Svako veliko natjecanje ima barem jednu ekipu iznenađenja, piše Kristian Krkač. Koja bi to bila na ovom Europskom prvenstvu
Ovisnost o nogometu tijekom bilo kojeg prvenstva može se mjeriti snagom krize koja nastupi između natjecanja po skupinama i natjecanja na ispadanje. Ovisno o tome koliko vam u tih par dana nedostaje nogomet, toliko ste o njemu ovisni. Što vam točno nedostaje ili bi vam trebalo nedostajati pokušat ću odgovoriti.
Nogomet je nogometna igra, a igra je samo zabava. Ukratko zabavna igra. Zabavno je igrati, promatrati igru ili navijati za svoj klub. Klub je temelj nogometa. U sasvim arhaičnom smislu, skupina djece iz ulice koji imaju momčad od 4-5 igrača i još toliko ‘na klupi’, pri čemu igraju protiv djece iz drugih ulica, primordijalni je klub.
Čak i dvoje djece s jednom neuglednom loptom mogu igrati nogomet. Jedno nastoji predriblati drugo i time nadmudriti suparnika. Zgoditak i rezultat posljedica su tog nadmudrivanja. To može raditi 4-5 djece, a i cijele nogometne momčadi od 11 igrača na velikom igralištu ponavljaju isti predložak. Funkcioniraju kao jedan igrač, jedno tijelo, jedna ‘noga koja misli’, nastoje predriblati drugog i postići prednost i priliku za zgoditak.
Nogomet ima krajnje jednostavna pravila igre (Rules of the Game) koja puno manje ograničavaju igru nego što je oslobađaju u beskonačnim predlošcima akcija u napadu i obrani. Primjerice, nogomet se uglavnom igra nogom, a rijetko ostalim dijelovima tijela i to samo u ograničenom prostoru. Vratar igra rukama samo u šesnaestercu, igrač samo kad je tijelom izvan igrališta. To mnogima ni danas nije jasno. Ovo prvenstvo zasad obiluje igranjima rukom igrača u vlastitom šesnaestercu. Čak više nego što je dosuđeno kaznenih udaraca usprkos VAR-u. To da golman smije igrati rukama u svom šesnaestercu pravilo je uvedeno nakon što je prije oko 100 godina neki vratar rukom zabio gol u suparničkom šesnaestercu.
Sljedeće jednostavno pravilo je da se loptu smjesti u suparnička vrata. Ni ovo pravilo mnogima ni danas nije sasvim jasno. Ponovno, ovo prvenstvo zasad obiluje autogolovima. Igranje svim ostalim dijelovima tijela osim rukama u slučaju igrača u terenu do savršenstva je doveo Brazil koji su bili i ostali tvorci najutjecajnijeg stila i načina igre (Ginga). Zanimljivo je da je u samom Brazilu najcjenjenija reprezentacija ona koja ništa nije osvojila 1982. tj. Peres, Leandro, Oscar, Luizinho, Júnior, Falcão, Cerezo, Zico, Sócrates, Éder i Serginho.
Temelj svakog driblinga pa samim time i driblinga koji izvodi cijela momčad je lažnjak. To je lažno kretanje s loptom ili bez lopte u jednom smjeru, najčešće u stranu što suparnik mora pratiti jer će onaj s loptom inače proći i zatim nagla promjena smjera kretanja lopte ili i igrača i lopte u suprotnom smjeru. Lažno kretanje može biti u strane ili naprijed i nazad, s loptom ili bez nje. Može biti u smjeru lopte ili u suprotnom smjeru (kad lopta ide s druge strane, preko ili kroz noge suparnika). Lažnjak stvara prednost i priliku za zgoditak. Tako i cijela momčad s loptom nastoji pomicanjem lijevo-desno i naprijed-nazad odigrati prvi dio lažnjaka. Kad se otvori prostor ide drugi dio koji nastoji ostvariti prednost.
Ključna je promjena ritma i tempa igre u lažnjaku. U prvom dijelu igra je spora i često kratkim dodavanjima, a u drugom je nagla, brza i dužim dodavanjima, ali može biti i obrnuto kad se brzo krene i naglo stane i zatim se otvori prostor. Momčad koja bolje izvodi lažnjak ljepše igra, zabavno nadmudri suparnika i iz lijepih akcija čiji su nerijetko dio izvrsni potezi pojedinaca, najčešće veznjaka, dolazi u poziciju za zgoditak. Onaj tko se brani i nema loptu pokriva dodavanja suparnika i nastoji čisto oduzeti loptu. Prvo markira, zatim blokira i na koncu presijeca dodavanje, oduzima loptu i kreće u napad ili kontra-napad. Oni koji se brane nisu u potpuno podređenom položaju. Mogu se namjerno povući ili namjerno igrati pressing. Mogu planski mijenjati taktike i pritisak vršiti na igrače koji najlošije dodaju.
Srž svakog lažnjaka cijele momčadi je dodavanje lopte otvorenom suigraču i otvaranje za dodavanje suigrača. Najbolje momčadi tako se kreću da igrač s loptom uvijek ima barem 2 otvorena dodavanja, pomoćna ili ofenzivna. Srž obrane od lažnjaka je pokrivanje igrača koji se dodaju i preuzimanje u zonskoj obrani koja se može i planirati kako bi se lopta oduzela baš na nekom mjestu (kvadrantu terena; ima ih 9) i u određenom trenutku kako bi se krenulo u napad. Mogućnosti varijacija unutar takve igre su beskonačne.
Podjednako je važno dobro odigravati lažni manevar u fazi napada i sprječavati ga u fazi obrane. Kad su suparnici igrački podjednaki, tad u prvi plan dolaze uigrane strategije i taktike za koje su zaslužni treneri. Trener treba uigrati prvu momčad i temeljnu igru, zatim alternativnu igru za određene rezultate (vodstva ili zaostatke) i taktiku za određene suparnike. Onaj tko to bolje radi taj će s podjednakom momčadi kao i suparnička od 10 pobijediti u 9 susreta. Tad će akcije biti ne samo gledljive, ne samo lijepe, ne samo prepune pojedinačnih poteza u njihovoj cjelini, nego i akcije za pamćenje i zbog toga se prati ‘lijepa igra’ kako su joj ime nadjenuli Brazilci zlatne generacije, konkretno, izraz je izmislio Pereira, a popularizirao Pelé.
No kad bi sve bilo tako jasno, bolji bi uvijek pobjeđivao. A ne pobjeđuje. Nego onaj tko zabije gol više. Pogotovo ne ako se ne igra 10 nego 1 utakmica. Okolnosti susreta, vrijeme, mjesto, čak nadmorska visina, klima, domaćinstvo ili igranje na strani, sudac, peh ili sreća suparnika, ali i vlastita itd. mogu odlučiti tijesne pa i susrete gdje je razlika u kakvoći igre cijelih momčadi očita. Pogreške suparnika treba iskoristiti, zatim prednost mjesta, vremena, klime, domaćinstva itd., ali najviše se cijeni kad momčad pobjeđuje bez obzira na to ili čak usprkos tome. Malo je reprezentacija osvajalo prvenstva na više kontinenata i u nepogodnim uvjetima.
Zbog svega toga rezultat susreta je nepredvidiv. Svako veliko natjecanje barem do neke razine natjecanja ima najmanje jednu momčad iznenađenja. Njezin uspjeh posljedica je čimbenika koje je teško predvidjeti. Čak jedan izvanserijski igrač u objektivno za klasu lošijoj momčadi može sam pobijediti suparnike. Za razliku od Pravila igre, Pravila igranja beskonačna su. Sustavi igre, prilagodbe suparnicima, uigravanja za pojedinačne susrete nemaju konca ni kraja ako ih trener može zamisliti i uigrati i ako ih igrači mogu uvježbati. Očuvanje igre znači očuvanje ljepote nogometa. Igrati s puno prekršaja, provokacija, prijetnji i tučnjava znači ići protiv igre. U pravilu najviše se cijeni rezultat koji je posljedica lijepe igre koja je posljedica lijepih akcija koje se sastoje od barem jednog izvanserijskog inovativnog poteza najčešće veznog igrača.
Nogometnu igru kako smo ju opisali i koji na velikom terenu mogu igrati 22 prijatelja ili 22 igrača dviju najboljih momčadi na svijetu klubova ili reprezentacija, okružuje fenomen ili pojava nogometa. To su natjecanja, lige, prvenstva, sportske organizacije, menadžeri, mediji, sponzori, prava prijenosa, farmaceutska industrija, industrija opreme pa čak i frizeri koji rade frizure nogometašima i brice koji im u novije vrijeme uređuju pomodne brade. Fenomena nogometa ne bi bilo bez nogometne igre, a nogometne igre bilo je bez fenomena. Povijest nogometa, ali i sadašnjost najnižih liga svjedoče o tome.
U svjetlu dosad rečenog, možemo se pitati kakvo je stanje s ovim Prvenstvom Europe? Već samo plasiranje na prvenstvo je velik uspjeh za sve reprezentacije. Za neke očekivan, a za neke izniman. Prolazak skupine korak je više. Ovaj put ne ulazi se među 8 najboljih, nego među 16 jer je više sudionika pa je teško usporediti uspjeh s prethodnim. No prolazak skupine znači ulazak u kremu kontinentalnog nogometa kad se pogleda tko sve to nije uspio. Ovaj put izdvojile su se neke reprezentacije, prije svega lijepom igrom, poput primjerice dosad Italije, Nizozemske, Belgije i Francuske. Tu su s malo slabijom i promjenjivom igrom Španjolska, Portugal, Njemačka i Engleska. Na koncu tu su i reprezentacije s vrlo promjenjivom igrom među koje spada i Hrvatska.
Osmina finala trebala bi prema parovima odijeliti žito od kukolja i izdići crème de la crème europskog nogometa; u četvrtfinalima više neće biti iznenađenja, a i oni koji su to dotad bili više neće biti tako tretirani. Ovo je Korona prvenstvo što znači malo gledatelja, upitnu formu kod mnogih starijih igrača, raznolike uvjete utakmica (u više gradova s primjerice 10-20°C razlike tijekom utakmice itd.), poslovično neujednačen način suđenja i uporabe VAR-a itd.
Uz to što prije i nakon trebamo kritički govoriti, a tijekom utakmice do promuklosti navijati za Hrvatsku pa makar i u vlastitoj sobi i ako volimo nogomet kao zabavnu igru nadigravanja i o jogo bonito, onda se trebamo nadati kako će najljepše partije pobijediti. No rijetko je tako. Najljepše igre nerijetko se susretnu prije finala, a i nema bodova za umjetnički dojam. Ne zaboravimo, nogomet je prije svega samo zabavna i po mogućnosti lijepa igra.
Ako je jedini cilj pobjeda pod bilo koju cijenu pa i kršenjem Pravila igre, to je loše za nogomet. Na koncu, najgledanije akcije i utakmice na Youtube-u još su one Brazila bez obzira je li prvak svijeta ili ne, a to nam nešto govori o nogometu.
3,67
(3)
Loading...
21. lipnja 2024. / Aktualno
18. lipnja 2024. / Aktualno
10. lipnja 2024. / Aktualno
24. srpnja 2024. / Članci
16. srpnja 2024. / Publikacije Rasprave
15. srpnja 2024. / Članci
Kristijan Krkač