Pitanje za Možemo! Što Zagreb i Hrvatska moraju postati i gdje stići za 20 godina?

Čemu služe koordinatori stranke? Da odlaze u lokalne organizacije te se tamo naslikavaju poput manekena dajući im verbalnu potporu, pita Stevo Đurašković u analizi perspektive stranke Možemo koja je na lokalnim izborima ostvarila relativno najveći napredak.

• Naslovna fotografija: Danijela Dolenc i Tomislav Tomašević. (Sandra Šimunović / PIXSELL)

• Autor je izvanredni profesor na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu

Dobre rezultate stranke Možemo u prvom krugu lokalnih izbora održanih 18. svibnja 2025. godine mediji su popratili s dva komentara: izglednim trendom rasta stranke do najjače oporbene stranke u Hrvatskoj –  bilo bi dobro za dodati i najjače lijevo-liberalne stranke u Hrvatskoj i druge najjače stranke u Hrvatskoj (odmah iza HDZ-a) – te s problemom da se izborni rezultati ponajviše vide u sredinama u kojima je stranka i u nizu prošlih izbora ostvarila pobjedničke rezultate: u Zagrebu i Pazinu, kojima treba dodati odlične rezultate i snažan rast stranačke potpore u Karlovcu, dok je rast u drugim gradovima i općinama puno manje vidljiv.  Odgovarajući u postizborno jutro na ova pitanja, istaknuti član stranke Damir Bakić pozvao se na riječi stranačke kolegice i aktualne dogradonačelnice Zagreba Danijele Dolenec, kako  „mi idemo polako, i kanimo doći daleko.“ U prilog svoje tvrdnje, Bakić je, uz primjere Zagreba, Pazina i Karlovca, spomenuo i niz gradova u kojima su kandidati Možemo po prvi put ušli u gradska vijeća. [i]

Možemo je što samostalno, što u koaliciji s SDP-om, povećalo broj vijećničkih mandata s 46 na 105 u odnosu na 2021. godinu (Goran Stanzl / PIXSELL)

Zaista, po analizi broja osvojenih vijećničkih, načelničkih i gradonačelničkih mandata koju je objavio Jutarnji list nakon Prvog kruga lokalnih izbora, Možemo je što samostalno, što u koaliciji s SDP-om, izašlo na izbore u tri puta većem broju izbornih jedinica nego na lokalnim izborima prije četiri godine, te povećalo broj vijećničkih mandata s 46 na 105 u odnosu na 2021. godinu.[ii] Pored dodatnog rasta u Pazinu (gdje imaju gradonačelnicu Suzanu Jašić), te snažnog u Karlovcu – sa  6 na 9 vijećničkih mjesta, gdje je postalo druga stranka po snazi iza HDZ-a, dok čelnica Možemo! Karlovca Draženka Polović ide u drugi krug izbora za gradonačelničku poziciju s kandidatom HDZ-a  – Možemo! je po prvi put samostalno ušlo u gradska vijeće Labina, Poreča i Korčule. Zahvaljujući koaliciji s SDP-om, Možemo! se po prvi put pojavio u nizu gradskih vijeća, poput Buzeta, Šibenika, Zadra i Zaprešića, čak i kada je sama koalicija polučila lošiji rezultat u odnosu na samostalne rezultate SDP-a iz 2021. godine.

U Rijeci je stranka ostvarila minimalni rast s dva na tri vijećnička mandata u odnosu na lokalne izbore 2021. godine, dok je u Splitu i Dubrovniku Možemo! sačuvalo jednak broj mandata kao i u slučaju prethodnog samostalnog izlaska na lokalne izbore 2021. godine (u Dubrovniku tri mjesta, a u Splitu jedno, budući je i 2021. godine i 2025. godine Možemo! u Splitu izašlo na izbore u široj koaliciji). Medijska špekulacija o padu jednog do dva mandata u Zagrebu u odnosu na izbore 2021. godine irelevantna je za slučaj zakona velikih brojeva – pada s 27 na 25 zastupnika, ako se zbroje mandati koje su Možemo! i SDP ostvarili na izborima 2021. godine u odnosu na recentne kada su izašli u koaliciji – te s obzirom na činjenicu da je stranka zadržala natpolovičnu većinu zastupnika u Skupštini (tema izlaznosti na izbore posebna je priča koja nije vezana uz temu ovog članka, i puno je šira od iste, pa se na nju neću osvrtati).  Izborna matematika – nazovimo  je tako za ovu prigodu – zaista potvrđuje tezu „idemo polako, stižemo daleko“: jedini pad stranka je doživjela u Puli, gdje je prepolovila broj mandata u gradskoj skupštini, sa četiri iz 2021. godine na dva 2025. godine. Ako se aritmetički gleda šira, nacionalna slika, jedan izdvojen slučaj ne predstavlja ništa. Međutim, upravo taj slučaj sublimira sve probleme s kojima se Možemo! suočava.

Naime, Možemo! u Puli nije bilo koji stranački ogranak, već uz Zagreb i Dubrovnik predstavlja dio svojevrsnog stranačkog „svetog trojstva“ kojim se stranka predstavila široj političkoj javnosti pred par godina kao „totalno drukčija od drugih“: beskompromisni borac protiv korupcije i pogodovanja predatorskim privatnim interesima, protiv devastacije javnog prostora, te zagovornik zelene tranzicije i revitalizacije javnog sektora, s osobitim naglaskom na društveno priuštivom stanovanju. Stagnacija u Dubrovniku slična je padu u Puli, budući da je slučaj golf terena na Srđu punio novinske stranice nacionalnih medija kao i slučaj Lungomare u Puli. Pri tome, pad u slučaju Zagreba ne ide u istu ravan sa padom u Puli i stagnacijom u Dubrovniku, budući da ostavština dva desetljeća Bandićeva gradonačelnikovanja svojim devastacijskim učincima daleko premašuje probleme pulskog Lungomarea i dubrovačkog golfa na Srđu.

Problemi Pule i Dubrovnika, iako najvidljiviji, nisu jedini. Sljedeći primjer je Rijeka. Rast mandata s dva na tri duboko je problematičan u kontekstu Rijeke, i nije vezan uz činjenicu mogućeg manjka vještine da se iskoristi raskol u SDP-u. Naime, tko je god iole pratio lokalnu politiku u Rijeci, zna kako grad već niz godina muku muči s nizom komunalnih problema, od rapidnog povećanja cijena režija, do očajnog stanja gradskog prometa, koji je uz to bio daleko najskuplji u usporedbi s cijenama u velikim hrvatskim gradovima. Dakle, idealna prilika da se, kao i u Zagrebu, ponudi alternativa ‘mani pulite’ i osmišljenih gradskih projekata, te drukčije vizije razvoja grada. Umjesto toga, još 2021. godine u taj prazan prostor uletjela je lista Davora Štimca, koju je na ovim izborima vodila njegova tadašnja zamjenica Iva Rinčić, te osvojila preko 30 posto glasova, dok je potpora građana riječkom Možemo! narasla za cijelih 400-injak glasova u odnosu na 2021. godinu![iii]

Slučaj Rijeke to je alarmantniji budući da se radi o bastionu SDP-a, pa bi tom logikom Možemo trebao imati komparativnu prednost pri pridobivanju nezadovoljnog biračkog tijela, a ne da ga preuzme centrističko-liberalna lista koja najviše nalikuje stranci Centar Ivice Puljka. Kada smo već kod Splita, dotični grad predstavlja valjda infrastrukturno daleko najdevastiraniju sredinu ne u okviru hrvatske urbane ‘velike četvorke’, nego u okviru prvih deset gradova u Hrvatskoj. Usprkos tome, Možemo! se ni u Splitu nikako ne uspijeva odlijepiti od salda jednog jedinog mandata u gradskom Vijeću. Konačno, niz ovih primjera propuštenih prilika možemo zatvoriti pričom o medijski najmanje vidljivom slučaju, onom grada Varaždina. Na lokalnim izborima u Varaždinu 2021. godine, vlast je osvojila koalicija SDP-a i sestrinskog partnera stranke Možemo!, inicijative „Budimo grad“, koja je izrasla do treće političke snage u gradu i bez čije potpore SDP-ov Neven Bosilj ne bi 2021. godine pobijedio Ivana Čehoka u natjecanju za gradonačelničku poziciju. „Budimo grad“ uskoro je razvrgnuo koaliciju zbog SDP-ovih netransparentnih i korupcionaških aktivnosti.[iv]  Na izborima 2021. godine, Budimo grad osvojila je 16.5% glasova, te se kao oporba i novoj vlasti mogao očekivati rast na narednim izborima. Međutim, na izborima 2025. godine, dotična inicijativa, koja je sada formalno postala dio Možemo!, prepolovila je broj glasova, dobivši nešto manje od 9%.

Je li za politiku dovoljno biti moralno beskompromisni borac protiv korupcije i devastacije javnog prostora?

Gornji pregled sadržaja izborne matematike nameće niz krucijalnih pitanja, od koje su dva najvažnija. Prvo je: je li za politiku, kako na lokalnoj tako i na nacionalnoj razini, dovoljno biti moralno beskompromisni borac protiv korupcije i devastacije javnog prostora? Preciznije, što Možemo! danas ideološki razlikuje od ostalih stranaka, osim osvjedočene ‘mani pulite’ u političkoj praksi? Kako sam već ranije pisao, neke, većinom komunalne politike koje je Možemo! uvelo kao inovaciju u hrvatsku politiku, poput društveno priuštivog stanovanja, besplatnih vrtića i poboljšanja javnog prijevoza, prisvojile su u međuvremenu skoro sve političke stranke.[v] Međutim, ono što trenutno najviše nedostaje, barem na nivou lokalne politike, te najvidljivije postaje u slučaju Zagreba, je šira vizija razvoja.

Gradska uprava, uz čiste ruke, gura završetak niza hvalevrijednih infrastrukturnih projekata – od  kojih je rješenje cijelog sustava zbrinjavanja otpada svakako najvažniji za budućnost grada – ali se ne zamjećuje da su projekti uokvireni u neku širu viziju što Zagreb mora postati i gdje mora biti za dvadesetak godina. Istina, širu viziju razvoja nemaju ni drugi veliki gradovi, osim dijelom Osijeka, koji HDZ-ova lokalna vlast uz snažnu potporu Ivana Anušića ‘brendira’ kao buduće središte IT industrije u Hrvatskoj, prije svega potaknuta gradnjom proizvodnog pogona visokotehnološke američke korporacije Jabil u osječkoj industrijskoj zoni Nemetin.[vi] Naposljetku, ako se i iz Zagreba uputimo u lokalne (male) sredine na obali, gdje Možemo! raste, nismo čuli konkretnu viziju kako riješiti svekolike probleme učinaka prekomjernog turizma, od betonizacije obale, do gentrifikacije, preko prevelike izloženosti radu lokalnog stanovništva u uslugama sezonalnog karaktera.

Različitost Možemo! od mainstream stranaka sastoji se u odbacivanju vertikalnog organiziranja i stvaranja masovne stranačke baze. (Marko Lukunić / PIXSELL)

Drugo, politike nose ljudi, te su neodvojivi od nje. Totalna različitost Možemo! od mainstream stranaka sastoji se u odbacivanju vertikalnog organiziranja i stvaranja masovne stranačke baze – zbog čega imaju i specifičnu proceduru primanja u članstvo, gdje članom postajete tek nakon šestomjesečnog ‘roka kušnje’ – sve da se politike stranke ne bi razvodnile i kompromitirale. Po tome, središnjica se ne petlja i ne nameće lokalnim organizacijama. Međutim, čemu služe koordinatori stranke? Da odlaze u lokalne organizacije te se tamo naslikavaju poput manekena dajući im verbalnu potporu? Ili bi trebali biti stalno prisutni na terenu, voditi računa i o specifičnom razvoju stranke u pojedinačnim sredinama, ali i koordinirati specifične lokalne potrebe u sustavan razvoj stranačke baze te skupa s vodstvom lokalnih organizacija raditi na jačanju istih?

Da ova pitanja nisu moja opetovana zanovijetanja iz ranijih članaka koje sam pisao o Možemo,  govore i riječi Jana van Akena, jednog od čelnika njemačke Die Linke stranke, koji je istaknuo kako se izgradnja masovne stranačke infrastrukture nameće kao jedno od najhitnijih pitanja kako bi se zadržao i kanalizirao rast koji je stranka polučila na nedavnim njemačkim parlamentarnim izborima.[vii]  Konačno, jedan od važnih uzroka silaznog političkog rejtinga španjolske stranke Sumar, nasljednika Podemosa – od kojeg je Možemo i preuzelo ime (Podemos na španjolskom znači Možemo), a i još ponešto – ispostavlja se i nedostatak snažne stranačke infrastrukture. [viii]

Naposlijetku, možda su svi ovdje izloženi argumenti krivi; možda tendencija rasta Možemo zaista bude slijedila krilaticu s početka teksta o polaganom rastu i dalekom dosegu, čemu u prilog idu dijelom i rezultati friško održanih lokalnih izbora, kao i rast stranke na parlamentarnim izborima 2024. godine u odnosu na rezultate parlamentarnih izbora 2020. godine. Možda Možemo zaista ovakvim tempom rasta izbjegne sindrom strmoglavog rasta i pada kakav je zadesio španjolski Podemos i grčku Sirizu. Međutim, i u tom slučaju ostaje u zraku pitanje koje se itekako tiče starijih i sredovječnih glasača stranke  – a hoćemo li mi uopće dočekati da postanete dio pozicije?

• Bilješke

[i] https://n1info.hr/vijesti/bakic-ovo-je-ociti-znak-koliko-zagreb-pece-plenkovica/

[ii] https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/ovako-izgleda-krah-velike-nacionalne-stranke-trend-neumoljiv-otpor-kipi-a-brojke-daju-kirurski-preciznu-dijagnozu-uskoro-ih-vise-nema-15586766

[iii] https://www.izbori.hr/lok2025/rezultati/1/

[iv] https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/kriza-vlasti-u-varazdinu-raspad-koalicije-sdp-a-i-budimo-grad-otvara-vrata-cehokovom-povratku-15114291

[v] https://www.telegram.hr/komentari/mozemo-ce-mozda-postati-druga-najjaca-stranka-u-drzavi-ali-oni-za-to-nisu-spremni-kronicno-im-nedostaje-pravih-ljudi/

[vi] https://forbes.dnevnik.hr/aktualno/sto-proizvodi-americka-kompanija-koja-je-upravo-izgradila-tvornicu-u-osijeku/

[vii] https://www.portalnovosti.com/jan-van-aken-ako-zelimo-nadvladati-afd-treba-nam-drugacija-ekonomska-politika

[viii] https://jacobin.com/2025/04/yolanda-diaz-sumar-sanchez-spain