Koliko koštaju boli, koliko strah? Koliko dijelovi tijela, smrt? Što kažu suci, a što odvjetnici

Za smrt ili naročito teški invaliditet bračnog ili izvanbračnog druga i djeteta odšteta iznosi 220.000 kuna. Za jake bolove, po danu se dosuđuje 370 kuna, za srednje bolove 220 kuna, za slabe 70,00 kuna, a za pretrpljeni strah između 2200 i 30.000 kuna. Iznosi su utvrđeni prije 17 godina otkad je prosječna plaća, koju Vrhovni sud uopće nije uvrstio u orijentacijske kriterije, porasla 74 posto. Odvjetnici su osnovali radnu skupinu

• Naslovna fotografija (e-međimurje)

Jedan e-mail rasplamsao je tinjajuće nezadovoljstvo među odvjetnicima koji se bave naknadama štete i već su dugo nezadovoljni niskim odšetama za tzv. neimovinsku štetu. Pojam neimovinska šteta uveden je 2005. godine u Zakon o obveznim odnosima (ZOO), čime je napuštena dotadašnja definicija prema kojoj su se pod nematerijalnom štetom podrazumijevale pretrpljene fizičke i psihičke boli te strah, dok je po novome neimovinska šteta posljedica povreda prava osobnosti.

Pravo osobnosti prema ZOO-u podrazumijeva pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu. Narušavanje tih prava dokazuje se u sudskim postupcima pri čemu bi sud oštećeniku trebao priznati pravičnu naknadu. Tu nastaju problemi, jer je diskrepancija između onog što očekuju oštećenici i dosuđenih iznosa odštete sve veća, i to na štetu osoba čije je pravo povrijeđeno.

Na to je u svom e-mailu poslanom na brojne adrese odvjetnika koji se bave naknadama štete, ukazao odvjetnik Bruno Spiz iza kojeg su tisuće takvih parnica. Vrlo sugestivno ilustrirao je kako je jednoj njegovoj klijentici za teške ozljede koje su uključivale razdor tankog i debelog crijeva, što je dovelo do nekroze, te joj je u hitnom operativnom zahvatu izrezan dio crijeva, uz posljedice na gušteraču, procijenjeno samo 25 posto invalidnosti. Prevedeno u novac, to je 44.000 kuna, što je nešto više od bruto plaće saborskog zastupnika. Čak ni taj novac još nije dobila jer je sve u žalbenom postupku. Odvjetnik je pronašao identičan slučaj u Italiji, gdje je za istu ozljedu oštećeniku također procijenjena 25-postotna invalidnost, ali je dobio odštetu od 115.000 eura.

Visina odštete kod nas se odmjerava na temelju Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete koje je donio Vrhovni sud još daleke 2002. godine, a iznosi se nisu mijenjali do danas. Kod donošenja Orijentacijskih kriterija, sam Vrhovni sud stavio je naglasak na orijentacijski jer kriteriji i iznosi ne predstavljaju matematičku formulu koja pukim automatizmom služi za izračunavanje pravične novčane naknade. Ključno je i da ‘kod utvrđivanja iznosa naknade valja imati na umu da su trajanje i jačina fizičkih bolova dva osobito važna elementa za dosuđivanje pravične naknade, ali sud mora imati na umu i druge okolnosti slučaja’, piše u Orijentacijskim kriterijima.

Kućice i konkretni slučajevi. Jakob Miletić, sudac Vrhovnog suda

Donošenje Orijentacijskih kriterija nije bilo nimalo lako. Jakob Miletić, sudac Građanskog odjela Vrhovnog suda na čijoj su sjednici kriteriji utvrđeni, rekao je kako je postupak trajao više od godinu dana i na njemu su sudjelovali suci svih stupnjeva sudova koji odlučuju o neimovinskoj šteti. Krenulo se od prakse općinskih sudova, a zatim je prikupljena praksa svih županijskih sudova. Temeljem toga utvrđeno je mišljenje Vrhovnog suda, uz nastojanje da Orijentacijske tablice budu što bliže onome što se dosuđuje u praksi, uz nastojanje da se zaštite oštećenici …

“Kako su se ti kriteriji pokazali u praksi? Nismo nikad očekivali da ćemo u neke kućice, u minimalne i maksimalne iznose, ukalupiti konkretne slučajeve, to nije bila ni intencija, niti teorijski prolazi. Da je zakonodavac htio propisivati opće minimume i opće maksimume ili posebne minimume ili posebne maksimume kao što propisuje kazne u kaznenom zakonu, onda bi situacija bila druga. Međutim, ovdje je zakonodavac ostavio pravosuđu otvorene ruke da sam procijeni. I kad mislimo da smo se dogovorili oko toga, praksa nas često opovrgne… “(stručni rad Jakoba Miletića, tadašnjeg predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda, 2010. godina).

Vidljivo je da odštete temeljem tih kriterija Vrhovnog suda nisu apodiktičke, no niži sudovi u pravilu se slijepo drže tih nominalnih iznosa koje je utvrdio Vrhovni sud. Jedini parametar koji je utvrdio Vrhovni sud koji je trebao očuvati realnu vrijednost nominalnih iznosa odšteta je tečaj eura, koji je 2002. godine bio 7,43 kune za euro. Iz toga slijedi da je, budući da se orijentacijskim kriterijima za 100-postotnu invalidnost može dosuditi najviše 750.000 kuna, najteži stupanj invalidnosti procijenjen na oko 100.000 eura. Za smrt ili naročito teški invaliditet bračnog ili izvanbračnog druga i djeteta odšteta pak iznosi 220.000 kuna. Za jake bolove, po danu se dosuđuje 370 kuna, za srednje bolove 220 kuna, za slabe 70,00 kuna, a za pretrpljeni strah između 2200 i 30.000 kuna.

Ti su iznosi utvrđeni dakle prije 17 godina kad je prosječna plaća bila 3720 kuna, a sad je 6470 kuna ili 74 posto više. Inflacija je od tada 38 posto. Vrhovni sud slučajno ili namjerno parameter prosječne plaće uopće nije ugradio u Orijentacijske kriterije, a odvjetnici sada traže da se to izmijeni. Inicirali su i osnivanje radne skupine koja bi ispravila taj propust. Naime primjenom parametra prosječne plaće, odšteta za 100-postotnu invalidnost od 750.000 kuna iznosila je 2002. godine 200 prosječnih plaća. Sada bi taj iznos preveden u 200 plaća bio oko 1,28 milijuna kuna.

Dodatni je problem to što su 2013. godine u sustav uvedene Orijentacijske medicinske tablice za procjenu smanjenja životne aktivnosti, koje su izradili neki medicinski stručnjaci i vještaci, a po kojima se utvrđuje postotak oštećenja za pojedine vrste ozljeda. Odvjetnik Spiz tvrdi da su postoci invaliditeta za određena oštećenja čak dvostruko niži od nekadašnjih, što dodatno smanjuje mogućnost da oštećenici budu prevedno obeštećeni.

“Nezadovoljstvo oštećenika visinom odšteta je ogromno. Prvo kad im kažem aproksimacije o kojim iznosima se radi, a tu je i dugotrajnost sudskih postupaka. To uvelike utječe na broj sudskih tužbi, koje su u opadanju. Tako da je broj tih tužbi za naknadu štete u odnosu na 2002. godinu, bar pet do sedam puta manji”, napominje Spiz. Koktel orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda i orijentacijskih medicinskih tablica tako je dodatno zagorčao život osobama koje su pretrpjele ozljede.

Pravna struka izrazila je protivljenje medicinskim tablicama, čija je intencija bila usklađivanje s Europskim indikativnim tablicama, a negodovanja je bilo jer ne postoji jedinstveni europski sustav procjene smanjenja životne aktivnosti, odnosno invaliditeta. Mogu se raditi komparacije između pojedinih zemalja u reguliranju neimovinske štete, ali nema analogije. U Hrvatskoj čak nisu napravljene komparativne analize problematike neimovinske štete s drugim europskim zemljama. Vrhovni sud se tu drži po strani, pa su u to krenuli neki odvjetnici, ali se ne zna kad bi posao mogao biti završen.

U znanstvenom radu pravno-medicinske tematike dr. Antona Marovića i Siniše Štimca Medicinsko vještačenje pravične novčane naknade po prijedlogu medicinskih tablica iz 2013.godine, autori naglašavaju kako ‘ne postoje jedinstvene medicinske tablice’, jer svaka zemlja ima svoje nacionalne medicinske kriterije. Ne postoji zajednička jedinstvena europska metoda procjene ozljeda i njihovih posljedica prilikom utvrđivanja naknade nematerijalne/neimovinske štete. Pritom autori kritiziraju tzv. Europske indikativne tablice (zapravo jedinstvene medicinske tablice na razini cijele EU), jer da ih je izradila uska skupina medicinskih vještaka, pravnika i predstavnika osiguravateljskih kuća. O tim europskim tablicama negativno su se izjasnile brojne skupine, među kojima i Paneuropsko udruženje odvjetnika za tjelesna oštećenja.

Pitanjima neimovinske štete minuciozno se bavi i nekadašnji ministar pravosuđa i predsjednik Vrhovnog suda Ivica Crnić, koji već dulje vremena plovi odvjetničkim vodama. Crnić je i autor opsežne knjige Zakon o obveznim odnosima s napomenama,  komentarima, sudskom praksom i prilozima koja je od 2002. do 2018. godine doživjela sedam izdanja. Kuriozitet je da je prvo izdanje knjige koštalo 330 kn, a najnovije 990 kuna, što govori o skokovitom rastu cijena naknade šteta u knjiškom obliku, ako već ne u sudskoj praksi.

Novac je oštećeniku da si nešto kupi, a ne naknada za ono što je izgubio. Ivica Crnić (HRT)

“Novčanu naknadu koju oštećenik dobiva ne treba shvatiti kao ekvivalent ugroženom ili izgubljenom dobru. Novac treba oštećeniku osigurati mogućnost pribavljanja drugih dobara i ugodnosti koje mu pomažu da lakše prebrodi tjelesnu ili duševnu krizu ili strah nastao kao posljedica štete. Isplata neke svote barem može ublažiti osjećaj neugode koju oštećenik trpi i donekle pridonijeti naknadi izgubljenog zadovoljstva u ljudskom življenju…”, ističe Crnić u toj opsežnoj knjizi.

Crnić već dulje upozorava i da će se nešto morati promijeniti u shvaćanjima Vrhovnog suda u odnosu na kriterije i visinu odšteta za neimovinsku štetu. U komentaru posljednjeg izdanja iz 2018. godine, Crnić ističe kako se Orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda moraju periodično usklađivati.

“Valja imati na umu da su oni donijeti 2002. godine, a da su u međuvremenu bitno porasli troškovi života, dok su odštete a time i prava žrtava ostale na razini iz 2002. Takvom neaktivnošću Vrhovni sud čini nepravdu žrtvama štetnih događaja i drugim odgovornim osobama jer ne plaćaju zakonitu i primjerenu odštetu. Te bi kriterije valjalo dopuniti i zbog novih okolnosti koje su nastupile stupanjem na snagu Zakona o obveznim odnosima iz 2005. godine. To bi Vrhovni sud morao učiniti i stupanjem na snagu Zakona o sudovima (NN 28/13 i 33/15) prema kojem će Vrhovni sud radi razmatranja spornih pravnih pitanja koja se odnose na drugostupanjsko sudovanje u svrhu ujednačavanja sudske prakse, svakih šest mjeseci, a po potrebi i češće, organizirati zajednički sastanak s predsjednicima sudskih odjela svih županijskih sudova Zaključci će se objaviti na internetskoj stranici Vrhovnog suda”, podsjeća Crnić.

Crnićev apel ostao je bez odjeka u Vrhovnom sudu. Možda udružene odvjetničke snage budu imale više sreće, barem s osnivanjem radne skupine za početak.