Sukob interesa: U Italiji je izvanrednom povjereniku angažman bivše firme zakonskim izrijekom zabranjen

Jesu li naknade izvanrednog povjerenika Agrokora i konzultantskih tvrtki visoke? Aleksandra Šućur, poznavateljica slučaja Parmalat i talijanskog zakona o izvarednoj upravi, kojem je podvrgnuto stotine poduzeća, objavljuje II. poglavlje serije “Usporedni skandali, usporedni zakoni, usporedni tajkuni”

“svi čvorovi dođu na češalj”

(talijanska narodna)

Posljednjih se dana hrvatska javnost intenzivno bavi troškom izvanredne uprave i cijenom konzultanta Alix partnera, te njegovih domaćih podizvođača (među kojima je i poduzeće u kojem je ranije radio sam izvanredni povjerenik). Pri čemu je argumentacija i protivnika i branitelja naknada pogrešna, jer se uspoređuju pogrešne kategorije naknada. Izvanredna uprava sigurno ne spada u kategoriju klasične državne službe, ali se naknade ne mogu uspoređivati ni s profesionalnim naknadama u privatnom sektoru.

Nadalje, „branitelji naknada“ svoju argumentaciju uglavnom temelje na opravdanosti izvanredne uprave i takozvanog Lex Agrokor kojeg smo prije točno 10 mjeseci ovdje „isecirali“ uspoređujući ga s talijanskim zakonom o izvanrednoj upravi, koji je – navodno – služio kao „inspiracija“ hrvatskom.

Prvi tekst ove serije bavio se detaljnom usporedbom dvaju zakona, prezentirajući dokaze o sedam ključnih razlika u tekstu i koje se – baš sve – manifestiraju (ili će se manifestirati) hrvatskoj javnosti u obliku problema, odnosno „zapetljanih čvorova“ koje je lex Agrokor stvorio. I koji, prije ili kasnije,  svi dođu na češalj. Na njih smo upozorili na vrijeme, prije nego je uopće uvedena izvanredna uprava.

I doista je nevjerojatno, pa i tragično, ako hoćete, da se nitko (pored tolikih prepisivača u hrvatskoj politici!) nije našao da se zapita kako izvanredne uprave realno drugdje funkcioniraju, kakvi ih propisi reguliraju i kako se određuju naknade izvanrednog povjerenika i konzultanata

Obrana visokih naknada opravdanošću zakona o izvanrednoj upravi zbog izvanredne situacije je isprazna jer se opravdanost zakona i ne spori. Ono što je sporno je tekst, sadržaj kojeg propisuje ili izostavlja propisati, što je lako razvidno analizom razlika s analognim zakonima drugdje. I doista je nevjerojatno, pa i tragično, ako hoćete, da se nitko (pored tolikih prepisivača u hrvatskoj politici!) nije našao da se zapita kako izvanredne uprave realno drugdje funkcioniraju, kakvi ih propisi reguliraju i kako se određuju naknade izvanrednog povjerenika i konzultanata. Naknade koje bi, u najmanju ruku, trebale biti definirane pisanim propisom, obzirom da je pisani propis i uveo izvanrednu upravu. Jedan od osnovnih zadataka politike je da kreira propise i interesantno je uočiti kako se nitko od političara, ni pozicije ni opozicije, nije sjetio tog elementarnog političkog djelovanja, a stvar je koja bi im prva trebala pasti na pamet.

1. Zakoni su “ljudska djela“, ne pišu ih “više sile“.

Na „čvor“ koji je sad došao „na češalj“, a to je kompozicija i naknade izvanredne uprave, ukazali smo još u tekstu od prije 10 mjeseci, razlikom pod br. 5: „Hrvatski pak zakon uvodi figuru izvanrednog povjerenika, ali – u čl. 12 –  i neodređeni broj zamjenika koji mu „pomažu“. Stavak 10 kaže: „Izvanredni povjerenik može prenijeti pojedine ovlasti na druge osobe uz suglasnost suda, a posebno na zamjenike izvanrednog povjerenika.“ Te zamjeničke figure, kao i savjetnike, s ne baš previše jasnim ovlastima i odgovornostima (!) imenuje sudac, u roku od 5 dana nakon što ih je ‘predložila Vlada RH’.“ (pri čemu sudac nema alternativu nego potvrditi „prijedlog“ iz Vlade).

Ali, krenimo redom. Lex Agrokor je, u prvom redu, propustio navesti slijedeću svrhu koju nalazimo u talijanskom zakonu: „Priroda i svrha je stečajna procedura velike trgovačke tvrtke zbog očuvanja produktivnog bogatstva kroz nastavak, reaktivaciju i konverziju djelatnosti poduzeća”. Dakle, primarna svrha posla izvanrednog povjerenika bi trebala biti plan restrukturacije poduzeća i koncerna na način da može servisirati svoje obveze u budućnosti. Takav posao sigurno treba biti dobro plaćen, s adekvatnom nagradom za uspješan restrukturacijski plan (success fee). A neuspješan rezultat bi trebao podrazumjevati i određenu penalty.

Naknada povjerenika Ramljaka je odlučena u Vladi primjenom kriterija „prosjeka plaća ranijih članova uprave Agrokora“. Iako je to pogrešan kriterij, otprilike bi takvu plaću gospodin Ramljak zaradio i da je izvanredni povjerenik u Italiji, naravno, ukoliko bi Agrokor poslovao s dobiti, što nije nerealistično obzirom da izvanredna uprava zamrzava ranija dugovanja i plaćanje kamata. Imao bi pravo i na 25% nagrade po uspješnom okončanju izvanredne uprave, odnosno prihvaćanjem restrukturacijskog plana i nagodbe u Vjerovničkom vijeću, većinom u svim pojedinačnim klasama vjerovnika (takva većina nije propisana hrvatskim zakonom, pored što je vjerovničko vijeće još uvijek „privremeno“).

2. Kruške i jabuke

Neki “branitelji naknada” uspoređuju cijenu Alix partnersa s cijenom plaćenom Alvarez & Marshalu prije nego je bivši vlasnik koncerna a današnji bjegunac od pravde, Ivica Todorić, potpisao zahtjev za uvođenjem izvanredne uprave po lexu Agrokor. Takva usporedba ne stoji jer su to dvije različite pravne situacije. Predsjednik uprave koncerna u privatnom vlasništvu I. Todorić, na zahtjev svog vjerovnika (Sberbanke), sklopio je privatno-građanski ugovor trgovačkog tipa s privatnim konzultantom. Cijena koju dogovore je njihova privatna stvar, te stvar Nadzornog odbora i manjinskih dioničara koji bi se zbog troška kojeg smatraju previsokim mogli buniti, gunđajući: “nisi mogao naći nižu ponudu?”, izlaziti iz vlasništva, itd.

U postupku izvanredne uprave, povjereniku ne bi trebalo biti dozvoljeno sklapati ugovore na takav način. U Italiji, konkretno, dvaput bi razmislio da ikog dodatno angažira, s obzirom da je njegova naknada izražena postotkom u neto dobiti poduzeća (prihodi minus rashodi).

3. Naknade talijanskih izvanrednih povjerenika

Najlakši način dokučivanja odgovora na pitanje „jesu li naknade visoke?“ jest da ih usporedimo s naknadama istovrsnika. U Italiji su definirane ministarskom uredbom (zadnja verzija nosi datum 28.7.2016.[1]) tablicom[2] koja razlikuje dvije tipologije naknada u odnosu na neto poslovanje same tvrtke ili koncerna: ako ono ne prelazi 100 milijuna eura, izvanredni povjerenik ima pravo na 0,25% godišnje, te 0,15% ako je neto dobit viša od 100 milijuna eura. To su bruto svote (na njih plaća porez).

Ima pravo i na uvećanje te naknade, za svaku prodaju imovine, te za svaki povrat dugovanja od trećih subjekata (to je razlog zašto izvanredni povjerenici u Italiji podižu tolike tužbe protiv trećih osoba – kao lavovi se bore za povrat likvidnosti u društvo, jer imaju pravo na mali postotak).

Također ima pravo i na nagradu za uspješno obavljen posao, tzv. payment for result koji iznosi 25% na primljene naknade. Ali, u slučaju neuspješno obavljenog posla, dužan je vratiti poduzeću 50% iznosa svih primljenih naknada.

Ministarska uredba određuje i naknade članova Nadzornog odbora.

Članak 1, stavak 2 naprijed navedene ministarske uredbe kaže: “zabranjen je angažman subjekata koje se može povezati s izvanrednim povjerenikom ili članovima Nadzornog odbora, rodbinskim i sličnim vezama, te subjekata koji pripadaju istom profesionalnom uredu/poduzeću, te u svim slučajevima u kojima se može verificirati sukob interesa, a koji se može otkriti i u slučajevima da se sukob interesa razvije i nakon povjeravanja posla”.

Dakle, odgovor na pitanje je li naknada visoka nalazi se u Agrokorovom poslovanju. Obzirom da mu naknada ovisi o poslovanju, talijanski izvanredni povjerenik bi dobro razmislio koga i po kojoj cijeni angažirati kao konzultanta – u Italiji to mogu biti samo fizičke osobe, nikako poduzeća, a pojedinačne curriculume potencijalnih kandidata vrednuje i ministar i  Nadzorni odbor, ne samo povjerenik. Angažman je moguć samo u slučaju da ne postoje profesionalne figure unutar samog koncerna.

U svakom slučaju, bio bi nemoguć angažman osoba u sukobu interesa. Članak 1, stavak 2 naprijed navedene ministarske uredbe kaže: “zabranjen je angažman subjekata koje se može povezati s izvanrednim povjerenikom ili članovima Nadzornog odbora, rodbinskim i sličnim vezama, te subjekata koji pripadaju istom profesionalnom uredu/poduzeću, te u svim slučajevima u kojima se može verificirati sukob interesa, a koji se može otkriti i u slučajevima da se sukob interesa razvije i nakon povjeravanja posla”. Dakle, ne samo da bi u Italiji bio nezamisliv taj broj od 140 konzultanata (pa to je jedno srednje poduzeće!) nego ni nitko iz bivše povjerenikove tvrtke ne bi mogao biti angažiran.

Ne samo da bi u Italiji bio nezamisliv taj broj od 140 konzultanata (pa to je jedno srednje poduzeće!) nego ni nitko iz bivše povjerenikove tvrtke ne bi mogao biti angažiran.

4. Koautorstvo zakona i sukob interesa

U prvom tekstu smo ukazali zašto je važno znati tko je autor zakona. Pogotovo tako zbrčkanog zakona kao što je lex Agrokor – koji se vidno odnosi samo na jednu tvrtku: Agrokor, a propisane parametre bi moglo ispuniti još maksimalno sedam poduzeća u Hrvatskoj.

Naravno da koautor takvog zakona ne bi smio biti izvanredni povjerenik, ma kakvo god opravdanje za sukob interesa imao bivši podpredsjednik Vlade, Borislav Škegro. “Kompetencija” kojom pravda evidentni sukob interesa bi trebala podrazumjevati i jedno etičko: “ne, hvala, ja/moj ured je to pisao, bilo bi neprofesionalno”.

Ali, ministrica gospodarstva je morala nekako nagraditi “besplatno pisanje” zakona.

U Italiji je u režimu izvanredne uprave sanirano nekoliko stotina tvrtki, otvaranje ovakvih postupaka nije rijetkost. Na datum 31.12.2017, Ministarstvo razvoja i ekonomije je objavilo popis 121 tvrtke[3] kod kojih je postupak u tijeku.

Kakvo god opravdanje imao bivši ministar Škegro izvaredni povjerenik ne bi smio sudjelovati u pisanju zakona

5. Roll up

U velikom broju različitosti, najveću predstavlja roll up kreditiranje. Obzirom da bi takvo kreditiranje bilo nemoguće u talijanskom pravu, a u ovakvom obliku bi bilo nemoguće i u Sjedinjenim Državama (jer roll up kreditor mora jamčiti i sva ostala potraživanja), nužno je postaviti si pitanje čemu taj kredit točno služi i ima li kakve veze s naknadama konzultanata.

Kako roll up novac iznosi oko polovice vrijednosti Agrokora, ostalo je i između 100-150 milijuna eura za financiranje „izvanredne uprave“, odnosno sve te sile „konzultanata“, headhuntera i ostalih „prelijevača iz šupljeg u prazno“.

Roll up ima tri funkcije. Prva je da promjeni kreditorske statuse, kako bi seniority status mogli dobiti strvinarski fondovi koji su Agrokorove obveznice kupili za 15-25% njihove nominalne vrijednosti, te povisiti njihov udio u budućem vlasništvu. Druga je bila da se u tvrtku injektira novac kojim će poplaćati tražbine domaćih dobavljača (kako se ne bi bunili). A kako prikupljeni novac iznosi oko polovice vrijednosti Agrokora (a obzirom da svima koji su sudjelovali u roll up kreditiranju imaju i integralno priznanje „staro dugovanje“ – novo vlasništvo je i više nego vidljivo), ostalo je i između 100-150 milijuna eura za financiranje „izvanredne uprave“, odnosno sve te sile „konzultanata“, headhuntera i ostalih „prelijevača iz šupljeg u prazno“.

Naravno da se taj fakt ne sviđa „gubitnicima“ u ovom postupku, i da će stvar rezultirati sudskim tužbama. Kako kaže Borislav Škegro: „Tužbi je uvijek bilo i bit će ih. Ne možemo donijeti zakon kojima bismo zabranili tužbe.“ Naravno, s tim se svi slažemo. Problem je što će sudski sporovi puno više koštati Republiku Hrvatsku, nego da je Vlada – u trenu izbijanja krize – napravila sadržajno dobar zakon, imenovala povjerenika sposobnog i motiviranog tražiti likvidnost od dužnika koncerna i pregovarati s bankama da smanje kamate, te izdvojila neki manji fond za intervenciju prema osjetljivim skupinama Agrokorovih vjerovnika-dobavljača i zaposlenika.

[1] http://www.sviluppoeconomico.gov.it/images/stories/trasparenza/2016/amministrazioni_straordinarie_criteri_scelta_esperti_procedure.pdf

[2] http://www.sviluppoeconomico.gov.it/images/stories/normativa/decreto_ministeriale_3_novembre_2016_tabelle_allegate.pdf

[3] http://www.sviluppoeconomico.gov.it/images/stories/documenti/tabella_riepilogativa_procedure_270__al_31_dicembre_2017.pdf