverneri država podijeljeni su otprilike pola-pola. Demokrati su preuzeli Illinois, Michigan, Wisconsin, Kansas, New Mexico, Nevadu i Maine, a republikanci Aljasku. Scott Walker, republikanski guverner Wisconsina, najveći neprijatelj sindikata učitelja,  uredbom poznatom kao Act 10 smanjio je učiteljske penzije i učinio neobaveznim članstvo u sindikatu, što je dovelo do egzodusa u kojem je svaki deseti učitelj napustio državu, a sidikalno članstvo u državi palo sa 14% na 9%, a učenici su počeli kaskati za vršnjacima iz drugih država u rezultatima na testovima, dok su nekad bili medju prvima – dakle guverner, koji je uništio školski sustav svoje države, izgubio je od demokratskog kandidata Tony Eversa, superintendanta školskog sustava. Vjernici bi rekli: ima boga. Istovremeno, Vrhovni sud je danas najkonzervativniji u mnogo desetljeća. I predsjednik nam je i dalje Donald Trump.

Tony Evers (lijevo), sindikat učitelja, pobijedio je protivnika javnog školskog sustava Scotta Walker

Naivniji promatrač bi mogao pomisliti da su izbori završeni 6. studenoga. Ne u Americi danas. Prava bitka tek počinje nakon što gradjani dadu svoj glas. Trik je u brojanju. Nekoliko važnih izbornih utrka ostalo je neriješeno. Recimo, još ne znamo tko će biti senator Arizone, republikanka Martha McSally (koja se takodjer kandidirala na antiimigrantskoj platformi), ili demokratska kandidatkinja Sinema Krysten; ni tko će biti senator Floride, republikanac Rick Scott ili demokrat Bill Nelson. Neriješene su i dvije utrke za guvernera – u Georgiji i, naravno, na Floridi, koja će opet ići prebrojavati svoje glasove u sličnom cirkusu kakvog smo mjesecima gledali nakon izborne utrke za predsjednika izmedju George W Busha i Al Gorea, ovaj puta i za guvernera i za senatora. S druge strane, predsjednik Trump je već u punoj ofenzivi, riješen da kapitalizira na prednostima ovih izbora, i nervozan da odmah u korijenu spriječi ili barem ograniči njihove moguće negativne posljedice.

O’Rourke vs Cruz (Reddit)

Najveća razočarenja dolaze s Juga. U Texasu smo se svi nadali da će zastupnik Beto O’Rourke, bivši punk rock muzičar, uspjeti ukloniti navodno najljigavijeg američkog senatora, kojeg novinari od milja zovu ‘lažljivom jeguljom’, Ted Cruza. No, Cruz je pobjedio. Njegova su  baza konzervativni penzioneri. Oni uvijek glasaju. U društvu koje stari jako je dobro oslanjati se na penzionere. Mladih ima manje, i zaborave otići glasati. Još veće razaočaranje je situacija u Georgiji, gdje razina korumpiranosti ovogodišnjih izbora konkurira nekom bivšem sovjetistanu. Stacey Abrams, spisateljica, crnkinja, i vodja demokrata u Skupštini Georgije je demokratski kandidat za guvernera. Prema sadašnjem brojanju glasova, koje ona dovodi u pitanje, njen republikanski protivnik je tuče sa oko 63 tisuće glasova. No, republikanski kandidat, Brian Kemp je ujedno i Državni tajnik države Georgije, te po toj svojoj dužnosti nadzire izborni proces u državi. Kako je Rolling Stone o njemu napisao: i igrač i sudac u istoj utakmici.

Bilo bi etički ispravno da se povukao sa te funkcije kad je najavio svoju kandidaturu za guvernera. No, ne samo da to nije učinio, nego je i zloupotrijebio tu svoju poziciju da po svaku cijenu i na svaki način osujeti i spriječi ljude, za koje misli da bi mogli glasati protiv njega, da glasaju uopće. Vijesti i slike sa birališta u Atlanti, glavnom gradu Georgije, podsjećale su na Afriku: dugi repovi ljudi koji čekaju da bi glasali, jer je Kemp naredio da se veliki broj birališta zatvori, i da se smanji broj mašina za glasanje, naročito u manjinskim i crnačkim četvrtima, kako bi njemu nesklonim biračima bilo što teže glasati. Za svaki je slučaj takodjer jednostavno uklonio 340 tisuća imena sa spiska birača pod raznim izgovorima da nisu ispravno registrirani. Valjda ne treba naglašavati da se radi uglavnom o crncima.

Coalition for Good Governance, neprofitna udruga koja se zalaže za fer izbore, još je u proljeće prošle godine podnijela tužbu protiv Georgije zbog navodnih slabosti u elektronskim mašinama za glasanje. Associated Press je zatim u srpnju 2017. izvjestio kako su, nakon te tužbe, izbrisani svi podaci sa kompjutera u Centru za izborne sustave na Kennesaw State University, koji provodi izbore u Georgiji i održava te mašine. Kemp je tada izjavio da je to učinjeno bez njegovog odobrenja, znanja i nadzora. No, tko bi mu danas to povjerovao? Stacey Abrams s pravom traži istragu, ponovno brojanje glasova, auzmeš, ukratko. Kemp je, u medjuvremenu, iako sa zakašnjenjem, tek nakon izbora, ipak podnio ostavku na dužnost tajnika.

Ipak, sve oči su, kao i obično uprte u Floridu, gdje je razlika izmedju broja glasova i u utrci za guvernera i u utrci za senatora manja od 0.5%, tako da se automatski, zakonski zahtijeva ponovno brojanje glasova. Republikanski kandidat za guvernera, zastupnik Ron DeSantis zvuči, a pomalo i izgleda kao sjevernija verzija Jair Bolsonara. Tokom predizbornog govora u Esteru za Halloweeen, pridružio mu se Trump i pomogao mu predočiti sliku Floride, ukoliko njegov protivnik pobjedi: dystopia, čije granice su pregažene najezdom barbara sa Juga, ulice su preplavljene heroinom, a ekonomija je otklizala u inflaciju venecuelanskih proporcija.  U izbornoj utrci za Dom zastupnika 2012. najveća podrška DeSantisu su bili šerif Joe Arapaio i ambasador John Bolton. DeSantis je agresivno protiv imigranata i deportirao bi i djecu. Za njega su glasali uglavnom bijelci, stariji od 45. Florida je i tako jedan veliki starački dom. DeSantis plaši penzionere Venecuelom. AP VoteCast je ustanovio anketom da je 8 od 10 birača, kojima je imigracijska politika najvažnija tema, glasalo za njega. DeSantis se zahvalio Trumpu na pobjedi, nešto prije nego su rezultati sa svih birališta pristigli i sveli razliku na ispod 0.5%.

Njegov demokratski protukandidat je Andrew Gillum, gradonačelnik Talahasseeja, izuzetno popularan medju mladima i manjinama. Opterećen je, medjutim, jednom aferom iz 2016., po kojoj sad DeSantis neprestano drvi. Gillum je povezao dvije osobe – Adama Coreya i Mike Millera – tokom prikupljanja donacija. Adam Corey je lobbyist. Miller, koji se predstavio kao investitor iz druge države, častio je bogato Gilluma i Coreya vodeći ih u kazalište na Broadwayu, na luksuznu vožnju brodom oko Manhattana, itd. No, Miller je u stvari bio undercover FBI agent istražujući korupciju u rukovodstvu Talahasseeja. Zaključak je te istrage da Gillum rado i bez puno prigovora prima mito. Iako je afera bezazlena za američke standarde korupcije, moment u kojem se pojavila u javnosti mjesec dana prije izbora i način na koji se za nju doznalo (preko Coreya, koji se u međuvremenu razišao sa Gillumom) nanijeli su veliku štetu Gillumovoj kampanji. Bit će velika sreća ako pobjedi, no ne treba se previše u to uzdati, iako je u prebrojavanju već nađeno još 46 tisuća glasova, 70% od njih za njega.

Trumpu se mora priznati da reagira brzo kad je njegova koža u pitanju. Unutar prva 24 sata kako je postalo evidentno da će Dom zastupnika pasti u ruke demokrata, prisilio je državnog tuzioca Jeff Sessionsa na ostavku. Trump je sa Sessionsom imao samo jedan problem: Sessions je sebe i ured državnog tužioca izuzeo od nadzora nad posebnim istražiteljem Robertom Muellerom. Trumpa je oduvijek nervirala Muellerova potpuna nezavisnost, a sada s promjenom snaga u Kongresu, kad šanse za istragu po pojedinim komitetima, šanse za moguću subpoenu i nalog da svjedoči, postaju mnogo realističnije, Trump više ne može tolerirati da nema kontrolu nad istragom i mogućnost da je obustavi prije nego što ga dodje glave. Na mjesto Sessionsa stupio je njegov šef kabineta, Matt Wittaker, koji je bliže po stavovima i filozofiji Trumpu nego Sessions: Wittaker odavno smatra da Mueller ima prevelike ovlasti i neće se izuzeti od nadzora (iako su ga i Pelosi i Schummer već tražili da to učini). Wittaker je, inače, osigurao sebi mjesto u povijesti izjavom: “Ako suci imaju sekularni svjetonazor, ja sam jako zabrinut kako oni sude.” Time se Trump misli osigurati protiv Muellera i Doma zastupnika.

Impeachment nije realistično moguće provesti bez kontrole u oba doma Kongresa, no već da se pokrene u Domu zastupnika ozbiljno bi oslabio Trumpovu administraciju i usporio joj momentum. U biti ova situacija u kojoj jedna stranka kontrolira Senat, a druga Dom zastupnika je vrlo rijetka u američkoj politici

Demokrati su odmah reagirali. MoveOn je pozvao na javni protest sljedeći dan u pet popodne u svim gradovima SAD-a tražeći da se dadu garancije da će se Muellerova istraga nastaviti. Nancy Pelosi, vodja demokrata u Domu zastupnika, pokušala je malo smiriti Trumpa, rekavši da impeachment nije na njenom dnevnom redu.  I Trump joj se odmah odužio nazvavši je, nekarakteristično, dobrim i iskusnim političarem i rekavši da je zaslužila da bude glasnogovornica Doma zastupnika (a time i treća u redu u sukcesiji za predsjednika) i da će je u tome podržati, ako ne skupi dovoljnu podršku medju svojima. Ona mu se na to malo kiselo zahvalila. čini se da je zadnja stvar koja joj treba u životu njegova podrška.

Impeachment nije realistično moguće provesti bez kontrole u oba doma Kongresa, no već da se pokrene u Domu zastupnika ozbiljno bi oslabio Trumpovu administraciju i usporio joj momentum. U biti ova situacija u kojoj jedna stranka kontrolira Senat, a druga Dom zastupnika je vrlo rijetka u američkoj politici, ali nije tako pogubna za funkcioniranje sustava, kao što na prvi pogled izgleda. Recimo Ronald Reagan je od 1981.-1987. imao takvu situaciju i nije ga previše smetala; usprkos tome pobijedio je na izborima i drugi puta, 1984. Dakle ne možemo se nadati da će ovaj preokret sam dovesti do toga da Trump nužno izgubi 2020. Druga dva perioda u prošlom stoljeću, kad je kontrola Kongresa bila podijeljena tako da demokrati imaju većinu u Domu Zastupnika, a republikanci u Senatu, bila su od 1931.-1933. pod posebno neučinkovitom administracijom Herberta Hoovera, tijkom najdublje ekonomske krize u povijesti SAD-a, i od 1911.-1913., takodjer baš u zloslutno predratno vrijeme, pod administracijom Williama Tafta.

Taft je naslijedio Theodorea Roosevelta, ali za razliku od njega, nije bio progresivan, već reakcionaran. Najveću štetu koju je uspio učiniti je da na doživotne pozicije u Vrhovnom sudu posjeda čak šest reakcionarnih sudaca. Trebalo je nekoliko desetljeća i dva svjetska rata da se ta šteta popravi i da se dokinu naprasne odluke poput Lochner v. NY (da država ne može odrediti poslodavcu da ne smije tražiti od radnika da radi više od 10 sati dnevno, ili 60 tjedno) i Hammer v. Dagenhart (da zakonodavac ne može zabraniti prodaju proizvoda koje su proizvela djeca mladja od 14 godina). I u tome je ozbiljna opasnost i od Trumpove administracije (iako prema zadnjim vijestima Kavanughovo mjesto na Vrhovnom sudu nije još posve sigurno, jer je predsjednik Vrhovnog suda, Roberts, u medjuvremenu zatražio da sud pregleda snimke Kavanughovog nastupa u Senatu i utvrdi je li Kavanaughov temperament podoban za Vrhovni sud).

Trailer Nashvillea, ponajboljeg američkog filma ikad

Trump želi ukinuti oduzeti pravo djeci, koju su roditelji ovdje doveli ilegalno, a koja su ovdje odrasla i završila školu, da ikada postanu američki državljani, no to mu za sada sudovi ne daju. Upravo mu je Apelacioni sud u San Francisku to odbio. Trump zato inzistira da se slučaj što prije odluči na Vrhovnom sudu, gdje, vjeruje, ima dovoljno sudaca sklonih njegovom razmišljanju. Trump, takodjer, želi ukinuti ius solis, odnosno pravo svake bebe rođene na američkom tlu na američko državljanstvo, što je garantirano 14. amandmanom ustava. I, na kraju, Trump želi oduzeti pravo ljudima, koji su u zemlju ušli ilegalno da zatraže azil. American Civil Liberties Union (ACLU) kategorički tvrdi da i savezni i medjunarodni zakon jasno odredjuju da SAD moraju pružiti imigrantima priliku da traže azil, bez obzira na to jesu li u zemlju ušli legalno ili ilegalno. To su sve predmeti koje bi poslušan Vrhovni sud mogao riješiti u Trumpovu korist.

Da je Trump nervozan oko rezultata ovih izbora najbolje svjedoči postizborna konferencija za medije. Trump inače ne trpi novinare, niti pitanja koja štete njegovom imidžu. No, ovaj puta je čak samog sebe nadišao u bezobrazluku, aroganciji i nepoštivanju novinarskog zanata, kad je jednostavno naredio novinaru CNN-a, Jimu Acosti, da zašuti i spusti mikrofon, a kad to ovaj nije učinio, poslao je službenicu da mu otme mikrofon iz ruke, što Acosta nije dozvolio, nakon čega ga je Trump, pred svim drugim kolegama u dvorani, optužio za napastovanje te službenice, pozvao zaštitare da ga uklone, i zabranio mu ulazak u Bijelu kuću u budućnosti: scena kakvoj već dugo nismo prisustvovali u jednoj zapadnoj demokraciji i zabrinjavajući zaokret ka autoritarnom režimu, kojemu je promijenjeni omjer snaga u Domu zastupnika tek blagi korektiv.

Dva dana nakon izbora stvari su se počele polagano vraćati u normalu. Florida će opet mjesecima prebrojavati glasove, Georgija će se vući po sudovima i medijima kao primjer rasističkog izbornog inženjeringa, a u Kaliforniji se ponovno desio jedan mass-shooting: 12 ljudi pobijeno u Thousand Oaks baru pored Los Angelesa. Ineteresanto, opet koncert country glazbe, kao u Las Vegasu, i začudjujuće mnogo istih posjetitelja, tako da je jedan, koji je preživio pucnjavu u Las Vegasu, Telemachus Orfanos, sada podlegao paljbi u Kaliforniji. Na Zapadu ništa novo, zapravo.