Kako su povezani (anonimno) donatorstvo, odgoda zadovoljstva i vjera u božju pravednost

Je li vjera u pravedan svijet fundamentalna obmana koja je korisna za mentalno zdravlje ili je učinkovit alat (kontrole) koji omogućava funkcioniranje društva? Pronađena je njezina poveznica s autoritarnosti i konzervativizmom. Ali, kad vjera u pravedan svijet ne bi postojala, ljudi bi se teško posvetili ispunjavanju ciljeva, od dugoročnih kao što je obrazovanje do poštivanja prometnih pravila. Ta vjera omogućava da su kotačići društva podmazani

• Dr. sc. Andrijana Mušura Gabor na Zagrebačkoj školi ekonomije i managementa predaje bihevioralnu ekonomiju

Ratovi, revolucije i veliki politički ili društveni pokreti često nastaju kao pokušaj borbe protiv nepravde. Traženje i vjerovanje u pravdu prisutno je gdje god se okrenemo. Pravdu tražimo na sudovima, u bliskim odnosima, na radnom mjestu. Percipirana nepravda je u osnovi svakodnevnih konflikata u privatnom životu. U  prošlom smo članku pisali kako žrtve nesreće ne samo da se moraju nositi sa percipiranom nepravdom sudbine, nego ih se nerijetko omalovažava i krivi za vlastito stanje, najčešće od strane onih koji imaju najizraženiju potrebu vjerovati u pravedan svijet.

Ljudi imaju temeljno vjerovanje u pravedan svijet (VUPS) i averziju prema nepravdi. Kada ne mogu napraviti ništa kako bi ispravili percipiranu nepravdu, mentalno će reinterpretirati realnost i odgovornost pripisati pojedincu. U nastavku, pišemo više o Lernerovim istraživanjima i  etiologiji VUPS-a te zanimljivom aspektu religijskih učenja o pravednosti i zasluživosti svih životnih ishoda.

Etiologija vjerovanja u pravedan svijet

Cijeli niz istraživanja koja na VUPS gledaju kao na značajku pojedinca, ukazuju na njenu adaptivnu funkciju kroz povezanost sa većim osjećajem dobrobiti, amortizacijom stresa, većim stupnjem povjerenja u druge i institucije, percepcijom svijeta kao svrhovitog i predvidljivog. Generalno gledajući, VUPS ukazuje na brojne pozitivne adaptivne posljedice te je indikator dobrog mentalnog zdravlja. Što ne negira široku literaturu o VUPS-u i viktimizaciji, već upravo sukladno, podržava objašnjenje zašto je ljudima toliko važno održati postojeći sustav vjerovanja o pravednom svijetu.

Melvin Lerner: Potreba za vjerom  u pravedan svijet rezultirat će vjerom u pravedan svijet

Na drugoj razini, Melvin Lerner o fenomenu VUPS-a govori kao o generalnom motivu, koji se usađuje u mlade naraštaje učenjem o “zasluživosti”  i koje vjerovanje dijete “uči i vjeruje kako je svijet mjesto gdje dodatan trud osigurava bolje ishode, te da je zarađivanje ili zasluživanje učinkovit način ostvarivanja želja”. Kada svijet ne bi bio takvo mjesto, malo bi smisla imalo ulagati vrijeme i trud u nadu da će oni rezultirati nagradama koje pojedinac očekuje. Lerner ističe kako će ova generalna potreba za vjerovanjem u pravedan svijet rezultirati vjerovanjem u pravedan svijet, koje može varirati među pojedincima.

Osobni ugovor kao mehanizam samokontrole

Glavni alat socijalizacije u funkcionalne članove društva je „osobni ugovor“ . U osobnom se ugovoru djeca fiktivno obvezuju kako će ispuniti svoj dio nagodbe – ponašati se kako su naučeni, potiskivati zadovoljstvo i ulagati trud radi kasnije veće nagrade – a “druga strana” će omogućiti očekivanu nagradu. Osobni ugovor se razvija slijedom principa realnosti; dijete se uči regulirati vlastite potrebe i impulse sukladno očekivanju i pravilima društva. Dijete se suočava sa preprekama u zadovoljavanju vlastitih impulsa te uči odgađanju zadovoljstva.

Zreli dio djeteta obećava impulsnom dijelu djeteta kako će se bolje i dugoročne nagrade nagomilati ako ono uloži društveno poželjno vrijeme i trud u stjecanje tih nagrada. Stoga je, kod djece, jači VUPS povezan sa većom mogućnosti odgađanja zadovoljstva. Na ovaj  način VUPS nastaje kao rezultat intrinzičnih aspekata ljudskog razvoja te bi ga većina ljudi trebala razviti s obzirom na prilično stabilno okruženje života. Recentnija istraživanja djece u školama pokazuju kako VUPS služi kao resurs koji omogućava visoku uspješnost te štiti mentalno zdravlje učenika i drži ih motiviranima.

Djeca koja su dobila nezasluženu nagradu donirala su novac u većoj mjeri nego ona sa zasluženom nagradom. Djeca sa većom sposobnosti potiskivanja zadovoljstva donirala su više, a zbog vjere u pravedan svijet donirala su anonimno, nisu bila motivirana samo željom da impresioniraju druge

Osobni ugovor ne uključuje samo vjerovanja u pravednost i zasluživost s obzirom na pojedince same, već i za druge. Svi živimo u istom „svijetu“. Opažanje tuđih nezasluženih sudbina prijeti vlastitom vjerovanje u pravedan svijet, jer se isti ishod može dogoditi i nama.

U jednom eksperimentu , istraživači su za obavljeni zadatak djeci četvrtog razreda dali ili veliku nezasluženu nagradu ili prikladnu i zasluženu nagradu. Zatim, davali su im mogućnost doniranja dijela nagrade sirotištu koje bi kupilo igračke za siročad. Uz manipulaciju zasluženosti nagrade, uvedena je i manipulacija anonimnosti donacije. Kako su autori mjerili i sposobnost odgađanja zadovoljstva, pokazalo se da, pored toga što su djeca sa nezasluženom nagradom u većoj mjeri donirala novac, djeca sa većom sposobnosti potiskivanja zadovoljstva su donirala više od ostalih. Ta su djeca internalizirala svijest o zasluživosti te nisu bila motivirana samo željom da impresioniraju druge. Djeca koja u većoj mjeri mogu potisnuti zadovoljstvo osjećaju veću vezanost osobnim ugovorom. Zato su, uz mogućnost da povrate vjerovanje u pravedan svijet narušeno nezasluženom nagradom, to i napravili i u uvjetima anonimnosti.

U satiričnoj crtanoj seriji South Park religija se ironizira kao profitiranje, jer nije lako logički pomiriti vjeru u boga i zlo, nepravdu. Ipak, religioznost je jedan od prediktora pozitivnih životnih promjena nakon trauma

Religioznost kao pojačivač vjerovanja u pravedan svijet

Izraženija potreba za VUPS-om prisutna je kod religioznijih pojedinaca i pojedinaca sa većim unutarnjim lokusom kontrole (pojedinac vjeruje da kontrolira događaje oko sebe). U mnogim religijama je prisutno vjerovanje kako se sve događa s razlogom, čak i ako taj razlog nije odmah (ili nikad) vidljiv ili spoznatljiv. Religijska vjerovanja u pravednog boga su, zapravo, jednaka socijalizacijskim alatima i procesima odgovornima za nastanak internaliziranog VUPS-a.

Vjernici u većoj mjeri imaju prisutno vjerovanje u pravednog boga, nevjernici vjerovanje u pravedan u „svijet“. Vjernici su više angažirani i učinkoviti u ponovnim procjenama situacije kako bi viđenje situacije prilagodili postojećem sustavu vjerovanja. To može voditi prema više pozitivnih afekata, manje negativnih, boljem mentalnom zdravlju i većem osjećaju blagostanja. Može se dogoditi da, uslijed ekstremno traumatskih događaja vjernici ponovno evaluiraju prirodu svojih vjerskih uvjerenja.

Zbog toga što se ponekad vjerovanja o pravednom bogu i doživljena nesreća ne mogu međusobno uskladiti, to rezultira novim viđenjem boga kao manje moćnoga, uvjerenjem kako je božje namjere nemoguće shvatiti, ili viđenjem sebe kao više grešnim. Dakle, nešto se mora promijeniti – shvaćanje sebe samih, svijeta, sebe u tom svijetu, ili shvaćanje boga

Ipak, nije lako uskladiti vjerovanje u dobrog i svemoćnog boga sa spoznajom kako postoji zlo u svijetu (teodiceja). Ljudi mogu pokušati ova vjerovanja pomiriti tako što mogu vidjeti zlo kao nužnu vježbu vrlina kao što su milost i suosjećanje. Također, mogu na patnju gledati kao na sredstvo duhovnog rasta ili nužan preduvjet krajnjeg višeg dobra. Baumeister ovo vjerovanje naziva „atribucijskim bjanko čekom“. To znači, da u situacijama koje su maksimalno bolne i teško svrhovite, svrha ipak postoji, zaslužena je čak i ako je trenutno ne možemo spoznati niti razumjeti. Iako religije najčešće facilitiraju konstrukcije sa pozitivnim značenjima, što vodi sumnji, nepovjerenju ljutnji i sl. Zbog toga što se ponekad vjerovanja o pravednom bogu i doživljena nesreća ne mogu međusobno uskladiti, to rezultira novim viđenjem boga kao manje moćnoga, uvjerenjem kako je božje namjere nemoguće shvatiti, ili viđenjem sebe kao više grešnim.

Dakle, nešto se mora promijeniti – shvaćanje sebe samih, svijeta, sebe u tom svijetu, ili shvaćanje boga. Istraživanja iz područja psihologije religioznosti, pokazuju kako je atribucijski bjanko ček imao značajnu ulogu u duhovnom rastu kroz patnju. Zanimljivo je kako je jedan od najdosljednijih nalaza po pitanju prediktora pozitivnih životnih promjena nakon životnih trauma upravo religioznost, mjerena i putem religioznih atribucija. Religioznost predviđa rast kod pojedinaca koji su se susreli sa raznim traumatskim događajima. Rast nakon traume najčešće uključuje poboljšane vještine nošenja sa stresom, ojačanu socijalnu podršku te produbljene i obnovljene životne filozofije i perspektive.

Ljudi su spremni uložiti nevjerojatan trud kako bi ispravili nepravdu i povratili pravednost u svijetu. S druge strane, želja za životom u pravednom svijetu ne vodi prema većoj pravdi već prema opravdavanju nepravde u obliku negiranja patnje ili opravdanosti patnje okrivljivanjem žrtve

Težnja za pravdom mač je s više oštrica. S jedne strane, ljudi su spremni uložiti nevjerojatan trud kako bi ispravili nepravdu i povratili pravednost u svijetu. S druge strane, želja za životom u pravednom svijetu ne vodi prema većoj pravdi već prema opravdavanju nepravde u obliku negiranja patnje ili opravdanosti patnje okrivljivanjem žrtve. Činjenica da su nepravde normalizirane znači da se nepravda nije dogodila. Neutralizacija nepravde kao nečega što se događa svaki dan implicira da nema nepravde, nema okrutnosti, nema potrebe za vjerom u pravedan svijet. S treće strane, u preteškim životnim trenucima vjerovanje kako će patnja imati kompenzaciju, možda ne slijedeći tjedan nego nekad tamo u nekom raju, daje utjehu i mir.

Je li vjera u pravedan svijet fundamentalna obmana koja je korisna za mentalno zdravlje ili je učinkovit alat (kontrole) koji omogućava funkcioniranje društva? Budući da je pronađena poveznica između VUPS-a kao individualne karakteristike i autoritarnosti te konzervativizma, na fenomen se dugo gledalo isključivo kao na negativnu kognitivnu manifestaciju, dio antisocijalnih uvjerenja i predrasudu. U recentnijim se istraživanjima VUPS prezentira kao indikator mentalnog zdravlja, mehanizam nošenja sa stresom te naglašava njegovu funkcionalnu socijalnu ulogu.

Kada ne bi postojao VUPS, pojedinci bi se teško posvetili postizanju dugoročnih ciljeva. Čak i svakodnevno socijalno poželjno ponašanje ne bi bilo pravilo. Od posvećenosti obrazovanju do poštivanja prometnih pravila, VUPS čini da se kotačići društva podmazano okreću. Zato je cijeli društveni sustav postavljen na način da sugerira happy end za dobre i not-so-happy end za zlikovce. Roditelji i bajke, mediji i filmovi, religije i vjerovanja, na kraju krajeva, i naš sam adaptivni kognitivni mehanizam okrenuti su prema poticanju i samoodrživosti ovog vjerovanja.

I tu priči o vjerovanju u pravedan svijet nije kraj. O ljutnji, žaljenju i krivnji, jakim i slabim vjerovateljima u VUPS te spremnosti na kompromis u partnerskim odnosima…u slijedećem čitanju.