Pandemija, Europa, demokracija, sindikati i politička dimenzija filma Joker, sve u dva dana. Video

Brojni izlagači sa Pravnog fakulteta u Zagrebu, FFZG-a, IDIZ-a ili drugih institucija savršeno su se uklopili u društvo politologa na ovogodišnjim jedinstvenim Hrvatskim politološkim razgovorima

U petak i subotu, 6. i 7. studenoga 2020. održani su Hrvatski politološki razgovori u organizaciji Hrvatskog politološkog društva (HPD), treći nakon dugogodišnje pauze. Ovo izdanje Politoloških razgovora sigurno će ostati upamćeno kao jedinstveno. Iako se inače održavaju svake godine na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu (FPZG), ove su godine održani online, preko aplikacije Zoom, zbog epidemije COVID-19.  Unatoč tome, Politološki su razgovori zadržali živu atmosferu te su brojni izlagači i sudionici vodili rasprave između izlaganja, čak i boreći se s vremenskim ograničenjima koje zadaje uredna organizacija konferencije.

Tema konferencije bila je gotovo neizbježna – „Politika u doba pandemije.“ Prisustvovalo je 38 izlagača uz preko 150 registriranih sudionika, te je kroz dva dana, šest panela i dvadeset i četiri izlaganja prezentirano niz važnih i zanimljivih tema o politici u sjeni COVID-19 pandemije, uz predstavljanje dva projekta („Integracija i dezintegracije Europske unije – Dinamike europeizma i euroskepticizma“ te „Neposlušne demokracije na europskoj periferiji“) i jedne knjige („Comparing Post-Socialist Media Systems: The Case of Southeast Europe“ u autorstvu Zrinjke Peruško, Dine Vozab i Antonije Čuvalo, u izdanju Routledge-a).

Pozdravne riječi i prvi panel dostupni su na gornjem videu

Odmah nakon pozdravnih riječi predsjednika HPD-a, Gorana Čulara te dekana FPZG-a, Andrije Henjaka započeo je prvi panel  „Političke i pravne posljedice korona-krize“, uz moderaciju Steve Đuraškovića. Prvi je izlagao Dušan Pavlović sa Fakulteta političkih nauka u Beogradu na temu „Da li vanredno stanje stvara priliku za autokratizaciju? Lekcije iz jugoistočne Evrope.“ Pavlović započinje pretpostavkom da izvanredno stanje, ovdje uzrokovano epidemijom, smanjuje troškove autokratizacije – prilika koju će neki vlastodršci iskoristi, dok drugi neće. Na analizi osam zemalja jugoistočne Europe u periodu epidemije, Pavlović otkriva autokratske promjene i narušavanje demokracije u samo dvije – Slovenija i Srbija, uz proširenje izvršnih vlasti u prvoj i intenziviranje postojećih represivnih mjera u drugoj. Slijedi izlaganja Đorđa Gardaševića s Pravnog fakulteta u Zagrebu, naslovljeno „Ustav Republike Hrvatske i ‘posebne okolnosti’ COVID-19 epidemije“, gdje se osvrće na pravni koncept izvanrednog stanja kao ustavne metode suočavanje s kriznim okolnostima. Hrvatska je zaobišla ustavni institut izvanrednog stanja, nego se COVID kriza pravno tretira kategorijom „posebnih okolnosti“ iz Zakona o sustavu civilne zaštite, što zaobilazi ustavni mehanizam „kočnica i ravnoteža“ predviđen za izvanredno stanje i upravljanje u krizama.

Armano Srbljinović i Jasmina Božić sa Filozofskog fakulteta u Zagrebu izložili su pitanje „Ima li sustavnosti u hrvatskom sustavu upravljanja korona-krizom? – Pogled iz perspektive Fath-Dean-Katzmairovog modela društvene rezilijentnosti.“ Zaključili su da je hrvatski sustav upravljanjem krizama u kontekstu pandemije uspješno prošao ciklus prilagodbe prema FDK modelu rezilijentnosti u prvoj fazi epidemije (do srpnja 2020.), no u trenutnoj fazi to još nije dostigao. Posljednje izlaganje prvog panela, „Društveni kapital i građanske slobode u doba pandemije koronavirusa“ pripremili su Marko Kovačić, Nikola Baketa, Kosta Bovan i Dinka Čorkalo Biruški. Anketom su prikupili podatke o stanju društvenog kapitala i doživljaju građanskih sloboda i spremnosti građana na odricanje od njih tijekom epidemije.

Panel Otpornost hrvatskog društva moderirao je Višeslav Raos

Drugi panel, „Otpornost hrvatskog društva uslijed COVID-19 pandemije“, koji je moderirao Višeslav Raos, fokusirao se na istraživače i suradnike s Instituta za društvenih istraživanja u Zagrebu (IDIZ) koji rade na znanstvenom projektu označenom kraticom SOCRES, a punog imena istovjetnog naslovu panela. Branko Ančić prezentirao je koncept društvene otpornosti kao sposobnost društva da se odupre vanjskim šokovima i analitički okvir nužan za njegovo razumijevanje u kontekstu aktualne pandemije. Ostatak izlaganja predstavlja niz empirijskih nalaza, počevši od determinanti percepcija rizika pojedinaca od COVID-a 19 i protektivnog ponašanja u Hrvatskoj (Adrijana Šuljok i Dragan Bagić), političkog i društvenog profila „antimaskera“ sa nedavnih prosvjeda u Zagrebu (Branko Ančić i Dražen Cepić), iskustva rada, uključujući gubitak posla, smanjivanje intenziteta posla ili plaće, promjene u načinu rada i ovisnost o državnim mjerama, tijekom prvog vala epidemije u Hrvatskoj (Teo Matković), te naposljetku, rodna dimenzija doživljaja pandemija na primjeru ženskih iskustava (Marija Brajdić Vuković i Karin Doolan).

Treći panel (na žalost, video još nije dostupan), naslovljen „Novi globalni korona-poredak“ posvećen je utjecaju pandemije na međunarodnu politiku. Pod moderacijom Đane Luše, prvo izlažu Ivo Josipović s Pravnog fakulteta i Ana Jerković s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu. Pod naslovom „Krize kao poticaj za pozicioniranje Europske unije kao velesile u globalnom kontekstu“, predstavljaju mogućnosti (koje priznaju da su pomalo utopističke) da EU iskoristi krizu pandemije kao priliku za obrtanje trendova narušavanja kohezije i pretvaranje EU u istinsku svjetsku silu. Petar Popović nudi pesimističnu sliku u izlaganju „Konstruktivistički pristup globalnim političkim implikacijama korona-krize“, gdje kroz kritiku realizma propituje kapacitete država kao samostalnih, učinkovitih aktera (subjekti teorije realizma) pri upravljanju zdravstvenom krizom u kontekstu ko-konstitutivnosti države i globalnih struktura. Posljednji izlažu Marta Zorko i Josip Lučev na temu „Geografski uzorci i geoekonomsko promišljanje pandemijskih posljedica: stare geopolitičke ‘igre’ globalnog post-COVID poretka.“ Nude tri scenarija: novi hladni rat uz nastavak poznatih obrazaca, „šok scenarij“ deglobalizacije i izolacija te reglobalizacija uz regionalnu integraciju.

Četvrti panel, naslovljen „Simptomi bolesti u demokraciji“, posvećuje se političkoj teoriji uz moderaciju Ane Matan. Luka Ribarević u izlaganju „Virus demokratske bjesnoće: prirodno stanje u državi“ nudi čitanje pojma zaraze u radu Thomasa Hobbesa. Hobbes pod utjecajem Tukidida i Bocaccia govori o kugi, no to za njega nije najveća opasnost za raspad političke zajednice i države, već „bolest demokracije“ koja uzrokuje „epidemiju“ proliferacije znakova, tj. kvarenja jezika, ili pogubno demokratsko širenje ideja, bez centralnog jamca značenja. Tonči Kursar u izlaganju „Bolest kao privid: Jokerova trauma i pitanje jednakosti“ nudi interpretaciju prošlogodišnjeg filma „Joker“ (u režiji Todda Phillipsa) kroz prizmu teorije političkog Jacquesa Rancièrea. Naspram Žižekove recenzije filma, gdje se Joker kritizira kao nepolitičan, Kursar pokazuje kako je glavni lik filma u svojem subjektivacijskom činu zapravo izrazito politična figura. Slijedi Krešimir Petković s izlaganjem „Korona i kazna? Protupandemijske mjere i kaznena politika u Hrvatskoj 2020“, koje nudi prikaz diskursa i praksi kažnjavanja u Hrvatskoj u periodu COVID-19 epidemije, usmjerenih upravo na upravljanje bolešću. Petković otkriva da je upravljanje epidemijom ipak više bilo obilježeno guvermentalnošću i disciplinskim tehnikama nego represivnim kažnjavanjem. Izlaganjem „Četvrta kriza liberalizma“ Karlo Jurak predstavlja teoriju triju kriza liberalnih demokracija u zadnjih 20 godina (obilježene napadom 11. rujna u SAD-u, ekonomskom krizom 2008. i migrantskom krizom 2015./16. godine) te četvrte, uzrokovane pandemijom. Jurak promišlja ekonomske, političko-pravne i međunarodne posljedice pandemije za liberalnu demokraciju te mogućnosti dugoročnih promjena.

Prvi dan završava predstavljanjem knjige „Comparing Post-Socialist Media Systems: The Case of Southeast Europe“ u autorstvu Zrinjke Peruško, Dine Vozab i Antonije Čuvalo, koju je objavio jedan od najprestižnijih internacionalnih akademskih izdavača, Routledge. Knjiga nudi longitudalnu studiju i komparaciju medijskih sustava u šest zemalja bivše Jugoslavije, te primjenu teorije razvoja i promjene medijskih sustava.

Drugi dan, subota 7. studenog, započinje predstavljanjem projekta „Integracija i dezintegracija Europske unije: Dinamike europeizma i euroskepticizma” čiji je nositelj IDIZ. Istraživački tim projekta je kroz nekoliko izlaganja prikazao najvažnije teme projekta, počevši s Anom Maskalan i izlaganjem “EU-topija u doba korone: filozofski osvrt na (anti)utopijske imaginarije Europske unije.” Prikazuje se dijalektika utopijskog-antiutopijskog utemeljenja ideje Europske unije (prosvjetiteljska utopija i poslijeratna defanzivna antiutopija), koji se protežu u suvremene imaginarije budućnosti EU, posebno u kontekstu epidemije, između optimizma europskog prosperiteta i pesimističnim distopijama degradacije i raspada EU.

Drugo izlaganje „Europske krize i izazovi dez(integracije): od krize eurozone do pandemije koronavirusa“ pripremili su Marko Mrakovčić, Adrijana Martinović i Nikola Petrović.  Analiziraju se procesi integracije i dezintegracije u vidu nedavnih kriza koje EU prolazi (od krize eurozone 2000. do današnje pandemije), stajališta europskih vođa kao aktera i institucionalnih rješenja te usmjerenja njihovog razvoja, otvarajući pitanja o budućnosti europske integracije. Slijedi izlaganje „Povijesna naslijeđa i populizam u strankama Srednje i Istočne Europe: Od kritike postkomunističkih elita do otpora briselskim elitama“ koje su pripremili Nikola Petrović, Filip Fila i Višeslav Raos. Istražuje se razvoj otpora političkih stranaka postkomunističkih država prema Zapadu i EU, koji je danas dosegao otvoreni sukob između EU i tzv. „Višegradske skupine“, u kojima nalazimo različite djelatne vrste populizma s elementom otpora prema EU i „Zapadu.“ Panel zaključuje Stevo Đurašković izlaganjem „Nadnacionalno vs. nacionalno umjesto nacionalno i nadnacionalno – usporedba izgradnje jugoslavenskog i europskog identiteta.“ Đurašković vidi sličnosti između Jugoslavije i EU po pitanju njihovih neuspjeha izgradnje nacionalnog identiteta, uz hipotezu da im nedostaje koncept zajedničke prošlosti kao jedan od temelja grupnih identiteta. Pokazuje se kako je u oba slučaja izgradnja identiteta zapala u krizu uslijed otpora jačanju federalnog autoriteta EU i Jugoslavije, gdje su nadnacionalni identiteti ostali tek „prometejski mit.“

Posljednji panel subote, koji zatvara ovogodišnje politološke razgovore, u moderaciji Darija Čepe predstavlja projekt „Neposlušne demokracije na europskoj periferiji“ čiji je nositelj FPZG. U prvom izlaganju „Sindikati u periodu Velike recesije: slabljenje, revitalizacija ili kontinuiteti? Parna studija Hrvatske i Srbije“, Danijela Dolenec i Daniela Širinić analiziraju prosvjedna djelovanja sindikata u Hrvatskoj i Srbiji na prijelomu ekonomske krize 2008. (period 2000. – 2017.) Otkrivaju da sindikati slabe tijekom krize, očitovano u padu štrajkova i ukupnog broja prosvjeda pod organizacijom sindikata. No u isto vrijeme sindikati rekonstituiraju svoje djelovanje te stvaraju nove saveze s društvenim pokretima i drugim akterima.

Slijedi Karlo Kralj sa izlaganjem „Putevi do politike: Pojava radikalno lijevih pokreta stranaka u postjugoslavenskom kontekstu“, koje prikazuje dvije radikalno lijeve izborne opcije u Sloveniji (Inicijativa za demokratski socijalizam) i Srbiji (Ne davimo Beograd) koje su izrasle iz aktivističkog djelovanja, te nastoji utvrditi kako su aktivisti prešli s nestranačkog na stranačko djelovanje. Utvrđuje da su aktivisti bili motivirani neučinkovitosti djelovanjem kroz udruge i društvene pokrete te promjenom percepcije političke situacije koju smatraju da zahtijeva stratešku prilagodbu. Na kraju, Ana Balković zaključuje izlaganjem „Prosvjedni repertoar i zahtjevi tijekom vala osporavanja politika štednje u Španjolskoj i Portugalu.“ Balković propituje koliko su prosvjedni valovi u Španjolskoj i Portugalu poslije ekonomske krize 2008, koji se u literaturi smatraju paralelnima, doista slični, te utvrđuje da je obrazac prosvjednog djelovanja bio istovjetan do 2011, nakon čega u Španjolskoj raste remetilački repertoar djelovanja, dok u Portugalu ostaje konvencionalan.

Usprkos svim otežavajućim okolnostima, ovogodišnji Politološki razgovori su pokazali ne samo da politologija ostaje relevantna te je sposobna brzo reagirati na nove i važne događaje, već i da uspješno ostvaruje interdisciplinarnu suradnju sa ostalim društvenim znanostima. Brojni izlagači sa Pravnog fakulteta u Zagrebu, FFZG-a, IDIZ-a ili drugih institucija su se savršeno uklopili u društvo politologa, te smo na kraju dobili pravovremenu, dobro organiziranu i sasvim zanimljivu i relevantnu konferenciju, koje su ovih dana, iz opravdanih razloga, prilično rijetke.