Patentiranje sjemenja i nove genomske tehnike. Velike tvrtke protiv malih uzgajivača

Budućnost poljoprivrede ovisi o sjemenju otpornom na ekstremne vremenske uvjete, no većina patentiranog sjemenja fokusirano je na otpornost na herbicide ili povećanje prinosa, pišu Jelena Prtorić i Gabriela Galindo. Iako u Europi više nije moguće patentirati biljke dobivene prirodnim procesima, velike tvrtke patentirale su prije ukidanja te mogućnosti brojna svojstva koja se mogu pronaći u prirodi, što stvara probleme za male i organske uzgajivače. Nadolazeća EU regulativa o novim genomskim tehnikama mogla bi, strahuju kritičari, pokrenuti novi val patentiranja.

• Naslovna fotografija: Kukuruzište u Nizozemskoj pored granice s Njemačkom. (Patrick Goossens / CC BY-SA 2.0)

• Jelena Prtorić je nagrađivana istraživačka novinarka koja je surađivala s nizom frankofonih, anglofonih i hrvatskih medija. Suradnica je zaklade Arena for journalism in Europe te direktorica Dataharvesta – Europske konferencije istraživačkog novinarstva.

• Gabriela Galindo je neovisna meksička novinarka koja iz Bruxellesa izvještava o EU politici, s naglaskom na prehrambenu i poljoprivrednu politiku i njezinom odnosu s okolišem.

Kada su Grietje Raaphorst-Travaille i njezin suprug Michel pokrenuli malu sjemenarsku tvrtku Nordic Maize, 2002. godine, poslovni plan počivao im je prvenstveno na ideji razvoja kukuruza otpornog na hladnoću. Onima koji ne poznaju teren i vremenske prilike sjeverne Nizozemske, gdje supružnici žive, ideja se može učiniti banalnom. No u toj regiji, ukoliko se žetva kukuruza ostavi za studeni ili prosinac, vrijeme hladnoća i obilnih padalina, teški strojevi kojima se obavlja žetva oštetit će tlo, mokro od kiše, i prouzrokovati slabiji usjev. Do sljedeće će sadnje poljoprivrednici trebati uložiti mnogo truda u regeneraciju tla ili će im, u protivnom, prinos patiti.

Kukuruz otporan na hladnoću, Nordic Maize supružnici razvili su zahvaljujući dostupnim karakteristikama već postojećih sorti, a genetski materijal (sjeme različitih sorti kukuruza) su prikupili iz različitih zemalja svijeta, od Nizozemske, Meksika i Kanade do SAD-a. Postupnim su križanjem raznih sorti došli do prve varijante kukuruza otpornog na hladnoću, pogodnog za ranu sadnju i žetvu, nakon šest godina rada, 2008. Budući da se žetva može se obaviti ranije, u kolovozu ili rujnu, izbjegava se upotreba strojeva na mokrom tlu, što čini ovu sortu kukuruza privlačnom za poljoprivrednike u Nizozemskoj i zemljama slične klime. Također, rana žetva ostavlja prostor za sadnju ostalih zimskih kultura, čime se povećava bioraznolikost na poljima. Koliko je rana žetva bitna za zdravlje tla pokazuje i činjenica da je nizozemska vlada uvela poticaje za poljoprivrednike koji obave žetvu prije rujna.

Michel, koji se bavi oplemenjivanjem i Grietje, koja je zadužena za proizvodnju sjemena, jedini su proizvođači organskog sjemenja kukuruza u Nizozemskoj, te svake godine proizvedu oko 10 hektara sjemena koje se koristiti uglavnom za proizvodnju stočne hrane.

Grietje Raaphorst-Travaille prosvjedovala je ispred podružnice Europskog patentnog ureda u Rijswijku, predgrađu Den Haaga. (LinkedIn)

Prisjećajući se početka rada Nordic Maiza, Grietje kaže da se tada razvoj kukuruza otpornog na hladnoću činio kao “budalast” cilj, s obzirom na to da se brojni programi oplemenjivanja fokusiraju prvenstveno na razvoj bogatijeg prinosa. Međutim, čini se da niti velike kompanije ne smatraju otpornost na hladnoću “budalastim” ciljem. U listopadu 2022. supružnici Raaphorst proveli su besanu noć nakon što su saznali su da je njemački KWS, jedna od vodećih kompanija za proizvodnju sjemena, razvila i patentirala gen “otpornosti za hladnoću.” Takav bi patent, u bliskoj budućnosti, mogao ugroziti čitav model poslovanja Nordic Maiza.

No, sa sličnim problemom mogao bi se suočiti i čitav niz malih sjemenara ukoliko se u Europi liberalizira proizvodnja genetski modificiranih biljaka, budući da velike biotehnološke i sjemenarske tvrtke već drže patente na elemente tehnologije korištene u proizvodnji ovih biljaka, kao i resurse koji bi im omogućili lakše patentiranje sjemenja.

Na KWS patent Grietje je upozorila europska organizacija No Patents on Seeds! koja se bori protiv patentiranja sjemenja. Kada je Nordic Maize želio provjeriti nalazi li se patentirani gen u njihovom kukuruzu, saznali da je KWS također patentirao i metodu detekcije gena.

U Europi se registracija patenata obavlja pri Europskom patentnom uredu, organizaciji sa središtem u Münchenu. Procedura registracije patenata, kao i ostala prava i obaveze koji iz toga proizlaze, regulirani su Europskom patentnom konvencijom koja je trenutačno na snazi u 39 država potpisnica, među kojima je i 27 država članica Europske unije. Međutim, Europski patentni ured nezavisan je od institucija Europske unije, te se njegova suradnja s Europskom komisijom regulira putem memoranduma o razumijevanju.

EPO danas više ne odobrava “patente na životinje, bilje ili biljne dijelove koji su dobiveni isključivo prirodnim procesima”, no ta se odluka ne primjenjuje retroaktivno. (Kārlis Dambrāns / CC BY 2.0)

Kada je 2015. godine Europski patentni ured otvorio mogućnost patentiranja bilja dobivenog biološkim procesima (dakle, tradicionalnim križanjem, kakvim se služe Grietje i njezin suprug), de facto omogućivši patentiranje prirodnog biljnog materijala, njihova je odluka naišla na protivljenje različitih dionika diljem EU. Pod pritiskom, pravilo su izmijenili 1. srpnja 2017. godine, nakon čega je EPO prilagodio svoju praksu dodjeljivanja patenata. Danas ne odobravaju “patente na životinje, bilje ili biljne dijelove koji su dobiveni isključivo prirodnim procesima.” Međutim, ova odluka se ne primjenjuje retroaktivno, pa se ne odnosi na patente prijavljene prije 2017. godine. Također, patentna konvencija još uvijek dopušta patentiranje genetski modificiranih biljaka.

U izvještaju za 2023. godinu, Budućnost europskog oplemenjivanja bilja u opasnosti, udruga No Patents on Seeds! nabrojala je više od dvadeset patenata na bilje i sjeme proizvedeno konvencionalnim metodama, od različitih vrsta žitarica i povrća, do pšenice i kukuruza, te krastavca, rajčice, bundeve i špinata. Među kompanijama koje su prijavile najviše patenata nalaze se velike sjemenarske kompanije poput Bayera (Seminis/ Monsanto), BASF-a (Nunhems) i Rijk Zwaana, nakon čega slijede ChemChina/Syngenta i KWS.

Izvještaj također navodi da je u posljednjih deset godina registrirano oko 100 novih patenata godišnje za konvencionalno oplemenjivanje sjemenja, te da je sveukupno prijavljeno oko 1500 patenata. Evaluacija (koja prethodi registraciji) čeka se za kojih 700 patenata. “Već je više od 300 patenata registrirano, unatoč tome što su patenti na esencijalno biološki (netehnološki) razvoj biljaka i životinja zabranjeni prema Europskom patentnom zakonu (…) Ovakvi su patenti često zloupotreba patentnog zakona jer se temelje na trivijalnim tehničkim značajkama,” navodi se u izvještaju.

Nasumična mutageneza. U ciljanom organizmu stvaraju se nasumične mutacije i traga za potencijalno korisnima. (Preuzeto iz Shin, Hyeonseok & Cho, Yoo-Bok & Choe, Donghui & Jeong, Yujin & Cho, Suhyung & Kim, Sun & Cho, Byung Kwan. (2014). Exploring the Functional Residues in a Flavin-Binding Fluorescent Protein Using Deep Mutational Scanning. PloS one)

Brojni patenti koji se spominju u izvještaju odnose se na gene koji se nalaze u prirodi. Mnogi su dobiveni tehnikom “nasumične mutageneze” (tehnika kojom se stvaraju nasumične mutacije u DNA biljke, putem radijacije ili uvođenjem kemikalija), iako se ta tehnika koristi već desetljećima u konvencionalnom oplemenjivanju biljaka. Kao razlog za patentiranje navodi se “tehnološka inovacija” prisutna pri ovakvim procesima.

Europski ured za patente daje mogućnost ulaganja žalbe na patente, što No Patents on Seeds! organizacija redovito čini. Između ostaloga, uložili su i žalbu na KWS patent na kukuruz s genom otpornosti na hladnoću. Saslušanje o ovom predmetu se održalo 15. listopada pred Europskim patentnim uredom, online. S jedne strane, argumente za žalbu izlagali su Christoph Tehn, glasnogovornik organizacije No Patents on Seeds!, te Grietje, koja je podijelila svoje osobno iskustvo i izrazila zabrinutost zbog utjecaja ovog patenta na njihovo poslovanje. S druge strane, njihovim se argumentima suprotstavljao brojčano moćniji pravni tim KWS kompanije. Jedan za drugim, argumenti Christopha Tehna su odbijeni, te je Europski patentni ured zaključio da, budući da je patent zatražen prije 2017. godine, nema osnove za njegovo poništavanje. Nakon saslušanja, Christoph Tehn potvrdio je za Ideje.hr da se na ovu odluku planiraju žaliti, budući da se, prema njima, ne radi o tehnološkoj inovaciji, već o genu koji se mogao razviti prirodnim metodama.

“Primjer patenta na kukuruz s genom otpornosti na hladnoću pokazuje da se štetni učinci ovih patenata mogu ozbiljno odraziti na aktivnost tradicionalnih uzgajivača, budući da oni više neće moći koristiti postojeće sorte za proizvodnju novih i boljih sorti biljaka. Utjecaj ovog patenta također je relevantan za uzgajivače organskog kukuruza, budući da se KWS sjeme naširoko koristi za oplemenjivanje sorti kukuruza koje se koriste u konvencionalnoj i organskoj poljoprivredi,” stoji u izvještaju No Patents on Seeds!.

Grietje još nije sasvim sigurna kako će ovaj patent utjecati na njezinu proizvodnju sjemena. Tijekom postupka pred Europskim patentnim uredom, jedan je od odvjetnika KWS tima pozvao Grietje da “stupi u kontakt s njima,” natuknuvši da će oni rado pronaći kompromis s malim tvrtkama. Međutim, Grietje se protivi samoj ideji patentiranja biljnog materijala. Kaže da ona i suprug nikada nisu ni pomišljali patentirati sortu koju su razvili.  “Mislim da bi svijet bio bolje mjesto kada bi bilo više sorti ranog kukuruza – pa treba svima koji to žele dopustiti da uzgajaju ranije varijante! No ova problematika ukazuje na to kakva je situacija u sektoru proizvodnje i oplemenjivanja biljaka. Ako imaš ideju, postoje odvjetnici koji će napisati patentnu prijavu za tebe,” kaže ona.

Dodaje da ne bi voljela koristiti licencu za upotrebu patenta niti kada bi joj bila besplatna. “[Da bismo se zvali oplemenjivačima biljaka], moramo raditi s biljkama. Ukoliko netko samo želi patent na određene karakteristike, to nema puno veze s oplemenjivanjem. To je poslovni model, nema veze sa služenjem društvu, služenjem poljoprivredi.”

Na europskom tržištu, situacija s patentiranjem uskoro bi se se mogla dodatno zakomplicirati ukoliko se na razini Europske unije odobri uredba o deregulaciji biljaka proizvedenih “novim genomskim tehnikama”, takozvanim NGT-jevima. Starija generacija genetski modificiranih organizama, uvriježenih na tržištima poput SAD-a, Kanade ili Brazila, nikada nije zaista pronašla svoje mjesto na europskom tržištu. Tek je ograničeni broj GMO proizvoda dospio na tržište, i to u svega nekoliko zemalja.

Do prijedloga promjene uredbe Europske unije kojom se uređuje stavljanje GMO proizvoda na tržište, došlo je 2018. godine, nakon što je Europski sud pravde dosudio da se biljke dobivene novim genetskim tehnikama trebaju regulirati kao i tradicionalni GMO-i i podvrgnuti istim procjenama rizika. Nedugo nakon toga, i nakon intenzivnog lobiranja industrije, Europska komisija je od Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA) zatražila da napravi procjenu utjecaja o biljkama dobivenim novim genomskim tehnikama i iznese mišljenje trebaju li se one regulirati kao i tradicionalne GMO biljke.

Takozvano genomsko editiranje (eng. genome editing), od prethodnih se tehnika genetskog inženjeringa razlikuje u tome što se u željeni organizam ne “ubacuje” strani gen (kod tradicionalnih GMO-a, strani se DNA ubacuje u ciljni organizam, čime se dobiva transgenični organizam), već se genom prekraja putem preciznijih, ciljanijih izmjena. Postoji niz tehnologija koje se koriste za genomsko editiranje, od nukleaza s cinkovim prstima (eng. ZNF, zinc-finger nucleases), do TALENa (eng. transcription activator–like effector nucleases). 2012. godine je otkriven sistem CRISPR-Cas9 koji primjenjiv na ljudski organizam, biljke i životinje, brz i tehnološki pristupačan (Ideje.hr su već pisale o funkcioniranju i primjeni CRISPR-a). Izumiteljice CRISPR-Cas9 za svoje su otkriće dobile Nobelovu nagradu, a tehnologija je već iznjedrila niz obećavajućih inovacija u medicinskom sektoru. Pobornici biotehnologija, među kojima su prvenstveno velike multinacionalne kompanije, ali i brojni znanstvenici koji s njima rade, ističu da bi ovako proizvedene biljke mogle povećati ne samo poljoprivredni prinos nego i održivost.

Na temelju EFSA-inog mišljenja, Komisija je 5. srpnja 2023. godine objavila prijedlog nove uredbe o biljkama dobivenima određenim novim genomskim tehnikama prema kojoj bi se biljke dobivene novim genomskih tehnikama poput CRISPR-Cas9, kojima se omogućuje (relativno) precizna izmjena gena (rezanjem, utišavanjem ili zamjenom gena) regulirale kao i biljke proizvedene tradicionalnim metodama oplemenjivanja. Točnije, ne bi se tražila nikakva dodatna procjena rizika niti praćenje biljaka dobivenih ovim metodama, ukoliko se radi o promjenama na najviše 20 nukleotida (građevnih jedinica DNA) u nizu (takozvani NGT1). Biljke s promjenama na više od 20 nukleotida ili umetnutim stranim genima bi ostale podložne istim pravilima kao i “starija generacija” GMO-a (takozvani NGT2).

Njemačka savezna agencija za zaštitu okoliša (Bfn) upozorila je na modele koji bi mogli utjecati i na ne-ciljane organizme. (BFN)

Ova deregulacija ima, naravno, i svoje protivnike. Debata oko sigurnosti novih genetskih modifikacija nadovezuje se na dugogodišnju raspravu o sigurnosti GMO tehnika i potrebi za takvim proizvodima na tržištu. Dio znanstvenika ističe da niti nove tehnike nisu sasvim precizne, to jest mogu uroditi modifikacijama i onih gena koji nisu inicijalno ciljani. Njemačka savezna agencija za zaštitu okoliša (Bfn) je u jednom nedavnim izvještaju upozorila na neželjene utjecaje koje bi nekontrolirano puštanje ovakvih biljaka u okoliš moglo imati za sveukupnu floru i faunu. Francuska nacionalna agencija za sigurnost hrane, okoliša i zdravlja na radu (ANSES) predložila je da se nastavi s individualnim procjenama rizika za NGT biljke koje se namjeravaju staviti na tržište.

Europski parlament je podržao prijedlog Komisije u veljači 2024., a o tekstu se još uvijek raspravlja u Vijeću Europe, gdje se nekoliko zemalja, među kojima je i Hrvatska, protivi sveopćoj deregulaciji NGT-ja na razini Europe. Hrvatska i još nekoliko zemalja, traže mogućnost izuzeća, tj. mogućnost da se proglase zemljama “slobodnima od GMO-a”. Izvor prijepora je i činjenica da bi se ovom uredbom posve ukinula obaveza etiketiranja biljaka i krajnjih proizvoda proizvedenih novim genomskim tehnikama. Prijedlog je naime da se etiketiranje zadrži na vrećicama sjemenja, čime bi ta informacija bila dostupna poljoprivrednicima, no ne i široj javnosti koja bi mogla tu informaciju pronaći “u online bazi podataka”. Zasada je nejasno kako bi ista funkcionirala.

Međutim, koplja se prije svega lome na (ne)mogućnosti patentiranja sjemenja. U verziju teksta Europskog parlamenta uključena je i formulacija prema kojoj bi se onemogućilo patentiranje sjemenja biljaka proizvedenih novim genomskim tehnikama. No stručnjaci upozoravaju da je taj amandman bezvrijedan i, štoviše, u opreci s patentnom konvencijom.

Reguliranje patenata ne spada u domenu Europske unije, već Europskog ureda za patente

Kao što smo već ranije spomenuli, reguliranje patenata ne spada u domenu Europske unije, već Europskog ureda za patente. U intervjuu za Euractiv objavljenom u kolovozu 2023., Heli Pihlajamaa, glavna direktorica EPO-a, rekla je za njih relevantno “radi li se o tehničkoj inovaciji ili ne”. Relevantni zakonski okvir za ispitivanje i ocjenjivanje zahtjeva o patentiranju ostala bi Direktiva o biotehnološkim intervencijama iz 1998. godine. Kada bi se željelo zabraniti patentiranje NGT-ja, trebalo bi prije svega promijeniti tu direktivu.

Kathleen Garner, doktorandica na Sveučilištu Wageningen u Nizozemskoj koja proučava učinke koje radikalne znanstvene inovacije imaju na okolišno zakonodavstvo, kaže da je način na koji se razgovora o pitanju patentiranja na razini europskih institucija često kontradiktoran.

“Pri patentiranju moraju biti zadovoljena tri uvjeta. Proizvod, tehnologija koja se patentira treba biti nova, to jest, ne smije se raditi o već postojećoj tehnologiji. Također, ne smije se raditi o nečemu što već postoji u prirodi. I naposljetku, mora se raditi o proizvodu ili tehnologiji koja ima potencijal za industrijalizaciju, “ objašnjava. “Kada se radi o novim genomskim tehnologijama, iluzorno je misliti da će biotehnološke poljoprivredne kompanije razvijati ove nove tehnologije bez ikakve kompenzacije u obliku patenata. Također, ako su NGT1 biljke zaista poput biljka koje se mogu naći u prirodi, biljaka koje bi se mogle razviti konvencionalnim metodama, radi li se zaista o novim tehnologijama?”, ironizira Garner.

Mnogi se deregulaciji novih genomskih tehnika protive ne zbog upotrebe tehnika genetske modifikacije, već zbog straha da je promjena europske regulative trojanski konj kojim će se na europsko tržište uvesti model patentiranja sjemenja po uzoru na onaj u SAD-u.

Prema izvješću Ministarstva poljoprivrede SAD-a (USDA) “More and Better choices for farmers: promoting fair competition and innovation in seeds and other agricultural inputs” iz 2023 godine, na američkom tržištu, gdje su i GMO i NGT tehnike prisutne već niz godina i reguliraju se patentima, isti nisu svima donijeli obećanu zaradu i blagostanje. Mnogim manjim tvrtkama za proizvodnju sjemenja je danas teško opstati na tržištu, budući da sjeme s kojim rade može sadržavati patentirane karakteristike. Mali sjemenari nemaju vremena niti resursa neprekidno pratiti registracije za patente, te nemaju uvid u to je li sadni materijal koji upotrebljavaju zaštićen patentom. A ako jeste, i oni ga upotrebe bez kupnje licence, to može završiti tužbama zbog kojih bi mali sjemenari bili prisiljeni staviti ključ u bravu. Ovakvo je stanje na tržištu urodilo i povišenjem cijena sjemenja koje su između 1990. i 2013. narasle oko 700% za genetski modificirano sjeme i oko 218% za ostale biljke, dok je većina dobiti ostala privatnom sektoru. Iako neki poljoprivrednici smatraju da je rast cijena opravdan, budući da im neke od tržišnih inovacija omogućavaju veći urod, drugi se teško snalaze u ovakvom sustavu.

Takozvana “velika četvorka” danas kontrolira više od 60% globalnog tržišta sjemenja. Podaci o prihodima iz prodaje u 2017. godini. (OECD)

Sustavom u kojemu je sjeme zaštićeno patentima, i u kojemu je prosječnom sjemenaru teško doći do informacija o njima, danas dominira tek nekoliko velikih kompanija.

Philip H. Howard, profesor sveučilišta u Michiganu koji se bavi istraživanjem prehrambenih sistema, analizirao je sve veću koncentraciju tržišta sjemenja posljednjih godina, od 2013. naovamo. Nakon što je Bayer kupio Monsanto i pri tome dio svojeg portfelja pre(o)dao BASF-u, nakon što je ChemChina kupila Syngentu, te su se Dow i DuPunt spojili u jednu kompaniju iz koje se naposljetku izdvojila Corteva, najvećih šest agrokemijskih kompanija na svijetu postalo je “velika četvorka”, koja sada kontrolira više od 60% globalnog tržišta sjemenja. Čak i prije spajanja Dowa i DuPonta te Bayera i Monsanta, dvije su kompanije posjedovale oko 80% svih patenata i prava na sjeme za različite sorte kukuruza i soje.

U procjeni globalnog tržišta sjemenja iz 2018., OECD navodi da je najveći tržišni igrač Bayer, za kojim slijede ChemChina-Syngenta, DowDuPont (sada Corteva) i BASF. Francuski Limagrain/Vilmorin i njemački KWS također ulaze u grupu najvećih svjetskih kompanija, no u usporedbi s Bayerom, “realiziraju tek desetinu njegove prodaje.” Podaci pokazuju da je koncentracija tržišta još veća kada se radi o genetski modificiranom sjemenju. Također, otpornost na herbicid ili na insekte, karakteristike koje mogu biti ukorporirane u sjeme, imaju znatno veću učestalost patentiranja, stoji u izvješću OECD-a.

“Sada čak i sjemenarske kompanije koje se ne bave agrokemijom i ne proizvode genetski modificirano sjeme, koriste iste tehnike patentiranja konvencionalnog sjemenja,” komentira Philip Howard situaciju u SAD-u. “To predstavlja još veće restrikcije za poljoprivrednike kada se radi o čuvanju i reproduciranju sjemenja, kao i restrikcije za istraživanje sjemenja. Činjenica da poljoprivrednicima postaje sve teže čuvati i reproducirati sjeme postaje globalni fenomen”, kaže Howard.

­­

Dan Saladino upozorava kako nas danas samo tri biljne vrste opskrbljuju s 50% svih kalorija koje unosimo.

Patentiranje sjemenja i sadnih materijala ne šteti samo poslovanju malih prodavača sjemenja i poljoprivrednika, već posljedično može doprinijeti i gubitku bioraznolikosti. Naime, ukoliko su glavni pokretači poslovanja kompanija tek povećanje učinkovitosti, prinosa i zarade, s tržišta bi mogle nestati mnoge sorte koje doprinose raznolikosti naše flore i prehrane, ali nisu ekonomski isplative.

“Od 6000 biljnih vrsta koje smo konzumirali kroz povijest, svijet danas jede uglavnom tek 9 njih, od čega nas tek tri – riža, pšenica i kukuruz – opskrbljuju s 50% svih kalorija. Dodajmo tome krumpir, ječam, palmino ulje, soju i šećer (proizveden od šećerne repe i trske) i dolazimo do 75% kalorija koje hrane našu vrstu,” navodi engleski autor Dan Saladino u svojoj knjizi Eating to Extinction: The world’s rarest foods and why we need to save them. Danas jedemo sve više rafiniranih žitarica, biljnih ulja, mesa i šećera te ovisimo o hrani koja se proizvodi sve dalje i dalje od našeg mjesta stanovanja, podsjeća Saladino.

Banana je ilustrativni primjer toga što se može dogoditi ukoliko izgubimo raznolikost sorti. Naime, sve banane na svijetu pripadaju jednoj sorti, Cavendish, koja dominira tržištem zbog svoga okusa, te faktora poput debljine kore i oblika, kao i procesa sazrijevanja. Prema Wall Street Journalu, danas Cavendish varijanta predstavlja 99% globalnog tržišta banana, koje je u 2022. vrijedilo 14.4 milijardi dolara. Svaka je Cavendish banana zapravo tek klon druge Cavendish banane, budući da se nove biljke ne razvijaju se iz sjemenja (kao primjerice divlja banana), već iz izdanaka već izrasle banane. A budući da su sve banane klonovi, to znači da se ne mogu prilagoditi na nove opasnosti u prirodi, primjerice razviti otpornost na nove patogene. Ukoliko dođe do zaraze na jednoj plantaži, bolest se lako može proširiti na sve ostale.

­­

Pomor drva Gros Michel banane, zaraženih tropskom gljivicom. Ovaj bi se scenarij mogao ponoviti i s današnjom Cavendish varijantom. (CCo)

To se već dogodilo sorti Gros Michel, koja je dominirala tržištem 50-ih godina prošlog stoljeća sve dok je nije posve uništila tropska gljivica Tropical Race 1 (TR1). Današnju Cavendish varijantu ugrožava gljivica Tropical Race 4, i to na nekoliko kontinenata, od Australije do Afrike i Azije. Trenutačno više znanstvenika radi na tome da ponovno “uključe” gen (koji je “uspavan” tijekom procesa domestifikacije banane) koji bi voćki pružio zaštitu od gljivice. Jedna od novorazvijenih varijanti koja pokazuje obećavajuće znakove otpornosti na bolesti će uskoro biti posađena na Filipinima.

Pobornici GMO-a i novih genomskih tehnika ističu da bi se tehnologijom slični problemi u budućnosti mogli brže riješiti. Primjerice, po njima bi se DNA banane mogao “ispraviti” kako bi u krećem vremenu razvio otpornost na bolesti i nametnike.

Održivost i otpornost na klimatske promjene među glavnim su obećanjima pobornika ovih tehnologija. Klimatske promjene već uvelike utječu na poljoprivredu i otpornost naših prehrambenih sustava. Primjerice, u Španjolskoj je, najvećem proizvođaču maslinovog ulja na svijetu, uoči ljetnih suša proizvodnja pala na 620,000 tona u 2023., u usporedbi s oko 1.3 milijuna tona proizvedenih 2022. godine. Diljem Europe i svijeta ekstremne vremenske prilike uzrokuju novčane gubitke, pad prinosa i, u najgorim slučajevima, prehrambenu nesigurnost, pa obećanja o tehnološkim inovacijama koje bi se mogle nositi s izazovima klimatskih promjena zvuče primamljivo.

No, prema nedavnoj analizi Njemačke savezne agencije za očuvanje okoliša (Bfn), većina NGT biljaka koje su trenutačno u procesu razvoja ne posjeduje svojstva koja bi ih učinila otpornima na klimatske promjene. Novorazvijena svojstva tiču se nutritivnog sadržaja ili izgleda biljke (jabuka koja neće posmeđiti nakon što je se nareže), nutritivnog sadržaja (dodaci prehrani mogu biti integriranih u namirnicu), otpornosti na herbicide ili nametnike. Otpornost na abiotski stres, kao što je primjerice, otpornost na sušu, prisutna je u samo pet od 148 analiziranih biljaka.

Kritičari ističu da je slična situacija na ostalim tržištima na kojima su NGT-jevi već u proizvodnji, te da se razvojem “starih” GMO-a na tržištu SAD-a nisu riješili problemi poljoprivrednika koji se bore s učincima klimatskih promjena. “Jedini način da zaista podržimo održivost na duge staze je saditi raznoliko,” kaže Grietje. “Održiv mora biti način na koji uzgajamo boljke. Ako promijenimo jednu karakteristiku biljke, ali je nastavimo uzgajati u kao monokulturu, s puno pesticida, u tome nema ničega održivog,” dodaje.

Ukratko, dok tehnologija može pomoći izmijeniti određene karakteristike biljke, biotehnološke kompanije još trebaju odgovoriti na pitanje kako/je li moguće razviti biljku koju bi se dalo promijeniti na način da bude spremna na sve verzije ekstremnog vremena, od suše do poplava, a da je pri tome svima dostupna. Odgovor na klimatsku krizu vjerojatnije se krije u mnogobrojnim i neugodnim promjenama samog poljoprivrenog i prehrambenog sistema, koje se ne daju fabricirati u laboratoriju.

Ovaj je članak je nastao uz podršku Journalismfund Europe (This article was developed with the support of Journalismfund Europe).

­­