Triler, horor i komedija u luksuznom hotelu u Dalmaciji. Prvi roman Srđana Dragojevića.

"Lajk", prvi roman Srđana Dragojevića crnohumorna je cinična i nježna priča o društvenim mrežama, smrti, pubertetu i harmoničnoj balkanskoj disonanci. Redatelj čiji filmovi prikazuju tamnu stranu ljudske prirode u ovom je romanu ispričao priču o duhu influencerice koji progoni djecu u luksuznom hotelu, izgrađenom na ruševinama socijalističkog dječjeg odmarališta.

Naslovna fotografija: Filmski redatelj Srđan Dragojević (Borna Filić, Pixsell)

Za Srđana Dragojevića, režisera, scenarista i književnika, znam već više od trideset godina, a osobno ga poznajem petnaestak. Autor je mnogih filmova koji su postigli svjetske uspjehe. Njegov antiratni film “Lepa sela lepo gore“ dobitnik je desetak svjetskih nagrada, a nastao je u vremenu i okruženju u kojem ga nije bilo lako snimiti. Filmovi mu često istražuju tamniju stranu ljudske prirode, kroz komediju i tragediju koje idu ruku pod ruku, stvarajući priče i likove koji se ne zaboravljaju.

Kao intelektualac, Srđan ne pristaje na jednostavne odgovore i ne povlači se pred izazovima. Kada promišlja društvena pitanja ne boji se iskazati svoje stavove, bilo kroz umjetničke projekte, bilo kroz javne nastupe. Njegova sposobnost da koristi film kao platformu za društvenu analizu, u kontekstu post-ratnih trauma, političkih konflikata, ali i svakodnevnog života, pokazuje njegovu duboku posvećenost razumijevanju svijeta oko sebe. Srđan je autentičan i hrabar čovjek. U svijetu stalnih kompromisa, on ostaje vjeran svojim uvjerenjima, što je rijetkost u filmskom svijetu pa i šire. Njegovo zalaganje za pravdu, poštivanje ljudskih prava i spremnost da se bori za ono što smatra ispravnim očituje se u njegovom cjelokupnom opusu.

Srđanovi su filmovi u Hrvatskoj veoma popularni. Njegova “Parada“ jedna je od u tri najgledanija filma u Hrvatskoj. Ikad. U njima često angažira hrvatske glumce. Zadnjih desetak godina redovito. Osim toga, Srđan često radi za hrvatske tvrtke i svi su mu filmovi u zadnjih petnaest godina hrvatske koprodukcije. Srđan je svake godine bar nekoliko mjeseci u Hrvatskoj, što privatno što poslovno, i tako sam se i ja s njim upoznao. Zajedno smo imali promociju njegovog filma “Nebesa“ i moje “Knjige za klikeraše“ na Mljetu prije nekoliko godina. Bila je to i svjetska praizvedba njegovog filma. Bio mi je dragi gost u Malinskoj na Krku, družili smo se na Mljetu, Cresu, Lošinju i u Zagrebu. Kroz ta druženja upoznao sam ga kao osobu koju sam gore opisao i on bi kao hrvatski građanin bila veliki dobitak za hrvatsko društvo i kulturu. Prethodni kratki prikaz jest manje-više moja preporuka za dodjelu hrvatske putovnice Srđanu Dragojeviću. Nažalost, dobio je odbijenicu. A sada nešto o njegovom prvom romanu.

“Lajk”, prvi roman Srđana Dragojevića u Hrvatskoj objavio je Profil. (Profil, Fair Use)

Zamislite pokojnu influencericu koja proganja djecu, a o kojoj piše čovjek koji je psiholog, redatelj i član obitelji koja se ne šali kad kaže da će vas prijaviti Centru. To je, ukratko, “Lajk” Srđana Dragojevića. Radnja je smještena u luksuzni hotel na dalmatinskoj obali, izgrađen na mjestu bivšeg socijalističkog dječjeg odmarališta. Već u toj činjenici krije se veliki dio poetike ovog romana – mjesto gdje su se djeca učila bratstvu i jedinstvu sada je rezervirano za bogate koji bježe od djece. Ironija, naravno, nije slučajna. U taj adult only hotel dolaze tinejdžeri Ema i Aleks, zajedno s roditeljima. Njihova mama Klara u ključnim trenucima ulazi u “mod obiteljskog podoficira čije se naredbe ne odbijaju, jer Klara je u ovoj obitelji zadužena za obuku, taktiku i strategiju.”  Otac je tu negdje, uglavnom kao dekoracija, pogotovo dok Klara “ispija poklonjeni šampanjac, čija je cijena jednaka plaći stanovnika čitave sobe dolje, s devet kreveta”  ili kada svog muža “pogleda samo ovlaš, da joj ovaj ne pokvari plodove planskog opijanja”.  Radi se o toj razini bračne sreće.

No, hotel ima prošlost. U njemu je boravila Mili, super-poznata influencerica, s dečkom Sašom. Njihova soba, broj 303, sada je zazidana. Zašto? Pa zato što se Mili, u naletu bijesa zbog naglog pada lajkova, zaključala u sobu i počinila samoubojstvo. I to ne bilo kakvo – izvela je live show vrijedan Oscara za kreativnost u samouništenju. To nije jedino samoubojstvo. Klarin otac Momčilo “uspio je izvršiti samoubojstvo skokom s jedanaestoga kata vojnog nebodera u Beogradu, pri čemu je u ruci držao i vojni pištolj CZ da si puca u glavu negdje oko šestog kata. Za svaki slučaj.”  Pravi balkanski backup plan. Momčilo ne riskira. Ako ga ne ubije pad, ubit će ga metak.

Temeljno je pitanje današnjeg roditelja: je li moje dijete dobro ili je samo socijalno zaostalo?

Mili je pak imala samo jedan plan – koji je upalio, možda i ne onako kako je mislila. Njezin duh ostaje u hotelu i počinje proganjati Emu i Aleksa. Zašto baš njih? Zato što je Ema nekako povezana s Milinom instagram dramom, a Aleks je naprosto tu. On je dobar dečko “Izraz krivnje na njegovom licu jasno pokazuje da pubertet kod njega kasni ili je Aleks autentično dobar dječak.”  Srđan ovdje postavlja možda  temeljno egzistencijalno pitanje današnjeg roditelja: je li moje dijete dobro ili je samo socijalno zaostalo?

Dok se djeca bore s duhovima i pubertetom, roditelji se bore s uslugom. Jedna od rečenica u knjizi mogla bi biti moto svakog nezadovoljnog gosta, u ovom slučaju Klare – “Očigledno je ovom hotelu bilo potrebno ubojstvo da usluga bude na nivou koji smo platili.”  To je razina cinizma kojoj skidam kapu; ubojstvo kao Tripadvisor strategija. Inspektorica koja istražuje slučaj također ima svojih problema. Ona “otvara vrata automobila tako što prvo ručno otvori prozor pa zatim otvori klimavu bravu s vanjske strane vrata.”  Colombo s Balkana u sudaru s vremenom. “A momak je bio nešto kao life coach?” – uzdahne inspektorica, nesigurna oko tih novih zanimanja. “Srećom, ubojstva i tijela ostaju ista, bez obzira na okolnosti koje nameće život.”  Eto utjehe. Dok se svijet mijenja, leševi su konstantni.

Promocija romana “Lajk” Srđana Dragojevića u zagrebačkom kazalištu Gavella.  (Profil, Fair Use)

Knjiga je prepuna tih malih, savršenih zapažanja. Primjerice “Milin telefon ostane zdrobljen na pločicama, u mješavini fine elektronike i Swarovski kristala.”  Metafora čitavog Milinog života – jeftino blještavilo pomiješano s bezvrijednom tehnologijom. Ili kad “Ema gleda Sašinu instalaciju s gađenjem na licu. Tu kombinaciju kršćanskog, poganskog, estradnog i instagramerskog kiča.”  Tu čovjek definitivno zavoli Emu. Srđan ne štedi nikoga, pa tako ni prosječnog korisnika društvenih mreža. U jednom trenutku opisuje “simpatičan, doduše, ultracringe post, okružen svim tim postovima medvjedića, beba dupina, ljupkih kuca, maca, Mladića, Thompsona, četnika i ustaša, koje ljudi objavljuju bezazleno i čista srca.”  To je ta balkanska harmonična disonanca – medvjedići i četnici, bebe dupina i ustaše, sve skupa u jednom feedu, sve podjednako bezazleno i čista srca. A što je s ljubavlju? Pa, tu su Ema i Ari, i Aleks koji čeka. Jer, kako stoji na kraju knjige: “Aleks ne zna je li tu pao poljubac ili nije i strpljivo čeka da mu, jednog dana, Ema to sama kaže.”  Ljubav mladenačka i ljubav bratska. Na kraju i utjeha: “Život piči dalje svuda oko najgroznijih zločina, pomisli Livija: To je ta utješna misao koja uvijek dobro dođe.”  I zaista, dok vi čitate ovu knjigu, negdje netko umire, negdje se netko rađa, negdje netko lajka fotografiju medvjedića. Život ide dalje.

Dakle, Lajk je knjiga koju biste trebali pročitati ako volite crni humor, ako mrzite influencere, čak i ako ih volite ili ste jedan od njih pa vam treba ogledalo. I najvažnije, ako želite znati kako izgleda kad vam se duh ubijene djevojke sveti kroz Wi-Fi mrežu. Roman je preveden na hrvatski i pritom su unesene neke manje izmjene (na primjer, inspektorica je preživjela, što mi je posebno drago). Naravno, roman se čita lako, kao što bi se gledao film, što ima smisla kada znamo o kome je riječ. Ali i kao da ga je pisao netko s više brakova i još više djece. Samo nemojte čitati u hotelu sa zazidanim sobama.