U posljednjem članku o suradnji, teorija igara, posebno zatvorenikova dilema, pomaže da razumijemo ulogu zakona u zajednici. Centralno mjesto u analizi čini Nashov ekvilibrij, onaj ishod odabira prema kojem bi svaki akter prošao lošije ako bi izabrao nešto drugo. Ključno je za zakone da usmjere aktere na taj izbor. Ali što ako Nashovih ekvilibrija ima više?
Pod kojim se uvjetima zajednicom može širiti altruizam? Prema samo jednom od rezultata računalnih simulacija evolucije morala opisanih u ovom članku, mogućnost da u zajednici prevlada empatija ovisi o tome je li omjer štete (onog koji pomaže) i koristi (onom koji prima pomoć) manji od vjerojatnosti da se o tom događaju zna. Iako izgleda komplicirano, svijet računalnog morala je ustvari jednostavan
Iako mnogi udžbenici tvrde da je strategija Tit For Tat (milo za drago, zub za zub) najuspješnija, nije tako. Uspješniju strategiju biolog Krebs prepoznao je u životinjskom svijetu. Posebno je vole golubovi, štakori, miševi i majmuni, a koristi se i za dresuru konja i drugih životinja. O kojoj je strategiji riječ
Politolog Axelrod organizirao je turnire računalnih programa u igranju zatvorenikove dileme i njihovim strategijama dao psilološke karakteristike. Ustanovio je da su „dobri“ i „praštajući“ programi uspješniji. U drugom turniru te su se karakteristike pojavljivale u 14 od prvih 15 programa. Uspješni programi imali su još tri psihološke karakteristike: „osvetoljubivost“, „reaktivnost“ i „transparentnost“
Matematičko modeliranje prikazuje mogući svijet, da je ono što je neočekivano ipak moguće. U seriji (ljetnih) članaka prikazat ćemo različite modele suradnje, pretpostavke, očekivanja i neočekivane ishode. Uvodni članak opisuje poznatu teoriju igara, slučajeve u kojima suradnja ima prednost pred ostvarenjem sebičnog interesa. Svijet suradnje je dakle moguć, no koliko je stvaran, time se model ne bavi