24. veljače 2026. / Publikacije
Javna ustanova Tvrđava kulture peta je šibenska tvrđava, piše Marina Pavković. Pored četiri zdanja uklesana u kamenu što kopna, što podmorja, peta tvrđava ostalima udahnjuje sadržaje suvremenosti, i od spomeničke baštine i memorije kreira vibrantan život svakodnevnice.
Marina Pavković
5. veljače 2026. / Perspektive Rasprave
O ulozi arhiva, spomenika i javnog prostora u razumijevanju povijesti sve se češće piše i raspravlja, piše Maja Profaca. Odgovore na pitanja tko piše povijest i kako nastaju dominantni narativi treba tražiti u znanstvenom, neostrašćenom pristupu prošlosti i kolektivnom pamćenju, a ne u sentimentu ulice.
Maja Profaca
4. prosinca 2025. / Perspektive
K-Pop idole u konfucijanskom sustavu odnosa ne treba doživljavati samo kao popularne pjevače, repere i seks-simbole udružene u novu obitelj, nego i kao produžetak zajednice - s razlogom ih zovu “djecom nacije”, piše Velimir Grgić. Za harmoniju kolektiva zadužen je svaki pojedinac, a cilj je izbjeći sram, koji može pasti na obitelj ili grupu. No, što kad kolektiv shvati da su njegovi idoli zapravo samo - ljudi?
Velimir Grgić
1. prosinca 2025. / Perspektive Publikacije
Od dokonog lutanja, preko vjerskih procesija do prosvjednih marševa, hodanje nikada nije samo fizičko kretanje, već složen kulturni fenomen, piše Maja Profaca o studiji književnih tekstova i teorijskih analiza Dubravke Zime pod naslovom "Hodanje"
Maja Profaca
27. rujna 2025. / Perspektive
Krhka je ravnoteža između baštine i komercijalizacije, piše Marina Pavković u tekstu o povijesti i sadašnjosti Maškovića hana, najzapadnije svjetovne građevine nekadašnje turske države. Započet kao osmanlijska gradnja Jusuf-paše, kompleks je kroz stoljeća više puta mijenjao vlasnike i namjenu, a danas je pretvoren u hotel, muzej i gastronomsko žarište uz visoku razinu konzervatorske i dizajnerske osjetljivosti.
Marina Pavković
16. svibnja 2025. / Perspektive
Matera izgleda kao izmišljen, imaginarni grad koji je slikar reducirao na pročelja, piše Slađana Bukovac u eseju o trećem najstarijem gradu na Zemlji. Matera nije gradnja u klasičnom smislu riječi, ona je otisak, interakcija s krajolikom, „organska arhitektura“ u potpunoj simbiozi s prirodom. Njezini kontrasti fascinantni su prikaz „južnog pitanja“ - sveprisutne misterije bez odgovora koji bi otkrio zašto unutar iste zemlje ili iste regije nastaju tako ekstremne razlike u mogućnostima, sudbinama i mentalitetima.
Slađana Bukovac
13. studenoga 2024. / Perspektive
Korejska tradicionalna pjesma arirang je na prijelazu iz 19. u 20 stoljeće služila kao inspiracija radnicima u Seulu, no preobrazila se u himnu boraca protiv japanske okupacije, iako su je sve vrijeme slušali i okupatori, piše Velimir Grgić. Glazba i stihovi u brojnim su verzijama prolazili preobražaje koji su reflektirali patnju i nade Koreanaca, upijali trendove suvremene glazbe, širili se svijetom i izronili kao rijetko zajedničko kulturno obilježje obiju Koreja.
Velimir Grgić
17. listopada 2024. / Perspektive
César Manrique se formirao kao umjetnik u Madridu i New Yorku, no vratio se na rodni otok gdje je njegov rad, pod utjecajem prirodnih fenomena i minimalističkog krajolika, stvorio temelj za očuvanje otočkog identiteta, piše Nataša Hrupec. Kroz svoju arhitekturu i skulpture prenosio je ideju o skladu između prirodnih elemenata – vjetra, vulkana i oceana – i ljudske kreativnosti.
Nataša Hrupec
2. rujna 2024. / Perspektive
Kako to izgleda kada se naturalizirani Amerikanac iz šuma i planina Vermonta privremeno izmjesti natrag na brdoviti Balkan kojeg je napustio prije više od trideset godina, otkriva Ivo Škorić u tekstu koji predstavlja odmak od njegovih uobičajenih analiza društva i politike u SAD-u. U društvu sina, Škorić obilazi daleku rodbinu i stare prijatelje, prolazi kroz povijest svoje obitelji i nekadašnje države, uočava drastične razlike u odnosu na život u Americi, ali i neočekivane sličnosti.
Ivo Škorić
19. veljače 2024. / Perspektive Publikacije
Civilizacijski napredak postoji i značajan je, ali brojni događaji ukazuju na to da je društvena zbilja krhka i proturječna, prikazuje Zdenko Duka knjigu "Kraj iluzija" njemačkog sociologa Andreasa Reckwitza. Uz tri opsežne skupine: nove visokokvalificirane srednje klase u usponu, stagnirajuće tradicionalne srednje klase te nove prekarne klase u silasku u društvu kasnog modernizma tu je još i gornja klasa superbogatih, onih najviše jedan (ili još manje) posto koji se oslanjaju na imetak
Zdenko Duka