Pola stoljeća od nasilnog slamanja Praškog proljeća. Kako je konačno iščezla Havelova, Kunderina i Formanova Češka

Riječi humanizam, solidarnost, ljudska prava, građansko društvo koje su bile vodilja Baršunastoj revoluciji mnogi ismijavaju, a ljude koji zagovaraju te vrijednosti pogrdno nazivaju havloidi. Kako se transformirala zemlja s najnižom stopom nezaposlenosti u Europi, što joj danas znači riječ sloboda, kome su bliži današnji politički lideri

• Na naslovnom mjestu, iz snimke Čehoslovačke televizije o okupljanju građana u Pragu nakon invazije

• Autorica je novinarka i književnica, živi u Pragu

“Ovo je ljeto toliko lijepo, to ne može dobro završiti”, rekao je glumac Jan Tříska svom prijatelju, piscu Vaclavu Havelu ljeta 1968. na njegovom posjedu Hrádeček gdje se okupljala češka umjetnička elita. Nedugo nakon toga zatekli su se u sjevernočeškom gradu Liberecu na starom gradskom trgu medju masom ljudi prkoseći sovjetskim tenkovima. U njima su bili izbezumljeni golobradi mladići, nisu shvaćali ni gdje su, ni zašto su tamo, ni što se događa, prisjećao se u jednom novinskom razgovoru Vaclav Havel. Vidio ih je kako pucaju, nekog su pregazili. U cijeloj zemlji pred tenkove izašli su nenaoružani građani. Neki su tenkistima davali cvijeće, neki su na njih urlali i penjali se i udarali po tenkovima.  Samo u prvih 10 dana poginulo je oko 80 Čeha i Slovaka, za vrijeme cijele okupacije njih 137, a  više od 500 ih je teško ranjeno.

Postupni reformator Alexander Dubček

U prvoj polovici 1968., Alexander Dubček, novi generalni sekretar Čehoslovačke komunističke partije započeo je projekt “Socijalizam s ljudskim licem”. Nadao se da je režim koji se održavao brutalnim metodama moguće postupno promijeniti umjerenim reformama, demokratizirati ga, humanizirati i osloboditi rigidnog sovjetskog diktata. To razdoblje poznato pod imenom Praško proljeće rezultiralo je političkom i ekonomskom liberalizacijom i procvatom u kulturi.

Invazija, snimka Čehoslovačke televizije

U noći 20. na 21. kolovoz stiglo je grubo otriježnjenje u vidu pola milijuna vojnika Varšavskog pakta, iz pet država: Sovjetskog Saveza, Bugarske, Poljske, Mađarske i Istočne Njemačke. Ostali su na tlu Čehoslovačke više od dvadeset godina. Dubček je uhapšen i odveden u Moskvu.  Razdoblje nakon toga naziva se “normalizacija” i jedno je od najtraumatičnijih u češkoj povijesti. Počele su čistke, mnogi su bili prisiljeni potpisivati vjernost novom režimu. Nastupila je demoralizacija i rastakanje društevnih normi i vrijednosti. Građani su jedni druge špijunirali i prijavljivali policiji i zloglasnoj tajnoj službi StB. Bilo je i onih koji se nisu predavali, razvili su podzemnu pobunjeničku mrežu i po cijenu zatvora. Jedan od najpostojanijih među njima i zatvorenik s najdužim stažom Vacav Havel iz zatvora je takoreći prešao na predsjedničku funkciju nakon Baršunaste revolucije 1989. godine.

1990: Susret Vaclava Havela (lijevo) i Miloša Formana, autora nekih od najvažnijih ostvarenja u povijesti kinematografije

Iz Čehoslovačke je nakon 1968. emigriralo više od 300 000 ljudi u zemlje Zapadne Evrope, Sjedinjene Države i Kanadu, mahom visokokvalificirani građani, među njima i brojni umjetnici. Najpoznatiji među egzilantima su režiser Miloš Forman i književnici Milan Kundera i Josef Škvorecký. Na stotine tisuća ljudi, direktora tvornica, menadžera, učitelja, profesora, liječnika otpušteno je, a na njihove pozicije zasjeli su drugorazredni, kako ih je Havel nazivao kameleoni iz garniture pete klase, najtvrdokorniji i najprimitivniji koji su se penjali na društvenoj hijerarhiji preko leševa uklonjenih. U siječnju 1969. Na Vaclavskom trgu spalio se student Jan Palach, prema nekima u znak prosvjeda protiv okupacije, prema drugima zbog demoralizacije i oportunizma građana Čehoslovačke.

Sudeći prema nedavnom istraživanju agencije NMS Market Reseacrh 46 posto mladih Čeha od 15 do 24 godine nema pojma o sovjetskoj invaziji 1968. i o zbivanjima nakon toga.

“Za mene je bitnije da li mladi znaju tko su Bob Dylan, Jack Kerouac ili Milan Kundera nego tko su Leonid Brežnjev ili Vasil Bil’ak koji je pozvao Kremlj na intervenciju”, kaže naš sugovornik  sociolog Ivan Gabal, stručnjak za sigurnosna pitanja i kandidat stranke Zelenih na predstojećim lokalnim izborima. Politolog Jiří Pehe, bivši bliski suradnik Vaclava Havela i direktor Newyorškog sveučilišta u Pragu kaže da je 1968. daleka povijest za današnje mlade ljude. Dodaje da se novija češka povijest u školama izučava loše i da mnogi učitelji i profesori izbjegavaju razdoblje komunizma, jer ne znaju kako o njemu predavati.

Usprkos impresivnim ekonomskim rezultatima (Češka ima najmanju nezaposlenost u EU, oko 3 posto), češko društvo je danas duboko podijeljeno. Riječi humanizam, solidarnost, ljudska prava, građansko društvo mnogi ismijavaju, a ljude koji zagovaraju te vrijednosti pogrdno nazivaju havloidi i sluničkáří

Nakon baršunaste revolucije izgledalo je da Češka korača sigurnim korakom. Ispunjeni su zacrtani ciljevi, članstvo u EU i u NATO-u. Usprkos impresivnim ekonomskim rezultatima (Češka ima najmanju nezaposlenost u EU, oko 3 posto), češko društvo je danas duboko podijeljeno. Riječi humanizam, solidarnost, ljudska prava, građansko društvo mnogi ismijavaju, a ljude koji zagovaraju te vrijednosti pogrdno nazivaju havloidi i sluničkáří (slunce=sunce).  Na jesenskim parlamentarnim izborima pobijedili su populisti, a treća stranka po snazi radikalni su desničari koji pozivaju na izlazak iz EU i NATO-a. Prema istraživanjima javnog mišljenja više od polovice Čeha negativno je raspoloženo prema EU premda više od 80 posto izvoza ide na evropsko integrirano tržište. Ekonomisti upozoravaju da bi Czexit bio gospodarstvo samoubojstvo, dobrovoljna amputacija ruku. Gdje je nestala Češka Vaclava Havela?

Prag 1989., Baršunasta revolucija. Za Čehe je danas bitnija riječ Sleva (popust) nego Sloboda

“Pripadamo elitnom klubu najbogatijih zemalja, brzo rastemo, naša djeca studiraju u inozemstvu. Počeli smo se plašiti za blagostanje i komfor, netolerantni smo prema svima za koje mislimo da će nam to narušiti ili oduzeti. Češko društvo progutao je konzumerizam, i kao što je netko rekao, za Čehe je danas bitnija riječ Sleva (popust) nego Sloboda,” ističe sociolog Gabal.

Pehe smatra da je u vrijeme Havela češko društvo bilo prožeto postrevolucijskim etosom. Dio javnosti je vjerovao da će transformacija dovesti do boljeg sutra, a oni koji su kritizirali novi režim ostali su po strani znajući da nemaju političku prevagu. Taj “postkomunistički” dio društva počeo se oglašavati u posljednjih nekoliko godina, dijelom jer ih je radikalizirala kriza iz 2008., koja je u Češkoj zbog loše politike vlada desnog centra trajala do 2013., a dijelom zbog pojave političara koji su nezadovoljne i neprilagođene počeli politički iskorištavati.

“Havel je bio ispred svog vremena, bio je uistinu izniman. Govorio sam mu u šali da pravi Češkoj lažnu reklamu, jer su nas u inozemstvu zbog njega gledali u puno boljem svjetlu nego što smo zaslužili. A to se, na žalost, nakon njegovog odlaska potvrdilo.”

Teško je povjerovati da su nakon Havela oba njegova nasljednika, Vaclav Klaus i Miloš Zeman najblaže rečeno populisti i manipulatori. Jedan desne, drugi lijeve provenijencije, a s istim stajalištima. Obojica ismijavaju Havelovu zaostavštinu i podržavaju autoritarne režime poput Putinovog u Rusiji. Pitamo naše sugovornike da li je razumno  vjerovati upozorenjima čeških i stranih analitičara da je Putinova Rusija opasnost za Češku 50 godina nakon sovjetske okupacije.

“Rusija bi rado povratila svoju nekadašnju moć, ali nije u stanju. Stoga gaji i iskorištava različite “pete kolone” koje preživljavaju iz vremena prije 1989. Rusija je prijetnja za Češku onoliko koliko Česi dozvole da ih ruska propaganda uvjeri da je liberalna demokracija loša, da EU ništa ne valja te da bi povratak vladavine čvrste ruke bio bolji”, ističe Pehe.

Gabal naglašava da Rusija i dalje doživljava srednju Europu kao svoju interesnu zonu, u Mađarskoj ima više uspjeha, u Poljskoj i u baltičkim zemljama manje. Podsjeća da države V4 zajedno imaju veći izvoznu moć od Rusije, te da je Češka osmi trgovinski partner Njemačkoj, a Rusija trinaesti. “Pozicija Rusije u Češkoj je kontraverzna, a društva koja rado čuju negativnosti o demokraciji i laži o političarima, i u kojima korupcija nailazi na plodno tlo su, naravno, ranjiva na ruske pokušaje.”

U Češkoj su trenutno na vlasti populisti premijera Andreja Babiša, tajkuna iz pokreta ANO koji su nakon više od pola godine od parlamentranih izbora teškom mukom formirali manjinsku vladu s devastiranim socijaldemokratima uz podršku nereformiranih komunista  i ekstremnih desničara u parlamentu.

Neki analitičari to nazivaju moralnom tragedijom. Jedan od pokazatelja kojim putem ide Češka je i nedavno prekidanje predstave Olivera Frljića “Naše nasilje i vaše nasilje” u Brnu od strane radikalne desnice. Zanimljivo je da su se protiv predstave zajedno digli i demokršćani, komunisti i neonacisti. Ugledni češki novinar, Erik Tabery, ove godine dobio je najveću češku književnu nagredu Magnesia Litera za djelo “Napušteno društvo, češki put od Masaryka do Babiša”.

“Rekao bih da češko društvo nije napušteno, već je izgubilo smjer. Počelo je to raspadom Čehoslovačke, nakon čega je Češka postala “ono što je ostalo”. S druge strane Slovaci su uspješno stvorili svoj identitet. I do danas mnogi Česi ne znaju kako bi se definirali. Pokazalo se i da je postkomunistički dio društva, ljudi koji su snažno bili obilježeni mentalnim stereotipima, jezikom i ritualima komunizma, daleko jači nego što smo to nakon 1989. mislili. Češka će iz ovoga izaći postupno, generacijskom izmjenom. Predsjednik Zeman koji najizrazitije predstavlja češki postkomunizam na  ovogodišnjim je izborima pobijedio samo za 150 tisuća glasova. Prije pet godina je to bilo pola miljuna. Nove generacije su više povezane s evropejstvom i demokracijom”, govori Pehe.

Gabal smatra da su Česi imali sreću što su ih na početku demokratskog razvoja vodili Vaclav Havel i ostali koji su poticali bolje moralne osobine, a danas imaju vodstvo koje radi upravo obrnuto. “Moramo se iz toga izvući, jer smo se otuđili i od sebe i od svoje historije”.

Poplava populizma, ekstremizma, manipulacije povijesnim činjenicama, teorije zavjere globalne su pojave. Ipak, u jednoj od nacionalno najhomogenijih zemalja u Europi, pa i u svijetu, vlada neshvatljiva islamofobija, a agencije za istraživanje javnog mišljenja redovito rangiraju Čehe na vodeće mjesto kad je rasizam u pitanju.

Milan Kundera, nepodrazumijevanje naroda

Naši sugovornici smatraju da su Česi prije svega prestrašen narod. Više od ostalih. Djelimično i zbog onog što je, podsjeća Pehe, Kundera nazvao “nepodrazumijevanje naroda” koji se u povijesti borio za preživljavanje među Nijemcima i Rusima. Djelomično i zbog toga što su Česi tradicionalno provincijalni, nepovjerljivi prema vanjskom svijetu, jer su 300 godina živjeli pod Habsburzima, pa nakon kratkog eksperimenta s demokracijom pod Nijemcima, pa pod Sovjetskim Savezom. Vladalo se nad njima iz Beča, Berlina i Moskve, dok su se vlastite elite stvarale vrlo sporo. Pomoću straha, vrlo često, umjetno izazvanog, s Česima se lako manipulira, mišljenja su naši sugoovrnici. Današnji strah je zasnovan uglavnom na strepnjama da će im sigurnost i blagostanje kakvo do sad nisu imali netko sa strane uzeti, EU, izbjeglice, migranti, premda ih u Češkoj takoreći nema.

“Česi su zastrašeni na političkoj osnovi. Nismo mi natprosječni rasisti, mi smo ksenofobni, bojimo se, ali iskreno se nadam da će to proći”,  kaže Gabal.

I Gabal i Pehe vjeruju da će sudbina Mađarske i Poljske, radikalno skretanje u desno i rastakanje parlamentrane demokracije zaobići Češku. Premijer Babiš je pragmatični biznismen bez jasnih nazora. Nije ideolog kao Kaczynski, niti je cinični tehnolog moći kao Orban. Ima poslovne interese širom Europe, najviše u Njemačkoj.

Češka ima Senat, gornji dom parlamenta, čiji se članovi biraju drugačijim izbornim sistemom nego donji dom – Snemovna. Trenutno su u Senatu u većini članovi stranaka koje su u donjem domu oporba Babišu. U Mađarskoj ne postoji gornji dom, a u Poljskoj se Senat bira bira na isti način kao i Sejm tako da ne djeluje kao “check and balances” instrument. Češka ima nezavisni i moćni Ustavni sud.

Babiš se boji ulice. To je populist koji bi rado vladao u ime svih, a demonstracije i masovni prosvjedi ga plaše više od ičega.

Dok traju pripreme za obilježavanje 50. godišnjice od sovjetske okupacije iz ureda predsjednika Zemana objavljeno je da se  predsjednik neće oglasiti ni sudjelovati ni u jednoj akciji. Istodobno je objavljeno kako je preuzeo pokroviteljstvo nad 11 koncerata koji će se naredne godine održati širom Češke povodom 90 godina od nastanka zbora ruske vojske  Alexandrovci

Prije 15 godina u češkom gradu Olomoucu sastali su se Vaclav Havel i poljski disident Adam Mihnjik. Obojica su primili medalju Sv Juraja koju od 1993. dodjeljuje krakovski list “Tygodnik Powzeschny” za borbu protiv “zmaja zla”. U zajedničkom intervjuu novinari su ih podsjetili na njihov prvi tajni susret 1978. na poljsko-češkoj granici na Krkonošama kad su s ostalim disidentima sastavili tekst “Moć bezmoćnih” o građanskom otporu rigidnom komunističkom režimu. Na opasku novinara da i u parlamentarnoj demokraciji ima onih koji smatraju da je čaša na pola prazna i na pitanje da li se osjećaju kao pobjednici, Mihnjik je odgovorio da se nakon svih velikih promjena previše očekuje i da će uvijek biti razočaranih, frustriranih, tjeskobnih. “Prošao sam duboku školu marksizma, i ono što me marksizam naučio jest da ne postoji nikakva povijesna nužnost, povijest je onakva kakvom je vlastitim rukama napravimo.”

Havel je rekao da borbu sa zmajem s kojim se bori sv Juraj nije moguće ni dobiti ni izgubiti:

“To je neprekidni boj i neprestano se moramo boriti za nešto bolje. Velika je iluzija misliti da boljitak dolazi preko noći i da će odjednom nastati raj zemaljski. Neće nikad. Čovjek će uvijek biti proturječno biće, kao i civilizacija, što ne znači da moramo prestati stremiti k određenim idealima. Stoga je pitanje da li sam pobijedio ili izgubio samo po sebi pogrešno.”

I dok traju pripreme za obilježavanje 50.godišnjice od sovjetske okupacije iz ureda predsjednika Zemana objavljeno je da se  predsjednik neće oglasiti ni sudjelovati ni na jednoj akciji. Istodobno je objavljeno kako je preuzeo pokroviteljstvo nad 11 koncerata koji će se naredne godine održati širom Češke povodom 90 godina od nastanka zbora ruske vojske  Alexandrovci.