Prva godina vlasti ‘argentinskog Trumpa’: Živjela sloboda, dovraga! Mjere i otpor.

U prvih godinu dana na vlasti Javier Milei nije oporavio argentinsko gospodarstvo, no uveo je brutalne rezove u javne službe, zdravstvo, znanost i kulturu, piše Nikolina Židek. Zvijezda je međunarodne desnice, družio se s Muskom i Trumpom, te je donio zakon kojim olakšava stranim tvrtkama iskorištavanje argentinskih prirodnih resursa. Za to vrijeme, 53% stanovništva živi u siromaštvu, a milijun djece svake večeri ide spavati gladno. Prirodno, jača i otpor Mileijevim potezima

• Naslovna fotografija: Javier Milei (Mídia NINJA / CC BY 4.0)

• Dr.sc. Nikolina Židek profesorica je na IE University Madrid, School of Politics, Economics, and Global Affairs, docentica na Sveučilištu Carlos III u Madridu te suradnica portala Ideje.hr.

No hay mal que dure cien años, ni el cuerpo que lo aguante.

Nema tog zla koje bi potrajalo sto godina, niti tijela koje bi ga izdržalo.

– narodna poslovica

Već na drugom predavanju iz kolegija Uvod u politologiju koji držim studentima prve godine studija međunarodnih odnosa govorimo o tipologiji države prema stupnju državne intervencije te učimo o dvije krajnosti: minimalnoj i razvojnoj državi. I dok su primjer razvojne ili intervencionističke države npr. Japan, Južna Koreja ili Malezija nakon Drugog svjetskog rada, do sada stvarnog primjera minimalne države nije bilo. Argentina je prvi takav eksperiment koji provodi njezin novi predsjednik, deklarirani libertarijanac Javier Milei, koji je u osebujnoj kampanji nosio motornu pilu i obećao da će srezati državu. Uslijed velike gospodarske krize i podivljale inflacije te nezadovoljstva s dvije dominantne političke opcije, peronizmom i makrizmom, na preliminarnim izborima u kolovozu 2023. Javier Milei se pojavio kao treća opcija i kao navodno novo rješenje za bezizlaznu situaciju u kojoj se nalazila zemlja.

U svojoj kampanji, ultradesni populist čiji je slogan „Živjela sloboda, dovraga!“[1] promovirao je diskurs tipičan za novu krajnju desnicu: antikomunizam, anti politička korektnost, antikasta, antiprogresizam te pozivanje na slobodu kao jedan opći koncept lišen sadržaja. No usprkos brzom usponu, dosegao je plato već tijekom izbora: u prvom krugu osvojio je 29,99% glasova (gotovo isto koliko i na preliminarnim), nasuprot peronističkom kandidatu Sergiu Massi, koji je osvojio 26,78%, dok je treća bila kandidatkinja makrizma Patricia Bullrich, sa 23,81% glasova. Stoga su u drugi krug ušli Massa i Milei. Kako sam već predvidjela u ranijem članku, makristi su glasali za Mileia pod svaku cijenu s ciljem da sruše peroniste s vlasti te je Javier Milei pobijedio u drugom krugu predsjedničkih izbora uz presudnu podršku makrizma.

­
Mileijev ministar gospodarstva Luis “Toto” Caputo bio je jedan od odgovornih za zajam MMF-a od 44 milijardi dolara, čiji je glavni efekt bio odljev kapitala.

Tu je podršku on i vratio tako što je za ministricu sigurnosti imenovao predsjedničku kandidatkinju Patriciu Bullrich, a za ministra gospodarstva Luisa „Tota“ Caputa, poznatog kao „Messi za financije“, bivšeg Macrijevog ministra financija i predsjednika Središnje banke Argentine koji izdao državne obveznice na 100 godina i bio jedan od odgovornih za zajam MMF-a od 44 milijardi dolara za koje je MMF kasnije ustanovio da je bio debakl te je da je velik dio sredstava korišten za odljev kapitala. Već s ta dva (i još niz drugih) imenovanja postalo je jasno da je makrizam Mileijev saveznik i da obećanje da neće imati posla s kastom nije održao. No razlog je vrlo jasan: osim što je makrizam iskoristio šansu da se vrati na vlast u kojoj je Milei istureni predstavnik, Mileijeva stranka Sloboda napreduje (La Libertad Avanza – LLA) ima tek 38 od 257 zastupničkih mjesta u Zastupničkom domu te 7 od 72 u Senatu. Stoga ovisi o podršci Macrijeve stranke PRO, te drugih većih stranaka kao što je na primjer Građanska radikalna unija (Unión Cívica Radical– UCR) koja je do pojave makrizma bila glavna oporba peronizmu.

Već od izborne kampanje, a još više otkad je stupio na vlast, njegova ekstravagantna pojava došla je u fokus medija: ekscentrična frizura, (bolesna) povezanost sa sestrom Karinom koja je glavna tajnica Predsjedništva Argentine koju zove „Šef“ (El Jefe), sad već bivša kvazi djevojka glumica Fátima Flórez, pokojni pas Conan, engleski mastif, koji ga navodno savjetuje u političkim pitanjima i kojeg je dao klonirati te dobio četiri klonirana psa 2018. Zadnji faux pas bio je govor u Glavnoj skupštini UN-a koji je plagirao iz serije “Zapadno krilo”. To je navodno djelo Santiaga Caputa, glavnog stratega njegove predsjedničke kampanje i njegovog sadašnjeg savjetnika (inače nećaka u drugom koljenu Luisa Caputa) koji je seriju gledao između sedam i devet puta i zna je napamet. [2] Mileijevi osobni, kao i neki šokantni potezi članova vlade ili stranke LLA, privlače ili bolje rečeno odvlače pažnju s konkretnih mjera koje provodi. A Milei ih je slikovito najavio motornom pilom u svojoj kampanju: glavni projekt je srezivanje odnosno demontiranje države i ukidanje javnih usluga.

• Hoće li sloboda umeti da peva kao što su sužnji pevali o njoj?[3]

Teško je sažeti prvu godinu Javiera Mileija na vlasti. Činjenica je da je u trenutku kada je preuzeo vlast inflacija dosegla 160,6% te se prvih par mjeseci uvijek može izgovarati na teško nasljeđe od prethodne vlasti, ali nakon skoro godinu dana trenutno stanje je rezultat konkretnih politika i mjera nove vlade. Pokušat ću navesti najbitnije.

Odmah je devalvirao pesos za 54% što je uzrokovalo skok cijena za 25,5% u prosincu te za još 20,6% u siječnju, a da pritom plaće nisu pratile inflaciju. Stopa inflacije u rujnu ove godine iznosila je 3,5%, a ukupna godišnja inflacija je iznad 250%. Nedavno je izjavio da je poduzeo prve mjere dok su ljudi na godišnjem odmoru u želji da iskoristi trenutak dok ljudi ne prate vijesti. To mu je bio plan i sa donošenjem zakona, jer je već 27. prosinca 2023. pokušao progurati „Plan motorne pile“, odnosno Zakon o osnovama i polazišnim točkama za slobodu Argentinaca (kasnije u tekstu: Zakon o osnovama), sveobuhvatni zakon od 664 članka o reformama i rezovima u upravi, gospodarstvu, radnim pravima, davanjima i porezima proglasivši izvanredno stanje u svim aspektima života (gospodarskom, financijskom, poreznom, sigurnosnom, obrambenom, zdravstvenom i društvenom) do 31. prosinca 2025. Naišao je na otpor zastupnika koji su pobijali članak po članak te je on privremeno povučen iz procedure, a Milei je izjavio da mu Kongres stoji na putu ka napretku i podmeće klipove. No nastavio je s drugim mjerama. Jedna od prvih je zabrana prava na prosvjede, znajući da će Argentinci ubrzo izaći na ulice.

Prvi su mu na meti bili državne službe i službenici te je već u prosincu 2023. godine krenuo u ukidanje ministarstava i državnih tajništava, između ostalog kulture, obrazovanja i znanosti. Mileijeva Vlada ima osam ministarstava: ljudskog kapitala, obrane, gospodarstva, pravosuđa, zdravstva, sigurnosti, državne deregulacije i transformacije, te vanjskih poslova, vanjske trgovine i bogoštovlja. Već u prosincu je najavio „Plan motorne pile“, da će otpustiti oko 30.000 državnih službenika i momentalno je otpustio 5.000 ljudi. Do ožujka 2024. je otpustio još 24.000 ljudi, dok je u lipnju najavio otpuštanje još 50.000 ljudi. Upravo je objavio da zatvara poreznu upravu, Saveznu agenciju za javne prihode (Agencia Federal de Ingresos Públicos AFIP) koju zamjenjuje novom Agencijom za oporezivanje i carinsku kontrolu (Agencia de Recaudación y Control Aduanero– ARCA) koja će imati jednostavniju strukturu, te pritom otpustio 3135 ljudi.

Srezao je i zdravstvo i javnu nabavu lijekova te je na primjer na tisuće pacijenata s rakom ostalo bez lijekova. Kad je u travnju izbila denga groznica od koje je zaraženo više od 300.000 stanovnika a oko 300 ih je umrlo, Milei je izjavio da nema potrebe da intervenira država jer će to tržište regulirati. To se nije dogodilo. Za ovu je godinu ipak predvidio kupnju cjepiva.

U području zdravstva odlučio je i zatvoriti neke državne bolnice. Posljednji takav slučaj je odluka donesena prije desetak dana o zatvaranju Državne bolnice za psihičke bolesti i ovisnosti Laura Bonaparte, jedine javne bolnice koja liječi ovisnosti, pod izgovorom o navodnim neregularnostima u poslovanju i postupanju s pacijentima. Dva mjeseca ranije već su zatvorene neke službe te područne ambulante iste bolnice u Provinciji Buenos Aires gdje je na primjer u jednoj od ispostava 70 pacijenata iznenada ostalo bez ikakve zdravstvene skrbi ili lijekova, isto tako preko noći, prema odluci nadležnog ministarstva. To je dovelo do masovnih prosvjeda jer bi s time 650 ljudi ostalo na cesti. Djelatnici bolnice zaposjeli su bolnicu te su nakon 96 sati dežurstva i prosvjeda uspjeli da Ministarstvo zdravstva makar trenutno ne zatvori bolnicu. U tijeku su pregovori.

Osim što je srezao ministarstva, krenuo je i na druge institucije koje su prema njemu trošak, a tu se prije svega radi o ljudskim pravima, kulturi, zdravstvu, obrazovanju i znanosti. Prve je zatvorio Ministarstvo za žene, rodnu ravnopravnost i raznolikost, Državni institut za borbu protiv diskriminacije, ksenofobije i rasizma (INADI) te novinsku agenciju Telam. Pokušao je zatvoriti INCAA, Državni institut za film i audiovizualne umjetnosti, iako se radi o autarkičnoj javnoj instituciji koja se samofinancira te nije ovisna o državnom proračunu. Argentinska kinematografija je produktivna i visoko kvalitetna industrija čiji filmovi dobivaju brojne nagrade. Jedan takav noviji film je „Puan“ u režiji  Maríje Alché i Benjamína Naishtata, dobitnik nagrade za najbolji film 2023. na Festivalu u San Sebastiánu, te kandidat za Goyu za  najbolji iberoamerički film 2024. o kojemu ću govoriti kasnije u tekstu. Slično se dogodilo i sa Državnim fondom za umjetnost i Državnim kazališnim institutom (INT), no morao se povući.

Kako je i obećao u kampanji, već je u prosincu zamrznuo proračun za CONICET, krovnu znanstveno istraživačku organizaciju osnovanu 1958., kojemu je ostalo dovoljno novaca za prvi semestar 2024., a u ožujku je ponovo najavio da će ga zatvoriti. Na to je reagiralo šestero Nobelovaca otvorenim pismom protiv rezova u znanosti. Do sada to nije faktički učinio, ali ga potpuno definancira, otkazao je sve ovogodišnje stipendije te otpušta djelatnike. Samom činjenicom što je zadržan isti budžet kao 2023. godine, uz sada već 250%-tnu inflaciju, čini CONICET nesolventnim. Pritom i dalje nije odustao od kompletnog zatvaranja CONICET-a kao ustanove.

­
Mileijev veto na usklađivanje mirovina s potrošačkom košaricom izazvao je prosvjed koje se policija nije libila suzbiti.

Uslijed ogromne inflacije Kongres je donio zakon o usklađivanju mirovina s potrošačkom košaricom. U kolovozu su mirovine bile oko 304 USD po službenom, a 230 USD po crnom tečaju te su umirovljenici dobivali još 50 USD dodatka od ožujka, dok je potrošačka košarica nešto manja od minimalne mirovine. Novi je zakon Senat usvojio 22. kolovoza prema kojem bi minimalna mjesečna mirovina trebala iznositi ne manje od 9% iznad ukupne vrijednosti potrošačke. Također je propisala retroaktivnu isplatu dodatka prema gubicima uslijed inflacije. Međutim, Milei je koristeći predsjedničke ovlasti stavio veto na taj zakon. To je dovelo do prosvjeda umirovljenika pred Kongresom koje se policija nije libila suzbiti, sa tužnim slikama policajaca koji bez milosti tuku umirovljenike.

Trenutno su na udaru sveučilišta. U ožujku je izjavio na konferenciji za novine da je javno obrazovanje u Argentini štetno jer služi za pranje mozgova marksističkim idejama. Početkom ovog mjeseca je stavio veto na zakon o povećanju proračuna za visoko obrazovanje koji je polovicom rujna usvojio Zastupnički dom, jer navodno nije u skladu s proračunskim planom za ovu godinu, uz izgovor da treba provesti i financijsku reviziju sveučilišta, što se na sveučilištima i provodi, ali je stavio pod sumnju trošenje sredstava. Osim toga, izjavio je da je javno visoko obrazovanje korisno samo za djecu bogatih članova visoke klase. To je naravno, netočno, a istraživanje Laboratorija za obrazovne politike pokazalo je da se u zadnjih 30 godina na državnim sveučilištima utrostručio broj studenata slabijeg imovinskog stanja. Ubrzo je 84 zastupnika (od kojih inače 28 imaju diplome sa državnih sveučilišta) promijenilo mišljenje te podržalo veto, a on ih je nazvao „84 heroja“ i pozvao ih na roštilj u predsjedničku rezidenciju. To je dovelo do masovne mobilizacije studenata i profesora.

Dogodilo se baš kao u ranije spomenutom filmu „Puan“ koji je premijerno prikazan 2023. godine, prije nego što je Milei došao na vlast. Puan je sinonim za Filozofski fakultet Sveučilišta u Buenos Airesu (UBA) koji se nalazi u istoimenoj ulici. Film govori o profesoru Marcelu Peñi (glumi ga Marcelo Subiotto) koji cijeli život predaje filozofiju na UBA-i te kad njegov mentor umre ima šansu postaneti šef katedre. No odjednom se pojavljuje Rafael Sujarchuk (Leonardo Sbaraglia) isto tako bivši puaner koji je gradio karijeru u Njemačkoj i koji mu postaje konkurencija. Sujarchuk uspijeva postati šef katedre, no priznaje Peñi da bez njega ne može jer on poznaje Puan u srž. Uto stiže vijest da se ukida financiranje svih državnih sveučilišta i da ostaju bez novaca. Sujarchuk je konsterniran jer je naviknut na uredno i stabilno okruženje, a Peña zna što treba učiniti – zauzeti cestu i krenuti u borbu.

To se i dogodilo, studenti na stotinjak fakulteta diljem Argentine zaposjeli su sveučilišta dok predavači drže nastavu na ulici u znak otpora. Milei je pred masovnom studentskom mobilizacijom ipak ustuknuo i izjavio da nema problema da se povećaju proračunska sredstva za sveučilišta dok god se ispunjava uvjet nultog deficita. Treba vidjeti do kojeg će rješenja doći, ali će borba za financiranje javnih sveučilišta trajati cijeli Mileijev mandat. A možda je i Milei u studentima javnih sveučilišta koji u velikom broju dolaze iz obitelji slabijeg imovnog stanja dobio pravog protivnika.

Njegov odgovor na sve rezove je: „Nema novca“. Proračun se nije mijenjao već se zadržao onaj iz 2023., no dekretom su se neke stavke uvećale – Ministarstvu pravosuđa je porastao proračun za 159% u odnosu na 2023., te obrani za 153%, dok je obrazovanju pao na 75% u odnosu na 2023. Također je dekretom povećao proračun za obavještajnu službu (SIDE) za 100 milijuna USD i odlučio kupiti borbene zrakoplove od Danske za 690 milijuna USD. No Kongres mu je odbio dekret o proračunu za SIDE, prvi put do sada.

Milijun djece u Argentini svaku večer ide spavati gladno, a milijun i pol preskoči koji obrok

U kolovozu ove godine UNICEF je pokrenuo kampanju „Glad nema sretni završetak“, u kojoj je objavio porazne rezultate: milijun djece u Argentini svaku večer ide spavati gladno, a sveukupno milijun i pol preskoči koji obrok. Sedam milijuna djece živi u siromaštvu. To je i slučaj za 4,5 milijuna odraslih koji se isto tako odriču jela u korist djece. Istraživanje je također pokazalo da deset milijuna djece jede manje mesa i mliječnih proizvoda. Gotovo 25 milijuna ljudi živi izloženo siromaštvu, odnosno 53% prema zadnjem istraživanju u prvom polugodištu 2024. Više od 66% djece je siromašno, odnosno dvije trećine. Postotak ljudi koji žive ispod granice siromaštva porastao je za više od 6% te je dosegao brojku od 18% ili 8,5 milijuna ljudi. Pritom država ne daje pomoć društvenim organizacijama koje vode pučke kuhinje.

Inflacija je skočila preko 250%, s mjesečnom inflacijom od 4,6%, a cijene su porasle za 79,8% u prvom polugodištu. Predviđen je pad BDP-a u 2024. za oko 3,9%, no prema predviđanjima očekuje se porast od 5% 2025.

• Zvijezda ultradesnice

Na međunarodnoj sceni Milei je ubrzo postao zvijezda ultradesnice dobivajući i dajući podršku Donaldu Trumpu, Giorgiji Meloni, Nayibu Bukeleu ili Santiagu Abascalu iz španjolskog Voxa. S prikladnim je diskursom nastavio i na međunarodnim forumima. Na sastanku Svjetskog gospodarskog foruma u Davosu izjavio da Zapad u opasnosti jer su mnogi koji bi trebali braniti zapadne vrijednosti zaslijepljeni socijalizmom koji neizbježno vodi u siromaštvo i poslao poruku poslovnoj zajednici da se ne da zastrašiti političkom elitom ili parazitima koji žive od države. Država nije rješenje, ona je problem.

U travnju mu se ostvarila jedna velika želja: sastao se s Elonom Muskom u Austinu, u Teksasu, što je Wall Street Journal nazvao „bromanceom“. Muskov SpaceX dobio je dozvolu od Mileijeve vlade za satelitske internet usluge. Musk je također uvelike zainteresiran za litij a Argentina je treća zemlja po svjetskim rezervama litija koje su potrebne za Tesline baterije. U svibnju je boravio u Silicijskoj dolini gdje se sastao s vlasnicima tvrtki Open AI, Google, Apple i Meta. Rezultat tih putovanja je očit. U lipnju ove godine je Zakon o osnovama vraćen u proceduru sa daleko manje članaka (232) te je u Senatu imao neriješen rezultat (36 glasova za i 36 glasova protiv) no o usvajanju je presudila potpredsjednice Argentine Victorie Villaruel koja predsjedava Senatom, a potom je vraćen u Zastupnički dom koji je usvojio Zakon sa 147 naspram 107 glasova.

Zakon promovira divlji ekstraktivizam argentinskih prirodnih resursa u šumarstvu, rudarstvu, energiji i tehnologiji. Uključuje i Režim poticaja za velika ulaganja (Régimen de Incentivos para Grandes Inversiones – RIGI) koji će dati porezne olakšice velikim projektima ulaganja u ekstrakciju vrijednosti od 200 milijuna USD naviše te oporezivanje samo njihova izvoza u prve tri godine. Prema nekim procjenama, RIGI neće dovesti do masovnih ulaganja koje bi omogućile Argentini da plati vanjski dug, ali će definitivno dodatno uništiti okoliš. Također, neće dovesti ni do razvoja domaće proizvodnje jer propisuje samo ograničenu obavezu da se koristi barem 20% lokalnih dobavljača, dok istovremeno proturječno dodaje stavku da ni to nije obaveza ako su cijene lokalnih dobavljača veće od tržišnih cijena. Parlamentarna rasprava koja je trajala 13 sati praćena je masovnim demonstracijama ispred Kongresa koje su završile policijskom represijom, a 33 osobe su uhićene i optužene za opiranje vlastima, javno zastrašivanje, pobunu i terorizam. Većina je oslobođena, no petoro je ostalo u pritvoru tjednima.

­
U svibnju 2024. je došao u Madrid na međunarodni skup ultradesnice na kojem je izazvao skandal napadom na španjolsku vladu.

Nisu sva putovanja bila državnička. U prvoj polovini godine bio je o javnom trošku na sveukupno osam putovanja i turneja, između ostalog u Izraelu i Vatikanu, dvaput u Španjolskoj te četiri puta u SAD-u, od toga je pet putovanja bilo privatne ili stranačke prirode. U veljači je bio u SAD-u na konferenciji Konzervativne akcije gdje mu je domaćin bio Donald Trump. U svibnju 2024. je došao u Madrid na poziv Voxa na međunarodni skup ultradesnice na kojem je održao govor protiv ljevičara i socijalne pravde te je izjavio da je žena španjolskog premijera korumpirana. Incident je doveo do te razine da je španjolska povukla veleposlanicu iz Argentine. Milei je na to izjavio da je to odluka „svojstvena arogantnom socijalistu Sánchezu“, dok je španjolski ministar vanjskih poslova José Manuel Albares izjavio da nema presedana da šef jedne države posjeti glavni grad druge države te vrijeđa njezine institucije.

U lipnju je ponovo došao u Španjolsku da primi medalju Pokrajine Madrid od njezine predsjednice Isabel Díaz Ayuso iz konzervativne Narodne stranke (Partido Popular, PP) te je pokušao dobiti prijem kod kralja Filipa VI, no dobio je odbijenicu od Kraljevske kuće s odgovorom da se radi o privatnom posjetu te da je vanjska politika isključiva nadležnost Vlade Kraljevine Španjolske[4] i da treba prvo zatražiti prijem kod premijera Pedra  Sáncheza kojeg je nastavio javno vrijeđati. Za Mileija to je samo potvrda o ispravnom stavu protiv socijalista, iako mu je to kao državniku iznimno glup potez s obzirom da je Španjolska druga zemlja po ulaganjima u Argentinu, odmah nakon SAD-a.

• Crtice s terena

Mogla bih nastaviti o Mileijevim mjerama, no za čitatelja mislim da je zanimljivije čuti kako to izgleda na terenu. Europska ljeta obično provodim u Argentini gdje je tada zima. I ove godine u zračnoj luci čeka me moj remisero (privatni taksist), 74-godišnji umirovljenik koji ne može živjeti od minimalne mirovine, a cijeli je život radio. Jednom vožnjom od zračne luke do grada zaradi 40 USD. Na radiju se čuje reklama za Alikal, tablete protiv žgaravice, koja ponosno najavljuje da jamči istu cijenu sljedeća tri mjeseca. Dulje od toga se ne može ništa jamčiti.

Čim sam se smjestila, stižu poruke od prijatelja da se vidimo i dosita napričamo. Raspored mi se munjevito puni. Moji argentinski prijatelji se ne suzdržavaju da pokažu da im je ovo loše razdoblje u životu. Mnogi odmah kažu da su tužni ili tjeskobni. L. je sa četrdeset godina otišla živjeti kod mame jer ne može plaćati stanarinu. Stanodavac joj je sa 170.000 pesosa podigao stanarinu na 700.000. Inače je radijska spikerica i profesorica na Fakultetu novinarstva. C. je „satrla motorka“, ostala je bez posla u bolnici Laura Bonaparte dva mjeseca prije nego što je donesena odluka o njezinom zatvaranju. No, kaže, na sreću ima svoj stan pa ne plaća stanarinu te drži brojne privatne radionice pa će se snaći. M., grafičkoj dizajnerici koja radi u jednom muzeju ugovor produžavaju svaka tri mjeseca kako joj ne bi morali plaćati otpremninu ako je otpuste. I ona kaže da ima sreću jer ipak ima svoj stan. Privatnog života nema jer radi tri dodatna honorarna posla. Sve tri su visoko obrazovane i nekako će se snaći ili će trošiti ušteđevinu. Svi pa i najmanji luksuzi se eliminiraju. Mnogi su iskoristili što imam psa pa, umjesto da sjednemo na kavu, odlazimo u šetnju i razgovaramo. V. više ne kupuje Nespresso kapsule jer su skupe i troši samo gotovinu. Odmah potroši sve što zaradi ili mijenja pesose u dolare da joj ih ne pojede inflacija. Svatko ima svoju cuevu (doslovno špilju) gdje mijenja dolare na crno. Ili čekaju da dođe netko iz inozemstva pa treba mijenjati dolare u pesose. I nitko ne drži dolare u banci. Sjećaju se 2001. kad je zemlja bankrotirala i kada je uveden corralito, te im je isprva bilo ograničeno tjedno podizanje novca na 250 pesosa, a kasnije je pesos devalviran na četvrtinu vrijednosti, a banke su mjesecima bile zatvorene pa nisu uopće mogli do svojih novaca. Stoga se Argentinci u doba „debelih krava“ nisu razbacivali s novcem, nego su ga opet mijenjali u dolare da imaju rezervu za doba „mršavih krava“. I ono je došlo.

Potrošnja u ugostiteljstvu je pala za 60%. Nekad se za rezervaciju u restoranu Don Julio, koji je prema Upper Cut Media House Ltd najbolji roštilj na svijetu, čekalo po dva mjeseca, a sad se može rezervirati za sutra. Cijene u ugostiteljstvu i trgovinama se redovno preračunavaju prema tečaju dolara. Svako malo lijepe se nove etikete koje prate inflaciju. Uvijek je bilo prosjaka i beskućnika, ali nikad toliko kao sada. Čitave obitelji žive na ulici. Ljudi su generalno tjeskobni, zabrinuti i tužni.

Ima onih koji su glasali za Mileija i koji su razočarani, ali ima i onih i koji kažu da je to prijelazna faza i da treba izdržati dok ne bude bolje. Iako vide i osjete pad u standardu, smatraju da će se situacija ubrzo preokrenuti te da se ne treba žaliti. Naprosto im je bilo dosta peronizma i njihove neinventivnosti i neučinkovitosti te rastuće gospodarske krize. Kad se još k tome pribroji i nedavni skandal koji je izbio oko bivšeg predsjednika Alberta Fernándeza te se saznalo da je tijekom pandemije u predsjedničku rezidenciju dovodio brojne ljubavnice dok je pritom čak i tukao suprugu, peronizam je definitivno devalvirao svoj legitimitet. I to među vlastitim glasačima. Hoće li se oporaviti, i kako, to bi bio predmet nekog d(r)ugog teksta, no peronizam se uvijek nekako osovi na noge.

• Umjesto zaključka

Usprkos svemu, Buenos Aires je i dalje predivan grad, meni omiljeno mjesto na svijetu. I dalje ima jednu od najboljih i najaktivnijih kazališnih scena i najljepše knjižare, posebno antikvarijate na Aveniji Corrientes, ali i po cijelom gradu. U znak prosvjeda protiv Mileijeve politike protiv kulture, kazališta, kinodvorane, kulturni domovi i prostori gdje se organiziraju koncerti i književne večeri pune se nekim divnim licima i topla energija prelijeva se kroz zrak. Kultura je potreba, a ne trošak i ona se brani prisustvom i solidarnošću. Zadnji se pesosi troše na ulaznice.

Netom prije odlaska odlazim na premijeru dokumentarca Imprenteros (Tiskari) o glumici i redateljici Loreni Vega i njezina dva brata koji, nakon što im je umro otac, nisu mogli ući u njegovu tiskaru jer su im to zabranila polubraća, očeva djeca iz drugog braka. Tiskara je bila očev život, a i to je profesija jednog brata. Kako su imali stare fotografije tiskare, dok su radili na dokudrami o obitelji, Lorenin prijatelj informatičar došao je na ideju da braću i sestru Vega vrati u tiskaru  – fotomontažom. Predstava, koja je na repertoaru od 2018., sada je dobila filmsku verziju u obliku dokumentarca, a i knjigu koja je pravi mali dragulj. Poruka obitelji Vega za nas je sljedeća: Argentinci će uvijek naći načina. Uistinu vjerujem da je tako. Iako će neke stvari biti nepovratno izgubljene.

• Bilješke

[1] Slogan Javiera Mileija: „¡Viva la libertad, carajo!“

3] Citat iz pjesme Branka Miljkovića „Poeziju će svi pisati“

[4] https://elpais.com/espana/2024-06-20/melei-no-consigue-que-el-rey-lo-reciba-en-audiencia-mientras-sigue-insultando-a-pedro-sanchez.html