Nered koji neće stati. Darko Polšek o godini na izmaku i očekivanjima za sljedeću

Na početku članka navedeni su najznačajniji događaji u 2023. godini koji će sigurno utjecati i na zbivanja u 2024., uz neizvjesnosti koje ta godina i sama nosi: pola stanovništva svijeta izlazi na izbore, u okolnostima koje se opisuju kao slabljenje demokracije; udio Zapada u svjetskom gospodarstvu prvi je put nakon 19 stoljeća manji od 50 posto. U općem kaosu Hrvatska možda ima neke prednosti?

• Naslovna fotografija: Valute kojima se koristila Hrvatska (PIXSELL), satelitske snimke požara u Grčkoj (Copernicus), probni let Starshipa (SpaceX), suočavanje pobornika Izraela i Palestine (Ted Eytan), znak 2023. godine na Times Squareu (Anthony Quintano)

• dr. sc. Darko Polšek redoviti je profesor na Studiju antropologije Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (Fotografija autora Žarko Bašić/PD/PIXSELL)

Internetska stranica Factsite koja kalendarski bilježi važna svjetska zbivanja osvrt na 2023. godinu započinje „nezaboravnim“ događajem:

„1.1. U Novu 2023. godinu Hrvati su ušli s novom valutom, eurom.“

Za nas je ta promjena svakako bila važna, ali inflacija je ubrzo utišala naš euro-integrativni entuzijazam. Starija je generacija već doživjela tri denominacije, a vjerujem da će i tu svjetski-nezaboravnu vijest čak i Hrvati brzo zaboraviti. Istodobni ulazak u „Schengen“ s pravom smo slavili, i bila bi to bitno značajnija priča, da ideju otvorenih europskih granica nisu pratili postupci susjednih zemalja koji su ih sve češće zatvarali.

“Nezaboravni” euro, Factsite

Wikipedija sažima događaje iz 2023. na sljedeći način: Urgentnost zdravstvenih mjera zbog širenja covida-19 je prestala. Invazija Rusije na Ukrajinu se nastavlja. Niz afričkih zemalja, primjerice Niger, Mali, Burkina Faso, Gabon imao je državne i vojne udare, a izbili su i brojni ratni sukobi. Sukob u Nagornom Karabahu završio je izgonom 100.000 Armenaca. Od mnoštva prirodnih katastrofa treba spomenuti peti najubojitiji potres u Turskoj i Siriji u kojem je poginulo 60.000 ljudi, uragan Freddy, najduži zabilježeni tropski ciklon u povijesti, u kojem je poginulo 1400 ljudi, uragan Daniel od čijih je posljedica u Libiji poginulo najmanje 11.000 ljudi, potres u Maroku od kojeg je poginulo 3.000 ljudi, niz potresa u Afganistanu u kojima je poginulo više od 1.000 ljudi, dramatične požare u Grčkoj, Kanadi i na Havajima. Propale su velike banke: Credit Suisse u Švicarskoj, američke banke Silicon Valley i First Republic: riječ je o drugom i trećem najvećem bankarskom slomu u američkoj povijesti. Na području tehnologije zahuktava se utrka u razvoju umjetne inteligencije, u kojoj prednjače Microsoftov OpenAI i Googleov DeepMind …

Prema privrednim pokazateljima za 2023. „unatoč najjačem stezanju monetarne politike od 1980-ih, američka je privreda po svojoj prilici čak i ubrzala rast. Europa se odmaknula od ruskog plina bez ekonomske katastrofe. Globalna inflacija se smanjila, a nezaposlenost pritom nije rasla. Sada, na kraju godine,“ piše The Economist, „optimisti koji su predviđali ‘meko spuštanje’ trče počasni krug. Ali stanje će i dalje biti krhko…“

„Godina 2023.“, tvrdi Lindsay Maizland iz CFR-a (američkog Savjeta za vanjsku politiku) i časopisa Foreign Affairs, „bila je naporna godina, u kojoj su ojačale sile nereda. Već postojeći ratovi nastavili su se, a izbili su novi. Geopolitičko natjecanje se pojačalo. Susreti čelnika suprotstavljenih zemalja nisu donijeli bitan pomak. Sve u svemu bilo je malo dobrih vijesti.“ Časopis Foreign Affairs obrnutim redoslijedom važnosti spominje deset najvažnijih događaja i trendova u 2023.

10. Globalna demokratska recesija se nastavlja. Godina 2023. već je 18. godina otkako Freedom House bilježi smanjenje sloboda i demokracije na globalnoj razini. Afričke pučeve već smo spomenuli. Ratovi u Sudanu i Etiopiji ne jenjavaju. U Tajlandu je skrivenim makinacijama na vlast došla militaristička vlada. Indija nastavlja koristiti zakone za ušutkavanje kritičara, a i mnoge druge demokracije ograničile su slobodu izražavanja. Jača trend kojim poraženi kandidati objavljuju da su izbori bili namješteni. Povećava se broj ultradesničarskih stranaka u Europi koje pobjeđuju na izborima, a u drugima se povećava udio njihovih glasača i parlamentaraca. Vrhovni sud u Gvatemali pokušao je izabranog predsjednika spriječiti u vršenju dužnosti. Peruanski vrhovni sudac pokušao je prisiliti stranke da glasaju za njezinog kandidata. Donald Trump, vjerojatni kandidat američkih republikanaca na izborima sljedeće godine, sugerirao je kako će tijekom svog predsjedništva iskorijeniti svoje političke neprijatelje, svoje je protivnike nazvao „štetočinama“: tvrdio je kako neće biti diktator „osim prvoga dana“.

9. Zahuktava se utrka u svemiru. Nekoć se govorilo „Go West“, danas krilatica glasi „Go to the heavens“ (Pravac: svemir). Sedamdeset sedam zemalja ima svemirske agencije. U kolovozu ruski se satelit survao na Mjesečevu površinu, a nekoliko dana kasnije Indija je postala četvrta zemlja koja je uspješno prizemljila vozilo bez čovjeka na Mjesec. NASA je objavila kako do 2025. namjerava obnoviti program slanja astronauta na Mjesec. Opasnost militarizacije svemira sve više raste i sve se više osjeća nedostatak pravila i zakona za reguliranje svemirskih operacija. Prijedlog UN-a u tom smjeru (tzv. sporazum Arthemis) nije urodio plodom. A potom, tu su i nadmetanja komercijalnih svemirskih programa privatnih kompanija poput SpaceX, Blue Origin i Virgin Galactic, te sve veća količina „svemirskog otpada“.

8. Indija je pretekla Kinu po broju stanovnika, a njihov će se omjer, zbog starenja kineskog stanovništva sve više povećavati. Projekcije pokazuju da će Kina do 2050. izgubiti oko 100 milijuna stanovnika, da će se broj stanovnika Indije do tada narasti na 1,7 milijardi, a demografi tvrde kako bi ta indijska „demografska dividenda“ mogla poremetiti ravnotežu sila u Aziji, a potom i u svijetu.

7. Azerbejdžan osvaja Gornji Karabah i protjeruje preostale Armence iz većinski armenske regije. Odjeci sloma Sovjetskog Saveza i dalje traju. Nakon brojnih sukoba između Azerbejdžana i Armenije oko spomenute pokrajine, Rusija je u rujnu 2020. garantirala mir i zaustavila eskalaciju rata među tim negdašnjim sovjetskim republikama. Ali trenutno angažirana invazijom na Ukrajinu, ove godine nije ni pokušala zaustaviti vojni pohod Azera kojim je de facto ukinuta neovisnost i samouprava većinski armenske pokrajine. Arcah (Gorski Karabah) šaptom pade. Posljedica te invazije: više od 100.000 ljudi iselilo je u Armeniju. Reakcija svjetskih institucija i sila zainteresiranih za azersku naftu i plin u potpunosti je izostala. Azeri, turski narod, sada su se preko azerske pokrajine u Armeniji, Nahičevana, gotovo spojili s „maticom“ u Turskoj. Azerska se akcija tako pretvorila u svojevrsni nastavak genocida od prije stotinu godina, u etničko čišćenje s manje ljudskih žrtava. Jedna od novijih vijesti „s Kavkaza“ je da Rusija gradi ratnu luku u gradu Ochamchire, na teritoriju odmetnute republike Abhazije u suverenoj državi Gruziji.

6. Građanski ratovi u Sudanu, Etiopiji i Sahelu. Jihadističke grupe, već sada jake u Somaliji, Maliju, Nigeriji i Burkini Faso širit će se Sahelom i dalje. Ali najveće katastrofe krenule su ratovima u istočnoafričkim zemljama. „Današnjim vijestima, razumljivo, dominira kriza u Gazi,“ piše David Miliband, negdašnji britanski ministar vanjskih poslova, voditelj Međunarodnog komiteta za spašavanje (International Rescue Committee).

„Unatoč tome, Gaza se na Emergency Watchlist, na popisu budućih izvanrednih humanitarnih stanja, nalazi tek na drugome mjestu. Na temelju 65 kvantitativnih i kvalitativnih indikatora humanitarnih potreba, analize pokazuju da Ukrajina, Sirija, Jemen i Afganistan, zemlje koje su prošle godine bile na vrhu popisa, ove godine uopće ne ulaze u prvih deset. To je zbog toga što su se stvari bitno pogoršale na drugim mjestima. Danas se oko 300 milijuna ljudi nalazi u izvanrednom humanitarnom stanju. U Sudanu, s prvog mjesta na popisu… gotovo 25 milijuna ljudi je ugroženo. Riječ je o regionalnoj a ne nacionalnoj krizi, jer 1,5 milijun sudanskih izbjeglica ugrožava siromašne susjedne zemlje poput Čada i Južnog Sudana, koje se i same nalaze na popisu najugroženijih. Sve u svemu, otkako su pučevi, sukobi i klimatska kriza počeli uzimati svoj danak osam afričkih zemalja nalazi se na vrhu popisa najugroženijih.“

5. Obećanja i opasnosti od umjetne inteligencije. Otkako je prošle godine objavljen ChatGPT, tehnologija utemeljena na umjetnoj inteligenciji postala je navodno desetostruko naprednija, pa su vlade, kompanije i pojedinci počeli masovno koristiti njezine mogućnosti. Razvile su se vrlo intenzivne rasprave je li time počelo razdoblje nove ljudske kreativnosti, ili se pak, otvorila Pandorina kutija, noćna mora koja će, kako su tvrdili neki poznati pioniri i čelnici kompjutorske tehnologije, u budućnosti istisnuti ljudsku kreativnost i slobodu, te dovesti do masovne nezaposlenosti, učvršćenja nejednakosti, čak i do ljudskog izumiranja.

4. Nastavak napetosti između SAD-a i Kine. Premda je početkom godine došlo do susreta Bidena i Xi Jinpinga, pa se činilo da obje sile pokazuju znakove spremnosti na popuštanje, pojava i rušenje kineskih nadzornih balona nad SAD-om intenzivirala je negdašnje napetosti, a neki uobičajeni kanali komunikacije među velesilama su prekinuti. SAD je postojećem embargu na trgovinu s Kinom dodao još neke restrikcije, i od Kine su zatražile da prestane s provokacijama na Tajvanu, Filipinima i u blizini američkih vojnih baza u Aziji. Razgovori predsjednika Amerike i Kine „na marginama“ susreta vođa APEC-a u San Franciscu u studenom nisu postigli nikakve rezultate.

3. Ukrajinska protuofenziva, unatoč visokim ljudskim i materijalnim žrtvama, nije bila uspješna. Nade da će Ukrajina tijekom 2023. uz pomoć Zapada vratiti zaposjednuti teritorij Donbasa ili Krima nisu se ostvarile. Crte bojišnice gotovo se nisu pomaknule. Neki visoki časnici ukrajinske vojske opisali su sukobe kao „pat situaciju“ u kojoj se na pomolu ne vidi neki značajniji pomak, a u diplomatskim krugovima počinje se pričati o tome može li Ukrajina u ratu do iscrpljenja održati crtu bojišnice – a kamoli pobijediti. To pogotovo vrijedi nakon što je američki Kongres savim nedavno izglasao odluku o blokiranju proračuna za daljnju vojnu pomoć Ukrajini. Rusija je u međuvremenu udvostručila broj vojnika na fronti. Među stanovnicima Europe i Amerike zavladao je „zamor“, pa se u diplomatskim krugovima sve jače ističu glasovi kako bi se Ukrajina trebala usredotočiti na obranu i zahtijevati primirje. Zadnji govori Vladimira Putina međutim ne daju naslutiti da bi do takvog primirja moglo doći. Razgovori Zelenskog i Europske unije o početku pregovora za priključenje Ukrajine EU čine se trenutno utješnom nagradom, a možda su čak i još jedno lažno obećanje. Dana 15. prosinca, Viktor Orban spriječio je dogovor Europske unije o 50 milijardi eura pomoći za Ukrajinu.

2. Izraelsko-palestinski sukob. Sve do rujna, mnogima se činilo da je mir na Bliskom istoku moguć. Skicirani su „Abrahamski“ sporazumi između Izraela i arapskih zemalja, i diplomati su vjerovali da će između Saudijaca i Izraela doći do uspostave diplomatskih odnosa. A onda, od 7. listopada, započeo je pakao kojem se ne naslućuje kraj. U napadu Hamasa na Izrael ubijeno je 1200 Izraelaca, a 240 je osoba oteto. Uslijedila je izraelska odmazda u kojoj je do trenutka pisanja ovog članka na području Gaze ubijeno preko 18.500 ljudi, a 50.000 ljudi je ranjeno. Prema procjenama UN-a dvije trećine žrtava su žene i djeca. Humanitarna katastrofa svakim se satom povećava: tijekom posljednjih pedesetak dana, dva i pol milijuna ljudi ostalo je bez krova, raseljeno, i stisnuto u maloj enklavi na obalnom području, s malo hrane i vode, gotovo bez ikakve medicinske njege, goriva i sigurnog skloništa. I inače problematična situacija na Zapadnoj obali postala je još problematičnija. SAD i Europa podržali su pravo Izraelaca na vojni odgovor. U nizu rezolucija Generalne skupštine Ujedinjenih naroda povodom situacije u Gazi, većina je zemalja svijeta glasala za rezolucije o primirju, ali su zbog američkog veta u Vijeću sigurnosti one ostale „neobvezujuće“. Usamljenost SAD-a i nekih europskih zemalja pri glasanju u Ujedinjenim narodima razmjerno su alarmantan znak o ulozi demokratskih režima u međunarodnom svjetskom poretku. Dana 11. prosinca 2023. voditelji četiri najveće svjetske humanitarne organizacije objavili su u New York Timesu priopćenje pod naslovom „Ljudska patnja nije nam strana, ali nikada nismo vidjeli ništa nalik na opsadu Gaze“.

„Bili smo prisutni kada je izbio rat u Sudanu. Kada su bombe padale na Ukrajinu. Kada su potresi sravnili južnu Tursku i Siriju. Kada je rog Afrike doživio najgore suše… Ali kao vođe nekih od najvećih globalnih humanitarnih organizacija, nikada nismo doživjeli ništa nalik na opsadu Gaze. U više od dva mjeseca od groznog napada na Izrael u kojem je ubijeno više od 1200 i oteto 230 ljudi, oko 18.000 ljudi u Gazi – uključujući više od 7.500 djece – bilo je ubijeno. Više je djece ubijeno u tom sukobu negoli u svim ovogodišnjim globalnim sukobima zajedno… Pozivi na puštanje talaca su opravdani i hitni. Ali pravo na samoobranu ne može i ne smije postati opravdanje za dodatnu eksploziju ove humanitarne katastrofe za milijune civila. To nije put odgovornosti, ozdravljenja i mira. Ni u jednom od ratova kojih se možemo sjetiti civili nisu bili na taj način zatočeni, bez ikakvih puteva spasa, i opcija bijega kojim bi mogli spasiti sebe i svoju djecu…“

1. Globalne temperature ruše sve rekorde. Ova je godina po svemu sudeći bila najtoplija zabilježena godina u povijesti otkako postoje zapisi. Temperature nisu bile tako visoke u proteklih 125.000 godina, a probijeno je i ograničenje od 2 stupnja rasta predviđeno Pariškim sporazumom iz 2015. Posljedice su bile ekstremni vremenski uvjeti u svim krajevima svijeta: već spomenuti ekstremni razmjeri požara, poplava i suša.

Moj bi se redoslijed važnosti spomenutih događaja i trendova neznatno razlikovao od spomenutog, ali to nije posebno važno. Nema nikakve sumnje da su brojni novi ratovi, odsutnost reakcija na „vojne akcije“, uvođenje dvostrukih standarda međudržavnog ponašanja, kao i ponašanje pojedinih vlastodržaca (primjerice Orbanovo blokiranje pomoći Ukrajini), dramatično povećali „snage nereda“ u svijetu, i da se intenzivirao onaj neugodan osjećaj s početka prošle godine, s pokretanjem ruske invazije na Ukrajinu, da je došao kraj jedne razmjerno mirne epohe.

Voditelji četiri najveće svjetske humanitarne organizacije objavili su priopćenje pod naslovo „Ljudska patnja nije nam strana, ali nikada nismo vidjeli ništa nalik na opsadu Gaze“ (Foto: Wikimedia Commons)

Ali nije riječ samo o „neredu“ u međunarodnom svjetskom poretku. Budući da nisam izravno pogođen posljedicama groznih događaja koji se zbivaju u našoj relativnoj blizini, mene, onako iz prikrajka, iz provincijske i provincijalne Hrvatske (hajde da ponekad i to bude prednost!), najviše brinu snage nereda unutar navodno dobro sređenih društava. Za mnoge, taj se nered i opasnost ogleda u ovogodišnjem izboru čelnika, poput Geerta Wildersa i njegovih „Slobodnjaka“ u Nizozemskoj, ili u jačanju ekstremističkih stranaka poput AfD-a u Njemačkoj, koje su donedavno bile izvan okvira pristojne centrističke politike. Ali dvostranački sustavi, poput američkog i britanskog, pokazuju da se ekstremizam može pojaviti, štoviše – da raste posve neovisno o političkom sustavu, i da se (demokratska) društva počinju polarizirati pod utjecajem katkad posve marginalnih tema, ili na razmjerno nepredvidljive ili kako neki kažu – „neprincipijelne“ načine.

Reakcije na Hamasov terorizam i izraelsku odmazdu čine se kao dobar primjer. Većina ljudi misli da postoji veliki raskorak između političke orijentacije pro-palestinskih (ljevičarskih) i pro-Izraelskih (desničarski) pojedinaca. Unatoč tomu, najjaču podršku Izraelu u njegovim akcijama protiv „Hamasa“ i dalje pružaju upravo lijeve vlade Sjedinjenih Država i Njemačke. I obrnuto. Brojne desničarske vlade koje su navodno imale hipoteku antisemitizma (poput Hrvatske), ili pak tradiciju simpatija prema Palestincima (poput Austrije) sada su bespogovorno na strani Izraela. A što je s onim tradicionalnim desničarskim antisemitima, rednecksima iz Bible Belta, iz Saske, Pomeranije, Lorraine i okolice Marseillesa: oni su odjednom nestali? Masovne demonstracije u Britaniji, SAD-u, Njemačkoj, Francuskoj i drugim demokratskim zemljama, posebno u sredinama s velikim muslimanskim populacijama, poput Francuske, a pogotovo zabrane njihova održavanja, unijele su nove, vrlo visoke razine idejno-ideološkog nereda. O sukobima unutar američke Demokratske stranke da i ne govorimo. Neki zagovornici slobode govora odjednom su postali njezini vokalni protivnici, a dosadašnji wokeri koji su zabranjivali i bilo kakvu skepsu prema ideji „manjinskih“ ili seksualnih prava, došli su sada pod paljbu najopakije optužbe – za antisemitizam. Liberali su odjednom postali fašisti, a fašisti liberali. Ali zadovoljimo se malo umjerenijom tvrdnjom: liberalni i konzervativni lončići malo su se pomiješali i postali bitno netransparentniji.

Pro-palestinske prosvjede na najvećim američkim sveučilištima slijedilo je masovno povlačenje njihovih donatora (Foto: Magazin harvardskih studenata)

Moj je dojam da je gorespomenuti sukob, slučajno, baš kao što je to mutacija u genetici, postao katalizator mnogo intenzivnijih, nepreglednijih i, zasad latentnih, sukoba unutar populacija i država, negoli je to bilo ranije – oko migracija, nejednakosti, nezaposlenosti, nepravdi kapitalizma, birokratskih ograda i sličnih tema. To se posebno dobro vidi na primjeru kolateralnih, sporednih žrtava tog vanjskopolitičkog međunarodnog kaosa i odsutnosti bilo kakve percepcije međunarodne pravde, koji mi je profesionalno bliži: na urušavanju respektabilnosti najjačih svjetskih sveučilišta, poput Harvarda, MIT-a, i University of Pennsylvania (a posljedično i brojnih drugih). Na brojnim američkim i europskim sveučilištima tijekom najintenzivnijih napada IDF-a na Gazu u studenome organizirane su pro-palestinske demonstracije. Prvo su reagirali imućni sponzori sveučilišta povlačenjem svojih pozamašnih donacija. (Prema Jerusalem Postu svoje donacije u listopadu je povuklo 1200 donatora.) Mnogi su tada postavili pitanje: tko upravlja sveučilištima – uprave ili donatori? Potom su uslijedile tvrdnje desničara kako su se takve demonstracije mogle i očekivati, jer na sveučilištima ionako dominiraju 1) mlađi – po prirodi „ljevičarske orijentacije“, i 2) njihovi ljevičarski woke nastavnici (koji uglavnom predaju neki „multi-kulti mumbo-jumbo“). Nadalje, na Harvardu i Yale-u, posljednjih godina bilježi se inflacija ocjena: studenti na većini predmeta dobivaju petice. Obnovilo se i pitanje koliko je visoka donacija potrebna da se preskoči prijemni ispit primjerice na Harvardu. Odgovor: $10.000.000! A potom su uslijedila kongresna preslušavanja rektorica i ravnateljica tih sveučilišta, s pitanjima o tome zašto se spomenute pro-palestinske i navodno anti-semitske demonstracije nisu zabranile. I doista, ta slavna sveučilišta i njihovi čelnici u svojoj obrani nisu se mogli pozivati na to da brane slobodu govora, Prvi amandman, jer su tu slobodu u nedavnoj prošlosti razmjerno oštro, često i proizvoljno ograničavali i penalizirali na mnogo bizarnijim primjerima. Ali debakl s gradivom, inflacijom ocjena, wokenessom i antisemitskim prosvjedima ima i dodatni tvist: zašto bi itko zdrave pameti svome djetetu uopće želio platiti onih deset milijuna dolara „donacije“ kako bi na liberalnom sveučilištu dobilo diplomu iz liberalne „multi-kulti mambo-jumbo“ ideologije? Jesu li se možda liberali odjednom pretvorili u aristokraciju, a konzervativci u sankilote?

Hrvatska, čiji je BDP manji od prihoda Harvardskog sveučilišta, u svemu je tome zasada prošla neokrnjena, mala i nevažna. Bilo bi dobro da tako i ostane. Hrvatska je doduše glasala protiv rezolucije UN-a, na opće čuđenje, rekao bih („tko je TU dobio pinku?“), zajedno s Mikronezijom, Liberijom, Papuom Novom Gvinejom, Liberijom i Gvatemalom. Pa ipak, ta kriš-kraš podjela, u kojoj su ljevičari odjednom anti-semiti, pa se židovske udruge izdvajaju iz antifašističkih, a desničari odjednom svi slave židovski genij i kude palestinsku nesposobnost – to je bogme novost, u svijetu, a posebno kod nas.

A za mene je novost i to da se anti-wokerski stav odjednom pretvorio u  makjavelističku filozofiju „jači-kvači“, te da se takva makjavelistička filozofija (posebno vidljiva u stavu prema ratu Rusa protiv Ukrajine) postupno pretvorila u dominantnu – ne samo političku već i moralnu filozofiju, kako u narodu, tako i u nekim akademskim krugovima.

Od događaja iz 2023. koje ćemo brzo zaboraviti (a za neke uopće nismo znali) izdvajam: objavljivanje knjige princa Harryja i Charlesovu krunidbu, pokop pape Benedikta, zaposjedanje brazilskog parlamenta, vrhovnog suda i predsjedničke palače u režiji Bolsonarovih pobornika i brazilsko pridruživanju OPEC-u, nadlijetanje kineskih balona nad SAD-om, europsku zabranu vozila na fosilna goriva nakon 2035., izbor Xi Jinpinga za predsjednika Kine, obnovu iransko-saudijskih diplomatskih odnosa (u kineskoj režiji), proteste protiv Natanyahua u Izraelu i knessetsku ujdurmu oko sudstva i „najveći upad Izraela na Zapadnoj obali od Druge Intifade“, Crnogorske izbore, lansiranje Icy Moon Explorera i eksploziju Elon Muskove rakete SpaceX Starship, gubitak privatne podmornice za razgled Titanica, zatvaranje zadnje nuklearke u Njemačkoj, neslogu među Anglikancima, dva školska masovna ubojstva u Srbiji, pobjedu Švedske na Euroviziji, kanadsko-saudijska i kanadsko-indijska politička trvenja, potop migranata kod Peloponeza, avionsku „nesreću“ vođe grupe Wagner, Jevgenija Prigožina, kojoj je prethodio Prigožinov „ustanak“ u Voronježu i Rostovu, indijsko-ruski sporazum o plaćanju ruske nafte kineskim juanima, priključenje Irana BRICS-ima ili točnije „Organizaciji šangajske suradnje“, dogovor EU i SAD-a o rješenju legalnih nedoumica oko transfera osobnih podataka, Barbenheimera, žensko nogometno prvenstvo, goleme požare u Grčkoj, Kanadi i na Havajima, saudijski masakr afričkih migranata na granici s Jemenom, bombaše samoubojice u Pakistanu, johannesburški požar, povećanje kamata ECB-a na 4%, holivudski štrajk i štrajk protiv tri najveće američke automobilske kompanije, „nigersku krizu“, eksploziju plina u Stepanekertu (Gornji Karabah) sa 170 mrtvih i 300 ranjenih, neuspješni australski referendum „Glas urođenika“, AI kompiliranu pjesmu Beatlesa „Now and Then“, prvu transplantaciju cijeloga oka, izbor razbarušenog Javier Mileija za predsjednika Argentine, venecuelansko-gvajansku „krizu“, Googleov DeepMind… Od događaja koje ćemo malo sporije zaboraviti spomenimo objavu uhidbenog naloga Međunarodnog suda za ratne zločine za Vladimira Putina, finsko pridruživanje NATO-u i izvješće o stvaranju prvog sintetičkog ljudskog embrija…

Kako je Harvard izgleao prije pola stoljeća. Među mnoštvom umrlih ove godine je i Ryan O’Neal, koji u kultnom filmu Ljubavna priča (1970) glumi sina bogatog donatora Sveučilišta

Ove su godine preminuli Henry Kissinger, Ryan O’Neal, Matthew Perry, Piper Laurie, Michael Gambon, William Friedkin, Sinead O’Connor, Jane Birkin, Tony Bennett, Alan Arkin, Glenda Jackson, Cormac McCarthy, Astrud Gilberto, Tina Turner, Jerry Springer, Harry Belafonte, Mary Quant, Ryuichi Sakamoto, Wayne Shorter, Raquel Welch, Burt Bacharach, Tom Verlaine, David Crosby, Jeff Beck, Shane MacGowan… Nobela su dobili Moungi Bawendi, Louis E. Brus & Alexey Ekimov, za sintezu kvantnih točaka, Claudia Goldin, za istraživanje dohotka i zapošljavanja žena, Jon Fosse za inovativne drame, prozu, stil, i njegov karakterističan minimalizam, Narges Mohammadi, za promociju feminizma u Iranu, Pierre Agostini, Ferenc Krausz & Anne L’Huillier za eksperimentalne metode stvaranja attosekundnih pulseva svjetlosti pri proučavanju dinamike elektrona, i Katalin Karikó & Drew Weissman, za otkriće i modifikacije nukleozidnih baza koje su omogućile učinkovita mRNA cjepiva protiv COVID-a. Časopis Time izabrao je osobu godine: to je… Taylor Swift, u pratnji Messija i Sama Altmana (iz OpenAI-ja). Najveći broj ovogodišnjih Oscara dobili su filmovi Na Zapadu ništa nova i Sve u isto vrijeme, a najveći broj Europskih filmskih nagrada pripala je francuskom filmu Anatomija pada. Časopis Time je za film godine izabrao Kaurismäkijevo Uvelo lišće, a za najbolju seriju Succession. Bookera je dobio Paul Lynch za knjigu Prorokova pjesma, a Goncourtovu nagradu Jean-Baptiste Andrea za roman Pazi na nju. Na Frankfurtskome sajmu dogodio se skandal s „odgodom“ dodjele nagrade palestinskoj spisateljici Adaniji Shibli za njezin roman „Mali detalj“, a 15. prosinca Nijemci su skandal reprizirali još jednom „odgodom“ nagrade, nagrade „Hannah Arendt“ američko-ruskoj novinarki židovskog podrijetla Mashi Gessen zbog članka u New Yorkeru, „zbog usporedbe Gaze s getima u nacističkoj Njemačkoj“. (Nešto je trulo i u državi Njemačkoj.)

Moja familija i ja u 2023. bili smo dobro, hvala na pitanju. Nema vijesti – to je dobra vijest!

• Što očekivati u 2024.?

Sljedeće će godine više od polovice čovječanstva, točnije: 4,17 milijardi ljudi (plus-minus) izaći na birališta. Bit će to najveća izborna godina u povijesti. Glasat će 1,4 milijarde Indijaca, 342 milijuna Amerikanaca, 280 milijuna Indonežana, 245 milijuna Pakistanaca, 218 milijuna Brazilaca, 175 milijuna građana Bangladeša, 144 milijuna Rusa, a među inim glasačima bit ćemo i mi, građani Hrvatske, naša sićušna kapljica… Ne znam jesmo li na donjem grafikonu ona crvena ili tamnocrvena točkica? (Pretpostavljam „samo crvena“.)

Izvor: The Economist, 2024. The World Ahead, str. 101

Za Indiju, Rusiju i Tursku, i neke druge crne i žute demokracije možemo reći: Zna se… ali sve će oči biti uprte u one američke, „Armagedon-izbore“ između dviju nepopularnih opcija, kako piše Economist, jer će o izabranim opcijama političkog popuštanja ili agresije, možda i dramatičnije nego dosad, ovisiti šahovska tabla globalnog poretka. I Europska će unija izaći na izbore. Bitka će se po novinarima spomenutog časopisa ponovno voditi između centrista i populista („centristi“ će navodno opet pobijediti), a ljevica će nešto glasova izgubiti. U takvoj konstelaciji ostaje i stara ekipa Komisije. Malo će gurati i Balkan, ali bit će tu još dosta zadataka. Macron će se pokušati pokazati kao europski lider, zagovarat će ukrajinsku integraciju u EU i NATO, ali zbog neizvjesnosti američkih izbora puno ćemo slušati i o „europskoj strateškoj autonomiji“.

Južna Afrika nalazi se pred važnim izborima, ali 72% stanovnika kaže da će izabrati „čvrstu ruku“ koja će im obećati posao i smanjiti kriminal. Palestina? „Optimisti se nadaju da iz krvlju natopljene 2023. može proizaći neka dobra stvar: da će Palestinska uprava (korumpirana ali umjerenija od Hamasa) izaći jača, a da će šokirani Izrael ponovno sjesti za stol. Ali ovih je dana optimizam kratkog dometa,“ piše Economist.

„Ove su godine bjesnili ratovi u Africi, u Izraelu i Gazi i Ukrajini. Sve su te krize bile po sebi eksplozivne“, piše novinar Patrick Foulis. „A ako tome dodamo neizvjesnu predsjedničku utrku u Americi, sljedeća godina bit će ‘biti-ili-ne biti’ za poslijeratni svjetski poredak… Znali smo da će 2020-e biti opasne… Zapadnjački udio u svjetskom BDP-u pao je na 50%, po prvi put od 19. stoljeća. Zemlje poput Indije i Turske vjeruju da globalne institucije ne reflektiraju njihove brige. Kina i Rusija trude se i dalje podrivati taj sustav. Američka je ekonomija i dalje dominantna, ali njezin je unipolarni trenutak prošao. Saveznici u Europi i Japanu ušli su u relativni zastoj.“ U sljedećoj godini, nastavlja Foulis, najveće prijetnje bit će proširenje zone nekažnjivosti za (političke i vojne) postupke, daljnje integriranje problematičnog trolista („triple trouble“), Kine, Rusije i Irana. I treće, krhkost zapadnjačke koalicije. Na početku prošle godine, Zapad se integrirao oko podrške Ukrajini, a NATO se čak i proširio. Ali već je ove godine niz događaja dao naslutiti da će u tom savezništvu Ukrajina sve više postajati europski problem.

Novinari Economistovog posebnog izdanja „World Ahead 2024.“, konzultirali su superforcastere, dosad kredibilne procjenitelje budućnosti i postavili im brojna pitanja. „Tko će dobiti izbore u Americi?“ (Demokratski kandidat 63%); a u Britaniji? (Laburisti, 74%); „Koliko će mjesta osvojiti Modijeva indijska Nacionalna stranka?“ (300-325 od 543);  „Koliko će iznositi rast svjetskog BDP-a? (1,5 – 3%, kaže 62% „izabranih“), a kineski? (između 4,5 i 6%). Eto! Ali nisu ih pitali za Palestinu, Ukrajinu i Afriku, da im ne unište vjerodostojnost za prognoze u sljedećoj godini!

Sljedeća je godina olimpijska. Bit će to kratki trenutak „unilaterale“ u općoj zoni nereda.

• A što će biti s nama?

Eh. Nakon spomenutih globalnih pregleda i procjena, čini se kao da me pitate: „A što će se dogoditi u Virovitici ili Gospiću?“ (Ali ne zaboravite: „Small is beautiful“! „Mala zemlja za veliki odmor!“) I mi ćemo doduše imati svoje, parlamentarne i europske izbore. Neću se igrati superforecastera. Samo dvije stvari: za Plenkovića, čije manevriranje riječima, ljudima, strukturnim i inim fondovima brojni znaju dobro i izdašno cijeniti, još jedna korupcijska afera a la Filipović, mogla bi postati „jedan most predaleko“. A na europskima, volio bih da nas više ne predstavljaju neki „slučajni poslanici“, ljudi koji ne predstavljaju nikoga do li sebe same.

A što se ostaloga tiče, slijedit ćemo dobre ili loše europske trendove. („I u dobru i u zlu“.) Bojat ćemo se širenja svjetskih sukoba i podjela kao i svi ostali. Inflacija će nam i dalje malo grickati ušteđevine (ako ih imamo). Woltovci i Uberovci s drugih krajeva svijeta počet će se bolje služiti hrvatskim, i možda početi puniti sve praznije učionice. I nadam se da ćemo imati još jednu uobičajenu, za nas – gotovo dosadnu godinu poput ove. To bi trebala biti optimistična prognoza. Kako rekoh, manjak lokalnih vijesti – uglavnom je dobra vijest. Jer to bi nam trebalo pružiti dovoljno vremena da se bavimo vlastitim, za ponadati se – pametnijim stvarima.

I da: navijat ćemo za „naše“ na Olimpijadi, na nogometnom prvenstvu, i u drugim nenasilnim ali svjetski-konkurentnim nadmetanjima, u kojima se traži vještina, znanje i upornost. U to ime, za Božić i Silvestrovo dignut ću čašu pjenušca i svima nama zaželjeti sretnu, uspješnu i zdravu Novu godinu 2024. A ostalima, koji su imali nesreću da ih vjetrovi rata, povijesti i klime bace od nemila do nedraga, zaželjet ću utješniji, mirniji i staloženiji kutak i trenutak.