Njemački svećenici: “protiv” kapitalizma i protiv naci-ludila

U Njemačkoj zapravo ne postoji podjela crkve od države. Crkva je jasno i nedvosmisleno podređena državi, ne samo sporazumom o konkordatu iz 1933. nego i prije toga su svi viši crkveni dužnosnici bili i jesu dužni položiti zakletvu vjernosti i poštivanju zakona ove zemlje. Bonus pitanje za znatiželjne: Koje institucije i koja zanimanja u Njemačkoj uživaju najviše povjerenje i kako su rangirani svećenici i crkve? Zašto?

• Na naslovnoj slici Kaiser-Wilhelm-Gedächtniskirche, evangelička crkva srušena u bombardiranju Berlina i takva sačuvana

Marketinški rečeno, jedva da išta toliko promiče brend kršćanstva kao proslava Božića: tu i Coca Cola tek klipše za crkvenim praznikom, a i u zemljama Dalekog istoka i u arapskom svijetu prihvaćen je istodobni “blagdan”, da pojam bude neutralan.

Ali ni prosvjedi protiv komercijalizacije Božića nisu rijetki, ne samo u njemačkim crkvama. Kao što se vjernike podsjetilo u jednoj crkvi u Kölnu, u ovoj su proslavi mnogi kao “mališani koji dobiju poklon, sadržaj bace u smeće a zadrže samo pakovanje”. To je dan kad se ne smije ostaviti nitko pred vratima društva, niti siromašni niti izbjeglice. To je praznik milosrđa.

Bilo da je riječ o Katoličkoj ili Protestantskoj crkvi u Njemačkoj, baš za Božić redovito se ore i izuzetno oštre kritike sebičnog društva. A to nije svakome po volji. Lavinu je izazvao Ulf Poschardt, glavni urednik vodećeg njemačkog konzervativnog dnevnog lista Die Welt. Na Twitteru je uoči Božića napisao: „Tko da još dragovoljno odlazi na polnoćku ako na kraju propovjedi može pomisliti da je večer proveo kod Mladih socijaldemokrata odnosno kod pomlatka stranke zelenih?“

Pastor Steffen Reiche, bivši zastupnik u Bundestagu, u božićnoj propovijedi nije poštedio ni Trumpa, komentirao je Erdogana i Putina, a sebičnost svijeta ilustrirao je činjenicom da je Isus rođen u štalici

Kako otkriva i Jakob Augstein u svojoj kolumni u listu Der Spiegel, Poschardt je očito sam “izazivao nevolju” jer je na polnoćku otišao u evangeličku crkvu Nikolassee u Berlinu gdje je pastor Steffen Reiche, doista bivši zastupnik u Bundestagu i političar socijaldemokrata. A u njegovoj propovjedi je onda i dobio “punu porciju” politike: Isus je i rođen u štalici jer za sina Božjega “nije bilo mjesta” u ovom sebičnom svijetu. Njegovim rođenjem je počela prava “revolucija” u kojoj se milosrđem može ozdraviti naše društvo. Nije nedostajao niti osvrt na Trumpa i priznavanje Jeruzalema kao glavnog grada Izralea, sa propovjedaonice se između mnogo toga drugog čulo i o Sjevernoj Koreji, o Erdoganu i Putinu.

Ali i u crkvama gdje dušobrižnici nisu svoju stranačku iskaznicu zamijenili reverendom bilo je mnogo politike, sve do najviših dužnosnika njemačkih crkava. Nije bio iznimka niti Predsjednik Njemačke biskupske konferencije kardinal Reinhard Marx koji doduše nema rodbinskih veza, ali isto tako priznaje i da ga njegov prezimenjak Karl “nikad nije ostavljao potpuno ravnodušnim.” I on je u svom kardinalskom dostojanstvu Münchena i Friesinga podsjetio kako je upravo Božić blagdan koji okuplja čitavo društvo: „Ako vjerujem da je Bog, utjelovljen u Isusu Kristu, postao brat svih nas, onda to jača moju vlastitu povezanost i otvorenost, moju spremnost na solidarnost i suživot.“

Biskup Ipolt u božićnoj se propovijedi suprotstavio “previše revnom kapitalističkom razmišljanju”

Biskup Görlitza, Wolgang Ipolt pak u svojoj božićnoj propovjedi već gotovo sasvim otvoreno izlazi na revolucionarne barikade: u tom gradu Siemens i Bomardier, usprkos dobiti kojeg ostvaruju, planiraju zatvaranje pogona pri čemu će oko dvije tisuće ljudi izgubiti radno mjesto. Kršćani trebaju „jasnim riječima odbiti” takvo „previše revno kapitalističko razmišljanje“, baš kao i “sve što proturječi dostojanstvu čovjeka ili ga krši.“

Kardinal Rainer Maria Woelki je podsjetio kako je Isus „napustio svoj božanski dom“ i među nama „postao beskućnik kao i oko 800.000 ljudi u Njemačkoj“. Mnogi obični ljudi, medicinske sestre ili policajci više nemaju novaca niti da plate stan „zbog špekulanata nekretninama“. Iako je kardinal dio svoje rezidencije prepustio obiteljima bez krova nad glavom, kako mu vjerovati kad je upravo njegova biskupija još uvijek najveći vlasnik nekretnina i basnoslovno bogata

Orilo se i sa propovjedaonice katedrale u Kölnu: kardinal Rainer Maria Woelki je podsjetio kako je Isus „napustio svoj božanski dom“ i među nama „postao beskućnik kao i oko 800.000 ljudi u Njemačkoj“. Mnogi obični ljudi, medicinske sestre ili policajci više nemaju novaca niti da plate stan „zbog špekulanata nekretninama“ koji dižu cijene. Stanovanje i postelja je „temeljno ljudsko pravo“, tvrdi kardinal.

Upravo u Kölnu se može vidjeti da takav socijalni angažman Crkve nije ništa novo. Već je legendarno tumačenje prvog poratnog čelnika ove nadbiskupije, kardinala Josepha Fringsa (kardinal bez kojeg bi jedva došlo i do tako naprednih zaključaka Drugog Vatikanskog koncila) o krađi, osobito krađi ugljena koje se u vagonima prevozio iz obližnjih ugljenokopa preko ovog grada na svoja odredišta.

Ako se nekome “zalijepi za prste” pokoji grumen tog ugljena da barem malo zagrije i sebe i svoju obitelj u ruševinama koje su ostale od ovog grada nakon rata, onda to ne može biti “osobito velik” grijeh. Teolozi su se kasnije natjecali u tumačenjima kako kardinal tu nipošto nije izuzeo krađu iz popisa smrtnih grijeha čak niti ako je riječ o nasušnoj potrebi najsiromašnijih, ali to nije osobito naškodilo popularnosti tog kardinala. Takva krađa je u njemačkom jeziku čak i dobila svoj izraz fringsen, a na njegov sprovod kada je 1978. preminuo je maltene došao čitav grad.

Sa propovjedaonica je ovog Božića osobito grmjelo i zbog uspona AfD-a. Dok se u crkvama istoka Europe nerijetko očijuka ili čak otvoreno zaziva nacionalizam, u Njemačkoj vlada sloga i Protestantske i Katoličke crkve: nikad više nacističkog ludila i neće se ponoviti greška da će Crkva predugo šutjeti, kao što je to bilo prije 1933.

Osim socijalnih tema, sa propovjedaonica je ovog Božića osobito grmjelo i zbog uspona desničarsko populističke stranke “Alternativa za Njemačku” (AfD) koja je postala treća stranka po veličini u Bundestagu. Dok se u crkvama istoka Europe nerijetko očijuka ili čak otvoreno zaziva nacionalizam, u Njemačkoj tu vlada sloga i Protestantske i Katoličke crkve: nikad više nacističkog ludila i neće se ponoviti greška da će Crkva predugo šutjeti, kao što je to bilo prije 1933.

WSA AfD Watch: Štalica u kojoj se Isus rodio po ukusu AfD-a, bez Židova, Arapa, tamnoputih i izbjeglica

Tako je predsjednik Vijeća protestantske crkve u Njemačkoj Heinrich Bedford-Strohm na Božić podsjetio kako je tog dana „Bog postao čovjekom. On nije postao Nijemcem, Amerikancem, Rusom ili Kinezom.“ Zato je upravo taj blagdan „najbolji lijek protiv virusa nacionalizma, mržnje prema strancima i vjerskog fanatizma.“ Na stranici građanske inicijative WSA AfD Watch se pojavila i fotografija Božićne štalice “po ukusu AfD-a”. Ona je prazna: nema Židova, nema Arapa, nema tamnoputih niti izbjeglica. Doduše, ako želimo biti precizni, u takvoj nacionalističkoj proslavi Božića onda ima mjesta samo za ovce, magarce i vola.

Nacizam njemačke velike crkve ne žele, ali i ne trebaju zaboraviti. Naravno, bilo je i katoličkih i protestantskih dušobrižnika koji su zdušno prihvatili nacizam, ali je i veoma dug popis duhovnika i kršćanskih intelektualaca koji su zbog svojih humanističkih uvjerenja stradali i čak završili u koncentracionim logorima. On seže od kardinala Clemensa Augusta Grafa von Galena, “lava iz Münstera” koji već i po svom drevnom aristokratskom porijeklu nije htio vjerovati da mu seljačine u smeđim i crnim uniformama uopće mogu nešto učiniti, tako da se cijelog rata orilo sa njegove propovjedaonice protiv tog ludila (doista je preživio rat i kasnije je proglašen blaženim). Pa do običnih pastora i svećenika, redovnika i redovnica koje nisu željele zaboraviti svoje načelo kršćanske ljubavi prema bilo kojem bližnjem, samo zato jer Führer tako želi.

U krugovima nekih nacističkih ideologa bila se pojavila bizarna zamisao da bi možda islam bio podesan za službenu vjeru Reicha. Ne samo jer on ne poznaje nekakvu središnju crkvenu strukturu koja bi mogla biti nevolja državnom čelništvu, nego da na mala vrata otvore mogućnost poligamije kako bi osvojena područja nakon što ih “očiste” od nepoželjnih rasa i naroda, naselili “pravom” germanskom krvlju

Ne na kraju i zbog takvih neposlušnih kršćana, u krugovima nekih nacističkih ideologa se u neko doba pojavila bizarna zamisao da bi možda islam bio podesan za službenu vjeru Reicha. Ne samo jer on ne poznaje nekakvu središnju crkvenu strukturu koja bi mogla biti nevolja državnom čelništvu, nego bi se tako riješio još jedan problem o kojem su doista razmišljali nacističke glavešine u svojem bezumlju: kako da na mala vrata otvore mogućnost poligamije kako bi onda Lebensraum, osvojena područja nakon što ih “očiste” od nepoželjnih rasa i naroda, što prije naselili “pravom” germanskom krvlju. Ne treba niti spominjati što su o tome mislile i Katolička i Protestantska crkva.

I danas, ovakav angažman njemačkih Crkava nije osobito po volji niti čitavom nizu političara desnog usmjerenja. Ne čudi da se čelnica populističke stranke AfD Alice Weidel požalila novinaru lista Focus kako su Crkve postale „previše politizirane” i “sluge vladajućeg režima”. To je, misli Weidel, kršenje načela laicističke države o strogoj podjeli Crkve i državnih struktura, a posebno je boli što je evangelički biskup Marcus Dröge kako je “nevjerodostojno istovremeno biti kršćaninom i članom AfD”. Ona pak misli kako je AfD jedina “prava kršćanska stranka” u ovoj zemlji.

Možda da ipak ispravimo ovu političarku: u Njemačkoj zapravo ne postoji podjela Crkve od države. Crkva je jasno i nedvosmisleno podređena državi i ne samo sporazumom o konkordatu iz 1933. nego i prije toga su svi viši crkveni dužnosnici bili i jesu dužni položiti zakletvu vjernosti i poštivanju zakona ove zemlje.

Julia Klöckner, CDU:Događa se da se u nekim crkvenim krugovima više čuje o energiji vjetra i ekološkoj genetici nego o progonjenim kršćanima

Ali niti članica predsjedništva CDU, Julia Klöckner nije zadovoljna onim što se čuje u crkvama: „Događa se da se u nekim crkvenim krugovima više čuje o energiji vjetra i ekološkoj genetici nego o progonjenim kršćanima, o Blagovijesti ili protiv aktivne eutanazije“, izjavila je za list „Bild“. Ne može se prihvatiti da Crkve “slijede stranačke programe”, ali i priznaje da niti njenim kršćanskim demokratima “Biblija ne može biti stranački program, nego tek dobar osobni kompas za nas političare.”

Na drugoj strani političkog spektra i usprkos iznimkama, još uvijek vlada prilično međusobno nepovjerenje. I ljevice koja pozdravlja socijalni angažman crkve, ali se teško može odvići i dalje je smatrati “opijumom za narod”, a i crkvenim dužnosnicima je teško istjerati podjednako irealan strah od “komunista” koji će pozatvarati crkve i teologe poslati na “preodgoj”.

Ali najveći problem i Katoličke i Evangeličke crkve u Njemačkoj je zapravo do apsurda sličan problem koji imaju i političari. To čak nije niti nedostatak vjere i vjernika: izgleda da se barem usporio trend napuštanja Crkve i u Njemačkoj se oko 58,3% građana smatra kršćanima. Ali umjesto vjere, golem im je problem – vjerodostojnost.

U ispitivanjima javnog mnijenja, zvanje koje u Njemačkoj izaziva najviše povjerenja su već godinama – vatrogasci (96%). Za njima se guraju medicinari, makar Nijemci više vjeruju i medicinskim sestrama i apotekarima nego samim liječnicima. Svećenici su negdje na donjoj polovici ljestvice na čijem su dnu – političari (14%), čak i iza predstavnika osiguranja (22%), propagandista (27%) i novinara (36%).

Na pitanje udruge GfK čiji rezultati se onda nalaze i Global Trust Report za godinu 2017. kojoj instituciji ovdašnji građani najviše vjeruju, na čelu su policija (85%), pravosuđe (67%), državne službe (65%) i jednaki postotak od 64% zaslužili su i vojska i nevladine udruge. Tek iza njih je povjerenje u euro (58%), medije (45%) – i onda dolazi Crkva sa 40%. Tu je ipak još bolja od vlade (38%), interneta (35%), velikih koncerna (30%), a na dnu opet tabore političke stranke (18%).

Vjerodostojnost Crkve je za Nijemce upitna iz čitavog niza razloga. Naravno da je tu i skandal sa spolnim zlostavljanjem, ali i poimanje morala uopće. Sam papa Franjo je potakao ispitivanje među vjernicima o njihovom poimanju obitelji i tu su čak i konzervativni crkveni čelnici morali priznati kako mišljenje vjernika gotovo da nema veze sa onim što propovijeda Katolička crkva, osobito kada je riječ o seksualnosti izvan braka, sprječavanju začeća i razvodu. I dok bi to mogao biti razlog da se Katoličkoj crkvi vjeruje daleko manje nego Protestantskoj (po nešto starijem ispitivanju instituta Forsa iz 2015, Protestanti “tuku” Katolike sa 45% prema 27%), njemačkim crkvama kad počnu zazivati socijalnu pravdu je općenito problem i njihovo upravo basnoslovno bogatstvo.

Jer kako vjerovati kelnskom kardinalu Woelkiju njegovo stavljanje na stup srama špekulanata nekretninama kad je nadbiskupija grada Kölna jedna od najvećih vlasnika nekretnina u središtu grada? Tu svakako treba reći kako je sam kardinal Woelki, čim ga je papa Franjo postavio na položaj nadbiskupa Kölna, dao preurediti svoju nadbiskupsku rezidenciju: on se povukao u tek nekoliko prostorija, a ostalo je prepustio obiteljima izbjeglica. Isto je učinio i sa jednim samostanom u gradu, ali još uvijek ovdašnja nadbiskupija raspolaže brojnim nekretninama – i golemim iznosima novca.

U 2016. je od vjernika je ubrano 11,6 milijardi eura poreza; u blagajnu njemačke Katoličke crkve otišlo je 6,146 milijardi, a Protestantske 5,45 milijardi. Crkve se osim toga bave i komercijalnim aktivnostima. Tek ponekad bude buke kad ih se uhvati da u portfelju imaju dionice proizvođača oružja i sl.

Za početak, tu je crkveni porez koji se ubire već pri isplati prihoda vjernika – to ispada u prosjeku negdje oko 300 eura na svakog vjernika velikih crkava u Njemačkoj. Obzirom da se i njemačka država raduje rekordnim prihodima od poreza, slično je i sa crkvenim porezom: u 2016. je tako ubrano 11,6 milijardi eura, gdje je u blagajnu njemačke Katoličke crkve otišlo 6,146 milijardi, a Protestantske 5,45 milijardi. Povrh toga, u ovoj zemlji se Crkve ne bave samo vječnim životom. One su vlasnici i upravljaju čitavim nizom dječjih vrtića, obrazovnih institucija, bolnica i staračkih domova gdje onda i za te usluge ubiru naknadu iz državng proračuna i zdravstvenih osiguravatelja.

Tu su onda i prihodi od nekretnina – one sežu od poslovnih zgrada pa do šuma i poljoprivrednog zemljišta, a na koncu su tu i drugi izvori prihoda, od milodara i nasljedstva preminulih pobožnih vjernika pa do dividendi od uloženog kapitala. Jer naravno da i Crkve negdje moraju uložiti taj novac i tek ponekad bude nešto buke kad ih udruge građana uhvate da u portfelju imaju i dionice nekog proizvođača oružja ili koncerna koji je uhvaćen u plaćanju mita ili uništavanju okoliša. Tome treba pridodati i indirektni prihod i potpora države koji se u izračunima o imutku Crkava često zaboravlja: one su izuzete od čitavog niza poreza i davanja kakva plaćaju korporacije čiji glavni šef ipak treba zrakoplov da bi sjedio na oblaku.

Kardinal Reinhardt Marx objavio je da je imovina njegove nadbiskupije 5,5 milijardi eura, no imetak katoličke crkve u Njemačkoj procijenjen je na oko 200 milijardi eura, a približnom toliko i Protestantske

Opet, tek nakon skandala u biskupiji Limburga gdje si je tadašnji biskup Franz-Peter Tebartz-van Elst dao sagraditi pravu velebnu palaču i to djelomice i sa novcem građana kojeg su oni dali za siromašne (papa Franjo ga je 2014. opozvao i u Vatikanu postavio na mjesto gdje neće moći činiti toliko štete), barem katoličke biskupije su se obavezale objaviti koliko se to doista novca nalazi u njihovim blagajnama. Ali makar do današnjeg dana  to nisu učinile sve biskupije, nekoliko njih ipak jest: tako na primjer i nadbiskupija Kölna objavljuje kako je “teška” oko 3 milijarde i 350 milijuna eura, nadbiskupija München-Freisinga kojom upravlja već spomenuti kardinal Marx 5 milijardi i 500 milijuna, Padeborna 4 milijarde i 160 milijuna…

No čak i u tim bilancama Crkva nije izdržala da ne bude malčice kreativna u zbroju vrijednosti. Doduše, ako u Kölnu pogledamo crkvu sv. Gereona, jedne od najstarijih još aktivnih crkvi u ovoj zemlji koja je zapravo nastala na mjestu starorimskog svetišta iz sredine 4. stoljeća, onda je nezamisliva neka stopa amortizacije po kojoj tu crkvu već davno nije trebalo srušiti i na njenom mjestu sagraditi novu. Tako bi mislila sitna računovodstvena duša, ali mi ostali jedva si možemo i zamisliti koliko bi trebala koštati na primjer katedrala Kölna? Zato se u bilancama uzima simbolična vrijednost od 1 eura i za katedralu i svaku crkvu. No i u tabelama nadbiskupije Kölna nema i imutka župa koje su na njenom području, nego samo same nadbiskupije.

Na svečanim bogoslužjima na Božić u prvim klupama se guraju uglednici: gradski čelnici, predsjednici komora i gospodarskih udruga. Svi oni se barem za Božić podsjete kako postoji nešto što se zove milosrđe i u današnje doba kada i umjerene lijeve stranke načelno ne osporavaju neoliberalna kapitalistička načela, pitanje je i gdje bi to još inače mogu čuti

Žurnalist i politolog Carsten Frerk je procijenio da bi imutak samo Katoličke crkve u Njemačkoj 2015. bio negdje oko 200 milijardi eura, tu onda treba dodati i vjerojatno nešto manje i Protestantske crkve. I to je tek gruba procjena: čak i da se sada ne upuštamo u rasprave o vrijednostima nekretnina, treba se sjetiti i umjetničkih djela i svih drugih neprocjenjivih vrijednosti koje se u tim crkvama nalaze pa ćemo lako doći i do bilijunskog iznosa.

Naravno, na svečanim bogoslužjima na Božić u prvim klupama se guraju uglednici: gradski čelnici, predsjednici komora i gospodarskih udruga, dakle svatko tko misli da je “netko” u svojem gradu. Svi oni se barem za Božić sa propovjedaonice se onda podsjete kako postoji nešto što se zove milosrđe i u današnje doba kada i umjerene lijeve stranke načelno ne osporavaju neoliberalna kapitalistička načela, pitanje je i gdje bi to još inače mogu čuti.

Ali svi ostali vjernici koji možda tek otplaćuju kredit za svoj doista već vrtoglavo skup stan su već naučili: čim odjekne posljednje misno zvonce i slegnu oblaci tamjana, sve će uglavnom ostati po starom kao i u posljednjih 2000 godina. Zakon Božji je na prvom mjestu, ali i zakon ponude i potražnje se našim grješnim dušama ipak željnih posjeda ne čini manje vječitim. U to im nije teško vjerovati.

Die Zeit, cjelovita božićna propovjed Steffena Reichea http://www.zeit.de/2018/02/pfarrer-steffen-reiche-predigt-christmette

Cicero, “Islam i Treći Reich” https://www.cicero.de/innenpolitik/islam-im-dritten-reich-das-multikulti-bekenntnis-der-wehrmacht/54421

Katolička stranica, znanstveni rad o biskupima ua vrijeme nacizma http://www.katholisch.de/aktuelles/aktuelle-artikel/bischofe-in-der-nazizeit-gegner-oder-mitlaufer

Focus, Razgovor sa političarkom AfD Weidel: “Teške optužbe na Crkvu” https://www.focus.de/politik/deutschland/alice-weidel-afd-fraktionschefin-erhebt-schwere-vorwuerfe-gegen-die-kirche_id_8036449.html

Die Welt, Razgovor sa političarkom CDU Klöckner: “Crkve ne trebaju preuzimati stranačke programe” https://www.welt.de/politik/deutschland/article171921769/CDU-Vize-Kloeckner-Wichtig-dass-Kirchen-nicht-parteipolitische-Programme-uebernehmen.html

GfK Trustreport u pojedina zvanja 2017. http://www.gfk-verein.org/sites/default/files/medien/359/dokumente/pm_gfk_verein_global_trust_2017_dt.pdf

Stern: Kome Nijemci vjeruju? https://www.stern.de/politik/deutschland/deutsche-vertrauen-eigenem-arbeitgeber–universitaeten-und-aerzten—umfrage-fuer-den-stern-6701676.html

Znanstvena služba Bundestaga: Imutak Crkve u Njemačkoj  https://www.bundestag.de/blob/409434/203175319e2c8362c7d33f0a42b71d6c/wd-10-068-14-pdf-data.pdf

Finanzen100: Imutak crkve https://www.finanzen100.de/finanznachrichten/wirtschaft/21-milliarden-euro-reicher-als-fast-alle-deutschen-dieses-vermoegen-horten-die-katholischen-bistuemer_H666995321_367968/

Die Welt: Imutak crkve – sa znatno većom vrijednosti Münchena

https://www.welt.de/wirtschaft/article156376890/So-reich-ist-die-katholische-Kirche-wirklich.html

Zainteresirani za kupnju jedne crkve? Protestantska crkva stalno prodaje nekretnine: http://www.kirchengrundstuecke.de/SA/S/G/843.html