Nesreća nikad ne dolazi sama. Covid-19 potiče pandemiju plastičnog otpada

Procjenjuje se da će samo Italija, u periodu ukidanja karantene, trebati mjesečno milijardu maski i pola milijarde rukavica, piše Mirjana Matešić. WWF je izračunao da, ako samo 1% tih maski bude nepropisno odloženo ili bačeno u prirodu, to će značiti da mjesečno 10 milijuna maski zagađuje okoliš.

• Autorica je ravnateljica Hrvatskog poslovnog savjeta za održivi razvoj

Oceani sadrže 97% sve vode na Zemlji i izvor su života. Jedna od njihovih najvažnijih uloga je regulacija klime, jer apsorpcijom CO2 utječu na njegovu koncentraciju u atmosferi. Osim toga za više od milijardu ljudi, oceani su glavni izvor proteina. Ipak, prema statistici godišnje u njih odbacujemo oko 12,7 milijuna tona plastike. Šteta životu u oceanima i našem ekosustavu, postaje nepopravljiva. Naše djelovanje u slijedećih 10 godina odredit će stanje oceana za idućih tisuće godina. Podaci za Mediteran govore o 570 000 tona plastike godišnje što je ekvivalent od 33 800 plastičnih boca svake minute, izračunao je WWF.

Studija koju je nedavno objavio UN ESCAP (UN-ov ured za Aziju i Pacifik) ukazuje da privremeni zastoj u uobičajenim aktivnostima zbog pandemije C19, smanjen transport po oceanima i manja potražnja za resursima iz oceana po svemu sudeći pružaju oceanima šansu za kakav-takav oporavak od zagađenja, prekomjernog ribarenja i drugih utjecaja koje uzrokuju klimatske promjene. Armida Salsiah Alisjahbana, čelnica UN ESCAP-a smatra da je zdravlje oceana neodvojivo od naše sposobnosti da uspostavimo održivi razvoj u Aziji i na Pacifiku.

Do polovice stoljeća težina plastike dostiže težinu ribe u oceanima

No suprotno izvještaju UN-a za Aziju i Pacifik, čini se da pandemija C19 uzrokuje novi problem za oceane. Na Zemlji traje globalna utrka za nabavkom osobne opreme (PPE)  za zaštitu od zaraze. Iako svi podupiru korištenje te opreme, postoji strah da bi ona mogla izazvati novu vrstu pandemije: zagađenje plastikom. Procjenjuje se da će samo Italija, u periodu ukidanja karantene, trebati mjesečno milijardu maski i pola milijarde rukavica. WWF je izračunao da, ako samo 1% tih maski bude nepropisno odloženo ili bačeno u prirodu, to će značiti da mjesečno 10 milijuna maski zagađuje okoliš.

Richard Thompson, profesor morske biologije na Sveučilištu Plymouth, koji je 2004. godine prvi upotrijebio termin “mikroplastika”, smatra da nije problem u korištenju zaštitne opreme već u načinu kako je odlažemo. Thompson smatra da je za kontrolu otpada u oceanima ključan dizajn proizvoda te vidi rješenje u kružnom gospodarstvu, konceptu koji se temelji na razvoju proizvoda koji se mogu reciklirati.[i]

Rješenje nije u biorazgradivoj plastici ili reciklabilnim proizvodima. Prema nekim istraživanjima, biorazgradive vrećice u oceanu zadržavaju svoju funkcionalnost čak četiri godine. Drugim riječima, ako plastika završi u oceanima, tada je već kasno. Uz razvoj proizvoda koji se mogu razgraditi ili reciklirati, ključno je njihovo pravilno odlaganje.

Lara Maiklem, londonska „kopačica blata“, u mulju Temze traži tragove prošlosti. Kaže da je u prvom tjednu siječnja Temza inače puna boca šampanjca, ljeti su to nogometne lopte, no 2020. godina ima svoje specifično obilježje – rijeka je puna zaštitnih maski i kirurških rukavica.

Slično je iskustvo Garyja Stokesa, voditelja konzervatorske organizacije OceansAsia. On je u veljači stigao na otok Soko gdje njegova organizacija povremeno mjeri razinu plastičnog otpada. Uobičajena vrsta otpada kao što su plastične boce i vrećice za kupovinu dopunjene su kirurškim maskama. Na 100 metara obale skupio ih je čak 70. Vratio se za četiri dana, a plaža je opet bila puna maski.

Ni Hrvatska nije pošteđena. Iz Zagrebačkih otpadnih voda prije oko mjesec dana poslali su apel građanima da ne bacaju sanitetski otpad u toalete, nakon što se centralni uređaj za pročišćavanje voda začepio. Kako javljaju, pri čišćenju pročistača pronašli su ogromne, teške nakupine dezinfekcijskih maramica, tekstila, respiratornih maski i silikonskih rukavica koje su se omotale oko lamela rešetki i u pumpama. Naglašavaju kako ti materijali imaju visoku vlačnu čvrstoću, zbog čega se ne raspadaju u vodi, već se zalijepe u velike grude koje uzrokuju probleme u radu uređaja.

Problem začepljenja pojavio se prvi puta na centralnom uređaju za pročišćavanje otpadnih voda početkom svibnja 2020. godine. Zaposlenici morali otvoriti rešetke i crpke nakon tehničkog kvara. Blokade su morali ručno očistiti, popraviti uređaj i ponovno ga pustiti u rad, poručuju iz Zagrebačkih otpadnih voda.

Zemlja je zatrpana plastičnim otpadom proizvedenim zbog pandemije. Iako je teško doći do točnih brojki, Antonis Mavropoulos iz Međunarodne asocijacije za kruti otpad (ISWA) procjenjuje da je u Sjedinjenim Državama jednokratna otpadna plastika povećana od 250 do 300 posto. Veći dio povećanja odnosi se na zaštitne proizvode kao što su maske, viziri i rukavice. Primjerice procjenjuje se da će samo tržište maski porasti s 800 milijuna dolara u 2019. godini na 166 milijardi dolara u 2020.

No osobna zaštita je samo dio povećanja. Karantena je također dovela do velikog rasta u tržištu dostave. Amazon je primjerice zabilježio porast narudžbi od 65%. U Kini je više od 25% materijalnih proizvoda kupljeno online, prema podacima Peterson Instituta za međunarodnu ekonomiju. Većina robe kupljene online dolazi zamotana u plastiku, često i višeslojno, a ambalaža se sastoji od više različitih plastičnih materijala. Zbog toga ovu plastiku nije moguće reciklirati. Karantena je povećala potražnju i za dostavom hrane. Uber Eats, jedna od najvećih aplikacija za restoransku dostavu u Americi, zabilježila je porast prometa od 54%. Sva hrana u dostavi pakirana je u razne ambalažne omote, najčešće od plastike pa i ako naručite ekstra porciju umaka i on dolazi u dodatnoj plastici.

Povećanje potrošnje plastičnih materijala nije samo američki trend. On se bilježi u gotovo svim zemljama svijeta. Atena bilježi 150% povećanje udjela plastike u tokovima otpada. Čini se da je pandemija ljude odvratila od već prihvaćenih obrazaca odvojenog sakupljanja otpada. Možda je uzrok strah od korištenja većeg broja spremnika ili je jednostavno koncentracija javnosti usmjerena u druge teme, no čini se da su navike odvajanja otpada tijekom pandemije nestale.

Gary Stokes, voditelja konzervatorske organizacije OceansAsia, u veljači je stigao na otok Soko. Na 100 metara obale skupio ih čak 70 maski. Vratio se za četiri dana, a plaža ih je opet bila puna.

Plastika se proizvodi iz nafte. Proizvodnja plastike u vrijeme pandemije procvala je i zbog drastičnog pada cijene sirovine. Kako je proizvodnja plastike pojeftinila, to je njeno recikliranje učinilo neisplativim. Stanje je dodatno pogoršano zatvaranjem pogona za reciklažu tijekom karantene. Zbog podatka kako virus preživljava do 72 sata na plastici, neki su pogoni za obradu otpada zatvoreni. Veliki dio plastike proizvedene ove godine, umjesto u reciklaži, završio je na odlagalištima otpada. Ako su ta odlagališta neuređena, postoji velika opasnost da će vjetar, kiša ili druge nepogode plastiku odnijeti u mora i oceane.

Znanstvenici nisu suglasni oko stupnja opasnosti za živi svijet plastike koju sunce i sol u morima i oceanima usitne u mikroplastiku. Polimeri od kojih se plastika sastoji su kemijski inertni iako neki dodaci mogu biti toksični. Razumijevanje utjecaja nanoplastike tek je u tijeku, no podatak koji je neki dan osvanuo u medijima i u Hrvatskoj, govori da niti u Jadranskom moru gotovo da nije moguće uzeti uzorak mora, a da se u njemu ne nalaze čestice mikroplastike. Mikroplastika tako ulazi u naš prehrambeni lanac dok čestice nanoplastike završavaju i u stanicama živih organizama. Negativan utjecaj koji to može prouzročiti nije još istražen, no možemo pretpostaviti da nije bezazlen.

Kao i sam virus C19, pandemija zagađenja plastikom najviše pogađa one najsiromašnije kaže Inger Andersen iz UNEP-a. Osim loših sustava odlaganja otpada, loših postrojenja za termičku obradu otpada, siromašni će izglednije živjeti blizu ovih postrojenja. Iako je razumljivo da su se potrošači u pokušaju da se zaštite od pandemije okrenuli plastici, ono što zapravo zabrinjava je odustajanje od već uspostavljenih navika odvojenog skupljanja. Strah od pandemije utjecao je na povećanu brigu o sebi, što je izgleda utjecalo na pad brige o okolišu i budućnosti planete.

Pandemija će prije ili kasnije završiti no naš utjecaj na planet ima nesagledive posljedice. Trebali bismo ipak uz brigu za sebe pokušati zadržati barem do sada usvojene navike odvojenog sakupljanja otpada, shvatiti da plastičnom otpadu nije mjesto u otpadnim vodama već u spremnicima ili vrećama za plastiku. A ono što je najvažnije, treba se pokušati suzdržati od prekomjerne potrošnje jednokratne plastike. Vrećice za kupnju, plastični tanjuri, čaše i bočice za vodu mogu se vrlo lako izbjeći. U vrijeme češćeg ostajanja kod kuće, kuhanje vlastitog obroka i ne čini se kao tako loša ideja.

[i] Dijelovi teksta preuzeti sa Pandemics result from destruction of nature, say UN and WHO