Tko su Alemka Markotić, Vili Beroš, Krunoslav Capak? Stručne i znanstvene biografije

Radovi o koronavirusima u Hrvatskoj objavljeni su najviše u veterinarskim časopisima. Kad je riječ o epidemijama, često se pisalo o velikim povijesnim slučajevima, kao što je španjolska gripa, i njihovom lokalnom utjecaju. Karlo Vajdić istražio je i profesionalne biografije vodeće stručne trojke u borbi protiv korona virusa u Hrvatskoj

• Naslovna fotografija: Alemka Markotić, N1

Zdravstvenu borbu protiv epidemije  koronavirusa 2019-nCoV u Hrvatskoj vode Vili Beroš, ministar zdravstva, Alemka Markotić, ravnateljica zagrebačke Klinike za infektivne bolesti Dr. Fran Mihaljević  i Krunoslav Capak, ravnatelj Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. O njihovim operativnim vještinama u ovim trenucima potpunije će se ocjene moći dati tek kad na epidemiju budemo gledali s malo povijesnog odmaka, no u međuvremenu smo odlučili baciti pogled na njihov, ali i općeniti hrvatski znanstveni opus vezan uz koronaviruse, epidemije i srodna područja.

Alemku Markotić javnost percipira kao stručnjakinju na pravom mjestu u pravom trenutku, a za to postoje i neki argumenti u profesionalnoj biografiji objavljenoj na stranicama Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti gdje je predstavljena kao članica suradnica u Razredu za medicinske znanosti. Markotić je potkraj osamdesetih diplomirala na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Obavezni liječnički staž odradila je u domu zdravlja u Zavidovićima, a u prvom dijelu devedesetih radi na Medicinskom fakultetu u Sarajevu u grani mikrobiologije. Sredinom devedesetih dolazi u Zagreb gdje prvo radi na Imunološkom zavodu, a od 2005. je zaposlena u Klinici za infektivne bolesti gdje je u međuvremenu postala ravnateljica.  Magistrirala je na Medicinskom fakultetu u Zagrebu, a krajem devedesetih i doktorirala.

Dobitnica je nekolicine nagrada, predavala je na nizu međunarodnih znanstvenih konferencija, od Sjedinjenih Država do Turske, sudjelovala je u radu i/ili bila voditeljica desetak domaćih i stranih projekata vezanih uz zarazne bolesti. Bogata bibliografija radova objavljenih u domaćim i stranim časopisima otkriva da je Markotić profesionalno bila dosta vezana uz proučavanje hantavirusa. Hantavirusi su slični koronavirusima po tome što se u oba slučaja radi o jednolančanim RNA virusima. Hantaviruse najčešće prenose glodavci a, poput koronavirusa, kod ljudi mogu izazvati i smrtonosne bolesti.

Upravo uz hantaviruse vezan je jedan od njena dva najcitiranija rada. Gledano po podacima Google Scholara članak o karakteristikama infekcija koje su Puumala i Dobrava virusi izazvali u Hrvatskoj, objavljen 2002. u časopisu Journal of Medical Virology, citiran je više od osamdeset puta. Zaraza spomenutim virusima izaziva tzv. mišju groznicu, odn. hemoragijsku groznicu s bubrežnim sindromom i ta je bolest česta tema znanstvenih radova koje je objavila Markotić. Najcitiraniji rad, također s preko osamdeset citata, kojem je Markotić jedna od suautorica objavljen je 2014. u časopisu Immunity, a bavi se ulogom koju pentraxin 3 molekula ima u urođenom imunitetu protiv infekcije urinarnog trakta. U radu se pokazuje da je nedostatak te molekule povezan s većom vjerojatnošću pojave upale urinarnog trakta. Na stranicama Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti selekcionirano je njezinih desetak radova s drukčijim brojem citata nego na Google Scholaru, zacijelo zbog drukčije klasifikacije. Tu su dani i časopisi u kojima je objavljivala, od kojih je s najvišim impact faktorom The Lancet.

Markotić je bila i u timu koji je 2013. u časopisu Acta clinica Croatica objavio znanstveni rad s temom neuobičajenog izbijanja mišje groznice dijelom povezanog uz održavanje skijaške utrke Snježna kraljica 2012. na Medvednici. Istraživanje u kojem je sudjelovala, i temeljem kojeg je 2009. godine objavljen rad u časopisu Epidemiology & Infection u izdanju Cambridge University Pressa, izdvojilo je susjednu Bosnu i Hercegovinu kao europsko žarište hantavirusa.

Od domaćih časopisa Markotić najviše objavljuje u Infektološkom glasniku, publikaciji koju izdaje njena matična Klinika za infektivne bolesti Dr. Fran Mihaljević i koju i uređuje, te u Plivinom stručnom časopisu Medicus. Markotić je i recenzentica u desetak domaćih i stranih časopisa. Još 1997. objavljen joj je prvi rad i u The Lancetu s temom prijenosa hantavirusa s čovjeka na čovjeka, a radovi su joj objavljeni i u brojnim drugim utjecajnim inozemnim znanstvenim časopisima.

Pisala je o slučajevima bolesti Zapadnog Nila u Hrvatskoj i drugim aktualnim epizodama zaraznih bolesti na ovom području. Najčešće se radilo o raznim virusima gripe, a u članku objavljenom 2007. u časopisu Clinical and Experimental Immunology Markotić je bila dio tima koji je ispitao ishode cijepljenja protiv gripe kod pacijenata sa post-traumatskim stresnim sindromom izazvanim ratom.

U trenucima kad se kao dio tretmana za covid-19 spominje i azitromicin, nije zgorega znati da je Markotić analizirala i njegovo protuupalno djelovanje upravo u respiratornim infekcijama. U aktualnoj krizi od pomoći će joj biti i predavanje o zaštiti medicinskog osoblja pri radu s visoko patogenim mikroorganizmima koje je održala 2005. na skupu Emergentne infektivne bolesti, članak o virusnom turizmu objavljen 2007. u Infektološkom glasniku, kao i članak „Kako sačuvati zdravlje putnika“ objavljen uz simpozij „Suvremene mogućnosti prevencije infektivnih bolesti“ održan 2008. Markotić se tijekom svoje karijere bavila i rizicima prijetnje bioterorizma.

Svoju uspješnu znanstvenu karijeru Markotić je začinila i članstvom u stručnim organizacijama. Suautorica nekoliko knjiga i udžbenika, a članica suradnica Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti je od 2012. Večernji list ovih dana piše da joj je nedavno odbijeno i redovno članstvo.

Vili Beroš (HRT)

Ministar zdravstva Vili Beroš primjer je klasičnog liječnika specijaliste koji radove u stručnom tisku objavljuje uz redovan rad u bolnici. Pretraga na domaćem portalu znanstvenih i stručnih časopisa daje desetak rezultata, no Beroš je osim domaćih objavljivao i u brojnim inozemnim izdanjima. Detaljna biografija kako ju je sam sastavio, sadrži opsežan popis radova, koji su, primjereno stručnom profilu kolektivni radovi. Profesionalno je cijelu karijeru vezan uz Kliničku bolnicu Sestara milosrdnica, popularnu Vinogradsku u Zagrebu, a političku karijeru započeo je tek 2018. kad je imenovan pomoćnikom ministra zdravstva. Doktorirao je na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu u području molekularne biologije, a znanstveni rad mu je vezan najviše uz specijalizaciju neurokirurgije koju je stekao 1998.

Krunoslav Capak (N1)

Borbom protiv epidemije koronavirusa u Hrvatskoj upravlja i ravnatelj HZJZ Krunoslav Capak čiji je znanstveni opus nešto manji. Ako je suditi po portalu Hrčak većina radova u Hrvatskoj objavljena je nakon što je Capak imenovan za ravnatelja HZJZ-a 2016. godine. Radovi su mu vezani uz područje javnog zdravstva, od utjecaja klimatskih promjena na kvalitetu vode za ljudsku potrošnju, do praćenja ispravnosti namirnica u Hrvatskoj ili pitanja (zlo)upotrebe marihuane.

…

Kad se radi o općenitom pitanju znanstvenog bavljenja koronavirusima u Hrvatskoj, prema onome što je dostupno iz digitalnih izvora, o koronavirusima se piše jako malo. Radovi koji su objavljeni vezani su većinom uz veterinarsku djelatnost, što je i očekivano s obzirom na to da su koronavirusi češće prisutni kod životinja – sisavaca i ptica. Ljudski oblici bolesti koje izazivaju pojedini sojevi tih virusa obrađeni su tek sporadično u člancima koji koincidiraju s pojavom nekih poznatijih epidemija poput SARS-a 2002. i 2003. godine, te MERS-a 2015.

O epidemijama postoji mnogo više članaka i drugih stručnih radova, a dva najčešća aspekta su povijesni utjecaj velikih poznatih epidemija bolesti na lokalna područja te razne aktualne epidemije i pitanja vezana uz njih. O pojavi tzv. Španjolske gripe u Osijeku 1918. piše Maja Vonić u časopisu Scrinia Slavonica, a temom Španjolske gripe se bave i dvojica autora u časopisu Veterinarska stanica. Spomenutu pandemiju iz 1918. je svojedobno obradio i Goran Hutinec, sadašnji docent na Filozofskom fakultetu Zagreb, koji je opisao njene odjeke u hrvatskoj javnosti. Vladimir Draženović i Andreja Barišin su u Infektološkom glasniku svojedobno usporedili virus A(H1N1) koji je prouzročio pandemiju Španjolske gripe 1918. godine i virus A(H5N1) koji je prijetio pandemijom 2005. Oba su virusa bila „visokog letaliteta kod laboratorijskih životinja (..) koji do sad nije zabilježen kod poznatih tipova virusa influence“.

Rad kojeg je napisao Rino Cigui obrađuje epidemiju malarije u Puli krajem 19. stoljeća, dok je Robert Skenderović opisao pojavu kuge u Požegi i Požeškoj kotlini 1739. Gordan Ravančić, ravnatelj Hrvatskog instituta za povijest, u nekoliko se navrata bavio epidemijom kuge u Dubrovniku, odnosno Dalmaciji u 14. stoljeću.  Zlata Blažina Tomić i Vesna Blažina su prije pet godina u izdanju McGill-Queen’s University Pressa objavile knjigu o protjerivanju kuge i implementaciji karantene u Dubrovniku od 14. do 16. stoljeća.

Aktualnije epidemiološke teme obrađivane u domaćem stručnom tisku posljednjih godina su se nerijetko vrtjele oko tzv. antivakcinacijskog pokreta i posljedica koje on ostavlja na javno zdravlje. U nekoliko radova obrađena je ponovna pojava ospica u nekim domaćim regijama. U domaćem stručnom tisku kao vodeći časopis koji se bavi epidemijama profilirao se Infektološki glasnik koji redovno daje preglede o pojavama zaraznih bolesti u Hrvatskoj, ali i globalnim prijetnjama.