Kronika događaja preko kojih se neopravdano samo prelazi

Vjerojatno je najdramatičniji događaj od 26. listopada kada je paravojna trupa Rapid Support Forces, paravojska negdašnjeg sudanskog predsjednika Omara al-Bashira, upala u El Fasher, posljednju utvrdu koju su držale Sudanske vojne trupe i samo prvoga dana pobila više desetaka tisuća ljudi. Toga je dana počeo Drugi darfurski genocid koji i dalje traje, piše Darko Polšek u drugom nastavku svoje kronike 2025. godine u kojoj bilježi događaje koje se uglavnom zaboravlja, a nikako ne bi smjelo

• Naslovna fotografija: Naslovna fotografija: Velike slike, u smjeru kazaljke na satu – nova predsjednica Opće skupštine UN-a Annalena Baerbock (UN), Zoran Milanović zahvaljuje glasačima na drugom mandatu (Igor Kralj / PIXSELL), posljedice potresa u Mjanmaru (Kofoehtet / CC BY-SA 4.0),  plakat filma “Mirotvorac”. Male slike, s lijeva na desno – Friedrich Merz (Michael Lucan / CC BY-SA 3.0 DE), požar na Vjesnikovom neboderu (Neva Zganec / PIXSELL), komemoracija za Gabi Novak (Luka Antunac / PIXSELL), komemoracija za Matiju Dedića (Marko Lukunić / PIXSELL), Marine Le Pen (Marie-Lan Nguyen / CC BY 3.0 NO), JJ, pobjednik Eurovizije 2025 ( / . Središnja ilustracija – Zastor se spušta na godinu 2025. (Nano Banana Pro).

• dr. sc. Darko Polšek profesor je emeritus Studija antropologije Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

• Prvi dio pregleda godine 2025.: Darko Polšek, o godini u kojoj se promijenio ljudski karakter

Godina 2025. po gregorijanskome kalendaru slavila se kao 1474. po armenskome, 6775. po asirskome, kao 181. po Baha’i kalendaru, 1431. po bengalskome, 2975. po berberskome, 2569. po budističkome, 1387. po burmanskome, kao 7533. po bizantskome, 4722. po kineskome, 1741. po koptskome, 2017. po etiopskome, 5785. po hebrejskome, kao 1403. po iranskome, 1446. po islamskome, 1958. po javanskome, kao 114. po Juche kalendaru, 4358. po korejskome, 2568. po thai solarnom kalendaru, kao 2151. po tibetanskome, i kao ROC 114. po Minguo kalendaru.

Parlamentarni izbori ove godine održali su se u Kanadi, Egiptu, Čileu, Hondurasu, Kirgistanu, Gvineji Bisao, Iraku, Nizozemskoj, Argentini, Češkoj, na Sejšelima, u Bjelorusiji, Boliviji, Moldaviji, Norveškoj, Albaniji, Portugalu, Australiji, Hong Kongu, Singapuru, Siriji, na Trinidadu i Tobagu, Surinamu, u Venezueli i Njemačkoj. A do kraja godine održat će se i parlamentarni izbori na Kosovu.

U Njemačkoj još je jednom pobijedila crno-crvena umjereno desna koalicija, na čelu s CDU/CSU, a premijer je u svibnju postao Friedrich Merz. U Francuskoj se tijekom ove godine tri puta mijenjao premijer. Nakon što je vladi premijera Françoisa Bayroua izglasano nepovjerenje u parlamentu (a bio je to četvrti premijer u 2024. godini), na mjesto premijera 9. rujna ove godine stupio je Sébastien Lecornu. Ostavku je podnio nakon samo 26 dana, no nekoliko dana kasnije ipak je ponovno prihvatio tu dužnost.

Dana 12. siječnja Zoran Milanović dobio je drugi predsjednički mandat. Predsjednički izbori održali su se i u Poljskoj, Češkoj, Irskoj, Grčkoj, Rumunjskoj, u Libanonu i na Malawiju. Predsjednički izbori održali su se i u Južnoj Koreji, nakon svrgavanja dotadašnjeg predsjednika Yoon Suk Yeola, i optužbi za korupciju. Dana 10. listopada peruanski je kongres jednoglasno svrgnuo predsjednicu Dinu Boluarte. U Češkoj je pobijedio negdašnji desničarski premijer Andrej Babiš. Nakon poništenih predsjedničkih izbora u Rumunjskoj prošle godine, zbog navodne ruske upletenosti pri izboru kandidata Călina Georgescua, u svibnju je održan novi krug glasanja u kojem je pobijedio pro-europski kandidat Nicușor Dan. A tajlandski je Ustavni sud svrgnuo premijerku Paetongtarn Shinawatru zbog urotničke povezanosti s članovima kambodžanskog kabineta, čime je (24. srpnja) pokrenut i vojni sukob te dvije zemlje, u kojem je poginulo najmanje 40 osoba i izgnano oko 100.000.

­
Bivši brazilski predsjednik jedan je od palih vladara koji su se 2025. našli pred sudom.

Bivši brazilski predsjednik Jair Bolsonaro osuđen je 11. rujna za pokušaj puča 2022. U Nepalu je srušena vlada nakon velikih anti-vladinih protesta (u kojima su poginule najmanje 22 osobe i ranjeno najmanje 100). Novi premijer privremene nepalske vlade  izabran je 12. rujna preko medijske platforme Discord. I u Maliju su (u svibnju) izbile pobune, nakon najave predsjednika Goïte o produženju vlastitog mandata. U Bangladešu je 17. studenog   osuđen (u odsutnosti) bivši premijer Sheikh Hasina za zločine protiv čovječanstva. Tjedan dana kasnije, dan prije proglašenja rezultata predsjedničkih izbora izbio je puč u Gvineji Bisau, čime je svrgnut predsjednik Umaro Sissoco Embalo. Vođa francuske desnice, Marine Le Pen, osuđena je zbog korištenja europskog novca za plaće svojih suradnika, te joj je zabranjeno kandidirati se na izborima u sljedećih pet godina. Dana 18. ožujka predsjednik Somalije preživio je pokušaj atentata u kojem je stradalo više od 10 osoba. Istoga dana uhapšen je bivši predsjednik Filipina, i uskoro će odgovarati za zločine protiv čovječnosti pred Međunarodnim sudom pravde. Nicolas Sarkozy, bivši francuski predsjednik, u listopadu je počeo odsluživati petogodišnju zatvorsku kaznu, ali je pušten 30 dana kasnije. Kralj Charles III formalno je lišio svog brata, princa Andrewa, naslova princa, vojvode od Yorka i ostalih počasti zbog njegove upletenosti u Jeffrey Epsteinov skandal s prostitucijskim lancem i seksualnim nasiljem. Vrhovni sud Hondurasa donio je odluku o hapšenju bivšeg predsjednika Juana Orlanda Hernandesa, osuđenog za upletenost u poslove s narko-kartelima, kojeg je pomilovao predsjednik Trump.

Katolička i Anglikanska crkva u 2025. godini dobile su nove poglavare. (Edgar Beltrán, Interestmedia / CC BY-SA 4.0)

Nakon smrti Pape Franje 21. travnja i četiri kruga izborne konklave, na funkciju novog poglavara Katoličke crkve stupio je 7. svibnja Robert Francis Provost – novi Papa, Lav XIV.

Na mjesto čelnika Anglikanske crkve (točnije: Canterburijske nadbiskupije) 3. listopada izabrana je po prvi puta jedna žena – Sarah Mullally. Predsjedavajuća Generalnoj skupštini Ujedinjenih naroda postala je 9. rujna bivša njemačka ministrica vanjskih poslova Annalena Baerbock. I na čelo Međunarodnog olimpijskog odbora stupila je po prvi put jedna žena, iz Afrike, Kirsty Coventry. I u Japanu je u listopadu po prvi je put izabrana žena, Takaichi Sanae, na mjesto predsjednice vlade. Njezinim su se izborom i njezinim jakim riječima zaoštrile tenzije između Kine i Japana.

Od ostalih političkih događaja vrijedi spomenuti novo razbuktavanje tajlandsko-kambodžanskog sukoba. Tijekom prosinca dramatično su se zaoštrili i sukobi između Ruande i Demokratske Republike Kongo. Potpisan je mirovni sporazum između Azerbejdžana i Armenije. Talijanski su pravosudni organi pokrenuli kazneni postupak protiv zasad nepoznatog broja bogatih klijenata koji su se tijekom rata u Bosni sudjelovali u tzv. „ljudskom safariju“, u gađanju civila po ulicama Sarajeva. Australija je postala prva zemlja koja je zabranila korištenje društvenih mreža mlađima od 16 godina. Dok sam pisao ove redove, među zemljama Europske unije razbuktao se sukob oko zamrzavanja ruskih pričuva u belgijskim bankama. (Sukob je važan i po tome što se po prvi put odlučivalo većinski, a ne konsenzusom.) Britanski je Vrhovni sud u travnju presudio da se u zakonima koji se tiču jednakosti, žene definiraju prema biološkome spolu. U lipnju su u Britaniji izbili vrlo nasilni anti-imigrantski nemiri, a Palestinska akcija proglašena je terorističkom organizacijom. U srpnju je Trump počašćen kraljevskom audijencijom u Windsoru.

Od katastrofa „s ljudskim faktorom“ treba spomenuti pokolj u New Orleansu (57 mrtvih), eksploziju plina u Jemenu (40 mrtvih), trinaest mrtvih u oružanom napadu u Cetinju, eksploziju tankera u Nigeriji (98 mrtvih), upad paravojski u predsjedničku palaču u Čadu, napad na vrhovne suce u Teheranu, 78 mrtvih u požaru u skijaškome centru u Kartalkayi u Turskoj, sudar aviona i helikoptera na rijeci Potomac (67 mrtvih), 11 mrtvih i 15 ranjenih u terorističkom napadu u Örebru u Švedskoj, autobusnu nesreću u Guatemala Cityju (55 poginulih), nesreću Sudanskih zračnih snaga u naseljenom području, rušenje krova noćnog kluba u Santo Domingu (232 poginulih), požar na brodu u Kongu (148 mrtvih), eksploziju u luci Shahid Rajaee u Iranu (70 mrtvih, 1000 ranjenih), napad u Vancouveru (11 mrtvih), 10 poginulih i 30 ranjenih u školskom napadu u Grazu, nesreću aviona Boeing 787 u Ahmedabadu u Indiji (260 mrtvih), pad aviona u Dhaki (31 mrtvih), i aviona Angara Airlinesa u istočnome Sibiru (48 mrtvih), sudar vozila s izbjeglicama u Afganistanu (79 mrtvih), rušenje poznate lisabonske uspinjače Gloria (16 mrtvih, 21 ranjenih), 120 mrtvih u napadima na kriminalnu organizaciju Comando Vermelho u Rio de Janeiru, pad UPS zrakoplova u Louisvilleu, Kentucky, i velike požare nebodera u Londonu i Hong Kongu (159 mrtvih, 150 nestalih). A to nas podsjeća na tri velika nedavna požara u Zagrebu, požar Vjesnikova nebodera, skladišta guma u Sesvetama i skladištu u Svetoj Nedjelji, srećom bez ljudskih žrtava.

Uz rusko-ukrajinski sukob i „situaciju“ na Bliskom istoku, o kojima je bila riječ u prošlom nastavku ovogodišnje kronike, najveću političku i humanitarnu neuralgičnu točku predstavljaju zemlje središnje Afrike, zemlje Sahela i sub-saharske zone. Europa se razmjerno davno odrekla interesa za afričke zemlje (osim pri izgradnji izbjegličkih logora u afričkim mediteranskim zemljama kako bi se spriječio njihov dotok u Europu). Francuska se vojno u potpunosti povukla iz svojih negdašnjih kolonija, i kada pokaže svoj interes nastaju teški diplomatski okršaji, kao primjerice ove godine u odnosu Francuske i države Mali. Amerika se odrekla interesa za Libiju, Sudan, Somaliju pa čak i za Egipat, stoga na afričkom kontinentu, posebno u zemljama Sahela, u državama koje nisu dovoljno jake da osiguraju kontrolu teritorija, vladaju i bore se različite milicije. Informacije koje iz tih dijelova svijeta pristižu u zapadne centre vrlo su skromne i ne nailaze na veliki odjek u javnosti. Vjerojatno je najdramatičniji događaj od 26. listopada kada je paravojna trupa Rapid Support Forces (RSF, paravojska negdašnjeg sudanskog predsjednika Omara al-Bashira) upala u El Fasher, posljednju utvrdu koju su držale Sudanske vojne trupe (SAF) i samo tijekom prvoga dana pobila više desetaka tisuća ljudi. Toga je dana počeo Drugi darfurski genocid koji i dalje traje. Od toga dana do kraja studenog, prema nekim izvješćima, od preostalih je RSF ubila i raselila 250.000 civila, a ostali se skrivaju.

Tijekom proteklih godina, pa tako i u ovoj, postoje tri točke (arene) intenzivnih borbi službenih vojski i paravojski većeg broja afričkih zemalja, s velikim brojem ljudskih žrtava: Područje Malija i Nigera, područje oko jezera Čad i Somalija. Prema izvješću neovisne informativne agencije Security Council iz New Yorka, „sigurnosna situacija u nekoliko zemalja Zapadne Afrike i Sahela nastavlja se značajno pogoršavati, otkako razne terorističke grupe nastavljaju širiti svoj utjecaj i osiguravati veće teritorije u regiji. Posljednjih mjeseci došlo je do značajnog porasta broja napada vojnih i terorističkih skupina u Burkini Faso, Maliju i Nigeru. Na temelju vijesti iz regije, Ujedinjeni narodi izvještavaju da su zbog nasilja naoružanih skupina, vojnih aktivnosti i sukoba među stanovnicima, cijele zajednice istjerane iz Burkine Faso, sjevernog Malija i zapadnog Nigera.“

Procjenjuje se da je od vojnih i terorističkih akcija i masakra (do lipnja) ubijeno više od 7.5 tisuća ljudi. (Armed Conflict Location & Event Data Project)

U Somaliji, u kojoj se za prevlast bore vladine snage (FGS) protiv vojske El-Shabaab i somalskog ISIS-a situacija je slična sudanskoj. Ove je godine još dramatičnija jer je zemlja dodatno pogođena neočekivano dugim sušnim razdobljem, kolerom i glađu. Procjenjuje se da je od vojnih i terorističkih akcija i masakra (do lipnja) ubijeno više od 7.5 tisuća ljudi, a da se broj smrtnih slučajeva uzrokovanih raseljavanjem i glađu penje na više desetaka tisuća samo ove godine. Službenim vladinim snagama u Somaliji pomažu turske specijalne jedinice, a u jednom navratu intervenirali su i američki zrakoplovi.

„Kao rezultat naglog pogoršanja sigurnosne situacije u zemljama Sahela i Somaliji, zadnjih je desetak godina Sahel doživio više smrtnih slučajeva kao posljedicu militantnih akcija islamističkih paravojski,  negoli u bilo kojoj drugoj regiji (s više od 49.000 mrtvih u svakoj od njih)”, navodi se u izvješću organizacije Africa Center for Strategic Studies. “Zemlje u bazenu jezera Čad pretrpjele su prema procjenama 39.000 žrtava u tom razdoblju. Zajedno, Afrika je doživjela oko 155.000 žrtava pod utjecajem vojnih i terorističkih akcija islamističkih skupina tijekom posljednjih deset godina.“

Prema svjetskoj meteorološkoj organizaciji, UN-u i Europskom Copernicus Climate Change servisu, bila je to jedna od triju najtoplijih ikad zabilježenih godina u povijesti, koje su prešle simbolični prag od 1.5C zatopljenja godišnje.

U ovoj smo godini bili svjedoci brojnih prirodnih katastrofa. U siječnju je potres magnitude 7.1 zadesio Tibet, najveći požari u povijesti zbivali su se na širem području Kalifornije, oluja Eowyn poharala je Irsku i Veliku Britaniju. U ožujku su Južnu Koreju zadesili najveći požari u modernoj povijesti, a u potresu u Mjanmaru (magnitude 7.7) poginulo je 5.400 osoba a 11,500 tisuća ozlijeđeno. U siječnju su nestankom struje pogođene zračne luke poput Heathrowa, a u travnju je u cijeloj Španjolskoj, Portugalu, Andori te dijelom u Francuskoj došlo do sloma distribucije električne energije. U lipnju je tornado jačine EF5 zadesio Sjevernu Dakotu, u golemim poplavama u Texasu poginulo je 135 ljudi, a ruski poluotok Kamčatku zadesio je potres jačine 8.8. U kolovozu je u Afganistanu u potresu poginulo 2.200 ljudi i ranjeno njih 3.500, a jake kiše u Darfuru prouzročile su odrone zemlje u kojima je poginulo 1000 ljudi. U rujnu je potres jačine 6.9 zadesio Filipine, u listopadu je ciklon Melissa kategorije 5 (298km/h) pogodio Karibe. U studenom još je jedan potres jačine 6.3 pogodio Afganistan; tajfun Kalmaegi odnio je 288 života na Filipinima, u Vijetnamu i Tajlandu, ciklon Senyar na Tajlandu u Maleziji i Indoneziji odnio je 1.100 života, a poplave i odroni zemlje koje je prouzročio ciklon Ditwah prouzročili su smrt 500 osoba (i 366 nestalih) na Sri Lanki i u južnoj Indiji. Dok pišem ove redove, u pacifičkoj zoni (posebno u Japanu) dogodio se niz jakih potresa, vulkanskih erupcija i tsunamija, a upravo sada odvijaju se i nezapamćene poplave u Saudijskoj Arabiji.

Medijski smo, možda zbog naše „europocentričnosti“, najviše pratili razmjere kalifornijskog požara. (U knjizi Francisa Fukuyame Politički poredak i političko propadanje objavljenoj pred 11 godina, upravo su požari i vatrogasne službe bili proročanski simboli propadanja američkih institucija.) Nekim je strastvenim putnicima možda kapnula suza zbog potresa i uništenja UNESCO-ove baštine u Mandaleyu i Baganu, zbog toga što će sada posjet tim divotama biti još manje vjerojatan ili posve nemoguć. (Osim nedavnih obilnih kiša u obalnoj Hrvatskoj, ako me sjećanje ne vara, nas su ove godine prirodne katastrofe srećom zaobišle.)

Ali sve-u-svemu, ako smijem primijetiti, nakon svih spomenutih katastrofa, onaj poznati odlomak Adama Smitha iz knjige Teorija moralnih osjećaja pisan pred više od 250 godina, čini se prilično primjeren.

„Pretpostavimo“, pisao je Smith, „da je veliko kinesko carstvo, sa svim njegovim bezbrojnim stanovnicima, iznenada progutao potres i zamislimo kako bi jedan humani Europljanin koji nema nikakve veze s tim dijelom svijeta reagirao na vijest o toj golemoj katastrofi. Ja mislim da bi ponajprije izrazio veliko žaljenje nad nevoljom koja je zadesila nesretnike u Kini, zatim bi se sjetno zamislio nad krhkošću ljudskoga života i nad uzaludnošću svih ljudskih nastojanja koja mogu u trenutku biti uništena. Možda bi se, ako se radi o čovjeku koji voli nagađati, upustio u donošenje pretpostavki o tome kako će ta tragedija utjecati na europsku ekonomiju te na trgovinu i poslove u cijelom svijetu. A kad bi jednom završio sa svom tom filozofijom, kad bi svi ti humani osjećaji bili dužno iskazani, vratio bi se svom poslu ili zadovoljstvu, odmarao bi se ili zabavljao, i to jednako opušteno i mirno kao da se nikakva tragedija nije ni dogodila. I najsitnija nevolja koja bi mogla zadesiti njega samoga uznemirila bi ga više od toga. Da zna kako sutra mora izgubiti mali prst, ne bi noćas mogao spavati; ali ako ih nikada nije vidio, prohrkao bi noć, uljuljkan u osjećaj najdublje sigurnosti, unatoč propasti koja je zadesila stotine milijuna njegove braće. “

Ljudska priroda!

U ovoj godini napustili su nas Tom Stoppard, Ornella Vanoni, Branko Ivanda, Paul Ekman, sestre Kessler, Marina Lewycka, Kai Ericson, Rudolf Belin, Dick Cheney, Jane Goodall, Halid Bešlić, John Searle, Giorgio Armani, David Baltimore, Rick Davies (Supertramp), Milivoj Solar, Nikola Pilić, James Watson, Gabi Novak, Matija Dedić, Robert Redford, David Lynch, Val Kilmer, Renato Baretić, Brian Fagan, Steven Rose, Connie Francis, Felix Baumgartner, Milka Podrug-Kokotović, Frederick Forsyth, William Langewiesche, Dimitrije Bjelica, Lalo Schifrin, Joseph Nye, Alasdair MacIntyre, Alfi Kabiljo, Mario Vargas Llosa, Bill Aitken, Papa Franjo, Vladimir Krpan, Sandra Harding, Richard Fortey, Sofia Gubaidulina, George Forman, Gene Hackman, Tom Beauchamp, Hans van den Broek, Boris Spaski, David Lodge, Dražen Dalipagić, Marianne Faithfull, Diane Keaton, Charlie Kirk, Ozzy Osbourne, Michael Madsen, Boris Babarović, Roberta Flack, Milko Šparemblek, Lukrecija Brešković, Richard Chamberlain, Diane Keaton, Hermeto Pascoal, Chuck Mangione, Frank Gehry…

U rujnu ove godine, veliku medijsku buru i brojne antiljevičarske a potom i anticionističke teorije zavjere izazvalo je ubojstvo Charlie Kirka, američkog desničarskog zelota. A njemačku je javnost pogodila vijest o asistiranom samoubojstvu slavnih identičnih blizanki Alice i Ellen Kessler. Domaću je javnost dosta pogodila „zajednička smrt“ majke i sina, Gabi Novak i Matije Dedića. Nedavno sam se u jednom intervjuu prisjetio Babarovićevih „Drvosječa“ i Stoppardova dramuleta „A umro je pas“. Žao mi je što su nas napustili David Lodge, moj nekoć omiljeni pisac campus romana, i Willaim Lanagewiesche, nekoć popularan a potom proskribirani autor (otkako je u svojoj reportaži o napadu na njujorške tornjeve opisivao krađe inventara službi za čišćenje ruševina). A knjige psihologa Ekmana, bioetičara Beauchampa i antropologa Fagana bile su mi dio studentske ispitne literature. (Kad već pričamo o preminulima, smijem li ovom popisu preminulih dodati i svoju majku?)

Bila je to godina u kojoj su se slavile godišnjice rođenja Jane Austen (250), Rainer Maria Rilkea (150), Jean-Martina Charcota (200), Casanove (300), Tome Akvinskoga (800), Alberta Schweizera (150), Johannesa Gutenberga (625), Hansa Gruenewalda (550), Frantza Fanona (100), Pierrea Bouleza (100), Gillesa Deleuzea (100), Boba Marleya (80), Saint-Simona (350), Elvisa Prestleya (90), Mauricea Ravela (150),  J. S. Bacha (340), Malcom X-a (100), Thomasa Manna (150), Carla Gustava Junga (150), Johanna Straussa ml. (200), godišnjice smrti Generala Franca (50), Jacques-Louis Davida (200), Jacoba Fuggera (500), Hundertwassera (25), Anne Frank (90), Marca Chagalla (40), Camillea Corota (150), Josephine Baker (50), Erika Satiea (100), Rudolfa Steinera (100), Hansa Christiana Andersena (150), Thomasa Muenzera (500), Friedricha Schillera (220)… Bila je to 1700 godišnica koncila u Nikeji, 500 godišnjica njemačkog seljačkog ustanka, 500-godišnjica reformacije, 100-godišnjica kvantne mehanike, 750-godišnjica pristizanja Marka Pola u Kinu. Prisjećalo se 80-godišnjice svršetka Drugog svjetskog rata (Pobjede), oslobađanja Auschwitza, atomske bombe bačene na Hirošimu i Nagasaki, 10-godišnjice napada na Charlie Hebdo… U Francuskoj se slavila Cezanneova godina, tzv. „Caen Millenium“ (tisuć-godišnica osnivanja nadbiskupije u Caenu), 150 godišnjica otvaranja Opera Garnier… Kod nas se slavila 1100 godišnjica hrvatskog kraljevstva. 100-godišnjica hrvatskog ljekarništva, biskupije u Rijeci i Lovačkog saveza, godišnjica smrti Nikole Zrinskog (400), i Antuna Branka Šimića (100), Unatoč svim tim više-manje velikim godišnjicama, moj je dojam da nijedna od njih nije polučila veću medijsku pozornost. Nisam siguran da za to imam neko objašnjenje.

Nobela za fiziku dobili su John Clarke, Michel Devoret i John Martinis, za kemiju Susumu Kitagawa, Richard Robson i Omar Yaghi, za fiziologiju i medicinu Mary Brunkow, Fred Ramsdell i Shimon Sakaguchi, za literaturu Laszlo Krasznahorkai, za mir Maria Corina Machado, a za ekonomiju Joel Mokyr, Philippe Aghion i Peter Howitt. Abel nagradu za matematiku dobio je Masaki Kashiawara. Berggruenovu nagradu (od milijun dolara) za filozofiju i kulturu dobio je Michael Sandel. Nagradu Dan David za povijesna istraživanja (300.000$) dobili su Abidemi Babalola, Mackenzie Cooley, Bar Kribus, Fred Kuwornu, Dmitri Levitin, Beth Lew-Williams, Hannah Marcus, Alina Serban i Caroline Sturdy Colls. Pritzkerovu nagradu za arhitekturu dobio je Liu Jiakun. Nagradu Britanskog kraljevskog udruženja (Trivedi Science) dobio je Masud Husain za knjigu Our Brains, Our Selves. Bookerovu nagradu dobio je David Szalay za knjigu Flesh. Pulitzerovu nagradu dobio je Percival Everett za roman James. Američku National Book Award dobio je Omar El Akkad za dokumentarističku knjigu Jednoga će dana svi reći da su bili protiv. PEN/Faulknerovu nagradu dobio je Garth Greenwell za roman Small Rain.

Jedan moj student napisao je nedavno diplomsku radnju o Joelu Mokyru premda nismo slutili da će dobiti Nobela. Svojedobno sam pisao o Sandelovoj najpoznatijoj knjizi Što se novcem ne može kupiti koju odnedavno imamo i u hrvatskome prijevodu. Na društvenim mrežama hvalio sam El Akkada, ali više iz ideoloških negoli iz literarnih razloga. Volim Davida Szalaya, ali me njegova nova, nagrađena knjiga nije oduševila. Drago mi je za Krasznahorkaia. Ove sam godine otkrio jednog njemu vrlo sličnog autora – pokojnog Javiera Mariasa, svog novog omiljenog pisca. Jedva čekam  prijevod novog romana Benjamina Labatuta, Čileanca čiji sam naslov knjige Kada više ne razumijemo svijet malo preuredio za naslov svoje nove knjige.

A inače, među stotinama knjiga koje su ugledni časopisi ove godine hvalili i preporučivali čitateljima, izdvojit ću novu knjigu Indignity albansko-britanske politologinje Lee Ypi koja će uskoro biti objavljena i kod nas, knjigu Budućnost istine Wernera Herzoga, povijest Afganistana Lyse Doucet Najsjajniji hotel u Kabulu, knjigu o Christopheru Marlowu Mračna renesansa Stephena Greenblatta i knjigu o Pabstu Režiser Daniela Kehlmana, Brak na pučini Sophie Elmhurst, memoare Margaret Atwood, i Arundhati Roy, knjigu Capitalism Svena Beckertta, nove biografije Marka Twaina i Paula Gauguina, nove knjige Salmana Rushdija, Thomasa Pynchona, Iana McEwana, Kiran Desai i Jona Fossea, a na svoj popis za čitanje stavit ću spomenutu nagrađenu knjigu Our Brain, Our Selves, i Winner’s Curse Richarda Thalera (po profesionalnoj dužnosti), te prihvatiti preporuke za knjige Revolutionists Jasona Burkea, Shattered Lands Sama Dalrymplea, i Blueprints: How Mathematics Shaped Creativity Marcusa du Sutoya.

Jurica Pavičić dobio je francusku nagradu Prix NET  za knjigu pripovjedaka Sakupljač zmija, nagradu Tportala ove je godine dobila Olja Knežević (Strada fortunata), Goranovu nagradu dobila je Marija Andrijašević (Temeljenje kuće), Kamova je dobio Robert Međurečan (Tako neka bude), nagradu Drago Gervais dobili su Marko Pogačar (Esej o noći) i Jurjica Vesna Gržalja (San od sanj), nagradu Fran Galović dobio je Josip Mlakić (Rekvijem), nagradu Matvejević dobio je Srđan Gagić, Nagradu PEN-a Tonko Marojević dobila je Gordana Benić (Svemirske cipele), Nagradu Anto Gardaš dobila je Lucija Švaljek (Uspavanka za Elizu), a „Zoranića“ je dobio Zoran Jurišić (Lovci na iluzije). Pročitao sam ranije objavljenu Pavičićevu knjigu Crvena voda, koja se nalazi na ovogodišnjem popisu preporučenih knjiga Financial Timesa, ali sada je ne bih znao dobro prepričati.

Nebojša Slijepčević i njegov film Čovjek koji nije mogao šutjeti ostali su bez nagrade Oscar.

Nagradu Oscar dobili su Adrien Brody i Kieran Culkin, Mikey Madison i Zoe Saldana, najboljim filmom proglašen je film Anora, a bez nagrade ostao je nažalost Nebojša Slijepčević i njegov film Čovjek koji nije mogao šutjeti. Venecijanskog Zlatnog lava dobio je Jim Jarmusch za film Father Mother Sister Brother, a životne nagrade Werner Herzog i Kim Novak. Zlatnu palmu dobio je iranski režiser Jafar Panahi za flm Bila je to samo nezgoda. Veliku Zlatnu arenu dobio je Ivan Ramljak (moj bivši student kojem ovom prilikom još jednom čestitam) i njegov film Mirotvorac. Ali ako me pitate koji bih vam film ili TV seriju preporučio, trenutno mi ništa pametno ne pada na pamet. Slow Horses!

Na festivalu Eurovizije pobijedila je Austrija, a na festivalu Intervizije – Vijetnam. Od ostalih kulturnih događaja vrijedi spomenuti otkriće grobnice Tutmosesa II, posljednje dosad neotkrivene grobnice faraona 18. dinastije, službeno otvaranje Egipatskog nacionalnog muzeja u Kairu, izložbu Expo u Osaki, te dvije velike krađe umjetnina, prvo početkom godine, krađu dačanskih umjetnina na posudbi u Assenu (u Nizozemskoj, u siječnju), a potom, mnogo spektakularnije, krađu dijamanata u Louvreu.

Od velikih sportskih igara održale su se Svjetske igre u Chenguduu u Kini (za čije postojanje naš Olimpijski odbor čini se uopće ne zna!), i FISU zimska Univerzijada u Torinu na kojoj je brončanu medalju osvojila naša veleslalomašica Karla Kordić. U siječnju i veljači u Hrvatskoj, Danskoj i Norveškoj održano je Europsko prvenstvo u rukometu na kojem je Hrvatska osvojila srebro. Nogometaši su se kvalificirali na Svjetsko prvenstvo. Pratili smo vrlo dobre rezultate naših skijaša i skijašica, vaterpolista, rukometašica, judašica, veslača i drugih sportaša.

• Što očekivati u 2026.?

Bit će to godina u kojoj ćemo se prisjetiti okruglih godišnjica rođenja ili smrti Davida Bowiea, Marylin Monroe, Mao Zedonga, Davida Attenborougha, Johna Constablea, Walta Disneya, Milesa Davisa, Louisa Armstronga, Marlene Dietrich, prvog transatlanskog telefonskog poziva, napada na njujorške tornjeve, bitke na Sommi, krize oko Sueskog kanala, Mađarske revolucije itd…

Prema Tomu Standageu, uredniku godišnje edicije časopisa Economist, The World Ahead 2026, pratit će se deset trendova. Sljedeće godine slavit će se 250 godišnjica Američke deklaracije nezavisnosti, pa treba očekivati „dramatično različite opise američke prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, budući da republikanci i demokrati istu zemlju opisuju neusporedivo različitim terminima. Tijekom ‘midterm’ izbora u studenome pokazat će se hoće li demokrati preuzeti Kongres, odnosno hoće li se Trumpova vlast temeljena na maltretiranju, carinama i vladinim naredbama nastaviti“. Drugo, „Analitičari vanjske politike su podijeljeni oko toga je li već nastupio novi hladni rat između Amerike i Kine, ili će se podijeliti američke, kineske i ruske zone interesa.” Bez obzira na taj ishod, međunarodni pravni poredak nastavit će se pogoršavati i kvariti. Kada je riječ o ratu i miru na raznim područjima, autor se nada da će se „mir oko Gaze“ nastaviti, predviđa da će se nastaviti i sukobi u Ukrajini, Sudanu i Myanmaru, i da će Rusija i Kina testirati američku spremnost za pomoć svojim saveznicima u sjevernoj Europi i u Južnom kineskom moru. Napetosti će rasti, nagađa dalje autor, na Arktiku, u orbiti, na dnu oceana i u cyber-prostoru. Kina, „koja ima svojih problema“, zbog Trumpovih politika moći će dodatno širiti svoj globalni utjecaj. Premda američka ekonomija pokazuje neobičnu otpornost prema Trumpovim carinskim eksperimentima, nastavlja Standage, rizici, posebno vezani za neovisnost Središnje banke (Federal Reserve), te za obveznice će se povećavati. Posebnu brigu stvara balon investicija u AI. Autor ne očekuje prevelike (nove) probleme s klimatskim promjenama. Najavljuje Svjetsko nogometno prvenstvo u tri sjevernoameričke države, i tzv. „Enhanced Games“ u Las Vegasu na kojima će atletičari smjeti koristiti dopinška sredstva za poboljšanje svog učinka, kao i nastavak razvoja sve učinkovitijih lijekova za mršavljenje.

Nastavak globalnih trendova reflektirat će se (pozitivno i negativno) i na našu malu Hrvatsku

I ovisno o tome jeste li optimist ili pesimist, nastavak globalnih trendova reflektirat će se (pozitivno i negativno) i na našu malu Hrvatsku. (Osobno sam pesimist, pa ću kratko reći da ima razloga za brigu.) Najava većih ulaganja u vojsku, po prirodi stvari, naime prema maksimi „production for use“, („što proizvodiš to ćeš i iskoristiti“), nije posebno optimistična za razvoj događaja, ma koliko od spomena nabavke velikog oružja ponekom domoljubu jače zakuca srce. Istina je da će novac iz EU i dalje pritjecati, pa će se činiti kao da si to možemo priuštiti. Ali prema nekim relevantnim ekonomskim analizama, slika predviđenih rashoda i zdravlja naše ekonomije nije posebno blistava, osobito zbog toga što, kao i u brojnim drugim malim europskim zemljama, ona ovisi o motorima Europske unije, onom njemačkom i francuskom, o zemljama čije stope rasta, te privredno i političko stanje nije pretjerano optimistično.

Teško je reći hoće li se nepovjerenje prema Europskoj uniji pojačavati, ili će Europa, pred stvarnim i ideološkim opasnostima od velikih sila pronaći neki novi „zajednički jezik“. Dva kruga glasanja o povjerenju Europskoj komisiji u ovoj godini ne daju pretjerane razloge za optimizam. A socijalni sukobi i sukobi oko „civilizacijskih“ pitanja, bez obzira na nove Trumpove eskapade posebno na Bliskome istoku, mogli bi i dalje parati europsko socijalno tkivo.

Plenković je u francuskom časopisu Le Grand Continent objavio svoju optimističnu viziju za Hrvatsku i Europu.

Pred nekoliko je dana premijer Plenković u francuskom časopisu Le Grand Continent (za strateška „promišljanja“) objavio svoju optimističnu viziju, „novu doktrinu“ za Hrvatsku i Europu. Pretpostavljam da nam je tijekom proteklog desetljeća dokazao da je sposoban za lijepu retoriku i da je sposoban diplomatski uobličiti razne ideje. Ali između političke i diplomatske retorike i socijalne zbilje često postoji raskorak. Uostalom, nije li točna ona biblijska (Isusova) sentenca da nitko nije prorok u vlastitome selu? Ali ako ste po prirodi optimist, slobodno se poslužite i velikim riječima Franklin D. Roosevelta iz 1933: „Jedina stvar koje se trebamo bojati jest strah sam“.

Vrijeme je da završim. Počinjem pričati poput mimoza iz generacije Z. Za Božić i Novu godinu, kao i svake godine, izljubit ćemo svoje najbliže i zaželjeti jedni drugima sve najbolje. Živjeti ćemo i preživljavati kao i dosad, suočavati se s problemima u hodu, i – sada u mirovini to mogu reći – biti sretni što smo sve preživjeli. Nabavit ćemo šampanjac ili spumante, i nazdraviti: „Živjeli“! A kada malo popijemo, neki će možda zapjevati „Još Hrvatska ni’ propala dok mi živimo!“