Stvaranje novog Čilea: “Dok nam dostojanstvo ne postane svakodnevnica!“ Četiri ključne ustavne debate

Potkraj 2019. u Čileu su izbili prosvjedi koji su na koncu izazvali neposredne izbore za ustavotvornu skupštinu, ustvari redefiniciju odnosa unutar zajednice. Alejandra Mancilla Drpic opisuje kako su prošle dosad dominantne političke stranke, tko su nove političke snage, proceduru donošenja novog ustava i koja će se pitanja rješavati

• Naslovna ilustracija: Grafiti na Trgu Italije u Santiagu koji ilustrira novi ustav, dok crveni plakati o prosvjedima iz 2019. podsjećaju  na 1973. kad je nakon parlamentarnih izbora Pinochet izveo udar (Foto: Wikimedia Commons)

• Autorica članka, Alejandra Mancilla Drpic, Čileanka je koja je doktorirala filozofiju politike na Australian National University. Profesorica je na Odsjeku za filozofiju, povijest umjetnosti i ideja, te izučavanja klasike, Fakulteta za humanističke znanosti Sveučilišta u Oslu, u Norveškoj (www.alejandramancilla.info )

• Prethodni članak: ŠTO SE DOGAĐA U ČILEU: Pobuna u Čileu iz prve ruke, zašto je izbila, što je u njoj jedinstveno za latinskoameričkog jaguara, a što slično drugim prosvjedima

Dana 6.srpnja sastat će se prvi put 155 izabranih delegata za novu Čileansku ustavotvornu skupštinu u povijesnoj zgradi bivšeg Kongresa u Santiagu. Nakon što odrede osnovna pravila za vođenje rasprava, imat će devet mjeseci (najviše 12) za izradu nacrta prvog demokratskog ustava zemlje u 200 godina povijesti Republike. Sredinom 2022. referendumom će se odlučiti hoće li takav ustav biti prihvaćen. Bio bi to prvi ustav te vrste na svijetu što se tiče rodnog pariteta – u skupštini će biti 78 muškaraca i 77 žena. Štoviše, 17 mjesta pripast će predstavnicima 10 glavnih starosjedilačkih skupina.

Mjesec dana nakon izbora convencionales (delegata), mnogi su Čileanci još zbunjeni rezultatima i pitaju se što nas očekuje. Svijet, a osobito latinoamerički susjedi, pozorno prati čileanski proces, za koji su bili okidač veliki socijalni nemiri koji su izbili 18. listopada 2019., kada su tisuće ljudi izašle na ulice prosvjedovati protiv dugačke liste problema koji su se gomilali sve otkada se 1990. vratila demokracija: obogaćena politička klasa koja se sve više udaljavala od zbiljskih problema zbiljskih ljudi; nestabilan sustav zdravstva, obrazovanja, mirovina i socijalne skrbi za golemu većinu stanovništva; zahtjevi za rodnu ravnopravnost i veću političku participaciju; decentralizaciju; priznavanje prava na zaštitu okoliša te temeljno pravo na nešto kao što je voda – koja je privatizirana za vrijeme Pinochetove diktature. U studenom 2019. uspostavljen je, kao ispušni ventil za rastući val socijalnog nezadovoljstva, takozvani Sporazum o miru među svim političkim strankama (osim komunističke i Zelene ekološke stranke) koji je utro put novom ustavu. Potom se trebao održati referendum u travnju 2020. koji se zbog COVIDA -19 morao odgoditi. U listopadu prošle godine, 78% glasača podržalo je izradu novog ustava. Potvrđujući nepovjerenje u sadašnje političke stranke, 79% odlučilo se za izbor ustavotvorne skupštine koja bi se u potpunosti sastojala od neposredno izabranih članova umjesto mješovite ‘skupštine’ u kojoj bi polovicu sačinjavali članovi sadašnjeg Kongresa.

Prvo ću opisati veliko iznenađenje koje je izazvao izbor delegata, a potom ću navesti četiri glavna problema koji će biti ključ za raspravu o ovom temeljnom zakonu. Završit ću nekim razmišljanjima o putu pred nama i po čemu bi taj ustav mogao postati “prvi na svijetu“.

• Iznenađenje, iznenađenje

Izbori za delegate ustavotvorne skupštine, održani 16. i 17. svibnja, posramili su poznate analitičare koji se rado ogledaju u predviđaju, a pokazali su i  koliko ankete mogu biti pogrešne. Mimo svih očekivanja, najveći pobjednici bili su nezavisni kandidati koji su osvojili 48 od ukupno 155 mjesta u ustavotvornoj skupštini. Među njima ljevičarska Lista del Pueblo (Narodna lista) pojavila se kao četvrta politička snaga, dobivši 23 mjesta. Stasala je u prosvjedima na Trgu Plaza Baquedano, u srcu Santiaga, a mnogi njezini članovi su lokalni aktivisti i sami sebe opisuju kao chilenos comunes y corrientes (obične Čileance). Postavljajući se na krajnje lijevi dio političkog spektra, optužuju političku klasu da je, iako desetljećima djeluje uz podršku naroda, zapravo protiv naroda.

Mural kao izraz potpore umjetnika Listi del Pueblo (Foto: Ricardo Obando, Cooperativa)

S prvim je iznenađenjem povezano drugo, da ovog puta glasovi nisu slijedili novac. Cijelo vrijeme tijekom izbora koalicija desnog centra bila je sigurna (uz snažnu podršku konzervativnih medija) da će njihov blok osvojiti dovoljan broj zastupnika, to jest trećinu od ukupno 155 delegata, i ostvariti pravo na veto. Umjesto toga, dobili su samo 37 mjesta uz vrlo visoku cijenu. Izvješće Centra za istraživačko novinarstvo CIPER pokazalo je da je koalicija desnog centra potrošila 169,000 eura za svakog izabranog delegata, dok je Lista del Pueblo potrošila samo 3,800.[i]  Štoviše, dok su tradicionalne stranke koristile tradicionalna sredstva za objavljivanje vlastitih poruka (postere u boji na glavnim ulicama i avenijama, reklame preko cijele stranice u tiskovinama itd.), pravi pobjednici izbora oslanjali su se na Facebook, WhatsApp, Twitter i usmenu predaju. Mnogi glasovi koje su dobili nisu bili toliko za njih koliko su bili protiv ‘uobičajenih sumnjivaca’.

Treći neočekivani rezultat bio je slabih 25 mjesta za stranke lijevog centra bivše koalicije Concertación (koja je vladala neprekidno od 1990. do 2010.) Priča se da je staru ljevicu sada zamijenila nova, sastavljena od članova koji su skloni lijevim idejama, ali nisu vezani ni uz jednu (gore spomenutu) političku stranku te od članova koalicije komunističke stranke i Frente Amplio (mješavina različitih stranaka koje su uglavnom osnovali mladi ljudi čija je osnovna svrha bila da se ujedine protiv politike starog kova i da postave novu agendu s temama kao što su feminizam, prehrambena suverenost i teritorijalizacija). Sa 28 mjesta u skupštini, ta nova ljevica zajedno s lijevo orijentiranim nezavisnim delegatima sada ima snagu veta, koju je desnica uzimala zdravo za gotovo.

• Četiri ključne rasprave

Ustav iz 1980. bio je napisan tako da onemogući bitne promjene čak i da bude izabrana demokratska vlada. Kao što je stručnjak za ustavno pravo i izabrani delegat Fernando Atria napisao u knjizi La Constitucion Tramposa (Prevarantski ustav) to nije bio samo nedemokratski ustav nego je bio antidemokratski jer je sprječavao političku raznolikost i pregovaranje.[ii] Štoviše, ustav iz 1980. izričito je oslabio ulogu države kao pružatelja temeljnih usluga poput zdravstva, obrazovanja i socijalnog osiguranja prebacujući tu ulogu na privatne kompanije te navodeći  da u svemu tome država ima samo pomoćnu zadaću. Čak i nakon niza reformi u 2000. godini tijekom vlade Concertatión, ustav nikad nije stekao legitimitet, a obični ljudi su ga sve više gledali  sa sumnjom. Značajna promjena ustava bila bi vrlo teško izvediva ili nemoguća jer su propisani visoki kvorumi za donošenje takvih odluka.

Ta će pitanja biti u središtu debate u novoj ustavotvornoj skupštini. Prvo će na programu biti stvaranje jače socijalne države koja poštuje socioekonomska prava kao pravo na pristojan zdravstveni sustav, obrazovanje, mirovine, socijalno osiguranje i stambeni smještaj. Lista del Pueblo ima slogan “Dok nam dostojanstvo ne postane svakodnevnica!“ koji će vjerojatno vrlo snažno djelovati na ljude. Nadalje, kao i u svim drugim zemljama, COVID-19 zaoštrio je probleme te se jasno pokazala napadna nejednakost. Zemlja koju hvale zbog njezina gospodarskog rasta, opterećena je nejednakoću dohotka u visini 0,44 Ginijeva koeficijenta, što je stavlja na pretposljednje mjesto zemalja članica OECD-a, odmah do Costa Rice koja je prema ovom indeksu najgora.[iii]  Ta je činjenica potaknula prijedlog da pravo na univerzalni temeljni dohodak (UBI) uđe u ustav, po čemu bi Čile postao jedinstven u svijetu.  Hoće li temeljni dohodak osigurati slobodu pojedinca i postati središnje sredstvo socijalne zaštite ili će predstavljati ozbiljnu prijetnju gospodarstvu koje se ravna prema tržišnim poticajima, bit će u središtu ove rasprave.

Čileanska nejednakost. (Izvor: OECD)

Drugo je ključno pitanje je hoće li se Čile nazvati (ili ne) višenacionalnom državom poput Bolivije i Ekvadora. Mnogi izabrani delegati, počevši od 17 predstavnika starosjedilačkih skupina tražit će pravo na samoodređenje starosjedilačkih skupina i neki stupanj teritorijalnih ovlasti. Također će se raspravljati o priznavanju njihova jezika i kulture i mogućnosti stalne zastupljenosti u Kongresu. Teško će pitanje biti pravo na vlasništvo zemlje koja je u prošlosti bila izvlaštena, a te skupine zahtijevaju da im se vrati. S obzirom na ideju višenacionalne države, raspravljat će se o pravima imigranata. Budući da čine 7,5% današnje populacije i da njihov broj raste, zagovornici zaštite ljudskih prava već su upozorili da je potrebno više afirmirati tu skupinu stanovništva. U tom se kontekstu ne bi smjelo zaboraviti da su, povijesno gledano, imigranti predstavljali pokretačku snagu za razvoj Čilea i da će vjerojatno tako biti i u budućnosti.

Treće se pitanje odnosi se na to kakvu će vrstu vlade imati Čile. Dok je sada predsjednik istodobno šef države i na čelu je vlade, neki predlažu da uspostavimo polu-predsjednički sustav ili čak parlamentarnu vladu koja bi dala više ovlasti Zastupničkom domu i Senatu Kongresa. Time bi Čile postao prilično jedinstven u Latinskoj Americi jer druge zemlje, osim Surinamija i Francuske Guiane, imaju čisto predsjedničke sustave. Revidirat će se i uloga Ustavnog suda, koji je stvoren ustavom iz 1980. Budući da se ponašao kao ‘treći dom’ i  uglavnom donosio presude u korist elite, mnogi žele da se ukine. Sljedeća će rasprava postaviti pitanje odnosa Santiaga i četrnaest regija. Iako je u Čileu sve od nastanka Republike vlast centralizirana u glavnom gradu, upravo regije najvećim dijelom pridonose gospodarskom rastu zemlje, a njihovi zahtjevi za većom autonomijom u posljednjem su desetljeću sve glasniji.

Posebni položaj okoliša u novom ustavu je četvrta ključna tema. Najnovija studija pokazuje da je 77 delegata spominjalo okoliš kao važno pitanje u svojoj kampanji. Osim toga, neki eksplicitno predlažu da se u preambuli ustava potvrdi važnost prirode i zalaganje za načela kao što su ekološka ravnoteža, međugeneracijska solidarnost,  okolišna demokracija, socijalna država, pravičnost, održivost i načelo predostrožnosti.[iv] Sadašnji ustav već priznaje pravo na život u nezagađenom okolišu i dužnost države da zaštiti prirodu. No, mnogi su istaknuli kako to nije dovoljno  i da bi trebalo postojati pravo na zdravi okoliš dopunjeno drugim pravima, poput prava na vodu kao zajedničko dobro za javnu upotrebu (Čile je jedina zemlja na svijetu gdje je voda privatizirana što izaziva sve veće nemire u područjima naturalne poljoprivrede pogođenima dugotrajnim sušama). Neki su delegati spominjali ukidanje ‘žrtvovanih zona’ i odbacivanje ekstraktivizma kao ustavne ciljeve. Ova posljednja točka zabrinula je mnoge ekonomiste koji su se zapitali odakle će doći novac za održivu snažnu socijalnu državu, ako ne od eksploatacije i izvoza prirodnih resursa: većinom bakra, drvne celuloze, ribe i voća.

• Put pred nama

U tjednima nakon izbora članova, grupa delegata potpisala je deklaraciju prema kojoj ih ne bi obvezivao Sporazum o miru što su ga inicijalno potpisale stranke koje ih zapravo nikad nisu predstavljale. To je izazvalo napetost i zabrinutost: ako oni koje je izabralo glasačko tijelo sada proglase sebe predstavnicima ‘izravne’ vlasti naroda, to bi mogao biti znak da već zaboravljaju ono što su odavno zaboravili političari koje preziru.  U međuvremenu, poražene stranke – osobito desne – aktivirale su se tražeći strategije kojima bi spriječile ili blokirale neke od gore spomenutih najradikalnijih  poteza. Kad se prvi put sastanu delegati će se morati usaglasiti oko modela rasprava, uz specijalizirane odbore koji će raspravljati o posebnim temama (kao u Kongresu), ili pronaći mehanizam koji bi omogućio širu participaciju. Nadalje, morat će se dogovoriti oko procedure kojom će se moći izuzeti kad budu u pitanju osobni interesi. Primjerice, bi li delegati koji posjeduju prava na vodu trebali sudjelovati kad dođe do rasprave o tome treba li voda biti opće dobro (pokazalo se da njih 12 i/ili njihovi bliski rođaci imaju ekonomski interes na tom području[v])? Ili, bi li delegati koji su vlasnici škola trebali glasati kad na stolu bude pravo na besplatno, kvalitetno obrazovanje?

Gledano izvana, čini se da su politički tabori u Čileu strogo podijeljeni između onih koji ne žele nikakve dramatične promjene u temeljnim političkim i gospodarskim strukturama (i ukazuju na ‘uspješni put’ Čilea u posljednjih trideset godina) i onih koji žele korjenite reforme ili potpunu smjenu, smatrajući da su kronični gubitnici u postojećem sustavu. No, stvari su mnogo složenije. Oni koji vide potrebu za promjenomama različito rasuđuju i imaju različite prijedloge o tome kako provesti promjene, iza kojih se kriju vrlo različite koncepcije.  Kad je u pitanju okoliš i priroda u novom ustavu, postoje barem tri stava.

Prva grupa koja je usmjerena na čovjeka, zahtijeva priznavanje ljudskog prava na zdravi okoliš i druga usko povezana prava, prvenstveno pravo na vodu. Ta se skupina također bori za ukidanje žrtvovanih zona  (mnogi od izabranih delegata su lokalni aktivisti koji djeluju baš na takvim mjestima) i za nacionalizaciju ključnih prirodnih resursa koji pokreću gospodarstvo Čilea. Ako su ljudi vlasnici prirodnog bogatstva na svojem području, kao što zagovara doktrina o Permanentnom suverenitetu nad prirodnim resursima, onda bi trebali oni, a ne multinacionalne kompanije, profitirati od njihove eksploatacije. Ta grupa, ukratko, ne dovodi u pitanje korištenje ne-ljudskog, prirodnog svijeta za ljudske svrhe nego se bavi nepravednim načinom raspodjele koristi koja iz toga proizlazi.

Zaštita ‘žrtvovanih zona’ i vode na vrhu je prioriteta u novom ustavu. (Foto: Greenpeace)

Druga grupa, animalisti, žele voditi kampanju izričito za zaštitu neljudskih životinja i osigurati njihova prava, kao što je pristojno postupanje prema njima,  osobito prema domaćim životinjama u industrijaliziranoj poljoprivredi.

Treća pak eko-centrična grupa predlaže da se uloga prirode navede u samoj preambuli ustava  i slijedi primjer Ekvadora tako da sama priroda postane subjekt prava u odnosu na ljude. Zagovaratelji takvog pristupa naglašavju da je Čileu potreban prijelazni period za ne-ekstraktivni gospodarski model: umjesto eksploatiranja prirode u korist pojedinaca u čileanskom društvu, oni predlažu novu paradigmu utemeljenu na sasvim drugačijim vrijednostima, kao što je buen vivir (dobar život), solidarnost, odrast (degrowth)[vi] i razboritost (vrijednost nadahnuta domorodačkim pogledom na svijet). Ova treća grupa je radikalnija od prve dvije i mnogo više usaglašena s globalnim aktivizmom koji zahtijeva promjenu sustava i temeljitu reviziju načina na koji postavljamo sebe u odnosu prema drugome-ne-ljudskome, prirodnom svijetu.

Iako sveukupna emisija CO2 predstavlja samo 0,23 posto ukupne globalne emisije, Čile je jako pogođen i bit će još više, klimatskim promjenama, topljenjem planinskih ledenjaka na Andama, smanjenim količinama kiše i dužim sušnim periodima u središnjim područjima, većim šumskim požarima, povećanim brojem poplava i klizišta.[vii] Kao rezultat toga, promijenit će se način života milijuna ljudi i premještanje stanovništva usljed promjena okoliša postat će realnost. Istodobno, tisuće drugih  okolišnih migranata iz okoline Latinske Amerike vjerojatno će tražiti novu budućnost za sebe u Čileu.  U tom kontekstu, kao otvoreni zaključak, važno je naglasiti mogućnost stvaranja jedinstvenog ustava koji bi bio svjestan antropocena.[viii] Istodobno, bit će nužno formulirati taj novi, temeljni zakon na način da bude dovoljno fleksibilan kako bi se prilagodio novim okolišnim, socijalnim, političkim i gospodarskim okolnostima.[ix]  Većinu gore spomenutih problema neće detaljno riješiti 155 Čileanaca tijekom devet do dvanaest mjeseci. Prema tome, veliki izazov će biti napisati ustav koji je uključiv dovoljno, umjesto da uključuje sve.

• Zahvaljujem Marisi de Martini i Nicole Selamé na korisnim komentarima i primjedbama.

• Prevela s engleskog Nada Vučinić

• Bilješke

[i] Nicolas Sepúlveda, Lucas Cifuentes, and Cristóbal Ríos, “Elección Constituyente: Las Campañas Millonarias Que Fueron Derrotadas Por Candidaturas Casi Sin Fondos,” CIPER Chile, May 17, 2021, https://www.ciperchile.cl/2021/05/17/eleccion-constituyente-las-campanas-millonarias-que-fueron-derrotadas-por-candidaturas-casi-sin-fondos/.

[ii] Fernando Atria, La Costritución Tramposa (LOM ediciones,2013).

[iii] https://data.oecd.org/inequality/income-inequality.htm

[iv] Pamela Poo, “Análisis Del Resultado de Las Elecciones a La Convención Constitucional. Un Abordaje Desde Los Bienes de La Naturaleza.,” 2021, https://cl.boell.org/es/2021/05/20/analisis-del-resultado-de-las-elecciones-la-convencion-constitucional.

[v] Cristóbal Ríos y Lucas Cifuentes Nicolás Sepúlveda, Benjamín Miranda, Nicolás Massai D., “Los Nexos Empresariales, Las Sociedades Comerciales y Los Derechos de Agua de Los 155 Constituyentes,” CIPER Chile, May 28, 2021, https://www.ciperchile.cl/2021/05/28/los-nexos-empresariales-las-sociedades-comerciales-y-los-derechos-de-agua-de-los-155-constituyentes/.

[vi] op.prev. Prema onima koji zagovaraju odrast ili ne-rast, ekonomski rast predstavlja opasnost za biosferu i ljude.

[vii] World Bank Group, Climate Change Knowledge Portal: Chile, pristupljeno 17. lipnja 2021.

[viii] op.prev. Ovaj termin označava (negativni) kolektivni učinak čovječanstva na planetarni ekosistem. Također neki znanstvenici predlažu da to bude naziv za novu geološku epohu u kojoj sada živimo.

[ix] Odličan uvod o tome kako bi ti razgovori, utemeljeni na dobroj informiranosti,  mogli započeti može se pronaći kod Lorca, Rocío, Pablo Marshall, Nicole Selamé, and Matías Guiloff, eds. La Hoja En Blanco. Santiago de Chile: La Pollera Ediciones, 2020.