Što je Giorgia Meloni zapravo htjela propalim referendumom? Zaobilazni pokušaj kontrole pravosuđa

Talijanske vlade možda imaju kratak rok trajanja, ali je zato talijanski ustav čvrst kao kamen. Političari bi rado petljali po njemu, no to nije uspjelo ni Berlusconiju, ni Renziju, a ni aktualnoj premijerki Giorgiji Meloni. Zašto (i) talijanske političare nervira jako i neovisno pravosuđe objašnjava Giovanni Vale.

• Naslovna fotografija: Giorgia Meloni, posteri koji pozivaju na odbacivanje referenduma. (CC0, YouTube France24)

• Autor je urednik OBCT, dopisnik dnevnika La Croix iz Hrvatske i pokretač projekta extinguishedcountries.com.

U očima brojnih europskih promatrača, Giorgia Meloni donedavno se činila politički nepobjedivom. Na vlasti od listopada 2022., već se ubraja među najdugovječnije premijere u Italiji, zemlji poznatoj po čestim smjenama vlada. No početkom ovog tjedna i Meloni je posrnula na ispitu na kojem je proteklih godina palo nekoliko njezinih prethodnika: pokušaju izmjene talijanskog Ustava iz 1947., donesenog nakon sloma fašističkog režima.

Na dvodnevnom referendumu održanom 22. i 23. ožujka, više od 53 posto birača odbacilo je ustavne promjene koje je predložila vlada, a koje su se ponajprije odnosile na pravosuđe. Na birališta je izašlo oko 59 posto glasača. Nakon poraza, više oporbenih čelnika pozvalo je premijerku na ostavku, no predsjednica stranke Braća Italije (Fratelli d’Italia, FdI) u video-poruci je, uz osmijeh i priznanje da „žali zbog propuštene prilike”, poručila kako će njezina vlada „nastaviti raditi” te da „poštuje“ volju birača.

Iako ustavna reforma nije prošla, sam pokušaj njezina donošenja pomaže nam bolje razumjeti političku agendu Giorgie Meloni, koja je, čini se, uspjela potisnuti u drugi plan svoju neofašističku ideologiju i profilirati se, u Italiji i izvan nje, kao snažna i pouzdana čelnica, sposobna zastupati interese trećeg najvećeg gospodarstva Europske unije.

• Rezanje ovlasti pravosuđa

Referendumsko pitanje odnosilo se na ustroj i nadležnosti Visokog sudbenog vijeća (CSM), samoupravnog tijela talijanskog sudstva koje neovisno o Ministarstvu pravosuđa upravlja karijerama sudaca i javnih tužitelja. Da je reforma bila usvojena, CSM bi bio podijeljen na dva tijela (jedan dio za suce, a drugi za javne tužitelje, pri čemu bi se razdvojile njihove karijere) te bi izgubio disciplinske ovlasti, koje bi bile povjerene trećem tijelu, biranom ždrijebom.

Prema obrazloženju vlade, reforma je trebala smanjiti „prekomjeran” utjecaj pravosuđa i riješiti problem njegove „politizacije”. Silvio Berlusconi često je suce nazivao „crvenim haljama”, tvrdeći da ga progone iz političkih razloga (tijekom života protiv njega se vodilo tridesetak sudskih postupaka, od kaznenih djela korupcije do slučajeva povezanih s maloljetničkom prostitucijom). Uostalom, bivši premijer na vlast je došao 1994., nakon niza antikorupcijskih sudskih istraga (poznatih kao „Čiste ruke“, tal. Mani Pulite), koje su uzdrmale talijansku političku scenu, dovele u krizu mnoge političke stranke i označile kraj takozvane „Prve republike“.

Ukratko, dio političke scene (koji se danas uvelike podudara s desnicom) tvrdi da pravosuđe već desetljećima zloupotrebljava svoje ovlasti. U državi u kojoj pravda stiže iznimno sporo (prema nedavnom istraživanju, za okončanje tri stupnja suđenja u građanskim predmetima u Italiji u prosjeku je potrebno gotovo šest godina), političarima nije teško plasirati tezu da upravo pravosuđe koči razvoj zemlje. Međutim, predložena reforma ne bi skratila trajanje postupaka, već bi prije svega ograničila neovisnost sudbene vlasti u korist preostalih dviju grana: zakonodavne i izvršne. Prema ocjeni brojnih stručnjaka, to bi predstavljalo opasno narušavanje sustava ravnoteže i uzajamne kontrole vlasti.

• “Autoritarni projekt”

Jens Woelk profesor je poredbenog ustavnog prava na Sveučilištu u Trentu i jedan od 170 talijanskih ustavnih stručnjaka sa 70 različitih sveučilišta koji su potpisali javni apel u korist opcije „protiv” na referendumu. Prema njegovim riječima, da je pobijedila opcija „za”, u Italiji bi došlo do „demokratskog nazadovanja”.

„Reforma ne rješava ključne probleme pravosuđa u zemlji, poput duljine trajanja postupaka ili nedostatka resursa, nego smanjuje jamstva samouprave sudbene vlasti”, objašnjava profesor Woelk. Dodaje kako, „ako uzmemo u obzir i način na koji je reforma donesena – odnosno nametnuta od strane vlade, bez traženja širokog konsenzusa u parlamentu – možemo reći da je riječ o autoritarnom projektu”.

Prema njegovu mišljenju, iza ovog prijedloga izvršne vlasti stoji „nesklonost desnice prema ograničenjima vlasti” i „težnja za jedinstvom u izvršavanju vlasti”. „No bez pravila, bez ograničavanja vlasti nema ustavne države; naprotiv, time se približavamo fašizmu”, upozorava profesor, zaključujući: „Jasno vidimo što se događa u Sjedinjenim Državama, gdje je Vrhovni sud blizak predsjedniku: Trump danas radi što želi, više nema sustava kontrola i ravnoteže.”

• Politička poruka

Prema posljednjem istraživanju objavljenom uoči referenduma, Giorgia Meloni bila je najpopularnija političarka u Italiji s približno 41 posto potpore, a isti rezultat imala je i njezina vlada. Unatoč slavlju oporbe na talijanskim trgovima u ponedjeljak navečer, bilo bi preuranjeno pobjedu opcije „protiv” tumačiti kao političko izjašnjavanje o vladi. No činjenica je da je riječ o prvom ozbiljnom porazu premijerke u četiri godine, kao i da je oporba, ohrabrena pobjedom, iznenada pronašla zajednički jezik.

Tajnica Demokratske stranke (PD) Elly Schlein, čelnik Pokreta 5 zvjezdica (M5S) Giuseppe Conte te čelnici Zelenog i lijevog saveza (AVS) Nicola Fratoianni i Angelo Bonelli fotografirali su se zajedno u ponedjeljak navečer na rimskom trgu Piazza Barberini. Na izborima 2022. te su stranke (s partnerima) ukupno osvojile nešto više od 11,6 milijuna glasova, naspram 12,3 milijuna koliko je dobila ujedinjena desnica. Na referendumu je blok „protiv” prikupio 14,4 milijuna glasova, dok je opcija „za” dobila 12,4 milijuna glasova. Riječ je o važnom rezultatu koji oporba sada vidi kao mogući temelj za novi politički uzlet.

U nadolazećim danima očekuje se niz analiza koje će pokušati protumačiti ove brojke i razloge glasanja. Već se, primjerice, govori o „iranskom efektu”, u kontekstu rata koji su pokrenule Sjedinjene Države i Izrael, a koji je doveo do rasta cijena benzina i dizela na više od dva eura po litri u Italiji, zbog čega je vlada prošlog tjedna bila prisiljena hitno intervenirati smanjenjem trošarina na gorivo. U tom se kontekstu Giorgiu Meloni proziva da se previše priklonila stajalištima Donalda Trumpa, čija popularnost u Italiji sve više opada.

Istodobno, neizvjesna je sudbina drugih reformi koje vlada planira provesti do sljedećih parlamentarnih izbora 2027., poput uvođenja takozvanog „premijerata” (odnosno izravnog izbora premijera uz proširenje njegovih ovlasti) kao i novog izbornog zakona. Hoće li vlada te projekte revidirati ili od njih odustati?

Ono što se zasad sa sigurnošću može reći jest da su talijanski birači jasno odbili jednostrani pokušaj ustavne promjene, i to unatoč brojnim medijskim nastupima premijerke posljednjih tjedana. Za zdravlje talijanske i europske demokracije, to je dobra vijest.