američki predsjednički izbori

Lako je moguće da Biden izborom svoje potpredsjednice bira prvu američku predsjednicu. Rasa i druge karakteristike

Goran Mihelčić / 27. srpnja 2020. / Aktualno / čita se 36 minuta

U prvom tjednu kolovoza Joe Biden, kandidat Demokratske stranke na predsjedničkim izborima, izabrat će svoju kandidatkinju za potpredsjednicu, koja će imati priliku postati prva predsjednica Sjedinjenih Američkih Država. Goran Mihelčić detaljno prikazuje prednosti i nedostatke pojedinih kandidatkinja. Bidenov izbor ovisi o rasi, karijeri, socijalnom porijeklu, iz koje države kandidatkinja dolazi, odnosu prema tekućim događajima i odnosima s medijima, gafovima i snalažljivosti ali i o preferencijama samog Bidena.

U SAD se upravo privodi kraju nikad važniji proces izbora potpredsjedničke/og kandidatkinje/kandidata. Prema tradicionalnoj mudrosti ured potpredsjednika promocija u slijepu ulicu. Theodore Roosevelt je proguran u potpredsjedničkog kandidat 1899. kako bi bio uklonjen iz njujorške politike gdje se borio protiv klijentelizma. Manje od pola stoljeća kasnije, njegov lik je uklesan na planini Rushmore. Od 44 osobe koje su bile na dužnosti američkog predsjednika jedna petina njih (devetorica) postala je predsjednicima kada su njihovi prethodnici umrli, podnijeli ostavku ili odslužili mandate.

Američki potpredsjednici su tek prije manje od stoljeća počeli sudjelovati u sjednicama vlade, a u posljednjih pedeset godina počele su im biti delegirane sve veće odgovornosti (pri čemu je iznimka odnos Trumpa i Pencea). Joe Biden se usprkos dugoj karijeri najviše proslavio kao najpopularniji potpredsjednik u suvremenoj povijesti. Obama mu je dao mnogo autoriteta na unutarnjim i vanjskim pitanjima te se mogao smatrati gotovo američkim supredsjednikom.  Vrlo je vjerojatno da će u slučaju pobjede i proširiti taj trend zbog velikih problema u SAD i svoje dobi. Odabir potpredsjedničke kandidatkinje nikad nije bio važniji.

Proces izbora najtemeljitiji je u američkoj povijesti, a uži izbor traje već četiri mjeseca. Demokratska izborna konvencija je 17. kolovoza, a ime potpredsjednika u pravilu se objavljuje u prvom tjednu kolovoza. Tad će američka javnost, kao i svijet, saznati ime potencijalne prve američke (pot)predsjednice.

  • Izbori 2020.

Prošli predsjednički izbori u Americi prozivani su zbog povijesne nepopularnosti oba glavna kandidata. Mnoge analize izbora 2016 naglašavaju kao odlučujući faktor u pobjedi Trumpa izlaznost glasača za svoje kandidate. Dok je Trump svojim populističkim antiestablišmentskim duhom osigurao izlazak svojih glasača, nastojanje medija da uravnoteže Trumpove skandale onima Clinton navelo je dio demokratskih glasača da ne izađu na izbore. To se pokazalo bitnim u Michiganu, Pennsylvaniji i Wisconsinu u kojima je Trump pobijedio Clinton sa 80 000 glasova razlike.

Ove godine glasači kojima su omražena oba kandidata tri puta su skloniji glasati za Bidena nego za Trumpa. Nisu ni toliko brojni kao 2016. godine, no to ne znači da su predstojeći izbori za Demokrate laka bitka. Punih 50% glasača izjavljuje da sigurno neće glasati za Trumpa, no to izjavljuje i 39% glasača za Bidena. Sami Amerikanci uvjereni su da će ovi izbori biti slični prethodnima. Prema nedavno objavljenim rezultatima, Amerikanci su uvjereni da postoje tajni Trumpovi glasači koji se srame priznati da će glasati za njega iako Biden premoćno vodi. Prema jednom istraživanju, 44.8% Demokrata vjeruje da će Biden pobijediti, a 41% da će pobijediti Trump.

Unatoč tome, istraživanja pokazuju da su američki glasači daleko od letargičnih. Prema nedavnoj anketi NBC-a i Wall Street Journala čak 77% anketiranih (80% Demokrata, 74% Republikanaca) izjavilo je da je visoko zainteresirano za izbore, što je brojka koja je zadnji puta dostignuta u zadnjem mjesecu izbora 2012. godine. Čak 72% glasača smatra da zemlja ide u krivom smjeru. Praćenje glasača utvrdilo je da njihov entuzijazam brzo raste. Sredinom ovog mjeseca 46% glasača bilo je više entuzijastično za ove izbore od prošlih. Samo dva tjedna ranije ta brojka je bila 40%, a mjesec dana prije toga 28%.

Vrlo je teško procijeniti stvarni učinak medijskog pokrivanja građanskih nemira. Nedavni znanstveni rad o prosvjedima za građanska prava šezdesetih godina ukazao je da su nenasilni prosvjedi povećali udio bjelačkih glasova za demokratske kandidate na izborima za 1.6 -2.5%, no nasilni su povećali udio glasova za republikanske kandidate od 1.6 do čak 7.9%. Prema scenariju iz istog rada da nije bilo nasilnih prosvjeda nakon ubojstva Martina Luthera Kinga izbore 1968. dobio bi potpredsjednik Humphrey.

  • Stari kandidat u vrijeme koje traži svježe ideje

Suprotno očekivanjima u utrci za demokratsku nominaciju dominirali su stariji kandidati. Na koncu je poveo Joe Biden kojeg su mnogi na početku otpisali kao papirnatog tigra. Njegova izborna poruka bila je usmjerena prema centru, a sam Biden je prije koronavirusa i antipolicijskih prosvjeda izjavio da američki narod ne želi revoluciju već postepene reforme. Biden je povodom prosvjeda zbog ubojstva Georga Floyda predložio da se policiju uči da puca u noge, ne u tijelo. I slabo upućenima je jasno da je Biden otuđen od zeitgesta vlastitog glasačkog tijela. Ostaje nejasno koliko je uvjeren da je njegova unutarstranačka pobjeda rezultat iskrene glasačke sklonosti prema promišljenim tehnokratskim reformama, a ne prenapučene političke scene.

Bidenova kampanja izgubila je narativ – javnost se sprda s njime kao sa senilnim i čudnimm kandidatom. Trump je 2016 napadan kao prestar, no Biden je još stariji i imao bi 78 godina na početku svog mandata dok bi Trump istu dob navršio tek na kraju svojeg potencijalnog drugog mandata (Ronald Reagan, do Trumpa najstariji američki predsjednik, završio je svoj drugi mandat sa 77 godina).

Prema nedavnim istraživanjima, 52% glasača barem je djelomično uvjereno da je Biden zdravstveno sposoban za posao predsjednika dok 45% to vjeruje za Trumpa. Situacija se okreće kod čvrste uvjerenosti – 33% glasača čvrsto je uvjereno da je Trump sposoban naspram 23% koji isto vjeruju za Bidena. Identično je s pitanjem oporavka od pandemije – Trumpovi glasači skloniji su biti čvrsto uvjereni (33% čvrsto naspram 14% djelomično uvjerenih), a Bidenovi samo donekle uvjereni (36% djelomično naspram samo 18% čvrsto uvjerenih) u sposobnost svojeg kandidata da vodi oporavak. To otkriva ranjivost trenutne Bidenove velike prednosti nad Trumpom.

Istraživanja su pokazala da odabir potpredsjednika ima zanemariv učinak na moguću promjenu glasova, ali ima značajan učinak na povjerenje građana prema kandidatima, a time i izlaznost. Trumpov izbor Mikea Pencea smirio je strahove konzervativne baze Republikanca, a McCainov odabir Sarah Palin narušio je temeljnu poruku njegove kampanje da je iskusniji kandidat od Baracka Obame. Bojazni da bi Biden mogao umrijeti za svojeg mandata opravdane su, a čak i u slučaju da ne umre lako je moguće da ne bi tražio drugi mandat. Zbog toga je u slučaju Bidenove pobjede ime potpredsjednice gotovo sigurno i ime prve američke predsjednice. Dijelom zbog toga, a dijelom i zbog šoka izbora 2016., Bidenova kampanja provodi netipično široke konzultacije oko potencijalnog potpredsjedničkog kandidata.

Već na samom početku izborne kampanje Biden je izjavio da će dati prednost nekome tko je „druge boje kože i/ili drugog roda,a za debate u ožujku kao odgovor na pitanje kako će njegova vlada osigurati najbolju politiku za pitanja dobrobiti žena Biden se obvezao da će za svoju potpredsjednicu odabrati ženu: „Ako sam izabran za predsjednika, moja vlada, moja administracija će izgledati poput zemlje i obvezujem se da ću zapravo odabrati ženu da mi bude potpredsjednica. Postoje brojne žene koje su kvalificirane da već sutra postanu predsjednicom.“

Iako se špekulira da njegova kampanja ciljano provlači misterij oko potpredsjedničkog mjesta radi odvraćanja pozornosti od konkretnih političkih pitanja, sam proces teče problematično. Proteklih mjeseci zbog koronavirusa nije bilo moguće kao prije testirati političku kemiju javnosti s kandidatom. Čim su se SAD počele otvarati nakon Uskrsa, zemljom su započeli dugotrajni i uporni neredi potaknuti ubojstvom Georgea Floyda što je ponovno resetiralo Bidenovu izbornu računicu. 

  • Amy Klobuchar – žrtva antipolicijskih prosvjeda

Senatorica Amy Klobuchar od jedne od favoritkinja morala se nakon početka prosvjeda povući. Klobuchar se pokazala vještom u debatama i taktički je podržala Bidena netom prije Super-utorka nakon kojeg je Biden postao vodeći kandidat. Slijedio je zagonetni gaf kada je u Michiganu izrazila zadovoljstvo što se „pridružila Bidenu“ što je pokrenulo špekulacije da je trgovala svoju potporu za mjesto potpredsjednice.

Amy Klobuchar, tužiteljica koja se oglušila o prijave protiv policajaca osumnjičenih za rasizam

Jedan od najvećih aduta Klobuchar bila je njena karijera javne tužiteljice koja ju je lansirala u politiku kao osobu zaslužnu za smanjenje kriminala. Klobuchar je potom triput izabrana za senatoricu te predstavlja jednu od politički najiskusnijih kandidatkinja. Njen izbor garantirao bi Demokratima pobjedu u njenoj matičnoj Minnesoti, a popularna je i u drugim državama Srednjeg zapada u kojima su plodno odjeknula Trumpova obećanja protekcionizma i gradnje zida. U ranim analizama vidjela se kao demokratski adut kojim bi preotela radničke glasove Trumpu. No, Klobuchar iza sebe nije imala niti potporu progresivnih demokratskih snaga niti manjina već samo potporu nekad uglednog The New York Timesa (koji je, neobično, zajednički podupro Elizabeth Warren i Amy Klobuchar u gesti zagovaranja jedinstva).

Novinarska istraživanja su razotkrila da je Klobuchar kao tužiteljica ignorirala optužbe protiv više policajaca koji su sumnjičeni za rasizam i pretjeranu upotrebu sile. Kako je Floyd ubijen u njenoj državi, njegovo ubojstvo je presudilo njenoj kampanji. Prije mjesec dana, 18. lipnja, morala se povući, predloživši da Biden izabere crnu kandidatkinju kako bi „oporavili ovu naciju“.

  • Gretchen Whitmer – prolazni trend

Trenutna guvernerka Michigana, 48-godišnja Gretchen Whitmer u mnogočemu je slična Amy Klobuchar kao kandidatkinja. Whitmer je postala nacionalno prepoznatljiva zbog javnog prepucavanja sa Trumpom oko pandemije i zato je uvrštena na uži popis kandidatkinja.

Whitmer dolazi iz obitelji državnih službenika, a završila je pravo. Pokušala je neuspješno ući u politiku devedesetih, no uspjela je tek početkom stoljeća. Postala je zastupnica, a potom i senatorica u Michiganu. Za debate o pobačaju 2013. godine Whitmer je otkrila da je bila žrtva seksualnog nasilja što joj je donijelo nacionalnu prepoznatljivost. Postala je guvernerka Michigana 2018. s izbornom platformom u kojoj je obećala da će „popraviti proklete ceste.“ Demokratska stranka prepoznala ju je kao zvijezdu u usponu i ove godine je držala odgovor na Trumpov govor o stanju nacije.

Javno prepucavanje s Trumpom. Gretchen Whitmer

Prava medijska slava je tek uslijedila kada je u travnju napala Trumpovu administraciju zbog katastrofalnog odgovora na pandemiju. Uslijedila je Trumpova erupcija bijesa na Twitteru, a pred vratima njenog ureda skupili su se naoružani prosvjednici. Upravo kontrast između policije koja je tolerirala naoružane prosvjednike u državnoj zgradi tek metrima od guvernerke naspram brutalnog gušenja mirnog inicijalnog prosvjeda nakon ubojstva Georga Floyda podjario je bijes diljem SAD protiv policijskog ponašanja.

Whitmer bi bila problematična kandidatkinja i bez trenutnih kriza. Ekonomija Michigana u teškim je problemima, a tradicionalna automobilska industrija reže radna mjesta. Očekivalo se da će se Michigan početi oporavljati tek ove godine, no dogodio se COVID-19. Svoje obećanje da će popraviti infrastrukturu htjela je financirati povećanjem trošarina na gorivo što je naišlo na univerzalni otpor glasača i političara obje stranke. Whitmer je i pod sumnjom da na njena pitanja o zdravstvu jako utječu lobiji. Netipično za svoju državu protivi se univerzalnom zdravstvenom osiguranju, a mnogi to dovode u vezu s njenim ocem koji je 18 godina bio CEO ogranka federacije zdravstvenih osiguravatelja Blue Cross koji osigurava trećinu Amerikanaca.

Whitmer je uvijek bila pri dnu popisa užih kandidatkinja, a od lipnja njeno ime se jednostavno prestalo spominjati.

  • Kamala Harris – najočitiji izbor

Senatorica Devi Kamala Harris iz Kalifornije smatrana je ozbiljnom kandidatkinjom na ovim predsjedničkim izborima gotovo od početka svoje kampanje za Senat 2016. godine. Mlađe stanovništvo u njoj vidi Obamu za novu generaciju. Miješanog indijskog i jamajkanskog podrijetla, jedna je od tri trenutna crna senatora i tek druga izabrana crna senatorica u povijesti. U proteklih nekoliko godina bila je vidljivi dio svih kongresnih istraga. Ispitivala je Marka Zuckerberga, Bretta Kavanaugha i Billa Barra. Za generaciju je mlađa od trenutnih lidera (ima 55 godina), njeno ime je visoko prepoznatljivo i tehnički je afroazijskoamerikanka. Ima više političkog iskustva od većine kandidata te se pokazala vrlo vještom u sučeljavanjima.

Na iznenađenje mnogih Harris je podbacila jer njena kampanja nije imala niti kormila niti kormilara. Kampanjsko osoblje više se borilo među sobom nego što se bavilo kampanjom. Usprkos širokoj podršci i vrlo uspješnom napadu na Bidena u prvoj demokratskoj debati, njena popularnost se brzo istopila. Nije bila jedina ženska kandidatkinja ni jedina crna ni jedina kandidatkinja reda i mira. Zbog odbijanja da se svrsta na demokratskom liberalno-progresivnom spektru njena kampanja je završila u spirali smrti pa je u studenom 2019. ostala bez novca. Kandidat prihvatljiv svima favorit je nikome.

Gotovo čitavu predsjedničku kampanju ispravljala svoj javni imidž. Kamala Harris s Bidenom

Kraj predsjedničke kampanje zamijenilo je sigurno uvjerenje da će postati potpredsjednička kandidatkinja. Već mjesecima Harris je glavni odabir analitičara i prediktivnih tržišta. Njena popularnost i ambicija prijeti time da zasjeni Bidena već od zajedničkog istupanja na pozornicu. Donekle joj u prilog ide prijateljstvo sa Bidenovim pokojnim sinom (bivšim glavnim tužiteljem Delawarea) s kojim je surađivala u pregovorima sa bankama za Velike recesije.

Harris usprkos svojem impresivnom životopisu ima nedostatke. Šest godina bila je glavna tužiteljica Kalifornije, a prije toga San Francisca. U osvit svoje predsjedničke kampanje napadnuta je u Washingtonu Postu zbog toga što je često bila na „krivoj strani povijesti.“ Podržavala je teške kazne za zločine vezane uz narkotike i druge prijestupe (što se nerazmjerno odražavalo na manjine), branila je postojanje smrtne kazne i protivila se regulaciji policijskih tjelesnih kamera. Zbog toga je Harris provela gotovo čitavu predsjedničku kampanju ispravljajući svoj javni imidž i naglašavajući svoj liberalniji senatski pogled na pravosuđe i policiju. Kada je zemlju pogodio koronavirus usredotočila se na temu kako ona teže pogađa neprivilegirane manjinske zajednice.

Strateški gledano, problematično je što je iz Kalifornije koja je sigurna demokratska država. Uvijek postoji mogućnost da Biden odabere drugu kandidatkinju umjesto očite Harris jer bi mu alternativa osigurala i par važnih postotaka glasača u nekoj kompetitivnoj državi. Harris neki vide kao demokratski ekvivalent Jeba Busha, Mitta Romneya ili Marca Rubia – kandidata koji su po životopisu snažni, no neautentični zbog svojih umjetnih pokušaja da budu prihvatljivi svima.

  • Elizabeth Warren – glineni progresivni kolos

Senatorica Elizabeth Warren bila je uz Klobuchar i Harris treća od tri politički najsnažnije kandidatkinje za nominaciju. Javna karijera Warren usko je vezana uz pitanja ekonomske nejednakosti. Gotovo čitava kampanja Warren bila je pozicionirana kao izvediva progresivna alternativa Berniju Sandersu, a njen izborni moto je bio da ima „plan za sve“. Warren uporno ostaje visoko pozicionirana u ispitivanjima mišljenja glasača jer se progresivna frakcija nada da će Biden popustiti njenom progresivnom političkom programu. Njegova kampanja je već usvojila dijelove izbornog programa Warren, pogotovo njen prijedlog o izmjeni zakona o bankrotu. Bankrot je bio njen stručni interes od akademskih dana, zagovarala je reformu, a glavni joj je  u tome  stranački protivnik bio upravo Biden.

Privilegirana. Elizabeth Warren

Warren osobito pati kao kandidatkinja zbog svojeg integriteta i identiteta. Ima 71 godinu, bijela je i dolazi iz liberalnog Massachusettsa. Kao sveučilišna profesorica iz višeg srednjeg sloja dio je privilegiranog sloja, a ne siromašnih Amerikanaca koji se osjećaju izdano. Njene tvrdnje da joj je karijera patila zbog majčinstva pokazale su se netočnima, ismijana je zbog navoda o djelomičnom indijanskom podrijetlu, a neslavno je Sandersa optužila za mizogini komentar o tome da žene ne mogu postati predsjednice, što je odmah prozvano prozirnim potezom. Makar je Warren sustavno napadala utjecaj velikog novca u politici i obećala da će odbiti novac Silicijske doline, napustila je to krajem veljače. Kasnije je otkriveno da je u zadnji čas njena kampanja dobila potporu vrijednu više od 15 milijuna dolara od samozatajne liječnice iz Silicijske doline.

Jedan od najglasnijih narativa o izborima 2016. bio je da Sandersovi pobornici nisu glasali na izborima za Clinton te treba spriječiti ponavljanje iste situacije. Politološke studije pokazuju da su takve analize izbora 2016. godine pretjerano naglašavale neizlazak progresivaca zbog njihove visoke vidljivosti u medijima. Osim što se Warren smatra previše lijevom i odbojnom glasačima, mnogo bitnije je što je odbojna donatorima. Oni su se na početku kampanje počeli svrstavati uz Kamalu Harris, potom uz Petea Buttigiega, a tek onda uz Bidena. Postoji opravdana bojazan da se mnogi donatori ne bi angažirali oko Bidena ako bi njegova nasljednica mogla povećati porezne stope. Trumpova administracija možda jest katastrofalna, ali nastoji biti prijatelj Wall Streetu.

  • Tammy Duckworth – veteranka iz Obamine države

Tajlandsko-američka senatorica Tammy Duckworth prije petnaest godina viđena je kao sigurni predsjednički materijal, kandidatkinja koja bi ujedinjavala domoljublje i jednakost. Po očevoj liniji njena obitelj vuče vojničku tradiciju još od Američkog rata za nezavisnost, a obrazovanjem i interesom snažno je vezana uz strateški važnu Aziju. Ima jedinstvenu priču kao veteranka rata u Iraku u kojemu je izgubila obje noge. Pokušaj brzog ulaska u Kongres nije uspio jer je 2006. izgubila izbore, no imenovana je u lokalno ministarstvo za veterane. U Kongres je ušla kao zastupnica 2012., a kao senatorica 2016. godine.

‘Krive’ rase, iz ‘krive’ države, ‘krivih’ prednosti za ove izbore. Tammy Duckworth

Jedna je od rjeđih demokratskih političarki koja je prihvatljiva zloglasnoj NRA, a natprosječno je aktivna kao zakonodavka. Osim svojeg vojničkog iskustva, Duckworth naglašava svoju ulogu majke. Postala je prva senatorica koja je rodila za svog mandata. Slabosti 52-godišnje Duckworth leže u njenoj nezamjetljivosti. Nema inicijativu. Patriotizam i vojna služba već neko vrijeme nisu bitni dijelovi američke javne rasprave, a u drugim područjima je zasjenjuju ostale kandidatkinje. Njen matični Illinois smatra se sigurnom državom za demokrate pa je stoga izglednije da bi joj moguća demokratska administracija prije ponudila ministarstvo. Konačno, „krive“ je rase za ovu godinu.

  •  Tammy Baldwin –  liberalni idol iz Wisconsina

Senatorica iz Wisconsina smatra se izborom koji bi oduševio liberale. Pedeset-i-osmogodišnja Tammy Baldwin prva je otvoreno lezbijska senatorica u američkoj povijesti i ističe se svojom dosljednom liberalnom politikom. Uz Warren je najsnažnija bijela kandidatkinja za potpredsjednicu. U svojoj državi (inače lokaciji nadolazeće virtualne Demokratske konvencije) pobijedila je niz jakih republikanskih kandidata. Na posljednjim izborima (2018) zvučno je pobijedila republikanku Leah Vukmir za čak 11%, pritom dobivši i 17 ruralno-radničkih okruga koji su 2016. glasali za Trumpa, dokazavši time da može pridobiti radničku klasu. Wisconsin je jedna od najkompetitivnijih država u SAD koja je u zadnja dva desetljeća pet puta promijenila dominantnu stranku.

Njena životna priča rezonira s mlađim glasačima. Njeni roditelji su se razvodili u vrijeme njenog rođenja, a majka joj je patila od mentalnih problema i ovisnosti o opoidima. Baldwin su odgojili baka i djed, a završila je pravo. Devedesetih godina bila je zastupnica u Wisconsinu, a 1999. postala je zastupnica u Kongresu, a od 2012. i senatorica. Već desetljećima sustavno i ponosno podupire brojne progresivne inicijative. Zagovara imigracijsku reformu koja bi ilegalne useljenike pretvorila u legalne građane, protivila se ratu u Iraku i jačanju ovlasti obavještajnih agencija. Najsustavnija je u pogledu zdravstva gdje se zalaže za državno zdravstveno osiguranje, regulaciju cijena lijekova te borbu protiv epidemije opoida. Trenutno radi na prijedlogu zakona koji bi proširio zaštitu od diskriminacije na radnom mjestu na područje seksualne orijentacije i rodnog identiteta.

Iako ‘krive’ rase, idealna kandidatkinja, uz još jedno ali … Tammy Baldwin

Makar je „krive“ rase, Baldwin je jedna od autorica demokratskog zakonskog prijedloga policijske reforme, a rano se i snažno uključila u kritiku policije nakon ubojstva Georgea Floyda. Temperamentom odgovara Bidenu jer je smirena i suradljiva te mu ne bi otimala medijsku pozornost. Većina glasača želi vidjeti Baldwin kao kandidatkinju radi sučeljavanja sa trenutnim vrlo konzervativnim potpredsjednikom Mikeom Penceom. Njihove karijere i stavovi su gotovo zrcalni, a analitičari su već prozvali hipotetsku potpredsjedničku debatu medijskim događajem godine.

Njen odabir uravnotežio bi Bidenovu platformu tako da više odgovara demokratskoj koaliciji. Spletom okolnosti, Wisconsin je jedna od država koja usprkos sukobu Demokrata i Republikanaca ispod nacionalnog prosjeka po posljedicama koronavirusa (makar je u njemu preminulo 855 osoba) i Baldwin tim pitanjem nije ugrožena.

Izbor Baldwin za Bidenovu izbornu partnericu donio bi potencijalne probleme Demokratima u Senatu. Njenim odlaskom iz Senata morali bi se raspisati izvanredni izbori 2021. (Wisconsin je jedna od saveznih država u kojima guverner ne imenuje zamjenika), a njeno mjesto nije sigurno za Demokrate. Izvanredni izbori imaju tendenciju da idu u korist stranke u opoziciji što bi značilo da bi usprkos potencijalnom uspjehu na izborima Demokrati vjerojatno izgubili jedan ključan glas iduće godine.

  • Stacey Abrams – grabež iz Georgije

Bivša lokalna zastupnica iz Georgije, 46-godišnja Stacey Abrams ističe se po tome što je 2018. godine izgubila guvernerske izbore. Njen pokušaj da postane prva crna guvernerka Georgije smatran je osuđenim na propast od samog početka, no uspjela je izgubiti za samo 1.4% i osvojiti više glasova od prethodnih demokratskih kandidata u državi. Rezultat je bila medijska popularnost kao i nezanemariv broj fanatičnih sljedbenika. Prošle je godine održala Demokratski odgovor na Trumpovo godišnje obraćanje o stanju nacije.

Abrams se smatra političkom rock-zvijezdom zbog svog dosljednog zagovaranja građanskih prava crnanca i svoje životne priče. Svoj prvi dodir s politikom imala je sa 17 godina kada je bila stenograf za zastupničku kampanju. Zahvaljujući pronicljivim uredničkim intervencijama promovirana je u pisca govora. Kao mlada odvjetnica u uglednoj odvjetničkoj tvrtki utemeljila je humanitarnu zakladu za pomoć lokalnim organizacijama koje su patile zbog manjka knjigovodstvene pravne pomoći. Imala je desetogodišnju karijeru u Georgijskom zastupničkom domu nakon čega se 2018. okrenula utrci za guvernera kao kandidatkinja lijeve Sandersove struje.

Samopromocija primjerenija mediteranskim i istočnoeuropskim državama. Stacey Abrams

Stacey Abrams vrlo je problematična kandidatkinja jer joj manjka političkog iskustva, a besramno se promovira za potpredsjednicu. Abrams se zadnjih mjeseci u medijima hvali svojom sposobnosti, a Washington Post komentirao je da „citira statistike s izbora 2018 kao što vrhunski atletičari prepričavaju svoje uspjehe.“ Opravdano je sumnjati da se planirala nametnuti kao potpredsjednička kandidatkinja još kada je odabrala ne iskoristiti svoju popularnost za ovogodišnje izbore u Senatu. U svibnju je objavila esej o vanjskoj politici u Foreign Affairsu koji sadrži samo otrcane fraze. Za ovogodišnjih unutarstranačkih izbora šutjela je do početka svibnja kada je podržala Bidena kao očiti izbor, a prije toga se privatno sastala sa svim ozbiljnijim kandidatima.

Njena odvažnost u samopromociji graniči s političkom nekulturom neviđenom na Zapadu i prikladnijom mediteransko-istočnoeuropskom kontekstu. Abrams populistički usvaja norme ponašanja koji se obično vezuju uz najgore trumpovske političare. Još nije priznala svoj izborni poraz 2018. i javno tvrdi da su izbori ukradeni (njen protivnik je istovremeno bio državni tajnik zadužen za nadgledanje izbora). Njeni glasači smatraju to prednosti jer u tome vide nastavak njene beskompromisne borbe za obespravljene manjine, a Abrams smatraju najautentičnijom političarkom nakon Sandersa. Biden ima drugih kandidatkinja istih karakteristika, sa mnogo više iskustva i manje besramnog grabeža za moći.

  • Keisha Bottoms – kandidatkinja 2020. godine

Kandidatkinja koju je najviše „skovala“ 2020. godina je pedesetogodišnja gradonačelnica Atlante Keisha Lance Bottoms. Bottoms ima velike prednosti za potencijalni odabir. Od samog početka unutarstranačkih izbora zdušno podržava Bidenovu kandidaturu. Bila je prva od gradonačelnika velikih gradova koja ga je podržala i koja ga nije oklijevala braniti kada se činilo da njegova kampanja propada. Prikupljala je potporu za njega u Iowi (saveznoj državi koja prva drži unutarstranačke predsjedničke izbore), a potom kroz američki Jug gdje je Biden i postao predvodnik u utrci. Bottoms je uz Bidena bilaprije nego je bilo cool biti sa Bidenom; kada je bilo nepopularno biti s Bidenom.“

Mnogo bitnije, Bottoms je postala zvijezda zbog svojeg dara za obraćanje javnosti. Jasno je artikulirala kako koronavirus kriza teže pogađa već prethodno zapostavljenu crnačku zajednicu. Njen trenutak je došao početkom lipnja nakon što je održala emocionalni govor povodom nemira u sklopu prosvjeda za građanska prava. U spontanom govoru uspjela je izraziti bol zbog ubojstva Georgea Floyda, ali i osuditi nasilje za prosvjeda. Uspjela je biti „glasna, ali staložena.“ Nakon toga postala je svakodnevni sugovornik nacionalnih medija.

Bez iskustva na federalnoj razini. Keisha Bottoms

Policijsko ubojstvo crnog Raysharda Brooksa u Atlanti niti dva tjedna nakon Floydove smrti dovelo ju je u ulogu stručnjaka, pogotovo nakon što je započela reformu policije u Atlanti. Potom su ona, njen suprug i jedno od njihove djece dobili COVID. Posljednjih dana opet je na naslovnicama zbog sukoba sa svojim guvernerom. Prošle srijede Republikanski guverner Kemp donio je odluku koja poništava odluke gradova u Georgiji o obaveznom nošenju maski. Bottoms ju je ignorirala i Kemp ju je sudski tužio zbog kršenja odredbe. Slučajno ili ne, tužba je podignuta dan nakon što je Trump posjetio Atlantu ne noseći masku, a Bottoms pritom komentirala da time krši gradske odredbe.

Glavna mana Bottoms je što pored gradonačelništva Atlante nema iskustva na nacionalnoj razini. Izabrana je tek 2017. godine (i to tek uz 800 glasova razlike), a prethodno je bila sutkinja i gradska vijećnica (tek druga žena na tom mjestu u Atlanti). Sama činjenica da je ušla u uži krug znači da iskustvo nije toliko bitno glasačima ove godine. Njena matična Atlanta (rodni grad Martina Luthera Kinga) povijesno je važan grad za crnačku borbu za građanska prava i Bottoms bi se mogla opravdati da ima iskustva u sve tri grane vlasti iako ne na saveznoj razini. Bottoms je svježa kandidatkinja kojom bi Demokrati dokazali da se nisu odvojili od običnog stanovništva. Problem je što se Biden opetovano obvezao da za svoju potpredsjednicu želi osobu koja bi bila spremna uskočiti u ured već od prvog dana.

  • Val Demings – loše vrijeme za kandidate red i mira

Šezdeset-i-trogodišnja zastupnica iz Floride ima šanse najviše vezane uz građanske nemire u Americi. Odrasla je u siromašnoj obitelji u segregiranom Jacksonsvilleu, a prva je diplomirala u obitelji te postala socijalna radnica. Prije ulaska u Kongres 2012. godine imala je 27-godišnju policijsku karijeru koja ju je dovela do mjesta šefice policije u Orlandu 2007. godine. Pripremana je za veću nacionalnu ulogu pa je dobila vidljiv menadžerski zadatak u opozivu Donalda Trumpa. Dio glasača pamti je po tome kao samouvjerenu i ozbiljnu političarku, a u ovogodišnjoj kampanji postala je središnja osoba za komentiranje odnosa policije i crnačkog stanovništva.

Može li osigurati Floridu. Val Demings

Građanski nemiri učinili su njen glavni adut, njenu policijsku karijeru (i njenog supruga bivšeg šerifa) previše varljivim. Demings je izgradila svoj politički brand kao uspješna posrednica između policije i građana koja je postigla pad u stopi teških zločina od 43%. Policija u njenom gradu ima dugu povijest optužbi za pretjeranu upotrebu sile i zlouporabu ovlasti. Njen grad prozvan je „mjestom gdje odmetnuti policajci rade što žele,“ a analiza je pokazala da je stopa uhićenja uz primjenu sile bila dvostruko veća nego u ostalim floridskim gradovima. Demings se zasad ne vezuje ni uz jednu fatalnu aferu, no ni uz velike uspjehe. Primjerice ukrali su joj pištolj iz nezaključenog vozila. Svjesna toga, Demings je postala javna zagovornica zakona s nizom mjera koje uključuju savezni registar policijskih prijestupa, policijskog imuniteta, zabrane davljenja i ograničenja prijenosa vojne opreme policijskim postajama. U Washington Postu prozvala je svoje policijske kolege zbog izdaje idealizma koji ju je doveo u policiju nekoliko dana nakon Floydova ubojstva.

Matična Florida najveća je kompetitivna država pa mogući izbor Demings ovisi o tome koliko do kolovoza može uvjeriti da će je osigurati za Demokrate. Biden je na Floridi u lipnju prvi put dvoznamenkasto poveo, što se vremenski podudara sa njenim povećanim angažmanom u Bidenovoj kampanji. Florida je 2016. otišla Trumpu, no značajan dio floridskih građana gubi povjerenje u Republikance zbog neozbiljnog shvaćanja epidemije.

  • Susan Rice – diplomacija i sigurnost

Njeno ime na užoj listi pojavilo se tek u lipnju, no na više više prediktivnih tržišta je najbolje rangirana nakon Kamale Harris. Susan Rice je 55-godišnja profesionalna diplomatkinja koja dolazi iz elitne obitelji porijeklom s Jamajke. Njena je majka bila stručnjakinja za obrazovanje koja je stvorila saveznu potporu za financiranje troškova studiranja (Pell Grant), a njen otac je bio guverner Federalne banke. Roditelji su je odgojili da nikad ne koristi svoju rasu kao prednost ili ispriku. Rice je bila vrhunska studentica, pohađala je sveučilišta u Stanfordu i Oxfordu, te je doktorirala u području međunarodnih odnosa.

Zbog tri desetljeća iskustva u vanjskoj politici i sigurnosti Rice je najkvalificiranija potencijalna (pot)predsjednica još od Richarda Nixona. Za Clintonove administracije devedesetih bila je dio Nacionalnog vijeća za sigurnost i pomoćna državna tajnica za afrička pitanja. Pod Obamom postala je veleposlanica pri Ujedinjenim narodima i nacionalna savjetnica za sigurnost, a bila je glavna favoritkinja da zamijeni Hillary Clinton kao državnu tajnicu. Kao dijete je maštala o tome da postane prva senatorica Washington D.C.-a (koji nema status savezne države), a nedavno je razmatrala izazvati Republikansku senatoricu Susan Collins iz Mainea na predstojećim izborima. Rice je glasna kritičarka Trumpove administracije što dobro rezonira s glasačima.

Za Susan Rice suradnici kažu da ima „crni pojas u birokraciji“

Velik prilog je što je već osam godina svakodnevno surađivala s Bidenom i ima njegovo povjerenje. Jedan od velikih zadataka Bidenove administracije bit će obnova ogoljenih federalnih organa. Makar se bliži kraj Trumpova prvog mandata za 141 ključno mjesto u vladi (od 755 njih) još uvijek nitko nije nominiran. Ministarstvo domovinske sigurnosti pri tome ima samo popunjenih samo 35%  izvršnih mjesta. Za Susan Rice suradnici kažu da ima „crni pojas u birokraciji“ i vjerojatno je najkvalificiranija osoba da obnovi federalne organe vlasti.

Susan Rice ipak nije toliko očit izbor kao što se to čini na prvi pogled. Makar  se govori da je guraju ljudi iz Obaminog kruga, glavni Obamini donatori i suradnici već su se podijelili između Demings ili Harris. Također nije popularna među židovskim donatorima jer se javno suprotstavila potencijalnoj izraelskoj aneksiji dijelova Zapadne obale, ni u Saudijskoj Arabiji zbog sustavnog kritiziranja Mohammeda bin Salmana. Nikad nije bila birana na izborima i vezana je uz već medijski izlizane afere poput smrti Amerikanaca u Benghaziju 2012. godine ili navodnog prisluškivanja Michaela Flynna u sklopu tzv. Obamagatea. Prema posljednjim istraživanjima, ekonomska su pitanja najvažnija za najviše glasača (34%), zatim zdravstvo (18%) i socijalno osiguranje (15%). Vanjska politika i sigurnost u kojima je Rice jaka tek su na četvrtom mjestu s 12%. Istraživanja također pokazuju da je Rice gotovo nepoznata mlađim glasačima.

  • Lujan Grisham – pobjednica nad koronom

Guvernerka Novog Meksika našla se na popisu užih kandidatkinja za potpredsjednicu zbog koronavirusa. Prva latinoamerička guvernerka, šezdesetogodišnja Grisham utemeljila je svoju političku karijeru na pitanjima iz zdravstva. U političkoj karijeru u potpunosti se posvetila brizi za starije i zdravstvo, pri čemu je bila jedna od najaktivnijih zastupnica u svoja tri mandata u Kongresu.

Njena obitelj desetljećima je otplaćivala dugove liječenja Grishamine sestre Kimberly. Lujan se proslavila 1997. kada se kao načelnica državne agencije za starenje prijavila u dom za starije gdje su je zanemarivali i ukrali joj stvari. Njen suprug umro je od aneurizme 2004., a Grisham je potom neuspjelo tužila njegovog liječnika. Uoči svog prvog mandata u Kongresu morala je skrbiti za svoju majku. Grisham može zbog toga biti donekle osobno simpatična Bidenu. Biden je izgubio prvu suprugu i kćer u prometnoj nesreći netom prije početka prvog mandata u Senatu, a sinovi su mu ozlijeđeni. Morao je kao i Grisham započeti kongresnu karijeru brinući za bolesne članove obitelji. Prije pet godina Bidenu je umro od raka mozga najstariji sin, a Biden je SAD obećao pobjedu nad rakom kao „jedinog problema oko kojeg još uvijek postoji konsenzus između obje stranke”.

Grisham je proglasila izvanredno stanje već 11. ožujka nakon samo četiri slučaja zaraze, a Novi Meksiko je među nekoliko saveznih država koje su provele najviše testiranja. Ovo je fascinantan uspjeh to više što je njena država među siromašnijima u SAD sa vrlo slabim bolničkim kapacitetom. Jedno vrijeme činilo se da broj novih zaraza u Novom Meksiku opada makar broj zaraza u čitavim SAD raste. Trend se ipak preokrenuo prije mjesec dana kada je broj slučajeva počeo ubrzano rasti. U intervjuu za Rolling Stone Grisham je izjavila da „COVID-19 čini 190%  mog dnevnog posla.“

Latinskoamerički glasači, vječiti glasači budućnosti u obje stranke. Lujan Grisham

Uspješan odgovor Grisham na koronavirus posebice dolazi do izražaja s obzirom na istraživanja da glasači nemaju povjerenja u Trumpovu borbu s pandemijom. Sam Trump je prebacio odgovornost na guvernere. U svoje dvije godine na mjestu guvernerke uspješno je lansirala velik broj progresivnih zakona, od ulaganja u školstvo do povećanja minimalne satnice. Njena postignuća nisu nadišla njenu polarizirajuću politiku. Brzo je postala jedna od najnepopularnijih guvernera u SAD jer se dotakla zakona o pobačaju i posjedovanju oružja. Prije dvije godine demonstrativno je upala na sastanak u Bijeloj kući oko imigracije, no narativ u medijima je ostao usredotočen na kritiziranje Trumpa umjesto na demokratske prijedloge.

Istraživanja glasača pokazuju da je ona potpredsjednička kandidat koji ima najveći broj potencijalnih glasača koji za nju nikad nisu čuli. Guverneri Michigana i New Yorka (Gretchen Whitmore i Andrew Cuomo) mnogo se više medijski vežu uz koronu zbog velikih problema u njihovim državama dok su njeni uspjesi nepoznati većini Amerikanaca.

Preostali adut Grisham je što je jedini latinoamerički kandidatkinja na užoj listi, a Novi Meksiko savezna je država sa najvećim udjelom lationoamerikanaca u stanovništvu (49%). Na prošlim izborima očekivalo se da će oni odreda glasati za Clinton zbog Trumpovog rasizma, no pokazalo se da nisu smatrali Demokrate puno boljim izborom. Jedna od slabosti Bidena su latinoamerički glasači te je izgubio unutarstranačke izbore u državama gdje oni čine značajan udio stanovništva.  Zbog toga je Grisham bila jedna od dvije latinoameričke kandidatkinje koje je gurao stranački establišment. Druga (i popularnija) kandidatkinja bila je karizmatičnija liberalna senatorica Nevade Catherine Cortez Masto, no ona se gotovo odmah povukla. Usprkos vječitom naglašavanju latinoameričkog bloka, on je u obje stranke vječiti glasački blok budućnosti koji uvijek zasjene ostali blokovi. Nije čak niti vjerojatno da bi Grisham postala dio Bidenove administracije na nekom drugom mjestu jer bi Demokrati izgubili jaku političarku u kompetitivnom Novom Meksiku.

  • Karen Bass – samozatajna i sigurna

Najnovija ozbiljna kandidatkinja za potpredsjednicu je 66-godišnja Karen Bass, čelnica crnog zastupničkog kluba u Kongresu. Karen Bass predstavlja Los Angeles te je u petom mandatu. U zajedničkom virtualnom događaju sa Bidenom u ožujku istaknula je kako zna prepoznati nacionalnu krizu. „Radila sam u traumi na početku AIDS epidemije, sjećam se rada bez zaštite i sjećam se svakodnevnog straha.“ Bass je političarka koja je u Zastupničkom domu predstavila demokratski prijedlog reforme policije nakon ubojstva Georgea Floyda, no njeno ime je usprkos tome slabe nacionalne prepoznatljivosti.

Njeno razmatranje iznenadilo je sve, uključujući i nju samu jer Biden već ima puno jakih kandidatkinja. Njeno ime zaživjelo je kao neproblematična alternativa trenutnim kandidatkinjama. Više analitičara špekulira da Biden ne želi da ga zasjeni potpredsjednička kandidatkinja pa želi osobu koja bi mu osigurala sve izborne poene bez da mu ukrade pozornost. Mnogo više zabrinjavajuće je što je Bass izjavila da bi bila prestara kao kandidatkinja za predsjednicu na idućim izborima, makar je iste dobi kao i Biden kada ga je Obama izabrao za svojeg potpredsjedničkog kandidata 2008. Ovo se može interpretirati kao znak da Bass nije zapravo stvarni mogući odabir već neki oblik političkog spina. Mnogo zanimljivije objašnjenje je što se oklijevanje Bass da bude buduća predsjednička kandidatkinja može interpretirati kao namjera da Demokrati namijene 2024. za generacijsku smjenu, bez predodređenog favorita u vidu potpredsjednice.

Ako se zanemari manjak njene nacionalne prepoznatljivosti Bass zapravo ima fascinantnu životnu priču. Došla je iz obitelji poštara i domaćice, a u srednjoj školi je volontirala za izbornu kampanju Roberta Kennedyja. Prije politike njena karijera je bila u zdravstvu kao medicinska asistentica u hitnim službama u vrijeme najgore epidemije AIDS-a i velikih problema s kokainom među stanovništvom. Djelovala je kao lokalna aktivistica baš kao i Barack Obama na početku svoje karijere. Bass je prije deset godina nagrađena za postizanje zakonodavnog konsenzusa oko financijske krize u Kaliforniji 2009. Svoj zakonodavni test prošla je uspješno – za nedavni demokratski zakon o policijskoj reformi uspjela je dobiti glasove svih Demokrata uključujući i oštro sukobljenih umjerenih i progresivnih frakcija (uz još tri republikanska glasa).

Spin ili stvarna kandidatkinja. Karen Bass

Bass je time postala zamjena za Kamalu Harris kao uspješne i iskusne crne političarke koja je prihvatljiva svim frakcijama Demokrata. Kontroverzna Ilhan Omar prozvala ju je mentoricom i primjerom „osobe koja postiže velike ciljeve bez da napušta svoje vrijednosti.“ Progresivci su se prešutno radovali kada ju je Biden imenovao na čelo zajedničkog odbora Biden-Sanders o ekonomskim pitanjima jer je poznata po svojoj suradljivosti. Bass se može odlikovati i profesionalnim prijateljstvom s Nancy Pelosi i Kevinom McCarthyem, stranačkim vođama Demokrata i Republikanaca u Zastupničkom domu. McCarthy ju je čak prozvao svojim omiljenim Demokratom zbog njene pragmatičnosti. Bass i Biden dijele obiteljske tragedije. Kao što je Biden prometna nesreća odnijela ženu i kćer, Bass je 2010. izgubila kćer i zeta u prometnoj nesreći, a kasnije je rekla da su joj mnogo pomogla Bidenova iskustva.

Loše strane Bass kao potpredsjedničke kandidatkinje su njena slaba nacionalna prepoznatljivost, ali i manjak karizme. U pogledu koronavirus krize koja harači crnačkom zajednicom u Americi izjavila je: „ako kuća gori pošalješ vatrogasce, a ne inženjera da govori o temeljima kuće.“ Njeni govori su uvijek promišljeni i puni poštovanja prema protivnicima. Zato ima veliko poštovanje svojih kolega u Kongresu, no istvoremeno slabo rezonira sa glasačima. Prije Georga Floyda, zadnji put kada je bila u nacionalnim vijestima bilo je zbog previše neutralne izjave povodom smrti Fidela Castra 2016. godine.

U potpredsjedničkoj debati gotovo sigurno bi bila poražena zbog manjka iskustva u medijskom sukobljavanju s protivnicima. Njen nagrađivani uspjeh u Kaliforniji kada je osigurala dvostranačku potporu u rezanju troškova i povećanju poreza za samo nekoliko godina je opovrgnut. Glasači su kaznili Republikance koji su bili na njenoj strani, a referendumskim inicijativama su počeli poništavati povećanja poreza. Zakon koji je uspješno progurala kroz Zastupnički dom bit će srušen u Senatu zbog čega Bass zapravo iza sebe nema niti jedno trajno postignuće. Bass Bidenu ne osigurava nijednu ključnu državu, nema iza sebe mnogo donatora ili glasnih obožavatelja, a čini se da i sama nije pretjerano zainteresirana za mjesto osim po dužnosti.

  • Mutna kristalna kugla

Povijesno gledano, čak i kada su predsjednički kandidati imali čvrste sklonosti prema pojedinom potpredsjedničkom kandidatu, konačnu odluku donijeli bi tek u zadnji čas. Demokratski establišment koji prošle jeseni nije imao povjerenja u Bidena sada ga pritišće da odabere kandidatkinju koja bi mu ispravljala slabosti poput njegove dobi, te problema poput ekonomske nejednakosti i građanskih prava manjina. S druge strane, Biden već sada uživa veliku prednost. Pridružio se Richardu Nixonu i Ronaldu Reaganu u postignuću da ima potporu više od 50% glasača četiri mjeseca prije izbora. U Pennsylvaniji, Michiganu i Wisconsinu vodi za 8 posto, makar su te države na prošlim izborima odlučene s manje od 1 posto. Čak i ako predizborna istraživanja imaju veliku grešku kao 2016. godine, trenutno ona predviđaju u najgorem slučaju pobjedu 3:2 naspram 4:1 u pogledu elektoralnih glasova.

Biden je suočen s činjenicom da javnost nije baš zagrijana za njega. Iskristalizirao se kao provjerena opcija tehnokratskog establišmenta, no dob ga je prisilila da se prozove generacijski prijelaznim kandidatom. Iako se Biden vezuje uz centrizam, sklon je koketirati sa radikalnijim potezima. Još je za svoje predsjedničke kampanje 2007. razmatrao da rano imenuje potpredsjednika kako bi spriječio svoj nadolazeći izborni poraz. Prije pet godina je rekao Elizabeth Warren da je želi odabrati da bi osigurao potporu rastuće progresivne struje, a na ovim izborima je razmatrao da od prvog dana kampanje imenuje Stacey Abrams.

Gotovo je sigurno da će Biden odabrati crnu kandidatkinju. Medijski pritisak ne odgovara potpuno stavovima samih Amerikanaca. Istraživanja mišljenja crnih Amerikanaca pokazuju da 50% njih smatra bitnim da Biden odabere crnkinju za kandidatkinju, no 49% ne. Među crnim Amerikankama postoji generacijska podjela u ovom pitanju pri čemu je spol bitniji mlađima. Gledano neovisno o rasi, 34.8% Demokrata smatra da je vrlo važno odnosno 36.8% da je donekle važno da potpredsjednica ne bude bjelkinja. Prije početka građanskih nemira rasa kandidatkinje je Demokratima bila podjednako bitna i nebitna, kao na poduzorku crnih Demokrata.

Načelno gledajući, guvernerske kandidatkinje nisu vjerojatne. Odabir guvernera posebno je riskantan na ovim izborima zbog koronavirusa i nereda. Kako guverneri imaju izvršnu odgovornost u svojim saveznim državama njihov odgovor na krize bio bi pod povećalom medija i protivnika. Članovi Kongresa nemaju taj problem.

Biden je naglasio kako mu je osobno bitno da mu njegova potpredsjednica bude ideološki bliska te da se osjeća ugodno s njom što gotovo sigurno eliminira Warren, a možda i Harris. Iako se Harris potrudila da se osobno i ideološki približi Bidenu, njen odabir bi ga gurnuo u drugi plan jer bi se javnost usredotočila na njenu buduću kampanju. Kandidatkinja koja se najviše politički slagala s Bidenom bila je Amy Klobuchar koja se prije mjesec dana povukla. Keisha Bottoms vrlo je odana Bidenu i ujedinjuje mlade, progresivne i crne, no jedini problem je što joj manjka iskustvo. Biden je najavio da njegova kolegica mora biti spremna od prvog dana zasjesti u fotelju.

U trenutku pisanja ovog teksta čini se da će Harris ili Demings biti izabrane zbog postojane prednosti Bidena nad Trumpom i njihova pravosudnog odnosno policijskog iskustva. Biden i Trump su gotovo izjednačeni među glasačima predgrađa, a upravo su predgrađa najviše zabrinuta nemirima. Demokrati si ne smiju dopustiti da se Trump proglasi kandidatom reda i mira, iako je o Trumpovoj poruci točnije govoriti kao politici reda i kazne (ako ne i odmazde). Koga god Biden izabere, zajedno će imati puno posla. SAD su podijeljene, a na jesen će se sučeliti s eksplozijom beskućnika, upitnim otvaranjem škola i masovnim opuštanjima kada isteknu moratoriji na otpuštanja.