Nejednakost, segregacija i zamke tehnološkog napretka. Ozbiljne teme u seriji inspiriranoj igrom

Animirana serija Arcane u devet epizoda priča iznenađujuće zrelu i relevantnu priču s obzirom na to da je proizašla iz video igre čija su ciljana publika tinejdžeri, piše Ivan Fischer. Inovativna animacija francuskog studija spaja se s majstorskom glazbom i složenim, nijansiranim likovima kako bi stvorila potresne, osobne drame, ali i brojne paralele s aktualnim problemima stvarnog svijeta, od jaza između bogatih i siromašnih, preko opasnosti razvoja novih tehnologija, do mentalnog zdravlja i sustavnog otpora promjenama. Sve to čini s nevjerojatnim stilom i pažnjom posvećenom svakom detalju produkcije.

• Naslovna fotografija: Kadar iz serije Arcane. (Riot Games / Fortiche / Netflix)

• Autor je izvršni urednik portala Ideje.hr, suradnik Agence France Presse u Hrvatskoj i Hrvatskog radija. Bivši novinar i analitičar Jutarnjeg lista, gdje je duže od desetljeća pratio tehnologiju, znanost i vanjsku politiku.

Završni trenuci američko-francuske animirane serije Arcane kulminacija su napetosti koja se gradila kroz devet epizoda brižno slagane priče, ali i nevjerojatnog umjetničkog talenta svih uključenih u njezinu produkciju. Nakon što glumci glavnih likova predstave svaki svoj tour de force, slijedi animirana sekvenca u kojoj se prikazuje sav talent 2D i 3D animatora studija Fortiche, uz originalnu pjesmu Stinga popraćenu emotivnom izvedbom tajvanskog violinista Raya Chena. Stingova pjesma istovremeno je unutarnji monolog glavnog lika i završna poruka kora u grčkoj tragediji kojoj smo upravo nazočili. Nemoguće je ne ostati potresen, šokiran raspletom koji je toliko logičan, koliko i neočekivan u kulturnom krajoliku ‘lake zabave’.

Ovaj je tekst zapravo nastao kao posljedica gledanja Amazonove serije Fallout, o kojoj se također ima mnogo što za pisati. Fallout je bistra ali prvoloptaška sci-fi satira, koja pokušava šokirati prekomjernom brutalnošću preuzetom iz igara koje su je inspirirale. Kritike Fallouta, većinom iznimno pozitivne, ističu kako je serija konačno, nakon HBO-ovog Last of Us, dokazala da je došao kraj ‘prokletstva video igara’ – trenda u kojem su desetljećima filmske i televizijske adaptacije video igara završavale prezrene kako od publike tako i kritike. No, rijetko koji kritičar je spomenuo kako je Arcane uvjerljivo razbio to prokletstvo pune dvije godine prije Last of Us.

Fallout i Arcane dijele fantastični performance Elle Purnell, koja u obje serije prolazi fascinantnu transformaciju. (Amazon)

Osim što su i Arcane i Fallout adaptacije video igara, koje su obje imale slobodu ispričati novu priču unutar bogatih svjetova u kojima se zbivaju njihove radnje, dijele i fantastični performance glavne glumice – Elle Purnell, koja u obje serije prolazi fascinantnu transformaciju svojeg lika. No, ono što ih dijeli, ono bitno, jest što je Arcane umjetničko djelo koje ima znatno više toga za reći, na znatno zreliji i pametniji način, o mnogo bitnijim temama, upakirano u nevjerojatnu estetiku vrhunske europske animacije.

Serija Arcane adaptacija je 15 godina stare video igre League of Legends, već godinama najgledanijeg e-sporta, iza koje stoji američki studio Riot Games. Radi se o takozvanoj “borbenoj areni za više igrača”, MOBA-i, u kojoj dva tima od pet igrača svaki kontroliraju po jednog lika s različitim borbenim sposobnostima, te je ultimativni cilj uništiti sjedište neprijateljske baze. Fokus je na brzoj akciji, timskom radu i jednostavnoj ali dubokoj strategiji koja igru čini privlačnim gledateljskim sportom.

Heroji u igri – legende iz njezinog naziva – živopisni su likovi koji većinom izgledaju kao da su proizašli iz mašte pubertetlija. Mišićavi muškarci, oskudno odjevene žene, demoni, izvitoperena čudovišta i preslatke životinjice. Njihov se dizajn vrtio oko toga koliko su seksi, ‘cool’ ili slatki nekome tko razmišlja o igranju s nekim od tih likova. Njihove ‘priče’ svodile su se na par rečenica opisa, ono što se u industriji igara zove flavor text, dodan samo da zaokruži njihovu vizualnu i mehaničku privlačnost, da dade natruhu kako se iza površne razine video igre skriva bogat i živ svijet.

Taj se svijet nazirao kroz video spotove kojima je Riot promovirao nove likove koje je dodavao u igru, koje su radili vanjski studiji za animaciju, dok je Riot osnovao in-house glazbeni odjel, zadužen za komponiranje originalne glazbe, kako za samu igru, tako i za potrebe promocije.

Upravo je u jednoj takvoj kolaboraciji krajem 2013. stvoren temelj iz kojeg će kasnije nastati Arcane. U igru je dodan novi lik, Jinx, kriminalka koja podsjeća na Harley Quinn iz serije stripova o Batmanu. Prema ilustratorici Katie De Sousa, Jinx je zamišljena kao “potpuno sumanut ženski zlikovac bez ikakve nade za reformu ili iskupljenje”. Mršava djevojka bez tradicionalno ženskih atributa sa psihotičnim pogledom, koja se sociopatski raduje kaosu i razaranju, ušla je u igru popraćena video spotom za pjesmu napisanu specifično za nju. Glazbu je skladao Riotov kompozitor Christian Linke a tekst je napisala i otpjevala Agnete Kjølsrud, vokal norveškog rock/metal benda Djerv.

Za animaciju spota zadužen je bio mali francuski studio Fortiche, koji je u to vrijeme imao ni desetak zaposlenih i većinom je radio reklame, glazbene spotove i najave za igre. No, isticali su se svojim neobičnim vizualnim stilom, kombinacijom 3D animacije i rukom crtanih 2D vizualnih efekata.

Sljedeće godine, Riot je odlučio uložiti ozbiljniji trud u izgradnju svijeta iza kulisa igre, zaposlio je profesionalne pisce na puno radno vrijeme i redefinirao svijet u kojem se igra zbiva, nazvao ga Runeterra. Iako se narativ i dalje nije značajnije vidio u igri, pored kratkih opisa likova, stvoreni su temelji za izgradnju brojnih popratnih sadržaja, od drugih igara do stripova i kratkih priča smještenih u svijet Runeterre.

Kako se priča o svijetu i likovima u njemu polagano bogatila, a Riot je počeo graditi Runeterru kao brend koji bi trebao nadići samu igru, Christian Linke je pokušao uvjeriti vodeće ljude tvrtke da mu odobre projekt izrade televizijske serije temeljene na likovima iz igre. Postojalo je samo par problema – Linke u životu nije radio kao scenarist, a Fortiche, kojem su se prvom obratili za mogućnost dugometražne animacije, do tada nije napravio ništa što bi trajalo dulje od nekoliko minuta.

Uprava je odobrila izradu pilot-epizode, no Linkeov manjak iskustva rezultirao je djelom s čijom narativnom kvalitetom nikako nisu bili zadovoljni. Produkcija je stoga 2018. pauzirana na neodređeno vrijeme, dok Linke i kolege iz Riota koji su s njime radili na seriji ne okupe veći tim iskusnijih pisaca i producenata koji bi bio u stanju zadovoljiti visoke kriterije koje su si postavili. Ova je pauza došla kao ozbiljan udarac Forticheu, koji je zaposlio na desetke novih animatora, crtača i drugih kreativaca kako bi mogli isporučiti cijelu sezonu serije, a koji odjednom više nisu imali posla.

Linke je stoga, potaknut osjećajem vlastite krivnje, obilazio pojedine odjele po Riotu i raspitivao se planira li itko naručiti novu animaciju u sklopu svojih aktivnosti. Srećom, tim koji je bio zadužen za organizaciju e-sportskih natjecanja trebao je najavu za svjetsko prvenstvo 2018, dok je glazbeni odjel planirao izdati single inspiriran K-popom kako bi obilježio otvaranje prvenstva koje se održavalo u Seulu te godine. Dva videa nastala iz tih planova, koji su oba dani u ruke Forticheu, danas zajedno imaju gotovo milijardu pregleda na YouTubeu.

Drugi je video također korisna ilustracija s kolikom ozbiljnošću Riot prilazi svojim projektima izvan same igre. Ideja je bila pripremiti nešto posebno za korejsku publiku, skladati pjesmu u stilu K-popa koju bi izvodile četiri junakinje iz igre, predstaviti ih u atraktivnom videu i spektakularnom javnom nastupu na otvorenju, te usput zaraditi na prodaji takozvanih kozmetičkih dodataka u igri, ‘skinova’ za te junakinje.

Riotov glazbeni odjel iznimno je sposoban u svojem poslu, okuplja niz vještih skladatelja od kojih su mnogi klasično školovani, no nikad prije nisu pokušali napraviti K-pop hit. Tražile su se profesionalne pjevačice koje bi podarile glasove članicama virtualnog benda, te su u konačnici angažirane dvije pjevačice iz tada novog benda G(I)-dle, Miyeon i Soyeon, te američke pjevačice Madison Beer i Jaira Burns. Pjesmu Pop/Stars su zajedno otpjevale u živom nastupu na otvorenju svjetskog prvenstva, pod imenom K/DA, kada je premijerno prikazan i spot koji je izradio Fortiche, dok su gledatelji prijenosa uživo na pozornici mogli vidjeti i animirane članice benda.

Video, virtualni bend i njihova pjesma postali su megahit. Singl je u tom tjednu dospio na prvo mjesto Billboardove liste digitalne prodaje, a spot je u mjesec dana pogledalo više od 100 milijuna ljudi. Pjesma je postigla platinastu nakladu a K/DA je postao dotad najpopularniji K-pop bend u Sjedinjenim Državama. A sve je počelo s idejom “hej, hajdemo prodati nove skinove u igri”.

Sada, kada se nestrpljivo iščekuje druga i završna sezona Arcanea ove jeseni, dok je prva primila univerzalne lovorike od kritike i struke, može se zaključiti kako je i ta “reklama za igru” izašla daleko izvan okvira svoje prvotne namjere i ostavila značajan trag u modernoj kulturi.

Jedna od glavnih inspiracija kreatorima Arcanea, producentima Linkeu i Alexu Yeeu, bio je kultni japanski anime Cowboy Bebop. Neo-noir svemirski vestern Shinichire Watanabea postavio je sasvim nove kriterije kvalitete tradicionalne japanske animacije, prvenstveno kroz zrelost tema koje obrađuje i dubinu svojih likova, no trajni je utjecaj na medij filma i animacije ostvario kroz svoj jedinstveni vizualni stil, koji je strane i futurističke lokacije i krajolike uspijevao “usidriti” kroz motive dobro poznate gledateljima. Uz vrhunsko vizualno pripovijedanje, Cowboy Bebop mogao je reći puno toga u vrlo kratkom vremenu, što je Arcane preuzeo kao jedan od temelja svojeg pristupa.

Drugi ključni utjecaj Bebopa bio je njegov odnos s glazbom. Od prvih taktova špice do zbora koji ispraća završnu tragediju, kompozitorica i dirigentica Yoko Kanno te njezin orkestar Seatbelts stvaraju nevjerojatnu atmosferu i nepogrešivi glazbeni potpis svakoj sceni i svakoj epizodi kroz neortodoksnu fuziju jazza, orkestralne glazbe, rocka, folka, bluesa i brojnih drugih žanrova. Kreatori Cowboy Bebopa ostvarili su takvu suradnju s Kanno koja je djelovala u oba smjera – katkad bi vizuali inspirirali glazbu, a katkad bi glazba inspirirala animatore. Glazba je, osim kulise koje je gledatelje usmjeravala emotivno i kontekstualno, tako služila i za usmjeravanje toka radnje i tempa animacije, koja se isticala za to doba rijetkom prirodnošću i fluidnošću pokreta.

Arcane je u potpunosti prigrlio takav pristup glazbi, izvlačeći ono najbolje iz Riotovog glazbenog odjela i Forticheovog talenta za izradu spotova. Glazba u Arcaneu služi kao auditorna kulisa koja upotpunjuje prizor, kao kontrast između karakteristika različitih lokacija, kao emotivna potka scenama koje kroz malo riječi govore mnogo, ali i kao pokretač animacije. Riotovi glazbenici često bi Forticheu dali odriješene ruke da prilagode vizuale glazbi, što je na trenutke rezultiralo nezaboravnim prizorima. 

Alumnus Juilliarda Alex Seaver pobrinuo se za specifičan glazbeni potpis, koji prolazi kroz cijeli spektar žanrova od orkestralne glazbe do bluesa, rocka i hip-hopa, te za brojne suradnje s vrhunskim glazbenicima, poput prije spomenutih Stinga i Raya Chena, ali i Imagine Dragonsa čija skladba Enemy otvara svaku epizodu, ili Beae Miller, čiji Playground uvodi gledatelje u zapuštenost potlačenog grada Zauna.

Francuski kantautor Woodkid pjeva emotivni Guns for Hire kroz prijelomne trenutke drugog čina priče, dok Denzel Curry i Gizzle s Dynasties and Dystopia daju posebnu inspiraciju Forticheu pred sukob dvoje likova da, u manje od minute, kroz potpuno drugačiji stil animacije od ostatka serije, bez ijedne riječi detaljno opišu njihov emotivni odnos i prošlost.

Kvaliteta animacije u seriji je bez premca, pravo osvježenje u eri konfekcijskog 3D-a kojom su zasićeni zapadni studiji, od Disneyja do Dreamworksa i Pixara, koji raspolažu s puno većim budžetima za svoje dugometražne uratke. Forticheov stil oslanja se na kreativnost, talent i ručni rad umjetnika u svakom detalju svoje produkcije.

Iako su likovi 3D računalni modeli, iza svakog elementa animacije i konačnog rezultata stoji niz umjetnika koji su vlastitim rukama dali oblik i završni dodir. Sve teksture na likovima, od kose i odjeće do tena ili šminke, rukom su crtane. Sve pozadine, svi pejzaži i panorame su 2D crteži dosjetljivo uklopljeni u kompoziciju kako bi se doimali dijelom 3D svijeta. Svi “specijalni efekti”, poput dima, vatre, eksplozija ili magije, isključivo su crtani rukom, s manjim brojem crteža po sekundi od 3D elemenata, što dodatno pojačava dojam klasične animacije.

Fortiche ni u jednom trenutku nije koristio motion capture tehnologiju, već su kretnje, geste i izrazi lica svih likova ručno animirani, s nevjerojatnom pažnjom posvećenom detaljima. Varljivo jednostavni modeli lica omogućavaju prikaz fantastičnog raspona emocija, od najsuptilnijih pogleda i trzaja usana do bolno očitih izražaja sreće, očaja ili bijesa.

Osnivači Fortichea Pascal Charrue i Arnaud Delord zajednički potpisuju režiju svih devet epizoda, u kojima besprijekorno koriste sve prednosti kako same animacije, tako i svojeg studija. Svaka je scena pomno osmišljena, svaki kadar ima svoju svrhu, svaka sličica animacije mogla bi se uokviriti i staviti na zid. Režija je očito inspirirana poznatim filmovima i serijama, no iskorištava priliku što “kamera” može biti bilo gdje, kretati se bilo kako, pa tako često stvara kadrove koji bi iz praktičnih razloga bili nemogući na filmu.

Suptilni pokreti “kamere” uvlače nas u radnju, često nam daju dojam da smo jedan od aktivnih promatrača, usred zbivanja. Lako mijenjaju perspektivu kako bi ojačali narativ, doslovno prate uspone i padove, daju nam da gledamo s visoka ili iz žablje perspektive, ovisno o statusnom ili emotivnom položaju lika s kojim nas pokušava povezati.

Potraga za glumcima koji će dati glasove nizu dubokih i slojevitih likova trajala je godinama. Hailee Steinfeld i Ella Purnell fantastične su u ulogama dva ključna lika – sestara Violet i Powder – čiji je odnos okosnica serije i prizma kroz koju svjedočimo svim ostalim temama. U njihovim glasovima osjećamo svaku emociju koju njihovi likovi bezuspješno pokušavaju prikriti, svaki udarac i napor, svaku suzu i podsmijeh.

Jason Spisak briljira kao zlikovac Silco, čiji ga odnos s posvojenom kćeri temeljito humanizira i postepeno tjera da shvati perspektivu ljudi protiv kojih se borio. Katie Leung je sjajna kao detektivka Caitlyn, odlično dočarava i sposobnost i neiskustvo svojeg lika, odlučnost i nesigurnosti, inteligenciju i naivnost. Nigerijska glumica Toks Olagundoye daje svu potrebnu suptilnost i finesu političarki i spletkarošici Mel Medardi, dok Kevin Alejandro i Harry Lloyd zaokružuju glavnu postavu kao nadobudni i idealistični znanstvenici Jayce i Viktor. U Arcaneu se glasom, kao jedan u nizu živopisnih sporednih likova, pojavljuje i pokojna Mira Furlan, u svojoj posljednjoj ulozi.

Svi ti elementi – sjajna glumačka ostvarenja, majstorska režija, jedinstvena animacija i originalna glazba – spajaju se i isprepliću kako bi ispričali svevremensku priču koja je iznenađujuće aktualna u današnjem društvenom okviru društvenih nestabilnosti, ekonomskih nejednakosti, straha od razvoja umjetne inteligencije, rata u Ukrajini i sukoba na Bliskom istoku.

Arcane je serija paralela. Priča o dvije sestre, o dva grada, o dva načina nošenja s prošlošću, dva načina gledanja u budućnost. Glavna je tema promjena, jedino na što možemo računati, i kako se kao pojedinci i kao društvo možemo s njome nositi. No, kroz tu je temu protkan niz drugih niti i niz različitih promjena. Koja je cijena napretka? Možemo li usmjeriti promjene? Kada dobijemo priliku mijenjati ustaljeni sustav, možemo li spriječiti da sustav promijeni nas? Kako zadržati odnos s onima koje je život odveo u suprotnim smjerovima od nas? Kako i dalje voljeti nekoga ako više nije riječ o istoj osobi?

Serija započinje potresnim scenama epiloga građanskog rata. (Riot Games / Fortiche)

Prvi čin započinje potresnom scenom epiloga građanskog rata. Pobuna potlačenih stanovnika Zauna brutalno je ugušena u krvi, a bezlični zaštitari bogatog Piltovera metodički dokrajčuju ranjenike na bojnom polju. Dvije djevojčice prolaze kroz prizore smrti i razaranja, prelaze most o kojem mlađa pjeva, dok hoda prekrivenih očiju. Pronalaze leševe svojih roditelja i preživjelog vođu pobune, koji, suočen s njima, odbacuje svoje oružje i odnosi ih k sebi.

Most povezuje dva grada, bogati i dekadentni Piltover u kojem deklarativno caruju altruizam, znanost i napredak, te siromašni, zagađeni i iskorištavani Zaun, grad kaosa i kriminala, na čijoj je patnji izgrađen Piltover. Policija brutalno održava red, s primarnim ciljem da prljavština Zauna – i cijena koju njegovi građani plaćaju za bogatstvo i blagostanje Piltovera – nikad ne zagađuje ulice “grada napretka”.

Osnovni postav je jasan i tipičan, motivi su dobro poznati i prepoznatljivi, od Art Deco dizajna Piltovera, inspiriranog arhitekturom Pariza na početku industrijske revolucije, do dima i prljavštine koji obilježavaju multikulturalni slum Zauna, inspiriran najgorom verzijom dickensovskog viktorijanskog Londona. Stvara se slika kontrasta između srca i mozga, između kule bjelokosti i geta punog života, no Arcane puno vremena provodi dekonstruirajući brojne stereotipe uvriježene kroz mnoge druge priče.

Par godina nakon početka priče, starija sestra Vi tinejdžerka je koja predvodi bandu siročadi koju je posvojio vođa propale pobune, Vander. Njegovi dani ratovanja daleko su iza njega, sada surađuje sa zaštitarima Piltovera kako bi očuvao mir u oba grada. Kao neformalni vođa Zauna sam rješava probleme koji bi se mogli preliti preko mosta kako bi intervencije zaštitara bile svedene na minimum. No, njegova posvojena kćer užarene je krvi i ne zaboravlja traumu i nepravdu koju je doživjela kao dijete, te sanja o novom sukobu.

Ostalo troje članova njezine bande, samozatajni Claggor, glasni Mylo i njezina sestra Powder, vide ju kao uzor i prate svaki njen potez. Powder je bistra ali nesigurna djevojčica, još uvijek istraumatizirana smrću svojih roditelja, te dodatno opterećena time što je najmlađi i najbeskorisniji član bande, zbog kojeg često sve pođe po zlu, pa ju Mylo zlobno naziva i – Jinx (urok/baksuz).

Kada pokušaj pljačke ateljea znanstvenika Jaycea u Piltoveru završi stravičnom eksplozijom, čelnica zaštitara, šerif Grayson (fantastična iranska dramska glumica Shohreh Aghdashloo), obavještava Vandera da se taj nered neće moći pomesti pod tepih, i da će nečiju glavu na pladnju morati servirati vijećnicima Piltovera.

U isto vrijeme, u Piltoveru i Zaunu razvijaju se dvije različite tehnologije koje će obilježiti budućnost oba grada. Jayce i njegov prijatelj Viktor, uz pokroviteljstvo prepredene vijećnice Mel, otkrivaju način kako zauzdati magiju u oblik čiste energije koja obećava neviđena čuda. S druge strane mosta, beskrupulozni znanstvenik Singed za bivšeg revolucionara i kriminalnog bossa Silcoa razvija kemijsku supstancu koja daje nadljudsku snagu i brzinu, no ne bez posljedica.

Prvi čin završava tragedijom koja razdvaja dvije sestre. (Riot Games / Fortiche)

Prvi čin od tri epizode završava tragičnom katastrofom u Zaunu i prijelomnim napretkom u Piltoveru. Nakon što Silco otme Vandera, svojeg nekadašnjeg suborca iz vremena građanskog rata, Vi i banda pokušaju ga spasiti. Powder ostave kod kuće, u strahu da bi mogla stradati, no dosjetljiva djevojčica shvati kako bi mogla ukradeni komad Jayceove magične tehnologije pretvoriti u oružje kojim bi mogla pomoći u akciji spašavanja.

Umjesto spektakularnog uspjeha kakav bi prikazao Hollywood, naprava od Powder djeluje kako bi i očekivali da djeluje bomba koju je izradilo 11-godišnje dijete – nepredvidivo i fatalno. Eksplozija ubija njezine prijatelje, Vander se žrtvuje kako bi spasio Vi, a starija sestra u bijesu i očaju udara mlađu i sama je naziva Jinx. Odlazi se ohladiti, no prije nego što se može vratiti po sestru odvode ju zaštitari, a Powder se u očaju baca u naručje Silcu, koji ju odluči prigrliti.

Drugi čin započinje nekoliko godina kasnije. Powder, koja sada samu sebe naziva Jinx, neuravnotežena je i entuzijastična pomoćnica Silca, koji ju je prihvatio kao vlastitu kćer. Ojačan bogatstvom i utjecajem koji mu je donijela droga koju raspačava po Zaunu, sada je de facto vladar potlačenog grada, no tu ulogu ne koristi kako bi ostvario neovisnost o kojoj je sanjao – i zbog koje se sukobio s Vanderom – već je u potpunosti preuzeo i njegov pristup. U dogovoru sa zaštitarima pazi da se ne pređe granica, kaos i kriminal drži na svojoj strani mosta, a na životne odluke utječe mu neplanirana uloga roditelja.

Jayce je razvojem svoje “hextech” tehnologije postao bogat i slavan, uz pomoć Viktora i vijećnice Mel, uzor i nova nada “grada napretka”, koji je doživio gospodarsku renesansu razvojem portala koji ga povezuju sa svim drugim trgovačkim gradovima na svijetu. Cijeli je grad unaprijeđen i još bogatiji, no ništa od tog napretka nije se prelilo preko rijeke, na stanovnike Zauna koji su izgradili njegove temelje.

Mlada detektivka Caitlyn, svojeglava plemkinja koja je iz osjećaja dužnosti prema svojim sugrađanima odabrala posao zaštitarke nedostojan njenog staleža, pokušava srušiti Silcovo podzemno carstvo i pronaći opasnu kriminalku Jinx, te u tu svrhu regrutira zatvorenicu Vi, koja je protekle godine provela u brutalnom zatvoru bez ikakvih optužbi ili suđenja.

Kaos koji Jinx uzrokuje u oba grada stvara nove napetosti, a Silcovi ljudi pritišću ga da se vrati svojem originalnom cilju – neovisnosti Zauna. Na pomolu je novi rat, koji bi uz tehnološki napredak na obje strane rijeke mogao biti višestruko brutalniji nego onaj kojim je priča započela. Povratak Vi na ulice Zauna, u pratnji zaštitarke, izaziva paniku kod Silca i psihotične epizode kod Jinx.

Jayce otkriva da će se svaka tehnologija koja se može koristiti kao oružje prije ili kasnije i koristiti kao oružje, a Mel otkriva da se bijes i beznađe potlačenog stanovništva ne može rješavati spletkama i diplomacijom. Sav naivni idealizam, sve laži i prevare, sva ljudskost i mane glavnih likova u konačnici dolaze na naplatu, i rasplet zrcali prvi čin, u kojem se doima da je toliko malo nedostajalo za sretan završetak, no postaje jasno da on zapravo nikad nije bio moguć.

Arcane je tragedija proizašla iz dobrih namjera. Većina likova ima ili plemenite ili barem utilitarne ciljeve, kako spram svoje obitelji i prijatelja tako i spram društva općenito. No, Linke i Yee uporno demonstriraju kako sredstva kojim želimo postići te ciljeve imaju svoju cijenu. Često je sjeme neuspjeha već posijano u karakternim osobinama likova, te čak i kad daju sve od sebe, to ne mora uvijek biti dovoljno.

Roditeljske figure – Vander i Silco, a dijelom i čelnik vijeća Piltovera Heimerdinger, kao otac grada – žele najbolje za svoju djecu, čak ih dobro i poznaju i razumiju, no njihov pristup roditeljstvu je manjkav. Vander prepoznaje sebe u Vi i pokušava ju usmjeravati prema zrelosti i odgovornosti koja je njemu došla tek s godinama i porazima, dok istovremeno zapostavlja svoju drugu posvojenu djecu. Silco pruža svu ljubav, razumijevanje i podršku djetetu kojem je jasno trebalo postaviti granice, njene mane smatra kvalitetama koje joj daju snagu, u njoj prepoznaje duh svojeg grada – kaotičan, destruktivan i slobodan. Heimerdinger zazire od napretka koji ne razumije, ne želi brze promjene i laka rješenja, a istovremeno ignorira ili uopće ne primjećuje patnju koji njegova vizija napretka uzrokuje ljudima susjednog grada, niti korupciju koja vrije u vijeću kojim predsjedava. Njihove mane kao roditelja u konačnici su uzrok pada sve trojice.

Značajne teme serije su nejednakost i segregacija, te ona duboko ulazi u analizu njihovih uzroka i posljedica. U svjetlu recentnih geopolitičkih zbivanja posebno je relevantna paralela potlačenog naroda koji bira iskvarenog vođu – kriminalca kojemu životi pojedinaca ne znače ništa, osim ako se radi o njegovoj kćeri – samo zato jer im pruža šansu obračuna s vanjskim snagama koje im nameću svoju vladavinu. Život u Zaunu pod Silcom još je gori nego što je bio dok je Vander čuvao labilni mir, no građani Zauna ne krive Silcoa za svoju patnju, već su još više spremni žrtvovati se u borbi protiv zaštitara i građana Piltovera.

Ta mržnja nije nezaslužena – vijeće Zaun vidi kao svoje vlasništvo, isto kao i njegove građane, koje smatraju podljudima. Čak i dobronamjerni građani Piltovera, kao Caitlyn ili Jayce, vjeruju kako je riječ o leglu korupcije, kriminala i nemorala za čije su stanje većinom krivi sami građani. Arcane ne zazire od brutalnosti rata i sukoba, pa tako i idealist Jayce, u pokušaju uništavanja Silcovih vojnika ojačanih kemikalijama, uzrokuje smrt nedužnog djeteta, u paraleli s neizbježnim stradavanjima civila u ratovima koji nas okružuju.

Korist od tehnološkog napretka ubiru oni koji ga kontroliraju, a ne oni s dna i margina društva. (Riot Games / Fortiche)

Značajna je paralela sa stvarnim svijetom i pristup razvoju nove tehnologije, tema o cijeni napretka i pristupu promjenama. Dok Heimerdinger želi zabraniti Jayceov hextech u strahu od nepredvidljivosti magije, Jayce i Viktor zamišljaju nemoguća i nerealna čuda koja bi mogla poboljšati život svima. No, ta čuda u konačnici poboljšaju živote samo onima kojima životi i prije nisu bili loši – korist od tehnološkog napretka ubiru oni koji ga kontroliraju, a ne oni s dna i margina društva. 

Idealistični izumitelji potpuno su nesvjesni ne samo potencijalnih opasnosti svoje tehnologije, već i njenih potencijala za izradu oružja. U jednoj od rijetkih komičnih scena Jayce i Viktor predstavljaju Heimerdingeru svoje prve izume utemeljene na hextechu – rukavicu za rudare koja slučajno smrvi masivnu kamenu gromadu, te laser za graviranje koji umalo presiječe Heimerdingerovog ljubimca napola – kao “tehnologiju koja bi unaprijedila živote svima”.

Likovi u igri inspirirani su seksualiziranim Métal hurlant stilom, no u seriji je dizajn likova decentniji i više nalikuje tradicionalnoj animaciji.

Serija temeljito dekonstruira brojne ustaljene obrasce pripovijedanja, ali i čini veliki odmak od infantilnog prikaza likova u igri. Dok je u igri dizajn svih likova naizgled inspiriran Métal hurlant stilom – podilaženjem muškoj publici – likovi u seriji više nalikuju na stvarne ljude, s malim manama i asimetrijama, realističnijim figurama, decentnijom odjećom kakvu bi netko stvarno mogao i nositi. Iako je dizajn likova i dalje pun stila, karakterizacija je preuzela značajan primat ispred seksualizacije.

Na glavu se obrću i uobičajene rodne uloge, te je posebna pažnja posvećena pisanju snažnih, slojevitih ženskih likova čiji ciljevi i aspiracije nisu vezani uz muškarce – svaka epizoda serije s lakoćom prolazi Bechdel test. Vi, Jinx, Caitlyn i Mel kao primarni likovi, ali i brojni sporedni, kao što su šerif Grayson, Melina majka Ambessa, Caitlynina majka Cassandra, redom su snažni karakteri koji pokreću priču, umjesto da samo reagiraju na nju.

Unatoč tome, i likovima svih boja kože i tjelesnih proporcija, serija je izbjegla kritike i optužbe da se radi o “woke” djelu, primarno zato jer je očito da raznolikost likova nije sama sebi svrha, već služi narativu, i niti jedan od likova nije prikazan kao očigledno bolji – moralno ili po svojim sposobnostima – od ostalih. Njihove prednosti zaslužene su teškim radom i upornošću, a često su i uzrok njihovih mana.

Starija sestra Vi je ulična boksačica, no daleko je od nepobjedive – prima brojne udarce, fizičke i psihičke, i pobjeđuje vještinom i upornošću. (Riot Games / Fortiche)

Vi je borac, boksačica, koja je daleko od nepobjedive. Već u svojoj prvoj borbi zadobiva rane i udarce. Iako se bori protiv većeg muškarca, nije prikazana kao nadmoćna snagom, već vještinom i upornošću. Njezin karakter, izravnost i ishitrenost, izviru i u njezinom stilu borbe, gdje doživljava poraze jer zanemaruje oprez i obranu. 

Inteligentni likovi – znanstvenici i izumitelji – redom imaju slijepe točke, fokusirani na svoje interese, zanemaruju opasnosti i probleme koji se gomilaju oko njih. S druge strane, jedan od najodbojnijih likova, plemkinja ratoborne nacije Noxis, Ambessa, koja je prikazana kao istovremeno besramno brutalna i dekadentna osoba, rijetki je lik koji postavlja točnu dijagnozu problema s kojima se suočavaju dva grada, i jedina točno predviđa završetak.

U svojih devet epizoda, Arcane uspijeva ispričati relativno jednostavnu priču, no istovremeno dotaknuti nevjerojatnu količinu tema, istražiti brojne vrste različitih međuljudskih odnosa, osvrnuti se na kompleksnost nekih od najaktualnijih globalnih problema, bez da to čini na izravan i jednostavan način, nudeći idealistička rješenja i birajući stranu. Opisuje ljudsku prirodu, njezine najbolje i najgore karakteristike, i ukazuje na načine na koji se strukturalni problemi propagiraju, odupirući se promjenama. Svaki je od likova junak vlastite priče, i zlikovac u nečijoj tuđoj.

Arcane u svojih devet epizode uspijeva ispričati priču, razviti likove, opisati svijet i napraviti brojne paralele, bez da se doima pretrpano. (Riot Games / Fortiche)

Koristeći svu prednost rukom rađene animacije, svaki prizor u seriji dodatno produbljuje priču i svijet, dodaje predmete i lokacije koji daju dodatni kontekst ili simboliku zbivanjima u priči, ili jednostavno obogaćuju svijet u kojem se ona odvija.  Uz napor da se istovremeno ispriča priča, razviju likovi, naprave brojne paralele, stvori nezaboravna atmosfera i opiše svijet, Arcane šokira vještinom kojom su svi kreativci uključeni u njegovu izradu uspjeli ispuniti te ciljeve, bez da se serija doima pretrpano ili kaotično.

Serija je osvojila devet nagrada Annie 2022 godine – sve za koje je bila nominirana – uključujući za najbolju animiranu televizijsku produkciju, za režiju, scenarij, dizajn likova i za glumu (Ella Purnell kao Jinx). Osvojila je i četiri Emmyja – za najbolji animirani program, i tri za pojedinačna postignuća na polju animacije.

U studenom ove godine kreće druga i posljednja sezona ove serije. Linke i Yee jasno su dali do znanja da su od početka imali plan ispričati cijelu priču u dvije sezone, te da nemaju namjeru produživati seriju u nedogled, unatoč neočekivanoj popularnosti i pohvalama koju je prva sezona primila od publike i kritike.

Arcane se ne mora svidjeti svakome. Nekim će ljubiteljima drame i dobre priče animacija ili izmišljeni svijet biti prevelika distrakcija, likovi previše infantilni za teme koje obrađuju, nekim će ljubiteljima animacije same teme biti preozbiljne i presumorne. No, svima koji vole i cijene animaciju kao oblik umjetnosti sam po sebi, i koji vole složene dramske priče pune sivih likova, Arcane će biti pravo otkriće, proizvod međunarodnog umjetničkog kolektiva u svojoj vlastitoj kategoriji, neusporediv s ičim drugim.