Sporazum o tripartitnoj vladi: tinta – crvena, ideologija Zelenih, rukopis Liberala. Kompromisi i opća mjesta.

Iako nova njemačka vlada EU ambiciozno zamišlja kao federaciju, u čije je ostvarenje čak spremna krenuti samo s onim članicama koje dijele njezine poglede, ipak se Europa u Sporazumu spominje tek 74 puta a klima skoro 200. Kompromis je na papiru postignut, iskušenje će biti - ministri. Konačno je pitanje koju će glazbu vojni orkestar odsvirati Angeli Merkel na svečanom oproštaju

• Naslovna fotografija: Annalena Baerbock (Zeleni); Olaf Scholz (Socijaldemokrati); Christian Lindner (Liberali) (Foto: Bayl.eu)

• Autor je suradnik Deutsche Welle u Kölnu

Njemački socijaldemokrati, Zeleni i Liberali složili su se oko koalicijskog sporazuma buduće vlade nakon jedva dva mjeseca pregovora, što je zapravo neočekivano kratak rok s obzirom na korjenite razlike u nekim pitanjima između Zelenih i Liberala. Koalicijski sporazum u Njemačkoj ozbiljan je dokument i od potpisnica se očekuje da ga se čvrsto pridržavaju. Manji su problem članovi vlade, koliko ‘mangupi u vlastitim klupama’ Bundestaga koje taj ugovor obvezuje da koliko-toliko poslušno dižu ruke za mjere koalicijske vlade.

Žurba je nužna i zbog rekordnog broja novozaraženih koronom. U ovoj završnoj fazi odlaska kancelarke Merkel i njezinog tima izostale su čak i prijašnje nedosljedne mjere u borbi protiv pandemije. Sve ozbiljnija situacija s pandemijom natjerala je koalicijske partnere da prihvate neke formulacije s kojima možda i neće biti najsretniji, ali koje osiguravaju kakvu-takvu efikasnost u borbi s koronom.

Uvodne riječi sporazuma zvuče bombastično: „Odvažiti se za više napretka: savez za slobodu, pravednost i održivost“, a 177 stranica svjedoči koliko je teško bilo pronaći zajednički nazivnik i otkriti kako uopće vladati s tri stranke za kormilom. U posljednjem poglavlju sporazuma gdje se opisuje „način rada vlade i frakcija“ na prvom se mjestu ističe kako među strankama „neće biti nadglasavanja“

U samom sporazumu snažno se osjeća pregovaračka pozicija Zelenih: pojam klima u različitim se kontekstima spominje 198 puta, dok se Europa spominje na samo 74 mjesta. I u preambuli vlada ističe kako joj je „najviši prioritet“ slijediti zapravo ideologiju Zelenih, kako „zaštita klime osigurava slobodu, pravednost i održivo blagostanje“. Ipak, prestanak korištenja ugljena provest će se do 2030. godine, ali tek „u idealnim okolnostima“. Tu se sasvim jasno može prepoznati rukopis Liberala jer uz sve ambiciozne planove zaštite klime, preduvjeti su ekonomičnost takvih mjera i očuvanje radnih mjesta u Njemačkoj – i naravno ovdašnjih tvrtki.

Općeg ograničenja brzine na njemačkim cestama neće biti (iako je to pisalo u programima i socijaldemokrata i Zelenih)

Ova vlada, prema ovom sporazumu, najavljuje „ulaganja dodatnih sredstava u dosad neviđenim razmjerima“, ne samo za nastavak gospodarskog oporavaka nakon korone nego i kako bi se čitava industrija transformirala prema ispunjenju klimatskih ciljeva kojima bi se zatopljenje ograničilo na 1,5 stupnja. U postizanju tog cilja računa se ne samo na državna nego i privatna ulaganja. Spominjanje ‘javno-privatnih partnerstva’ također odražava da su ‘žuti’ u vladi. No nakon nebrojenih slučajeva javnih projekata u kojima su sav rizik snosili grad, općina ili pokrajina, a sva dobit je išla u džepove privatnih investitora, u zahtjevima o potpunoj transparentnosti takvih projekata i o nužnim dokazima da je javna korist prioritet’ u sporazumu se prepoznaju se crvena’ i ‘zelena’ tinta. S druge strane – iako je to pisalo u izbornom programu i socijaldemokrata i Zelenih, u poglavlju Mobilnost jasno piše: „Općeg ograničenja brzine na njemačkim cestama neće biti.“ I čežnji Zelenih da se još samo električni automobili koturaju po cestama jest udovoljeno nastavkom mjera potpore i ambicioznim ciljem da do godine 2030. bude najmanje 15 milijuna takvih vozila. No, i tu je ograničenje kako i individualna mobilnost mora ostati „svima dostupna“ već i zbog ruralnih dijelova zemlje.

Nakon poglavlja Zaštita klime u socijalno-ekonomskom tržišnom gospodarstvu, zatim poglavlja Poštovanje, prilike i socijalna sigurnost u modernom svijetu rada, te poglavlja Prilika za djecu, snažne obitelji i najbolje obrazovanje cijelog života, i Sloboda i sigurnost, ravnopravnost i raznovrsnost u modernoj demokraciji, konačno kao sedmo poglavlje na 127. stranici dolazi Njemačka odgovornost za Europu i svijet. Istističe se svijest o odgovornosti Njemačke kao četvrtog gospodarstva svijeta, ali i kod Europe su se partneri mogli složiti tek oko lijepih želja. Ipak, koalicijski partneri žele podržati da se Unija razvije u federativnu europsku državu koja će biti „decentralizirano organizirana i po načelima subsidarnosti i primjerenosti“.

Njemačka teži složnom razvoju čitave Unije, ali ako je nužno, kročit će u tom smjeru samo s pojedinim članicama. Djelatnost Vijeća Europe treba biti transparentnija, baš kao što bi i za odluke Europskog parlamenta u Europskoj komisiji trebalo biti više sluha. Od Komisije se pak traži da „dosljednije i brže“ koristi instrumente koje joj stoje na raspolaganju, a tu se najavljuje suglasnost Njemačke za Europski fond obnove tek „ako su ispunjeni preduvjeti kao što je neovisno pravosuđe.“ Naravno da se tu misli na Poljsku, ali bi se i službeni Zagreb – i zbog nesretnog zakona o zaštićenim stanarima – mogao zamisliti iskazanom podrškom Europskom sudu gdje će budući Berlin željeti da mu se građani mogu obratiti i kad se radi o području nacionalnog prava.

Ukratko: Njemačka se zalaže za pravu zajedničku vanjsku, sigurnosnu i obrambenu politiku Europske unije. Isto tako se teži većem „strateškom suverenitetu“, osobito u energetici, zdravstvu, uvozu sirovina i digitalnoj tehnologiji, ali „da se Europa ne odcijepi od svijeta“. Tek na 133. stranici počinje se govoriti o najvažnijem kod svih tih planova i želja: o novcu.

Njemačka teži složnom razvoju čitave Unije, ali ako je nužno, kročit će u tom smjeru samo s pojedinim članicama.

„Stabilnost cijena je elementarna za blagostanje Europe. Uzimamo veoma ozbiljno zabrinutost ljudi zbog sve više inflacije. Europska centralna banka, koja je prije svega obavezna slijediti cilj stabilnosti cijena, najbolje će ispuniti taj zadatak ako se vodi odgovorna politika proračuna i Europske unije i država članica.“ U tom se pogledu može očekivati i važna odluka nove njemačke vlade o nasljedniku predsjednika njemačke središnje banke (Bundesbank) Jensa Weidmanna koji je, iako nije morao, odlučio s krajem ove godine odstupiti. Bio je na glasu kao ‘tvrdolinijaš’ u Vijeću europske centralne banke kad je riječ o stabilnosti eura i citirani pasus sugerira kako i njegova nasljednica ili nasljednik neće imati bitno drukčiju poziciju.

Na koncu, posljednje 8. poglavlje naslovljeno je Investicije u budućnost i održive financije. Na početku se konstatira da će i mjere u saniranju posljedica pandemije te investicije koje će voditi klimatskoj neutralnosti njemačkog gospodarstva neminovno stvoriti duboku rupu i minus u njemačkom proračunu. Ipak, već za 2023. obećan je povratak u „normalu“ kakva je određena i Ustavom jer „Njemačka mora i dalje imati vodeću ulogu u osiguranju (financijske) stabilnosti u Europi“. I tu se može pretpostaviti kako su opet Liberali ‘stisnuli kočnicu’.

Detalja u Sporazumu je još mnogo, ali i njemačku javnost najviše zanimaju imena i prezimena. Naravno, kancelar je Olaf Scholz, ali kako trenutno stvari stoje, novi ministar financija će biti predsjednik Liberalne stranke Christian Lindner. Liberali su redovito prva alternativa biračima kršćanskih demokrata, ako iz nekog razloga nisu zadovoljni ‘svojim’ kandidatom (kao što je to u značajnoj mjeri bilo s Arminom Laschetom) tako da se i u u fiskalnoj politici može očekivati kontinuitet.

Mnogo je veća nepoznanica ministarstvo gospodarstva: tamo ne samo da dolazi drugi u glavnom dvojcu Zelenih Robert Habeck, nego će u to ministarstvo biti integrirana i zaštita okoliša. Varijacije nadležnosti i pisanje novih ploča na ulazu ministarstava u Njemačkoj nisu ništa novo, ali su ministarstvo gospodarstva i ministarstvo okoliša iz vlade u vladu već tradicionalno ‘prirodni neprijatelji’ u zastupanju svojih interesa. Sada se doduše upravo od njemačke industrije očekuje da postane predvodnica u zaštiti klime i okoliša, ali hoće li Habeck uspjeti ‘spojiti nespojivo’?

Ako ikome među Zelenima, onda bi se upravo Habecku trebala dati šansa da to dokaže: u predizbornoj kampanji njegova je popularnost neprestance rasla – čak i dok je padala glavnoj kandidatkinji Zelenih Annaleni Baerbock. Možda će netko postaviti pitanje njegove stručnosti za gospodarstvo – studirao je filozofiju, germanistiku i filologiju, ali se pokazao spremnim mirno poslušati argumente sugovornika i upustiti se u konstruktivnu raspravu. Sama kandidatkinja za kancelarku Zelenih bi trebala preuzeti ministarstvo vanjskih poslova, a tu tek treba vidjeti hoće li barem tamo pokazati i diplomatske sposobnosti i sposobnost da svoja zelena politička gledišta stavi iza interesa Njemačke.

Osjetljivo pitanje novog čelnika njemačke centralne banke: Jens Weidmann (Foto: Bundesbank)

No već se otvoreno rogobori protiv ovog sporazuma, a najviše kritika čuje se upravo iz redova Zelenih: previše „mekano“, previše „neodređeno“ i popustljivo… Kod Zelenih tek predstoji ‘čistka’: nije se zaboravilo kako su prognoze u jednom trenutku govorile o 27% glasova da bi na koncu ispalo prilično skromnih 14,8%. Baerbock će naći utočište u ministarstvu vanjskih poslova, ali to ne zaustavlja bitku dviju glavnih frakcija Zelenih: ‘realnih’ u koje se ubrajaju Baerbock i Habeck i ‘fundamentalista’ koji su uvjereni da bi oni ipak postigli bolje rezultate.

Imena svih  ministrica i ministara pouzdano ćemo znati tek kod polaganja zakletve, ali podjela resora je već u koalicijskom sporazumu: socijaldemokrati će osim kancelara imati i svog člana kao šefa njegovog ureda – što je također dužnost u rangu ministra i na njemu je mnogo posla da smiri (stranačke) duhove u vladi. SPD dobiva i ministarstva unutrašnjih poslova i domovine, zatim rad i socijalu, te obranu, zdravstvo, građevinu (Scholz će moći ispuniti svoje ambiciozne planove o velikom broju novih stanova), kao i ministarstvo gospodarske suradnje i razvoja.

Zeleni, osim „super-ministarstva“ gospodarstva i zaštite okoliša i ministrice vanjskih poslova, postavljaju čelnicu ili čelnika ministarstva za obitelj, seniore, žene i mladež, za okoliš, zaštitu prirode, nuklearnu sigurnost i zaštitu potrošača, i ministarstva za prehranu i poljoprivredu.

Liberali pak također mogu biti zadovoljni jer su osim financija dobili i pravosuđe, zatim promet i digitalizaciju, kao i obrazovanje i znanost.

Možda jedino što – barem neke medije još više zanima od sastava buduće 20. njemačke vlade jest koju će glazbu zatražiti odlazeća kancelarka Merkel od vojnog orkestra koji joj priređuje svečani oproštaj.