Skroviti kamp američke elite. Mjesto gdje se ne pišu zakoni, već stvara klima u kojoj nastaju

Bohemian Grove šumsko je odmaralište u Kaliforniji koje jednom godišnje okuplja američku političku i gospodarsku elitu, piše Domagoj Juričić. Grove je navodno mjesto gdje se ritualno pale brige, gdje se ništa ne odlučuje, no primjer pokretanja američkog nuklearnog programa pokazuje kako nije uvijek tako. Danas je ključno pitanje kakav će odnos elita Bohemian Grovea zauzeti prema novom američkom predsjedniku.

• Naslovna fotografija: Zračna fotografija građevina u Bohemian Groveu. U krugu: Detalj sporednog ulaza u kompleks. (Brianhama / CC BY-SA 4.0)

• Domagoj Juričić je savjetnik za upravljanje političkim rizicima. Bio je i predstojnik Ureda predsjednika i imao visoke dužnosti u Vladi i diplomaciji. Radio je na globalnim regulatornim reformama za Svjetsku banku, redoviti je govornik za The Economist Impact te član Novog pariškog kluba. Diplomirao je novinarstvo u Zagrebu, specijalizirao se za transformacijsko vodstvo na Sveučilištu George Washington te za procjenu učinaka propisa na belgijskom College of Europe. Na berlinskom IBMI-u usavršavao se na polju međunarodne politike i međunarodnog prava.

Dok je većina svijeta tražila ljetni predah od svakodnevne napetosti, američka elita povukla se u duboke šume sjeverne Kalifornije. U drugoj polovici srpnja, odigralo se ono što se već gotovo stoljeće i pol ponavlja s gotovo liturgijskom preciznošću: okupljanje u Bohemian Groveu, privatnom posjedu Bohemian Cluba iz San Francisca, na kojem se u sjeni drevnih sekvoja, daleko od očiju javnosti, sastaju muškarci iz vrhova političke, poslovne, vojne i financijske hijerarhije Sjedinjenih Američkih Država.

Na više od tisuću hektara šume u okrugu Sonoma, svake se godine odvija višednevno okupljanje pod krinkom umjetničkog odmora. Za razliku od poslovnih foruma, lobističkih skupova ili političkih summita, Bohemian Grove se odvija bez zapisnika, bez medijske prisutnosti i bez ikakvih formi političke odgovornosti. Ovdje se, barem službeno, ništa ne odlučuje ali se sve razumije.

Bohemian Club osnovan je 1872. godine kao umjetničko udruženje boemskog karaktera. No, kako je ugled rastao, tako je i kompozicija članstva doživjela metamorfozu. Boemi su istisnuti ili kooptirani, a na njihovo su mjesto došli pripadnici političke i gospodarske elite. Ime je zadržano, no funkcija transformirana. Među znanim redovitim i počasnim članovima danas otkrivamo da su djelovali bivši predsjednici kao Ronald Reagan, Richard Nixon, George H. W. Bush, državni tajnici i savjetnici kao Henry Kissinger i George Shultz, magnati kao David Rockefeller i Stephen Bechtel, visoki vojni časnici, medijski vlasnici, direktori tehnoloških i energetskih korporacija, a nerijetko i prominentni predstavnici iz svijeta umjetnosti i kulture isključivo muškog roda.

Ritual “kremiranja Brige” pred golemim kipom sove, datum nepoznat. (Laser Burners / CC BY-NC-ND 2.0)

Okupljanje se strukturira kroz sustav kampova, zatvorenih mikro zajednica koje grupiraju članove prema sektorskoj, prijateljskoj ili generacijskoj pripadnosti. Večeri se provode uz viski, cigare i koncerte, a obredi i glumačke predstave podsjećaju na viktorijanske kazališne forme. Najpoznatiji ritual, Cremation of Care, u kojem se simbolično spaljuje “Briga” pred golemim kipom sove, često je bio predmet vanjskih špekulacija, no u antropološkoj perspektivi više govori o liminalnim obredima prijelaza nego o stvarnoj okultnoj praksi.

Antropolog Victor Turner ovakve je prostore nazivao “liminoidnima”: izvanrednim mjestima u kojima se društveni poredak simbolički suspendira kako bi se konsolidirao. Bohemian Grove u tom je smislu funkcionalan prostor socijalne reintegracije elite, mjesto gdje pripadnici različitih grana moći iznova potvrđuju svoju pripadnost zatvorenom krugu. Ovdje se, kako bi rekao Pierre Bourdieu, ne akumulira toliko ekonomski kapital, koliko se reproducira simbolički kapital: priznanje, ugled, pravo pristupa.

Nobelovac Ernest Lawrence (desno) u Bohemian Groveu se sastao s Robertom Oppenheimerom (lijevo) i pripadnicima vojnog vrha. (Los Alamos National Laboratory)

Ipak tvrdnja kako se u Groveu “ništa konkretno ne odlučuje” nije sasvim točna, barem ne uvijek. Među najčešće navođenim povijesnim epizodama koje ukazuju na stvarnu, izravnu političku relevantnost Bohemian Grovea, posebno se izdvaja ona iz ljeta 1942. godine. U jeku Drugog svjetskog rata, dok je Amerika bila suočena s dilemom kako odgovoriti na nacistički razvoj nuklearne tehnologije, u Bohemian Groveu su se, prema brojnim dokumentiranim izvorima, susreli fizičar Ernest Lawrence, tada već dobitnik Nobelove nagrade i ključna figura američke nuklearne znanosti, vojni časnici iz Washingtona i visoki savjetnici tadašnje administracije.

Taj se susret često navodi kao preteča formalnog pokretanja Projekta Manhattan, američkog nuklearnog programa koji će ubrzo utemeljiti laboratorij u Los Alamosu i završiti razvojem prve atomske bombe. Iako odluka nije donesena službeno “na licu mjesta”, čini se da je upravo u šumi Grovea prvi put stvoren konsenzus kako se projekt treba izvesti. Bila je to, simbolički rečeno, tiha iskra koja je pokrenula lančanu reakciju modernog doba.

U tom smislu, Bohemian Grove nije samo prostor rituala, već i prostor političkog prijelaza. Tamo gdje se ne pišu zakoni, nego formira klima unutar koje zakoni nastaju. Upravo je ta kvaliteta, sposobnost artikuliranja političke volje u neformalnom okruženju, ono što Groveu daje njegovu specifičnu težinu.

Ronald Reagan (sredina lijevo) i Richard Nixon (sredina desno) u Bohemian Groveu 1967. (Lawrence Berkeley National Laboratories)

Primjer Manhattan projekta nije jedini. Prema nekim izvorima, Richard Nixon i Ronald Reagan održali su ključni neformalni susret upravo u Groveu 1967. godine. Nixon se tada pripremao za povratak na političku scenu, dok je Reagan bio novo lice republikanske desnice. Postoji vjerovanje, koje nikada nije demantirano, kako je upravo na tom mjestu odlučeno da Reagan neće istodobno konkurirati Nixonu na nacionalnoj razini, već će strpljivo čekati svoj trenutak. Oba su muškarca kasnije postala predsjednici, a Grove je još jednom potvrdio svoju funkciju mjesta gdje se “ništa ne odlučuje”, ali se sve dogodi.

Takvi primjeri ne potvrđuju nužno postojanje zavjere, ali potvrđuju povlašteni prostor. Bohemian Grove funkcionira kao svojevrsni političko-društveni osmijeh Mona Lise: ništa nije izrečeno naglas, ali sve je jasno. Njegova vrijednost nije u direktnom utjecaju, nego u, kako bi rekao Niklas Luhmann, reprodukciji složenih sustava kroz selektivnu komunikaciju unutar zatvorenih mreža. Grove nije mjesto vlasti, on je njezin rezonantni prostor.

Upravo zato Bohemian Grove zadobiva na značenju u današnjem trenutku. Sjedinjene Države, već u dubokoj političkoj i društvenoj fragmentaciji, u drugom mandatu predsjednika Donalda Trumpa, donijele su svijetu nepredvidive poteze u vanjskoj trgovini, oštre rezove u upravnim reformama te retoričke napade na državne institucije. Trump nikada nije bio “čovjek Grovea”. Iako je njegov prvi mandat odgovarao poslovnoj eliti u vidu poreznih olakšica i regulatorne deregulacije, njegova politička nekonvencionalnost, sklonost improvizaciji, destrukcija konsenzualne vanjske politike i omalovažavanje establišmenta, čine ga potencijalno neprihvatljivim za strukture koje se, poput Grovea, hrane stabilnošću i predvidivošću.

Ključno pitanje koje se može postaviti danas glasi: hoće li Bohemian Grove, u doba Trumpa 2.0, pokušati očuvati status quo mimo predsjednika? Ili će ga nastaviti podržavati? Odgovor se vjerojatno neće naći u javnosti, ali njegov odjek mogao bi se razabrati iz ponašanja medija, institucija, sudova i velikih donatora nakon ovogodišnjeg srpanjskog okupljanja. Jer moć koja oblikuje ishode često ne djeluje kroz zakonske mehanizme, već kroz pristup, lojalnost i tihe dogovore; upravo one koji se oblikuju na mjestima poput Grovea. Kao i uvijek, nema nikakvih pouzdanih i potvrđenih informacija, osim špekulacije koju je objavio i Politico.

­
Konzervativni sudac američkog Vrhovnog suda Clarence Thomas bio je jedan od brojnih ovogodišnjih uzvanika.

Te informacije sugeriraju kako su ove godine, između brojnih uzvanika na okupljanju Bohemian Grovea, bili Clarence Thomas, sudac američkog Vrhovnog suda, Kevin McCarthy, bivši republikanski predsjednik Zastupničkog doma američkog Kongresa, milijarderi i donatori poput Williama Kocha, vlasnik i predsjednik uprave Oxbow Groupa, energetske kompanije specijalizirane za preradu i distribuciju derivata nafte i ugljena,

Teorije zavjere, koje prate Bohemian Grove već desetljećima, ne treba jednostavno odbaciti kao fantazije, barem ne u svojoj simboličkoj funkciji. One ne opstaju zbog svojih dokaza, već zato što predstavljaju odgovor na strukturnu isključenost javnosti iz procesa odlučivanja. U tome Grove nije izolirani fenomen, nego metafora šireg procesa erozije povjerenja u demokratski poredak. On nije sjedište svjetske vlade, ali jest prostor gdje elita neprestano učvršćuje vlastiti diskretni kontinuitet.

Danas, u vremenu u kojem globalni poredak sve više podsjeća na nesvršeni eksperiment, u kojem multipolarna nesigurnost zamjenjuje američku hegemoniju, a demokracije klize prema neliberalnim obrascima upravljanja, Grove postaje još relevantniji. Ne zato što nudi odgovore, nego zato što pokazuje gdje odgovori više ne nastaju javno.

Bohemian Grove nije anakronizam, on je simptom epohe u kojoj transparentnost postaje paravan, a odlučivanje seli u prostore bez svjedoka. U svijetu u kojem su digitalna suverenost, klimatska politika, umjetna inteligencija i energetska sigurnost postale teme od strateškog značaja, a institucionalni procesi spori i neuvjerljivi, elitne strukture traže alternativne prostore koordinacije. Grove je jedan od njih, možda najizdržljiviji.

Zato simbolika sove ne pripada samo svijetu mitova. Ona je savršena metafora našeg doba: stvorenje koje vidi u tami, sluša bez da odgovori i promatra svijet u kojemu je jasno tko upravlja i tko više nema pravo pitati kako.