Smrt fašizmu, sloboda Andoru. Umberto Eco i le Carré u dalekoj, dalekoj galaksiji

Disneyjeva serija Andor je studija opresije kroz povijest, od britanskog kolonijalizma do holokausta, studija načina na koji su oni koji sebe doživljavaju zaslužnim elitama brisali cijele narode i kulture, piše Ivan Fischer. Andor je oda antifašizmu, nevjerojatno aktualna u današnjem geopolitičkom okruženju, kada se doima da demokracije diljem svijeta uzmiču pred populizmom.

• Naslovna fotografija: Prizor iz prve episode serije Andor. (Lucasfilm / Disney+)

• Autor je izvršni urednik portala Ideje.hr, suradnik Agence France Presse u Hrvatskoj i Hrvatskog radija. Bivši novinar i analitičar Jutarnjeg lista, gdje je duže od desetljeća pratio tehnologiju, znanost i vanjsku politiku.

“Smrt istine je konačna pobjeda zla. Kada nas istina napusti, kada je pustimo da nam isklizne,kada nam je iščupaju iz ruku, postajemo ranjivi za koje god čudovište vrišti najglasnije.”

– Senator Mon Mothma, Andor

Fašizam je zvijer koja ne umire, vječno je prisutna. Kada je ne vidimo, to samo znači da čeka, vreba svoju priliku. Kad napada, čini to polagano, podmuklo, postepeno, krade jednu po jednu slobodu, od jedne po jedne skupine, odvodi ljude za koje nitko neće ustati, dok na kraju više nema tko ustati.

Prošlo je osamdeset godina od pobjede nad fašizmom u Europi i krvava borba koja je dovela do pobjede na zapadu je danas većinom zaboravljena. Suvremeno, potrošačko i individualističko društvo teško podnosi inkomodacije, ulaganje truda i vremena, riskiranje svojih ugoda u ime nekog većeg cilja. Postala je rijetkost čak i kvalitetno se informirati, izboriti za istinu, otkriti što se događa, tko nam želi uzeti naše slobode i za čiju korist.

Sloboda nije besplatna. Sve slobode koje imamo, netko je platio krvlju, znoju i suzama. Do pobjede se ne dolazi debatom i argumentima, online aktivizmom. Za slobodu se bori – prvo na biralištima, potom na ulicama, i konačno po šumama i gorama. Borba za slobodu nemoguća je bez žrtve. Tko pravovremeno ne žrtvuje svoje vrijeme i svoju komociju, morat će niz put žrtvovati puno više od toga.

To su glavne teze, izravne poruke i neskrivene lekcije serije “Andor”, antifašističkog manifesta za 21. stoljeće zapakiranog poput Grka u trojanskom konju, u personifikaciju suvremene konzumerističke pop-kulture – svijet Ratova zvijezda.

Citati iz serije našli su se na brojnim prosvjedima diljem Sjedinjenih Država. (Društvene mreže)

Za one koji su pratili masovne prosvjede protiv Trumpove administracije u SAD-u, serija otkriva izvore citata na brojnim transparentima. Nova ju je generacija američkih liberala prigrlila kao inspiraciju za borbu protiv brutalnosti novog režima, pa su se na na mnogim natpisima mogle vidjeti riječi “Opresija je maska straha” ili “Autoritet je krhak”, dok je najčešći bio “Imam prijatelje svugdje”, pobunjenička lozinka iz serije koja je na prosvjedima postala znak raspoznavanja, izraz brojčane snage političke pobune u stvarnom svijetu.

Andor je svevremenska serija o totalitarizmu, o fašizmu, o imperijalizmu. O ljudima koji ga omogućavaju, ljudima koji ga prihvaćaju, ljudima koji ga smatraju prilikom, koji misle da je moguće u njemu izvući korist i za sebe. Andor je studija opresije kroz povijest, od britanskog kolonijalizma do holokausta, studija načina na koji su oni koji sebe doživljavaju zaslužnim elitama brisali cijele narode i kulture.

Andor je oda antifašizmu, nevjerojatno aktualna u današnjem geopolitičkom okruženju, kada se doima da demokracije diljem svijeta uzmiču pred populizmom koji gotovo neizbježno vodi prema totalitarizmu.

Za razliku od eskapističnog epa kojim je inspirirana, serija je kombinacija špijunskog trilera i karakterne drame, koja prikazuje i heroje i zlikovce kao sasvim obične ljude, hrabre i sposobne, ali bez magičnih moći, velebnih proročanstava i mističnih sila. Zorno ilustrira ‘banalnost zla’ kroz niz imperijalnih oficira, agenata i činovnika. S druge strane, ilustrira i one koji se suprotstavljaju totalitarizmu kao ni po čemu posebne – ni svece ni moralne vertikale: izdvaja jedino to što su spremni izgubiti sve kako bi drugi mogli biti slobodni.

Andor je sitni lopov i prevarant, bistar i snalažljiv ali bez pravog cilja u životu. (Lucasfilm / Disney+)

Već sam početak daje do znanja da Andor nije tipični Star Wars. Glavni lik Cassian Andor (Diego Luna) žrtva je maltretiranja dvojice korporativnih policajaca, a njegova samoobrana dovodi do slučajne smrti jednog od njih, nakon čega hladnokrvno ubija i drugoga dok ovaj na koljenima preklinje za svoj život.

Andor je sitni lopov i prevarant, bistar i snalažljiv ali bez pravog cilja u životu. Traga za nestalom sestrom koja vjerojatno nije preživjela tragediju koja je zatekla njegov rodni planet, i pognute glave pokušava izbjeći pažnju sve čvršćeg imperijalnog aparata. Serija kroz svoje 24 epizode, ugrubo podijeljene u osam tematskih blokova, prati njegov put od oportunista koji se samo brine za sebe i svoje najbliže do ratnika i vođe, čovjeka koji je spreman bez oklijevanja položiti život u borbi protiv tiranije.

Glavni producent i scenarist serije Tony Gilroy posegnuo je duboko u povijest totalitarizma, skupljajući inspiraciju u nebrojenim stvarnim događajima. Adaptirajući povijesnu zbilju u retro-futurističku estetiku kasnih sedamdesetih, Gilroy stvara svevremensko djelo koje kao da zvoni na uzbunu u današnjim društvima – pogotovo kako se sve više događaja iz serije ponavlja i u stvarnosti. Zlo carstvo u seriji je imperijalna Engleska, nacistička Njemačka, fašistička Italija, Francova Španjolska, totalitarne vlade u južnoj i središnjoj Americi, ali i Sjedinjene Države danas.

Prvi i četvrti tematski blokovi su inspirirani sjevernoirskim The Troubles, dok kroz prisjećanja iz Cassianovog djetinjstva vidimo drugu priču imperijalne eksploatacije i masivne devastacije prirode i krajolika – paralelu s rudarenjem srebra u Boliviji ili kopanjem fosfata na Naruu, koji su zagadili okoliš i uzrokovali brojne smrti zbog pohlepe kolonijalnih vlasti.

Cassian živi na Ferrixu, planetu-rezalištu za stare brodove, gdje marljivi i skromni fizički radnici žive u ciglenim građevinama u čvrsto povezanoj zajednici gdje svi poznaju svakoga. Tu se vidi i prvi primjer fantastične scenografije serije – cijelo je naselje izgrađeno s pregršt detalja, s očiglednom inspiracijom Belfasta i Derryja u 60-im godinama prošloga stoljeća. Vizualni rječnik serije, od kulisa do kostima, neprekidno ističe povijesne paralele u priči.

Kao protutežu Cassianu, pratimo Syrila Karna (Kyle Soller), nadobudnog i idealističnog zamjenika šefa korporativnog osiguranja, koji se očajnički želi dokazati hvatanjem “opasnog kriminalca i ubojice”. Njegov šef, iskusni veteran kojem je u sekundi jasno da su dva policajca stradali vlastitom krivicom, savjetuje mu da izmisli priču kako su poginuli spašavajući živote i zaboravi na cijeli slučaj.

“Bili su u bordelu, koji ne bismo trebali imati, onom skupom, koji si ne bi trebali moći priuštiti, pili su revnog, što ne bismo trebali dopuštati, dok su obojica kao bili na dužnosti, što je prekršaj za otkaz,” pojašnjava šef. “Očito su maltretirali čovjeka s tamnom kosom i odabrali su pogrešnu osobu za iritirati… Meni se čini da su poginuli tako što su pojurili nekom u pomoć, ništa herojski, ne treba nam parada. Umrli su bivajući od pomoći. Nešto tužno, no inspirirajuće, na svakodnevan način.”

Unatoč jasnim uputama koje mu daje prije odlaska na službeni put, Syril, zgrožen šefovom ravnodušnoću spram korupcije i zločina, smjesta započinje opsesivnu potragu za Cassianom.

Cassian i Syril ljudi su s dna društvene ljestvice, koje obilježavaju brojne paralele, i daju nam uvid kako opresija izgleda iz perspektive potlačenog naroda, ali i kako pobuna izgleda iz perspektive vjernih vojnika sustava. Osim njih, serija nam nudi još tri perspektive kroz pet fascinantno razrađenih i odglumljenih likova.

Nadzornica Dedra Meero je ambiciozna i pronicljiva, a bojnik Partagaz je šef za poželjeti. (Lucasfilm / Disney+)

Pratimo Imperijalni sigurnosni biro (ISB), zvjezdanoratovski pandan Gestapa, kroz nedavno promaknutu nadglednicu Dedru Meero (Denise Gough) i njezinog šefa, bojnika Partagaza (Anton Lesser). Partagaz je šef za poželjeti – sposoban, inteligentan, izvrstan mentor svojim podređenima, koji se trudi stvoriti atmosferu otvorenog dijaloga i slobodne razmjene mišljenja. Stalo mu je do njegovih ljudi i prepoznaje njihove snage i nedostatke, te ih usmjerava kako bi dali najviše od sebe.

Iako starta kao autsajder, Dedra je ambiciozna i pronicljiva, ima talent za povezivanje točaka i provođenje istraga, a činjenica da ju drugi kolege ne cijene i pokušavaju potkopati navodi nas da navijamo za nju – iako se radi o liku koji je ključan kotačić u fašističkoj mašineriji opresije.

S druge strane, pratimo trgovca umjetninama i antikvitetima, Luthena Raela (Stellan Skarsgård) i njegovu asistenticu Kleyu Marki (Elizabeth Dulau), koji potajno špijuniraju imperijalne snage sigurnosti i diljem galaksije organiziraju ćelije pokreta otpora. Rael je nemilosrdni pragmatičar koji je bolno svjestan realnosti situacije. Ne preza ni pred čime kako bi ostvario svoj cilj – kraj carstva i povratak republike – i za to je spreman platiti bilo koju cijenu, kako tuđim životima, tako i svojim.

Posljednji glavni lik je Mon Mothma (Genevieve O’Reilly), senatorica u Imperijalnom senatu koja igra ulogu bezube opozicije dok iza kulisa potajno financira Luthenove ćelije pobunjenika. Njezin otpor carstvu starta ideološki, konceptualno i intelektualno – u svojoj kuli bjelokosti blaženo je zaštićena od krvave realnosti borbe koju prolaze ljudi u rovovima, i od moralno upitnih odluka kakve Luthen donosi svakodnevno.

Pragmatični Luthen svjestan je brutalnosti opresije carstva, dok je Mon Mothma zabrinuta zbog urušavanja demokracije i vladavine prava. (Lucasfilm / Disney+)

Svi glavni likovi su na svoj način pobunjeni protiv sustava, svi se doživljavaju kao osobe koje čine što moraju za viši cilj, no činjenica ostaje da su na suprotstavljenim stranama. Dok je Luthen svjestan opipljive brutalnosti opresije koju donosi carstvo, a Mon Mothma je zabrinuta zbog urušavanja demokracije i građanskih prava kao ideala za koje se vrijedi boriti, Dedra i Syril u potpunosti vjeruju u ideju carstva i red koje ono obećava, a njihova se pobuna svodi na kršenje pravila i ignoriranje nadređenih kako bi bolje služili tom idealu. Ograničenja i prepreke na koje nailaze ne prepoznaju kao problematični dio sustava opresije kojem služe, već kao slučajne aberacije u tom sustavu, uska grla i birokratske zavrzlame koji bi se riješili samo “kad bi Führer znao”, te vjeruju da će u konačnici biti nagrađeni za svoje rezultate, a ne kažnjeni za metode.

Ideju za drugi tematski blok dala je povijesna pljačka banke u Tiflisu, koju su po planu Staljina i Lenjina izveli boljševici, no Andor među gerilce dolazi poput Roberta Jordana u Španjolsku, kao vanjski i ključni član tima, dok je vizualno i narativno planet Aldhani inspiriran raščišćavanjem visočja u Škotskoj – nasilnim raseljavanjem Kelta u 18. i 19. stoljeću, Mit kulturne i rasne superiornosti carstva probija se kroz lik zapovjednika imperijalne baze, birokrata koji ponosno i svjesno čini kulturocid, dok pritom ne vidi ništa loše u onome što čini.

“Dhani su jednostavan narod,” objašnjava. “Uzgajaju jadnu kombinaciju osobina koje ih čine posebno ranjivim na manipulacije. Na praktičnoj razini, imaju velikih problema držati više ideja u isto vrijeme. Otkrili smo da je najbolji način usmjeriti ih kamo želimo da im ponudimo alternative. Date im više opcija i toliko su obuzeti biranjem, da ne uspiju primijetiti da im niste dali ništa od onoga što su htjeli na početku. Njihov je dublji problem ponos. Dhaniji bi radije izgubili, radije patili, nego prihvatili.”

U istom dijelu priče Andor upoznaje i mladog intelektualca, idealističkog revolucionara Karisa Nemika, čiji manifest postavlja ključne teze pupajuće pobune protiv carstva. Andor je još uvijek cinik, i Nemikov idealizam smatra dječačkim snovima o svijetu kakav bi trebao biti, nasuprot nemilosrdnoj stvarnosti u kojoj žive. No, Nemikove se riječi ipak na neki način probijaju do njega.

“Sloboda je čista ideja,” piše Nemik u svojem manifestu. “Pojavljuje se spontano, bez uputa. Imperijalna potreba za nadzorom toliko je očajna jer je neprirodna. Tiranija zahtijeva neprekidan napor. Ona puca, ona curi. Autoritet je krhak. Opresija je maska straha. Zapamtite to.”

Pljačka riznice na Aldhaniju u konačnici je uspješna, iako većina gerilaca pogiba. Luthenova organizacija dobiva sredstva za dalje vođenje pobune, no ostvaruje i Luthenov primarni cilj – akceleraciju. Odgovor carstva je eskalacija tiranije, masovno hapšenje disidenata, pa čak i nevinih prolaznika koji jurišnicima izgledaju dovoljno sumnjivo da bi s njima ispunili svoje kvote.

Dok Dedra traga za Andorom kao mogućim sudionikom pljačke i poveznicom s organizatorom pobune, snage reda i mira uhićuju Andora na planetu-odmaralištu gdje je htio u miru uživati u svojem dijelu plijena. Uhićen je i bez da su znali tko je, čisto zato jer je bio blizu ljudi koji su izvikivali parole protiv carstva.

Zatvor Narkina 5 nije samo okrutan u izvedbi, već i u samoj ideji. Nitko nikad ne izlazi. (Lucasfilm / Disney+)

Sljedeći tematski blok smješten je u sterilni i brutalni zatvor, radni kamp koji je logična ekstrapolacija budućnosti današnjih zatvorsko-industrijskih kompleksa u SAD-u. Vizualno inspiriran Lucasovim studentskim filmom THX 1138, zatvor Narkina 5 dijabolična je hijerarhija u kojoj se od zatvorenika očekuje da upravljaju drugim zatvorenicima. Pravila su jasna i nemilosrdna, svako odskakanje kažnjava se elektrošokovima. Zatvorenici u skupinama sastavljaju dijelove nepoznatog stroja, najuspješnija skupina nagrađuje se obrocima s okusom, najsporija biva kažnjena šokovima. Zatvorenike se tjera na neprekidno nadmetanje u produktivnosti.

Predvodnik Andorovog kata, zatvorenik Kino Loy (Andy Serkis) slijepo vjeruje u sustav – ako budu poslušni, ispune svoje kvote i odrade posao kako spada, njihovo će vrijeme u zatvoru proletjeti i bit će slobodni čim otplate dug društvu. Oportunist Andor razmišlja o bijegu, no Kino za takve ideje ne želi ni čuti. Međutim, zatvor nije samo okrutan u izvedbi, već i u ideji. Nitko nikad ne izlazi. “Pušteni” zatvorenici samo bivaju prebačeni u drugi zatvor. U carstvu više nema vladavine prava ni unutarnjih kontrola koje bi spriječile izrabljivanje obespravljenih zatvorenika, imperijalnoj mašini treba jeftina radna snaga.

Andor je poseban lik, dobar u čitanju ljudi, odličan u opažanju, vješt u uvjeravanju – ne govori puno ali zna što reći. Njegov je talent pustiti druge da vode, da zasjaju, da preuzmu inicijativu i zasluge. Trenutak kada se uspije probiti do Kina Loya, pridobiti ga ideji bijega, jedan je od dramskih vrhunaca prve sezone.

Tony Gilroy majstorski gradi napetost, daje joj vremena i prostora da se prišulja i potom preuzme ton serije, bez patetike i jeftinih trikova. Ono što je prešućeno, neizrečeno, skriveno i što se može pretpostaviti često je bitnije od onoga što se vidi i čuje. Iako svaki tematski blok u pravilu završava akcijom, u kojoj su ulozi visoki a preživljavanje svih likova osim Andora je upitno, vrhunci u epizodama često dolaze i u jednostavnoj formi dijaloga, interakcije među likovima, pogledima i gestama koji govore dovoljno. Odgovor Kina Loya na Andorovo pitanje koliko je stražara na svakoj razini, nakon što ga je do tada uporno ignorirao, prijelomni je trenutak u rastu njegovog lika.

Na Coruscantu, prijestolnici carstva, Mon Mothma se nalazi pod sve većom paskom carskih snaga sigurnosti i shvaća da bi se njezino financiranje pobune moglo razotkriti. Kako bi izbjegla istragu, optužuje muža za kockanje pred vozačem (koji je špijun ISB-a), traži pomoć od bankara Tay Kolme, prijatelja iz djetinjstva, da zamuti njezine financije.

Sastanak sa sumnjivim poduzetnikom Sculdunom uvod je u dogovoreni brak Mothmine kćeri Lede. (Lucasfilm / Disney+)

Kolma ju spaja s Davom Sculdunom, sumnjivim “poduzetnikom” kojem novci nisu problem, no želi biti prepoznat kao dio aristokratske elite njihovog rodnog planeta. Ne traži puno, samo želi upoznati svojeg 14-godišnjeg sina s Mothminom 13-godišnjom kćeri Ledom – uvod u tradicionalni dogovoreni brak koji bi povezao njegovu obitelj s uglednim plemstvom. Mon Mothma je prisiljena ponuditi svoju kćer u brak u kakav je i sama bila gurnuta kao dijete, izdajući svoje osobne ideale kao majke kako bi zaštitila svoje političke ideale. Na njezin užas, Leda u činu pobune protiv svoje majke u potpunosti prihvaća konzervativne tradicije njihovog naroda, vodeći svoje prijateljice u molitvu i veseleći se tradicionalnom dogovorenom braku.

Mothmin muž Perrin, pak, opušteni je hedonist koji organizira prijeme i zabave, koji bez rezerve poziva i najgore pripadnike imperijalnog režima na večere u svoju kuću. Serija nikad ne otkriva izravno je li svjestan što Mothma radi iza njegovih leđa, te da li on te aktivnosti šutke osuđuje ili skriveno podržava, no postoje naznake obje mogućnosti.

Mnogo je zbivanja u seriji ostavljeno otvoreno, prepušteno slobodnoj interpretaciji gledatelja, različitim čitanjima. Nije svaki element uredno zapakiran s vrpcom, no ostavlja se dovoljno materijala za razmišljanje i raspravu. Isto tako, sudbina mnogih likova ostaje nedovršena ili neizrečena, kao i u stvarnom životu. Neki jasno umiru i žrtvuju se, drugi jednostavno odlaze svojim putem ili su suočeni s nepoznatim ishodom čije posljedice nikad ne doznajemo.

Ferrix je izgrađen s pregršt detalja, s očiglednom inspiracijom Belfasta i Derryja u 60-im godinama prošloga stoljeća. (Lucasfilm / Disney+)

U zadnjem bloku prve sezone vraćamo se na Ferrix, gdje sprovod Andorove pomajke Maarve (Fiona Shaw) okuplja sve likove na istom mjestu za veliki finale. Syril, koji je dobio otkaz kao korporativni zaštitar i sad živi pod čizmom svoje narcisističke majke, odlazi na Ferrix kako bi ponovno pokušao uhvatiti Andora. Dedra, koja je zarobila i mučila Andorovu bivšu djevojku Bix (Adria Arjona), njegovu nekadašnju poveznicu s Luthenom, čeka na Ferrixu u pratnji imperijalnih odreda koji će nadgledati sprovod, u nadi da će preko Andora doći do vođe pobune. Luthen i dvoje preživjelih gerilaca dolaze na Ferrix kako bi ubili Andora, koji jedini može prepoznati Luthena.

Na Ferrixu je atmosfera uzavrela. Imperijalne postrojbe maltretiraju lokalno stanovništvo, sprovod dopuštaju samo jer se nadaju uhvatiti Andora, mnogi stanovnici polako planiraju svoju vlastitu pobunu.

Maarvin snimljeni govor upozorava na prijetnju koju su dugo ignorirali, jer su imali jedni druge, jer su imali svoj planet. “Ali mi smo spavali. Ja sam spavala. Postoji tama koja poput hrđe poseže za svime oko nas. Dopustili smo joj da raste, i sad je ovdje. Ovdje je, i više nije samo u posjeti, želi ostati. Carstvo je bolest koje buja u tami, nikad nije više živa nego dok spavamo.”

U velikom finalu prve sezone građani Ferrixa sukobljavaju se s jurišnicima carstva u krvavoj uličnoj borbi u kojoj vojnici pucaju po civilima koji ih gađaju ciglama i kamenjem. Andor, nakon svega što je vidio i doživio, nakon što je iskusio tiraniju na vlastitoj koži, nakon što je čuo Maarvin govor i poslušao Nemikov manifest, shvaća da bez pobune nema budućnosti, ne samo za njega, već za bilo koga.

Svaki od blokova u drugoj sezoni počinje godinu kasnije nego prethodni, i pokriva par dana u životu Andora i drugih likova. Na imperijalnoj strani upoznajemo direktora Krennicka (Ben Mendelsohn), koji u palači na vrhu planine – s ikonografijom inspiriranom Hitlerovim Orlovim gnijezdom – dogovara planove za istrebljenje Ghorana, u očitoj paraleli s konferencijom u Wannseeu gdje je osmišljeno “konačno rješenje”.

Na udaljenoj planinskoj lokaciji planira se “konačno rješenje” proglema na Ghormanu. (Lucasfilm / Disney+)

Partagaz i Dedra prisutni su na konferenciji, a Dedra dobiva priliku ponuditi svoje ideje kako stvoriti izliku za genocid na planetu Ghorman – potaknuti lokalni pokret otpora na nasilje. Problem je što je Ghorman bogat svijet u samom središtu carstva, izvor finih tkanina i centar modne scene, te građani carstva ne bi ignorirali brutalnu opresiju na tom planetu kao što su ignorirali zbivanja na periferiji, na siromašnom Ferrixu i ruralnom Aldhaniju. Krennicku je za Zvijezdu smrti potreban mineral ispod površine planeta, a jedini način da ga se izvadi je da se cijeli planet razori rudarenjem.

Imperijalna propaganda već radi na tome da prikaže Ghorane kao uštogljene i umišljene, koji gledaju s visoka na ostale građane carstva i žele biti posebni. U glavnom gradu Palmu već se gradi novi arsenal, koji će biti glavni izvor trenja s lokalnim stanovništvom i lokacija s koje će se organizirati njihovo istrebljenje.

Andor je sad već iskušani špijun, koji krade najnoviji model zvjezdanog lovca iz tajnog postrojenja, no njegov plan za bijeg raspada se nakon susreta s neorganiziranim pripadnicima druge ćelije pobune. Dok imperij monolitno smišlja svoje zlo, pobunjenici su raštrkani, posvađani i puni nepovjerenja jedni prema drugima.

Na poljoprivrednom planetu Mina-Rau skrivaju se preživjeli s Ferrixa, Andorova djevojka Bix, najbolji prijatelj Brasso i mladi pobunjenik Wilmon, koji je započeo nerede na Ferrixu iz osvete za ubojstvo oca. Problem im zadaje neplanirana imperijalna inspekcija, koja provjerava imigracijske dozvole radnika na farmi, u dijelu priče koji je godinu dana unaprijed predvidio aktualna zbivanja s imigracijskom politikom u Trumpovoj Americi.

Syril i Dedra sada su u vezi, disfunkcionalnoj, sterilnoj i punoj suspregnutih emocija, no Dedra staje u obranu Syrila pred njegovom manipulativnom majkom, koja bezuspješno pokušava zagospodariti njihovim životima.

Mon Mothma je u pripremama za veliko vjenčanje njene kćeri i Sculdunovog sina, dok njen prijatelj Kolma izražava zabrinutost zbog utjecaja koji je pobuna imala na njegove financije. Implicira se kako traži mito da bi nastavio šutjeti, i prijeti da će tražiti pomoć od Sculduna ako se ne nađe drugi način.

Luthen je prisiljen ponovno zaštititi Mothmu na način o kojem ona ne želi ni razmišljati. “Upozorit ću ga da prestane. Nabavit ću što treba. Dobit ću brojku od njega,” govori Luthenu. “Znaš koja je brojka. Bit ćemo ranjivi zauvijek. Moraš biti zaštićena,” odgovara joj. “Nisam sigurna što govoriš,” kaže mu. “Kako lijepo za tebe,” zaključuje Luthen.

Svjesna na nekoj razini što to znači, nakon što joj kćer s prijezirom odbacuje ponudu da odustane od vjenčanja, Mothma se predaje piću i plesu u orgiji zaborava, ignoriranja svojih problema na slavlju koje joj je srušilo iluzije o sebi i svojoj obitelji, dok Luthenova ubojica, prerušena u vozačicu, odvozi Kolmu u nepoznatom pravcu.

Sljedeća dva bloka prate Ghorman, gdje Dedra nalazi Syrilu šefovsko mjesto u Birou standarda, te ga usmjerava da hini suosjećanje s lokalnim građanima kako bi ga uključili u svoje planove pokreta otpora. Andor odlazi na Ghorman upoznati lokalne pobunjenike i zaključuje da su izgubljen slučaj, da je prekasno za njihovu borbu, no Luthen ima druge planove. Njihov neuspjeh, svjestan je, privući će pažnju galaksije i odvesti mnoge druge planete i skupine na put pobune.

Šalje svoje druge ljude da pomognu lokalnom pokretu otpora u krađi imperijalnog oružja, no radi se o akciji koju i carstvo priželjkuje. Partagazov je plan da Dedra preko Syrila pobunjenicima da informacije o pošiljkama, kako bi ih naoružali i potaknuli oružanu pobunu. No, Syril još uvijek vjeruje kako je njegov zadatak pronalazak “vanjskih agitatora”.

Luthen ima sve manje utjecaja na pobunu, koja se organizira u sve više konvencionalne snage odvojene od njega. Andor se seli u bazu pobunjenika na Yavinu i sve manje radi za Luthena, a sve više za vijeće pobunjenika. No, Wilmon preko Luthena doznaje da je Dedra na Ghormanu, i šalje Andora tamo s misijom da ju ubije, jer strahuju da je preblizu otkrivanju Luthena i njegove ćelije.

Syril se povezao s lokalnim pobunjenicima i čak na nekoj razini suosjeća s njima, no ne shvaća da je zapravo on taj “vanjski agitator” kojeg traži. Partagaz na Ghorman šalje nemilosrdnog kapetana Kaida, koji je zadužen da započne iskru otvorenog sukoba na tom planetu. Čak se i Dedra gnuša nad Kaidom, koji je de facto pravi autoritet iza nadolazećeg masakra. “Ja sam okidač, vi ste prst, nadzornice”, govori joj, no jasno je da ona zapravo nema izbora – neće dobiti zasluge već samo odgovornost.

Masakr na Ghormanu paralela je s masakrom u Tlatelolcu 1968., gdje je na isti način isprovocirana paljba vojske na mirni prosvjed civila. (Lucasfilm / Disney+)

Kaido otvara središnji trg glavnog grada za prosvjed kojem se pridružuju stotine građana, a potom ih okružuje s jurišnicima sa svih strana, dok u središte prosvjeda šalje mlade i neiskusne vojnike kako bi došlo do sukoba. Kada njihov pokušaj raščišćavanja ne uspijeva eskalirati nasilje, Kaido naređuje svojem snajperistu da otvori paljbu na vlastite vojnike, čime započinje paljba i masakr na trgu, za koji u konačnici budu okrivljeni sami Ghorani.

Radi se o još jednoj očitoj povijesnoj paraleli – ovaj put s masakrom u Tlatelolcu 1968., gdje je meksička vojska po naređenju autoritarnih vlasti otvorila paljbu na studentske prosvjede, nakon što su skriveni vladini snajperisti prvi zapucali prema vojsci.

U kaosu masakra koji se odvija oko njega, Syril konačno shvaća da ga je Dedra iskoristila, da carstvo želi pobiti nevine ljude samo zbog njihovih rudnih dobara, i shvaća svoju ulogu u tome, no tijek misli mu prekida pogled na Andora, na kojem u tom trenutku odluči iskaliti sve svoje frustracije – čovjek kojeg lovi već godinama, za kojeg vjeruje da mu je uništio karijeru i život – iznenadno se pojavio pred njim.

U kaosu masakra koji ga okružuje, Syril konačno shvaća svoju ulogu u njemu, no prekasno. (Lucasfilm / Disney+)

Iako pobjeđuje u tučnjavi, zaustavlja ga Andorovo pitanje “Tko si ti?” – što je i naslov 8. epizode druge sezone. Syril je u šoku, i vidimo svu težinu događaja oko njega i bujicu emocija koja ga prožima. Možda je spreman odbaciti carstvo i pridružiti se pobuni? Možda je samo osupnut pitanjem na koje ni sam više ne zna odgovor? Serija ta pitanja ostavlja otvorenima, jer on već sljedeće sekunde pogiba od donedavno pacifističkog vođe otpora. Tragičan kraj za izrazito složen i dubok lik, koliko god bio oštećen svojim odgojem i imperijalnom propagandom.

Blok završava otvorenim činom Mothmine pobune. Uz pomoć prijateljski nastrojenih senatora, ona dobiva priliku održati govor pred imperijalnim senatom i javnošću, u kojem jasno prepoznaje masakr na Ghormanu kao namjerni genocid.

“Ovog jutra stojim pred vama s teškom porukom. Vjerujem da smo u krizi. Udaljenost između onoga što se govori, i onoga što znamo da je istina, postala je duboka provalija. Od svih stvari koje riskiramo, možda je najopasniji gubitak objektivne stvarnosti. Smrt istine je konačna pobjeda zla.”

Iako Mothma više ne vjeruje Luthenu i ne želi imati posla s njim, tim koji su joj drugi pobunjenici pripremili za evakuaciju ima krticu iz ISB-a, što Luthen doznaje preko svojeg špijuna u ISB-u. Šalje Andora da ju sam izvuče iz zgrade senata, i otpremi na sigurno prije nego ju imperijalne snage privedu zbog suprotstavljanja službenom narativu.

U pola sata koji slijede, Mothma se po prvi put susreće s realnošću pobune licem u lice. Andor pred njom ubija prikriva imperijalnu agenticu koja ju je pokušala privesti, a samo nekoliko minuta kasnije i njezinog dugogodišnjeg vozača, također agenta ISB-a koji već godinama podnosi izvještaje o njoj.

Možda je vozač bio još jedna žrtva sustava, spremna na pobunu, no u Andoru su iskupljenja rijetka a druge prilike ne postoje. (Lucasfilm / Disney+)

U još jednom primjeru nejasnog i propuštenog iskupljenja, ostavljeno je nejasnim je li vozač, Kloris, i sam povjerovao u njezine riječi dok je slušao govor iz njezinog vozila. Kada ga njegovi upravitelji pošalju pred nju, vidimo da je ostavio svoje oružje u autu i pojurio prema njoj nenaoružan. Možda se predomislio u zadnji čas, možda je bio još jedna žrtva sustava koji je shvatio podmukli karakter carstva i odlučio se pobuniti, no za to u konačnici nije dobio priliku. Andor se nije usudio riskirati, nije bilo vremena za druge prilike.

U zadnjem bloku opraštamo se od većine likova ususret statusu kojim započinje “Rogue One”. Luthenov špijun u ISB-u, Lonni, poziva ga na hitan sastanak. Otkriva kako već dvije godine ima sigurnosni ključ od Dedre, kojeg je napokon odlučio iskoristiti jer je strahovao da je Dedra samo par dana udaljena od toga da konačno razbije Luthenov paravan. No, umjesto da otkrije što zna o Luthenu, pronašao je dokumente i izvještaje vezane uz Zvijezdu smrti, i shvatio da se radi o ultimativnoj prijetnji koju se mora zaustaviti, inače više neće biti pobune.

Za svoj trud, Lonni je nagrađen brzom smrću bez ceremonije, kao neznani heroj borbe protiv carstva. Luthen juri u svoju antikvarnicu uništiti sve komunikacijske uređaje i šifrarnike, što uspijeva sekundama prije nego što mu u radnju ulazi Dedra, naizgled samo zainteresirana za razgledavanje, no oboje znaju što se sprema.

Dedra nije mogla zamisliti da je Luthen svoj život bio jednako spreman žrtvovati kao i tuđe. (Lucasfilm / Disney+)

Razgovor koji slijedi prepun je predivnog dvostrukog značenja, suptilnosti i podteksta, kao iz najboljih romana Johna le Carrea. “U ovom trenutku, u radnji su samo dva djela upitnog podrijetla,” odgovara Luthen na pitanje je li sve što je izloženo autentično.

“Sanjala sam ovo nebrojeno puta,” govori Dedra kada zavjese padnu. “A ti si bio ovdje cijelo vrijeme, skrivao se u imperijalnom miru i tišini.” “A ja sam znao za tebe cijelo vrijeme… ne čini se fer.” “Gadiš mi se,” govori mu. “Sloboda te plaši,” odgovara joj. “Ti ne želiš slobodu. Ti želiš kaos. Kaos svima osim sebi,” uvjerena je Dedra. “Gotov si.” “A ti si zakasnila. Pobuna više nije ovdje, odletjela je. Sada je svugdje. Vani je cijela galaksija koja čeka da ti se zgadi.”

Luthenov posljednji potez je podizanje ruke na sebe, ceremonijalnim nožem koji je prije samo par sekundi pokazivao Dedri, koja taj čin ne može razumjeti. Koliko god da je bila opsjednuta otkrivanjem pobunjeničkog vođe špijuna, koliko god da se uživjela u njega i pokušavala razmišljati kao on, ni u jednom trenutku nije pomislila na mogućnost da ono što radi on radi iz iskrenih uvjerenja. Da je svoj život jednako spreman žrtvovati kao i tuđe, za cilj koji smatra višim i vrjednijim od sebe i svojeg ega.

No, rana ipak nije bila smrtonosna. Prevezen je u bolnicu u kritičnom stanju, a njegova asistentica Kleya prisjeća se njihovih početaka dok priprema napad na bolnicu kako bi završila njegovu priču. Kleya je siroče s nepoznatog planeta, iz sela koje su imperijalne snage masakrirale bez milosti. Luthen, tada imperijalni narednik, doživljava mentalni slom od užasa kojim je okružen, i potom spašava djevojčicu i dezertira iz vojske.

Njih dvoje upuštaju se u hodočašće po galaksiji, trgujući starinama i umjetninama koje pronalaze, dok usporedo s time sabotiraju imperijalne trupe i baze. Kleya je ta, postaje jasno, koja je nakon sloma gurala Luthena naprijed, koja ga je pridobila za cilj pobune, koja je radikalnija i brutalnija od njih dvoje.

Luthenov kraj odvija se bez velike ceremonije. Kleya se šutke oprašta od njega i skida ga s aparata. (Lucasfilm / Disney+)

U scenama koje kao da su izašle iz Bourneovog identiteta, Kleya se infiltrira u bolnicu, prerušava u medicinsku sestru, organizira diverziju eksplozijom na parkingu, probija kroz malobrojne stražare i dolazi do Luthena, gdje se bez previše oklijevanja šutke oprašta od njega i skida ga s aparata.

Luthenov kraj je i početak kraja Dedre, koja je prekoračila svoje ovlasti pokušavajući ga uhititi, što je bilo zaduženje njezinog kolege. Njezin neuspjeh u tome da ga uhvati živog i spremnog za ispitivanje vodi do njezinog uhićenja.

Dok još misli kako će moći opravdati svoje akcije, nađe se u sobi za ispitivanje na optuženičkom stolcu, gdje joj dolazi direktor Krennick. U svojoj potrazi za Luthenom, Dedra je prikupljala sve i svakakve informacije i izvještaje, pa i mnoge koji joj ne pripadaju. Među njima i izvještaje o Zvijezdi smrti, za koje tvrdi da su joj “slučajno poslani”. Da nije prikupljala podatke za koje nije imala autorizaciju, Lonni ne bi mogao iz njezinih dosjea otkriti istinu o Zvijezdi smrti.

Probijanje granice fizičkog kontakta Dedri daje do znanja da više nije kolega, već samo još jedna žrtva. (Lucasfilm / Disney+)

U prekrasnom trenutku kada joj Krennick daje do znanja da je smatra odgovornom za curenje podataka pobuni, prelazi granicu profesionalnog ponašanja i poseže za fizičkim kontaktom, jednostavnim, prezrivim polaganjem prsta na njezinu glavu, koji Dedri, koja se užasava fizičkog dodira, daje do znanja da više nije kolega već samo još jedna žrtva sustava. Dok mu na odlasku pokušava sugerirati što učiniti kako bi zaustavio Kleyu, Krennick ide i korak dalje, s prezirom je hvata za glavu i daje joj do znanja da oko njezine sudbine nema nikakve sumnje: “Učinit ćemo najbolje što možemo da se snađemo bez tebe!”

Držanje Zvijezde smrti u tajnosti dok nije završena jedino je što je bitno caru Palpatineu, koji se u seriji pojavljuje samo spomenom. “Ne mogu te zaštititi, Lio,” poručuje Krennick bojniku Partagazu, i u samo pet riječi daje nam do znanja da su njih dvojica dugogodišnji prijatelji, te da su se obje njihove karijere – i životi – iznenadno našli u opasnosti.

Kleya – iz sigurne kuće na Coruscantu – koristi stari rezervni odašiljač kako bi pozvala pomoć, kako bi bilo kome mogla proslijediti poruku s informacijama zbog kojih su umrli Lonni i Luthen. Jedini koji hvata poziv u pomoć je Wilmon, koji još drži skriven Luthenov prijemnik. Obavještava Andora i on ignorira naređenja aktualnih vođa pobune kako bi spasio svojeg starog mentora, ne znajući da je već mrtav.

Andor uspijeva izvući Kleyu s Coruscanta, nakon što uz pomoć reprogramiranog imperijalnog droida svlada ISB-ov SWAT tim poslan da ju uhiti. Partagaz je raspisao tjeralicu za njom pod izlikom da je zaražena opasnom bolešću, kako bi ju svatko tko ju vidi prijavio, no zbog velikog broja prijava svi su drugi timovi već na terenu i nitko ne može na vrijeme zaustaviti njezin bijeg.

Iako je Luthen omražen u pobunjeničkoj bazi na Yavinu, a ni Kleya ne nalazi na toplu dobrodošlicu, na kraju si ipak uspijeva dopustiti lagani osmijeh – prvi u seriji – kada shvati da se nalazi na mjestu koje ne bi postojalo da ga ona i Luthen nisu zajedno izgradili. Da dolazi zora za koju je Luthen znao da ju neće doživjeti.

Otvoreno je pitanje je li u Partagaz zadnjim trenutcima shvatio da je tiraniju nemoguće održati, ili je jednostavno odlučio izbjeći goru sudbinu. (Lucasfilm / Disney+)

Bojnik Partagaz u zadnjoj sceni sluša snimku Nemikovog manifesta, i odsutno se pita tko li stoji iza njega, prije nego što primijeti “samo se nastavlja širiti, zar ne”, a da je nejasno misli li na manifest ili na samu pobunu. Njegov zamjenik ga obavještava da su ga poslali da ga dovede dolje, na što Pargaz ljubazno moli za par trenutaka, kako bi sabrao svoje misli. Je li u zadnjim trenutcima prihvatio istinu manifesta i shvatio da je tiraniju nemoguće održati, ili je jednostavno prihvatio poraz i odlučio izbjeći goru sudbinu, serija ponovno ostavlja na interpretaciju gledatelju. Partagaz vadi svoje osobno oružje, i izvan sobe vidimo njegovog zamjenika kako laganim pokretom ruke zaustavlja stražare da ostanu na mjestu kada se začuje pucanj. Gora sudbina rezervirana je za Dedru, koju posljednji put u seriji vidimo u Narkini 5, nehumanom zatvoru u kojem je Andor i ne znajući slagao dijelove Zvijezde smrti. Drži se zaleđeno i ponosno do gašenja svjetala, kada je vidimo kako se lomi i hvata za glavu u suzama.

Svi sposobni, idealistični i ambiciozni imperijalisti nestaju sa scene – Syril, Partagaz, Dedra i drugi. Iza njih ostaju samo ljudi poput Partagazovog zamjenika Lagreta, koji ne uzdižu glavu, ne nastoje se isticati, ne namjeravaju briljirati, ne riskiraju, i stoga ne rade pogreške. Odanost carstvu u svakom je primjeru u konačnici nagrađena smrću ili zatvorom, jer ljudi su u totalitarizmu potrošni materijal, samo je jedan nezamjenjiv, onaj na vrhu. 

Informacije koje Kleya donosi na Yavin potiču vođe pobunjenika na dalju istragu, na slanje Andora na misiju na Kafrene, gdje ga prvi put vidimo u Rogue One, i time se zaokružuje priča Cassiana Andora, sitnog lopova i prevaranta koji se preobrazio u heroja pobune, koji je svoj život dao za slobodu i budućnost drugih.

 ­­

Andor je tek sporedni lik u prednastavku originalne trilogije “Rogue One”, čija je sudbina bila unaprijed poznata. (Lucasfilm)

Kada su čelnici Disneyja najavili seriju, u trenutku kada je cijela franšiza već pokazivala znakove zamora i prezasićenja suvišnim i površnim sadržajima, nitko nije imao velika očekivanja. Serija koja je prednastavak o sporednom liku iz prednastavka “Rogue One”, čija je konačna sudbina unaprijed poznata, doimala je kao još jedan u nizu simptoma kreativnog bankrota franšize.

Nakon odgledanih 24 epizode Andora, iznenađenje je potpuno. Ratovi zvijezda nikad prije – čak ni u originalnim filmovima Georgea Lucasa – nisu bili ovako kvalitetni, ovako ozbiljni, ovako majstorski pisani, odglumljeni, režirani, producirani i ovako relevantni. Ništa drugo od Ratova zvijezda nije potrebno gledati, ali Andor se ne smije propustiti.

Kada je George Lucas stvarao Ratove zvijezda, htio je u njih upakirati oštar politički komentar, no na kraju su završili kao laka zabava i reklama za igračke za sve mlađu publiku. S Gilroyevim Andorom, franšiza je napravila puni krug, okrenula se od infantilne razonode i opetovanog izvlačenja istih likova i priča, i skrenula u smjeru nevjerojatno aktualnog političkog komentara, u vrlo ozbiljnoj seriji za publiku koja može pratiti i složene teme, komplicirane zaplete i čitati između redova.

Mnogo je vrhunaca u ovom pregledu preskočeno. Luthenov govor Lonniju, u kojem mu strastveno govori što on žrtvuje za pobunu, nevjerojatan je primjer glumačkog i scenarističkog umijeća koji namjerno ne citiram kako bi ga budući gledatelji mogli neiskvarenog doživjeti po prvi put. Iz istog razloga preskačem i završnu scenu serije, koja daje tračak nade nakon dvije sezone žrtve i mraka.

Radikalni gerilski vođa Saw Guerrera, kojeg s neodoljivom dozom fanatičnog ludila igra Forest Whitaker, krade svaku scenu u kojoj se nalazi. Luthenova asistentica Kleya potpuno je glumačko otkriće – mlada debitantica, svježe pristigla s Kraljevske akademije dramskih umjetnosti, bez zadrške je sposobna parirati glumačkim veličinama poput Stellana Skarsgårda, pružajući nevjerojatan identitet i scensko prisustvo svojem liku, kroz minimum dijaloga, kroz najsuptilnije promjene držanja i izraza lica.

Odabir glumaca – za casting je bila zadužena Nina Gold, slavna po svojem radu na serijama Game of Thrones i Chernobyl – za svaku je pohvalu. Svaki, pa čak i sporedni glumac, daje maksimum od sebe, dok su glumački veterani poput Antuna Lessera i Denise Gough uspjeli od zlih fašista stvoriti pristupačne likove s kojima suosjećamo, unatoč strahotama koje planiraju i provode.

Fimografija i scenografija oduševljavaju – od savršeno poslošenih kompozicija, preko znakovitih refleksija i postavljanja likova u okvire, do neprimjetnih dugih scena izvedenih u jednom kadru. Skauti za lokacije odradili su fantastičan posao, pronalazeći futurističke građevine iz cijelog svijeta – od Grada znanosti i umjetnosti u Valenciji do McLarenovog tehnološkog centra u Surreyu. Lokacije izgrađene od ničega za potrebe serije, poput Ferrixa ili Ghormana, prepune su sitnih detalja koje upotpunjuju iluziju da u njima žive stvarni ljudi, od komada peciva do osobnih dekoracija.

Glazba Nicholasa Britella je namjerno stavljena u drugi plan, ne dominira i ne diktira emocije, osim što polako pomaže graditi napetost, do trenutka na kraju prve sezone kada se naslovna tema dijegetički izrodi iz pogrebnog marša na Maarvinom sprovodu, zajedno s koračnicom koja užurbano vodi u vrhunac sezone.

Nemoguće je prešutjeti i kostimografiju, koja je doslovno izvan ovog svijeta, od skandinavsko-azijskih dizajna Mon Mothminog planeta Chandrille do Ghormanskih kostima inspiriranih pariškom modom za Drugog svjetskog rata, ili ugrađenih “kravata” u svečana odijela Syrila i Dedre. Svi kostimi govore nam mnogo o likovima koji ih nose. Kostim Dave Sculduna, na primjer, smjesta nam pokazuje da je riječ o bogatašu bez ukusa, koji želi kupiti svoju ulaznicu u ugledno visoko društvo, i prije nego što glumac progovori i svoju prvu riječ. Mothmini modno besprijekorni kostimi neprekidno ju guše, stišću joj vrat dok vodi dvostruki život pred imperijem i pred vlastitom obitelji, dok se konačno ne oslobodi u trenutku bijega.

Serija je već pobrala gotovo jednoglasnu hvalu kritike i očekuje se velik uspjeh na nagradama Emmy – vjerojatno prvi u povijesti Ratova zvijezda na malim ekranima. Za kandidaturu su predloženi i Tony Gilroy i njegov brat Dan, jedan od scenarista, Stellan Skarsgård i Kyle Soller, te glumice gotovo svih ženskih likova. Za gostujuće zvijezde predloženi su Forest Whitaker i Ben Mendelsohn. Serija je prošle godine imala čak devet nominacija, no ostala je bez ijedne pobjede, što će se vjerojatno promijeniti ove godine.

Jer ove je godine serija savršeno pogodila društveni zeitgeist. Njezini su citati postali znakovi raspoznavanja na “No Kings” prosvjedima u SAD-u, a brojni su transparenti prikazivali dijelove Nemikovog manifesta. Fraza “I have friends everywhere” mogla se vidjeti na svakom skupu.

Andor je oda antifašizmu za novu generaciju, za one koji su zaboravili za što su umirali njihovi djedovi i bake. Andor je vrhunski špijunski triler, Andor je rijetko kvalitetna karakterna drama. Andor je studija povijesti totalitarizma koja upozorava nove generacije da je fašizam vječan, kao što je pisao Umberto Eco, da je u svojim oblicima postojao oduvijek, i da se uvijek može vratiti ako mu to dopustimo.