U izdanju Naklade Ljevak iz tiska upravo izlazi knjiga Željka Rohatinskog Kriza u Hrvatskoj. Vjerujemo da se već iz Predgovora, koji je napisala prof Ivanov, a koji - ljubaznošću autora i izdavača - donosimo kao tek prvi izvadak iz knjige prije promocije, vidi otklon od ustaljenog pristupa hrvatskoj ekonomskoj zbilji
-
Naslovne fotografije: Marijana Ivanov, redovita profesorica u trajnom zvanju na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu i Željko Rohatinski, guverner Hrvatske narodne banke od 2000. do 2012. godine (lijevo)
Predgovor
Knjiga Kriza u Hrvatskoj znanstvena je monografija u kojoj autor Željko Rohatinski istražuje širok spektar veza i odnosa ekonomskih kretanja u objektivnoj stvarnosti gospodarskoga, političkoga i društvenoga okruženja u Hrvatskoj te raspravlja o njemu.
Okosnicu knjige čine tekstovi od 1. do 12. poglavlja, nastali između rujna 2017. i studenoga 2018., kada hrvatsko gospodarstvo već nekoliko godina bilježi ekspanziju, ali uz niske i nedovoljne stope rasta BDP-a te i dalje prisutne strukturne neravnoteže koje podržavaju stanje dugoročne stagnacije i širenja jaza zaostajanja za drugim članicama Europske unije. Imajući to u vidu, naslov je knjige znakovit:
- kako u kontekstu analize kretanja mnogobrojnih indikatora u monetarnoj i realnoj sferi gospodarstva prije, tijekom i nakon razdoblja produžene recesije
- tako i iz aspekta širega, filozofskog, pa i medicinskog značenja pojma „kriza“ u smislu:
- dubokih poremećaja u životu pojedinca i u funkcioniranju ekonomije i društva – koji su aktualni i danas,
- vremena u kojemu se moraju donijeti teške i važne odluke,
- prijelomne faze bolesti, o kojoj ovisi hoće li pacijent (u ovom slučaju gospodarstvo Hrvatske) krenuti putem oporavka ili će se stanje pogoršati.
Željko Rohatinski, dugogodišnji guverner, znanstvenik i makroekonomski analitičar, autor je kojega valja čitati u recima (u tekstu koji je napisan) i između redaka (u logičkim prosudbama i zaključcima te u autorovu pozivu na aktivno upravljanje promjenama). Osim akademskoj, znanstvenoj i stručnoj zajednici, knjiga je, stoga, kao vrijedan uradak, namijenjena i široj javnosti, sudionicima političkih rasprava i nositeljima ekonomskih politika.
Umjesto prepuštanja stihiji i inerciji, u knjizi se ukazuje na nužnost aktivne uloge države „u preformuliranju strukture i performansi funkcioniranja ekonomije“ – uz sinergiju i koordinaciju „svih ključnih entiteta u ekonomskom životu zemlje“ te usklađenost fiskalne politike, monetarne politike, politike dohotka i politike tehnološkoga razvoja, a s ciljem izgradnje konkurentnoga i izvozno orijentirana gospodarstva.
Aktualnost knjige dolazi do izražaja tim više što, umjesto nekad popularnoga zagovaranja globalizacije i prepuštanja mehanizmu tržišta, današnje svjetsko gospodarstvo karakteriziraju različiti oblici protekcionizma i „izravnog uplitanja države u ekonomske procese“ s ciljem jačanja temelja vlastitoga nacionalnog gospodarstva, dok je na razini Europske unije (kako se ističe u knjizi) „zajedničko tržište ‘ispresijecano’ neformalnim granicama i pojedinim oblicima protekcionizma koji se zasniva na razlikama u ekonomskoj i političkoj moći zemalja članica“.
Kakva je trenutna pozicija Hrvatske u europskim relacijama te gdje su mogućnosti i izazovi za promjene, autor naglašava naslovima i tekstom poglavljâ: „Desetljeće preživljavanja“, „Opojan miris eura“, „U sjeni eurozone“, „Uzdaj se u se…“ i „Hrabrost da se djeluje“. Dodatno, svakako treba spomenuti gotovo provokativno poglavlje naslovljeno „Slike same govore (desetljeće krize)“. Poglavlje bez teksta, ali s mnoštvom grafikona, iz kojega bi se mogla iščitati poruka ‘pametnome dosta’, koje ukazuje na posljedice izostanka proaktivnoga djelovanja i pokazuje tragediju stanja hrvatske ekonomije – koja ima potencijala, ali predugo spava, a iako je, agregirano gledajući, danas otprilike na razini kao prije deset godina, strukturno je gledajući u lošijem stanju. Pri tome autor ističe kako problem nije u nedostatku znanja za provođenje promjena, nego daleko više u izostanku volje, konsenzusa i hrabrosti da se one poduzmu.
I u ovoj knjizi Željko Rohatinski pokazao je sklonost rješenjima i stavovima načelno bliskima promišljanjima J. M. Keynesa (i kejnzijanaca prije Keynesa), ali modificiranima u kontekstu današnje globalne ekonomske strukture te unutarnjih i vanjskih faktora koji određuju ulogu države, uvjete poslovanja poduzeća i manevarski prostor djelovanja ekonomskih politika.
Iz aspekta hrvatskoga gospodarstva, naglašena je potreba definiranja razvojnih prioriteta zemlje i strateških pravaca u smjeru kojih bi se trebao odvijati rast ulaganja i redizajn proizvodne strukture – korištenjem domaćega i stranoga kapitala, sinergijom privatnoga i javnoga sektora te poticajnim mjerama razvojne politike, koja uz koordinaciju s drugim makroekonomskim politikama zahtijeva preorijentaciju fokusa djelovanja s „ekonomije potražnje“ na suvremenu „ekonomiju ponude“. To bi, naposljetku, trebala biti suština strukturnih reformi – pozitivnoga šoka na strani agregatne ponude.
Zemlje koje napreduju, bilježe veću produktivnost i veće stope rasta to su već odavno uvidjele i u tom pravcu djeluju. Možemo se nadati da će takvim pozitivnim promjenama u Hrvatskoj doprinijeti i ova knjiga.
