Orbánov priručnik za demontažu demokracije: Bog blagoslovio Mađare

Prekrajanje izbornih jedinica, nasrtaji na ženska prava, civilno društvo, medije, znanstvenike, obrazovni sustav, LGBT zajednicu, Rome... Veronika Rešković analizira što je sve u 16 godina autoritarne vladavine napravio Viktor Orban kako bi Mađarsku pretvorio u "iliberalnu demokraciju".

• Naslovna fotografija: Viktor Orbán. (European Union, YouTube DRM News)

• Autorica je novinarka fokusirana na ljudska prava i funkcioniranje pravne države.

“Umjesto propale liberalne demokracije, izgradit ćemo kršćansku demokraciju 21. stoljeća koja garantira ljudsko dostojanstvo, slobodu i sigurnost, štiti rodnu ravnopravnost, tradicionalan model obitelji jednog muškarca i jedne žene, sputava antisemitizam, čuva našu kršćansku kulturu i daje našoj naciji priliku da preživi i napreduje“, poručio je mađarski premijer Viktor Orban nakon što je treći put zaredom 2018. godine izabran za premijera.

Izjava je to koja je istovremeno značila i pogled u budućnost, ali i sve ono što su do tada Orban i njegova stranka Fidesz već učinili od kada su osvojili vlast 2010. godine. Nacija, kršćanstvo i tradicionalne vrijednosti, moto je vladajuće mađarske garniture već punih 16 godina. U praksi to često znači i ugrožavanje vladavine prava, napade na civilno društvo i medije, diskriminaciju LGBT osoba i kršenje prava migranata. S tim teretom Viktor Orban u travnju ide po peti uzastopni mandat.

• Ustav: Bog i tradicionalne vrijednosti

Ubrzo nakon što su 2010. godine desna koalicija Fidesz-MPS i kršćanski demokrati KDNP osvojili vlast, Orbanova dvotrećinska parlamentarna većina usvojila je novi Ustav, prvi u novoj Mađarskoj. Do tada je na snazi bio, više puta prepravljani, socijalistički Ustav iz 1949. godine. Novi Ustav, nazvan Temeljni zakon, stupio je na snagu 2012. godine bez podrške opozicije i uz snažno protivljenje civilnog društva smatrajući ga udarom na demokraciju. Kritiziran je i od EU-a i dijela međunarodne zajednice.

Temelji se na konzervativno-kršćanskoj ideologiji, pripadnosti naciji i tradicionalnim obiteljskim vrijednostima. Brak je definiran kao dobrovoljna zajednica muškarca i žene, a obitelj kao temelj  opstanka nacije. Navodi se i zaštita života (fetusa) od njegovog začeća.  Ustav počinje, posve neuobičajeno, citatom mađarske himne: „Bog blagoslovio Mađare“. Naziv države preimenovan je iz „Republika Mađarska“ samo u „Mađarska“.  Kritičari upozoravaju da novi Ustav ograničava ovlasti Ustavnog suda, pojačava političku kontrolu nad pravosuđem i ugrožava slobodu medija.

Do sada je Temeljni zakon mijenjan 15 puta. Većina amandmana je na tragu Orbanove neliberalne ideologije. Posljednji put, Ustav je mijenjan prošlo proljeće. Zabranjena su javna događanja u organizaciji LGBT zajednice, a uvedeno je i pravo oduzimanja mađarskog državljanstva dvojnom državljaninu za kojeg vlast procijeni da predstavlja opasnost po javni red i mir i nacionalnu sigurnost.

• Na udaru ljudska prava i mediji

Mađarska vlada na čelu s Orbanom od prvog svog mandata sustavno radi na demontaži demokratskih institucija i vladavini prava. Na udaru su civilno društvo, tražitelji azila, mediji, LGBT osobe, žene, Romi… Previše toga za jedan novinarski tekst. Možda prije za feljton. Pokušat ćemo, ipak, oslikati neka područja koje je Orbanova vlast dobrano uzdrmala, a neka gotovo i ugušila, i zakonima i agresivnom političkom praksom.

Permanentno traje kampanja protiv civilnog društva i aktivista za ljudska prava, posebno protiv onih koji dobivaju inozemne donacije. Vlast i njoj bliski mediji nazivaju ih „Sorosevim plaćenicima“ i „nacionalnim izdajnicima“. Pored političke difamacije pokušava ih se ugušiti i zakonima. Tako je još 2017. godine donesen zakon da se sve udruge koje godišnje primaju više od 25 000 dolara moraju registrirati kao one koje se financiraju iz inozemstva. Uveden je i posebni porez od 25 posto na financiranje udruga koje pomažu migrantima.

Orbanova politika azila je vrlo restriktivna. Praktički je nemoguće dobiti azil, jer njega mogu tražiti samo oni koji se nalaze izvan Mađarske. Prisilna kolektivna protjerivanja s granice sa Srbijom su svakodnevna. Mađarska je zbog toga više puta proglašena krivom na Europskom sudu za ljudska prava, ali i dalje nastavlja s praksom pushbackova.

I nezavisni mediji su pod stalnim pritiskom. U vlasništvo najvećih medija ulazi vlada ili ljudi bliski Orbanu. Oko 500 medijskih kuća dio je središnje medijske fondacije (KESMA) lojalne vlastima. Zabilježene su prijetnje i pritvaranje novinara, oduzimanje koncesija, a sve pod kontrolom Medijskog vijeća kojeg imenuje vladajuća stranka. Protiv novinara vlast koristi i špijunski softver Pegasus. Po indeksu medijskih sloboda Mađarska je na 68. mjestu.

• LGBT, žene i Romi

Još od vremena migrantske krize 2015. godine, preko godina pandemije covida, pa do rata u Ukrajini, Mađarska je i zakonski u „izvanrednom stanju“ što omogućava vladi donošenje uredbi s neograničenim trajanjem. Prije dvije godine donesen je zakon o obrani nacionalnog suvereniteta. Osnovan je Ured za zaštitu suverenosti (SPO) koji provodi kampanje protiv nepoćudnih medija i istrage protiv organizacija poput Amnesty i Transparency Internationala.

LGBT osobe su stigmatizirane. Prije šest godina donesen je zakon koji transrodnim i interseksualnim osobama onemogućava pravnu promjenu spola. Istospolni parovi ne mogu posvojiti dijete. Doneseni su i propisi kojima se, pod krinkom zaštite djece, ograničava prodaja proizvoda s LGBT tematikom. Sve je  kulminiralo lani zabranom LGBT okupljanja. Unatoč tome, održan je Pride u Budimpešti, a potom i u Pečuhu.

Ženama je otežan pristup pobačaju. Uredbom je propisano da žena prije pobačaja mora odslušati otkucaje srca fetusa. Iako je Mađarska još 2014. godine potpisala Istambulsku konvenciju, parlament je blokirao ratifikaciju 2020. godine pod izlikom da „promovira rodnu ideologiju“. Romi su diskriminirani u obrazovanju, zdravstvu i pri zapošljavanju. Zbog ugrožavanja vladavine prava Mađarskoj su nekoliko puta blokirana europska sredstva. Višekratno su reagirali i Venecijanska komisija i Sud EU.

• Akademske (ne)slobode

Posljedice Orbanove vladavine osjetila je akademska zajednica. Vlast je udarila na Srednjoeuropsko sveučilište (CEU) Georga Sorosa. Po hitnoj proceduri parlament je 2017. godine donio zakon s ciljem zatvaranja CEU-a. Sorosevo sveučilište se 2019. godine preselilo u Beč. Osnovne i srednje škole dopale su u nadležnost Ministarstva unutarnjih poslova, koje nadgleda i same obrazovne programe.

Zakonom je povećana kontrola nad Akademijom znanosti čime je povećan utjecaj vlasti na znanstvena istraživanja i njihovo financiranje. Ukinuta je autonomija Sveučilišta za kazalište i film, razvlašten je tamošnji upravni odbor, a Ministarstvo tehnologije imenovalo je nove članove bliskih vlasti.

Veliki udar je bio prije pet godina kada je izglasan zakon o privatizaciji javnih resursa i javnih sveučilišta stvaranjem „javnih trust fondova“ koji upravljaju imovinom od javnog interesa. Opao je broj studenata koji studiraju na javnim sveučilištima, s 87 posto na 22 posto, a kada je više od 20 sveučilišta restrukturirano samo njih 4 je ostalo u državnom vlasništvu.

• Izborni zakon: Favoriziranje Orbanove stranke

Uoči svakih izbora od kada je Orban na vlasti, mijenjan je dio izbornog zakonodavstva, pa tako i ovaj put. Parlamentarni izbori 12. travnja održat će se po novim pravilima uvedenim 2024. godine za koje kritičari kažu da dodatno favoriziraju Orbanov Fidesz. Promijenjene su granice izbornih jedinica i način financiranja izbornih kampanja.

Bira se 199 zastupnika na četverogodišnji mandat po mješovitom modelu: 106 se bira u jednomandatnim izbornim jedinicama, a 93 s kandidacijskih lista za koje postoje različiti pragovi, 5 posto za stranke koje na izbore idu samostalno, 10 posto za koaliciju dviju stranaka i 15 posto za koaliciju više stranaka.

Izmjenama zakona 2024. godine, preuređene su granice čak 39 izbornih jedinica u kojima se bira jedan zastupnik. Promijenjena je i granica Budimpešte koja gubi dva mjesta, bira se 16 a ne više 18 zastupnika. Istovremeno je okolna ruralna Peštanska županija dobila dva mjesta, s 12 na 14 zastupnika.

Promjene granica izbornih jedinica vlast je opravdavala promjenama demografske strukture i broja registriranih birača, ali dio javnosti smatra da takvi potezi idu u prilog vlasti. Smatra se da je Budimpešti smanjen broj zastupnika jer je ona većinski protiv Orbana, a da je ruralnom prstenu dodan broj, jer su tamo Orbanovi glasači u većini.

Dodatno su lani, hitnim zakonskim izmjenama, ukinuta ograničenja financiranja kampanja političkih stranaka. Zakon ne predviđa ograničenja za pojedinačne donacije ni javno objavljivanje dobivenih iznosa, osim jednom godišnje i to samo za pojedinačne iznose iznad 500 000 mađarskih forinti. Ne postoji ni obaveza privremenih izvještaja tijekom kampanje, nego samo izjava o prihodima i rashodima u roku 60 dana nakon izbora.

Uvedeno je i da se glasački listići više neće stavljati u omotnice na biračkim mjestima, što neki smatraju ugrožavanjem tajnosti glasanja, posebno u manjim sredinama.

OESS (Organizacija za europsku sigurnost i suradnju) upozorava da mnoge prijašnje preporuke Ureda za demokraciju i ljudska prava OESS/ODIHR) i dalje nisu implementirane, poput prava glasa, određivanja granica izbornih jedinica i financiranje kampanja, sprječavanje mogućih zloupotreba, slobode medija i neovisnog promatranja izbora.

Zbog svega, ODIHR/OESS će na dan mađarskih parlamentarnih izbora imati 200 promatrača na terenu.