Promocija mira. Što mogu znanost, religije i mediji.

Izviješće s četvrte konferencije o sigurnosti, znanosti i miru donosi cjelovitu snimku te naglaske iz rasprava o ulozi znanosti, religije i medija u promociji mira

Četvrta konferencija ‘Security, Science and Peace’ održana je 22. siječnja 2025. godine u organizaciji Pugwash Hrvatska, ogranka Pugwash Conferences on Science and World Affairs, World Academy of Art and Science te portala Ideje.hr. Konferencija je u četiri sesije tematizirala globalni mir, sigurnost i humanizam, povezanost znanosti i sigurnosti, ulogu religije u postizanju globalnog mira i medije kao sredstvo za promociju mira. Konferenciju su moderirali Zvonimir Šikić i Ana Jerković, čelnici hrvatskog Pugwasha i članovi Svjetske akademije umjetnosti i znanosti.

Video-snimka cijele konferencije

• Globalna sigurnost, globalni mir, globalni humanizam

Uvodno se prisutnima obratio Hussain Al-Shahristani, novi predsjednik Pugwash Conferences on Science and World Affairs, koji je upozorio na nuklearnu prijetnju civilizaciji te opasnosti korištenja drugih oružja masovnog uništenja, ali i potrebu za zajedničkim naporima u postizanju globalne sigurnosti i razoružanja. Podsjetio je na razmjere razaranja ratova i napomenuo da svaki rat predstavlja korak unatrag za čovječanstvo. Međunarodni zakoni i konvencije se trebaju poštivati, a njihovo kršenje snažno osuđivati. Ukazao je i na sve veću modernizaciju naoružanja, kako nuklearnog tako i hipersoničnog te oružja upravljanog AI-em što predstavlja kontinuirano iskušenje i veću vjerojatnost da ih se upotrijebi. Spomenuo je i rast Kine kao nuklearne sile, uz SAD i Rusiju te novu utrku u naoružanju s daleko sofisticiranijim oružjem. Zaključio je da treba podizati javnu svijest o ovim prijetnjama, a upravo znanstvenici, organizacije civilnog društva, čelnici religija te odgovorni mediji mogu pomoći u tome.

Garry Jacobs, predsjednik Svjetske akademije umjetnosti i znanosti, govorio je o globalnoj mirovnoj ofenzivi kao odgovoru na konflikte koji nas okružuju. Naglasio je da živimo u svijetu paradoksa kojeg obilježavaju industrijski, tehnološki i znanstveni napredak, ali unatoč tome i dalje postoji velika razina nesigurnosti u društvu, počevši od snažne militarizacije društva, promjena u multilateralizmu, neočekivanih i brzih promjena u ekonomiji, klimi, rastućoj društvenoj nejednakosti, polarizaciji društva. Naglasio je i rastući ekstremizam kao prijetnju demokraciji i demokratskim vrijednostima, gubitak povjerenja u institucije, krizu liderstva. Istaknuo je da fokus treba staviti na transdisciplinarno znanje koje ukazuje na međuovisnost znanosti i disciplina, te na taj način formulirati politike i okvire koji će se baviti svijetom kao cjelinom, a ne pojedinačno i raspršeno. Potrebno je razviti i novi tip diplomacije koji će se baviti smanjivanjem tenzija, sigurnošću unutar nacija i među nacijama. Zaključio je da postoji potreba i za novim liderstvom, ali ne novim čelnicima, već boljim konceptom i razumijevanjem liderstva, vrijednostima i znanjima za vođenje ovako kompleksnog svijeta u kojem živimo.

Počasni predsjednik Svjetske akademije i član Pugwasha akademik Ivo Šlaus govorio je o preživljavanju civilizacije kao prioritetu te naglasio da ne postoje trajni prijatelji u međunarodnim odnosima već su trajni samo interesi. Za preživljavanje moramo naučiti razmišljati na nov način, mijenjati ekonomsku i političku paradigmu, zaustaviti sve ratove i djelovati ujedinjeno za dobrobit sviju. Iako je današnji svijet najbolji ikad u znanstvenom i tehnološkom smislu, on je ujedno i autodestruktivan. Čovječanstvo je postalo jedna nedjeljiva jedinica, koja uključuje prirodni i ljudski kapital koji treba očuvati i to ‘zlatnim pravilom’ da ne radimo drugima ono što ne želimo da se nama radi, zaključuje Šlaus.

• Znanost i sigurnost

Drugi panel tematizirao je povezanost znanosti i sigurnosti te pitanje kako da glas znanstvenika snažnije čuju donositelji odluka. U panelu su sudjelovali Boris Kožnjak s Instituta za filozofiju, Gotz Neuneck s Instituta za istraživanja mira i sigurnosne politike Sveučilišta u Hamburgu, Tonći Prodan sa Sveučilišta u Splitu te Aleksander Zidanšek s Instituta Jožef Stefan Ljubljana.

Boris Kožnjak

Boris Kožnjak je ukazao na tri važne zadaće znanosti – promicanje društvene odgovornosti znanosti (smanjenje korištenja znanosti u vojne svrhe) u koje spadaju i apeli za mir poput Russell-Einstein Manifesta 1955. iz kojeg je proizišao pagvaški pokret, zatim glasan i čvrst glas znanosti protiv ratovanja npr. te apel 124 Nobelovaca za mir u Hrvatskoj 1991. godine, te vraćanje povjerenja u znanost građena kroz razum i iskustvo.

Gotz Neuneck je govorio o važnosti tri elementa znanstvene diplomacije – diplomaciji za znanost, znanosti za diplomaciju te znanosti u diplomaciji. Ukazao je i na podbačaje akademskih i znanstvenih organizacija da preveniraju ili zaustave razaranja, ali i istaknuo važnost društvenih znanosti u ovom kontekstu. Dodao je da znanstvenici nisu dovoljno zastupljeni u procesima donošenja odluka. Spomenuo je Josepha Rotblata kao primjer znanstvene odgovornosti.

Tonći Prodan sa Sveučilištu u Splitu je govorio o upotrebi umjetne inteligencije u predviđanju, prevenciji i borbi protiv terorizma prepoznavanjem uzoraka odnosno obrazaca, ali i sigurnosnim problemima u smislu velike količine video sadržaja povezanih s terorizmom i nasiljem, koji su kontinuirani dostupni na internetskim platformama i društvenim mrežama. Izdvojio je nove inicijative kojima se može prevenirati i predvidjeti terorizam, ali i naglasio važnost koordiniranog djelovanja među zemljama i institucijama.

Aleksander Zidanšek s Instituta Jožef Stefan Ljubljana se osvrnuo na inovativne ideje za globalnu mirovnu ofenzivu te na ulogu znanosti za progres (personalizirana medicina, kvantno računanje), iako su mnogi produkti znanosti kroz povijest zloupotrijebljeni. Neka od rješenja su postavljanje boljih pitanja, zaustavljanje ratova i prihvaćanje mirovnih snaga te globalna mirovna ofenziva u smislu da se u svaku djelatnosti, znanost, umjetnost i obrazovanje doda mirovna dimenzija. Istaknuo je važnost apela za mir, te inicijative Svjetske akademije o ljudskoj umjesto nacionalne sigurnosti.

• Uloga religije u svjetskom miru

U panelu o ulozi religije u postizanju globalnog mira govorili su apostolski nuncij Giorgio Lingua, predsjednik Global Security Instituta i United Religions Initiative Jonathan Granoff, Goran Kardaš s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te teolog Almir Pehlić.

Apostolski nuncij Giorgio Lingu

Apostolski nuncij Giorgio Lingua je ukazao na tri važna aspekta u kojima religije pomažu u postizanju globalnog mira: religijsko posredovanje i arbitraže, molitve za mir te međureligijski dijalog i kulturne inicijative. U kontekstu posredovanja, kao primjer spomenuo je pitanje Beagle kanala između Argentine i Čilea, građanski rat u Mozambiku, te posredovanje Pape Franje između SAD-a i Kube. U kontekstu molitvi za mir, ustvrdio je da religije nemaju vojske, ali imaju utjecaj na vjernike koji mogu poslati snažne mirovne poruke političkim liderima. Što se tiče međureligijskog dijaloga, naveo je primjere dokumenata, centara, konferencija, vijeća u kojima religije surađuju. Konačno, spomenuo je ‘zlatno pravilo’ koje postoji u svim religijama – ne čini drugome ono što ne želiš da se tebi čini. Također, dodao je da nam treba jedna duhovna vojska, vojska proroka, kako bi zajedno postigli mir, jer jedino se zajedno možemo uzdići ili ćemo zajedno potonuti.

Jonathan Granoff iz Inicijative ujedinjenih religija te predsjednik Global Security Instituta je naglasio da je ključna stvar koju religije mogu napraviti za mir u svijetu jest pobuditi savjest ljudi, te imaju obvezu naglašavati humanizam u ljudima koji je svima dan od stvoritelja. Podsjećajući na ‘zlatno pravilo’, pozvao je da religije tretiraju druge religije kako žele da se njih tretira, te je pozvao je nacije da tretiraju druge nacije kako žele da se njih tretira. Ujedno je ukazao na važnost molitve, te je kao primjer istaknuo molitvu za mir i oslobođenje od nuklearnog oružja u kojoj su sudjelovali čelnici religija u SAD-u, bivši državni tajnici SAD-a te znanstvenici i fizičari koji su upoznati s destruktivnim potencijalom nuklearnog oružja. Spomenuo je i inicijative Peace Pledge, Nuclear Prayer i Nuclear Prayer Day te pozvao sudionike konferencije da im se priključe.

Nuclear Prayer: The Nuclear Prayer | URI

Nuclear Prayer Day: NUCLEAR PRAYER DAY 2025 | Nuclear Voices

Peace Pledge: Petition · The Peace Pledge to Live Loving-Kindness & Compassion – Netherlands · Change.org

Goran Kardaš, za govornicom, te slijeva: Amir Pehlić, Giorgio Lingua i Ana Jerković

Goran Kardaš je govorio o praktičnom i filozofskom principu nenasilja u indijskoj tradiciji džainizmu, odnosno kultiviranju vrline nenasilja iz perspektive da sva živa bića duguju svoje postojanje višem biću. U džainizmu se navodi da se sva živa bića treba tretirati kao sebe samog – potrebno je razviti dobrohotnost, poštovanje, toleranciju i suosjećanje za sva živa bića. Nasilje i destrukcija dolaze iz nerazumijevanja perspektive drugoga i jednostranog ideološkog dogmatizma, tvrdi Kardaš. Sav život, ne samo ljudski, pripada svetoj globalnoj obitelji, a svrha ljudskog života i postojanja je pomaganje drugima, zaključuje Kardaš.

Almir Pehlić je govorio o institutu žrtve i potrebnog žrtvovanja za više ciljeve. Spomenuo je primjere iz evanđelja gdje je bila potrebna žrtva za postizanje mira između čovjeka i Boga, u konačnici i kada je Bog žrtvovao vlastitog sina za spasenje svijeta. Pehlić navodi da za postizanje mira moramo uložiti i male i velike žrtve, žrtvovati nešto što je nama vrijedno. U kontekstu male žrtve, spomenuo je razgovor i dijalog kada postoji konflikt i nerazumijevanje, a u kontekstu veće žrtve, žrtvovanje ega i posvećivanje života za mir i dobrobit svih. Upitao je i što su trenutno zaraćene zemlje, kao i svjetske sile, spremne žrtvovati za mir – teritorij, ljude?

• Mediji kao promotori mira

Završni panel se bavio ulogom medija u promicanju mira, a na njemu su govorili akademik, profesor i psihijatar Miro Jakovljević iz Europske akademije umjetnosti i znanosti koji je naglasak stavio na postizanje empatijske civilizacije. Naveo je paradoks da danas što više znanja imamo, ima manje mudrosti. Što više informacija, manje je znanja. Sve je više mirovnih konferencija, ali i sve više ratova u svijetu. Što je više bogatstva, manje je vrijednosti i sve postaje roba. Istaknuo je kompetitivnost svijeta i gledanje drugog kao neprijatelja, te život koji se percipira kao bitka. Spomenuo je krizu povjerenja te rješenje vidi u stvaranju empatijske civilizacije u kojoj mediji imaju ključnu ulogu u njenom promicanju.

Miro Jakovljević

Novinarka Una Hajdari s Politico Europa se nadovezala na prethodnog govornika izlaganjem iz prakse, te je govorila o načinu funkcioniranja medija, uređivačke politike, financiranja te drugim izazovima s kojima se mediji susreću u svom radu, a povezanima uz slobodu izražavanja, usmjeravanje tema i sadržaja prema onima koje bi promicale mir i sigurnost. Zaključeno je da se mediji velikim dijelom okrivljuju za loše stanje u društvu i svijetu, ali mnogi ne razmišljaju o tome kako zaštititi medije, koji su jedan od stupova društva, da budu sigurni od utjecaja, neovisni u izvještavanju i održivi financijski, a kako bi u potpunosti bili posvećeni promoviranju i postizanju mira u svijetu.