Trump je twittao “Dosadno!” Kako je američki građanin vidio prvu debatu Trumpovih izazivača.

Iako su u debati padali i ekstremni prijedlozi kao što je temeljni dohodak, Demokrati se očito lome oko pitanja koliko socijalizma, to jest tko ima veće šanse pobijediti Trumpa, netko vrlo lijevo, iz kruga Berniea Sandersa, zatim netko poput Elizabeth Warren, ili pripadnik demokratske elite Joe Biden

• Autor je od 1984. godine radio na Radiju 101 u Zagrebu, dok ga pod pritiskom režima nisu izbacili kao politički nepodobnog. Pisao je za gotovo sve tzv. omladinske publikacije u bivšoj državi i bio aktivan u mirovnom i ekološkom pokretu. Od 1990. živi u Sjedinjenim Državama, prvih godina kao novinar.  Sad živi u Rutlandu u državi Vermont.

U načelu ne bi trebalo biti tako teško pobijediti Trumpa 2020. Trump je nepopularan predsjednik izvan svoje nabrijane ekipe podržavatelja i 2016. je pobjedio uz minimalnu razliku u državama Wisconsin, Michigan i Pennsylvania, na temelju čega je postao predsjednik i sa 3 milijuna manje glasova ukupno nego Hillary Clinton. Dovoljno je dakle preokrenuti te tri države, i ako sve ostalo ostane isto, Trump će izgubiti. Izbori iz 2018. pokazali su da se ljudi u tim državama okreću protiv Republikanaca. Jedino je pitanje da li danas, kad mladi birači ističu sve više da su komforni sa socijalističkim idejama, veću šansu pobijediti Trumpa u te tri države ima kandidat establishmenta i statusa quo, netko tko je recimo 2005., kao senator, glasao za izmjene zakona o bankrotu, koje pogoduju vjerovnicima i bankama, tj. Joe Biden, ili netko mnogo više lijevo, tko je kao Elizabeth Warren 2003. napisala knjigu (The Two-Income Trap) argumentirajući protiv tih predloženih izmjena.

Biden i Warren

Već prve večeri televizijskih debata (26. lipnja) vidjeli smo kako lako će Trumpu biti. Deset kandidata očajnički pokušavaju nadglasati jedan drugog, ne odgovarajući pri tom na pitanja, u čemu je Beto O’Rourke ispao apsolutni šampion. Moderatori su stavili Warren u sredinu ali ona jedva stiže doći do riječi od Bookera, O’Rourkea i Castra, koje moderatori favoriziraju. Gabbard zlobno spušta svakome. O’Rourke pokazuje da zna španjolski. Castro pokazuje da zna španjolski puno bolje. Warren kaže kako sedmero djece dnevno pogine u Americi zbog naše politike oko vatrenog oružja. Booker, svakom loncu poklopac, kaže nije to ništa, u njegovom susjedstvu je samo prošli tjedn upucano sedmero ljudi. New Yorški gradonačelnik Bill DeBlasio se javlja sa samog ruba debate, gdje su ga stavili po šansama: ma slušajte mene jer ja sam CEO najvećeg grada u zemlji i upravljam najvećim policijskim snagama u SAD, a i moj sin je crnac! (Booker: “ja sam isto crnac”…). Klobuchar, nemajući boljeg argumenta nakon toga: ja imam ujaka sa čekom za lov na jelene?!

Trump tweeta: “Dosadno.” I kao u mnogo čemu drugome nije načelno u krivu da su kandidati u rasulu. Propušta medjutim primijetiti da se debata odvija u sjeni deprimirajuće fotografije Oscara i Valerije, mladog migranta iz El Salvadora i njegove 23-mjesečne kćerkice, još u pelenama, koji su se baš taj dan utopili u pokušaju da preplivaju Rio Grande od Matamorosa do Brownsvillea, na što su se svi kandidati uzrujano osvrnuli. Boji se primjetiti da Demokratska stranka 2020., čak i bez Bernija u nazočnosti, nije Demokratska stranka iz 2016., nije više stranka elite iz Davosa – taj sentiment smo čuli u ehou izjava i Elizabeth Warren i Amy Klobuchar, a najbolje ga je sažeo kongresmen Tim Ryan iz Ohioa: “Moramo promijeniti naše težište. Nismo više vezani za radničku klasu. A ništa što ovdje predlažemo neće se desiti dok tu vezu ponovno ne izgradimo. Ne možemo biti stranka Ivy-league elite, nego moramo biti blue collar stranka radničke klase!” Trump prešutno izbjegava činjenicu da je većina kandidata istakla klimatske promjene kao najvažniji problem s kojim se moramo suočiti (debata se održala u Miamiju, koji je već danas poplavljen nakon svake ozbiljnije kiše), a kandidat Inslee, guverner države Washington, kao primarni je razlog svoje kandidature naveo da želi svojoj djeci i unucima moći reći da je on sve što je mogao učinio da zaustavi ili barem umanji negativne efekte tih promjena na njihove živote. Inslee je, medjutim, dobio priliku pričati tek 5.05 minuta, a Booker cijelih 11.06.

Dijete je najveći financijski rizik. Svi šaljemo djecu na razne programe ‘obogaćivanja’: nećemo da samo sjede doma i bulje u ekran. A ako hoćemo da ide u dobru školu, moramo živjeti u preskupom susjedstvu. I dok prođe beskonačno dugačko školovanje roditelji stignu i nekoliko puta bankrotirati

Warren je 2003., u godini kad je rodjen moj sin, u svojoj spomenutoj knjizi, napisala: “Najznačajniji pojedinačni faktor koji ukazuje da li će obitelj bankrotirati je imaju li djece.” Iako su bankroti često uvjetovani naglim neočekivanim katastrofalnim događajima kao rak, infarkt, gubitak posla, itd. – njeno istraživanje (a ona se bavi istraživanjem bankrota još od 1981.) pokazuje da je najveći financijski rizik za obitelj u Americi – imati dijete. Mi smo ga imali (i bankrotirali 2011., srećom, a i nemalom zaslugom senatorice Warren, bez nekih bolnijih posljedica, zbog čega je Wall Street i financijska industrija danas mrze). Dijete košta – ne samo kroz hranu i odjeću. Nego dok ne krene u školu, netko mora s djetetom stalno biti, dakle ne mogu oba roditelja po 12 sati dnevno izbivati iz kuće, kako poslodavac zahtijeva, ili moraju platiti nekog da bude s djetetom (a ovdje bake i djedovi ne uskaču automatski i dobrovoljno). Onda, svaki roditelj želi najbolje za svoje dijete, dakle svi šaljemo djecu na sportske, muzičke, jezične i razne druge programe ‘obogaćivanja’: nećemo da samo sjede doma i bulje u ekran. To je naše pravo, obaveza, i dužnost kao roditelja u SAD-u. A ako hoćemo da ide u dobru školu, onda moramo živjeti u dobrom (čitaj: preskupom) susjedstvu. I dok prođe danas već beskonačno dugačko školovanje i fakultet, roditelji stignu i nekoliko puta bankrotirati.

Možda Warren ili Sanders nisu najbolji predsjednički kandidati, i možda neće na kraju jedno od njih dvoje biti nominirano. No, njihov angažman u zadnjih 30-40 godina pruža intelektualnu i diskurzivnu podlogu za ljevija stajališta svih ostalih demokratskih kandidata danas. Warren je prigrlila Pikettyevu ideju ‘poreza na bogatstvo’ i još u siječnju definirala svoju kampanju idejom da uvede taj porez u SAD: oko 75 tisuća najbogatijih Amerikanaca, onih koji svaki posjeduje ukupno više od 50 milijuna dolara, morali bi platiti godišnje 2% poreza na to svoje ukupno bogatstvo, što bi, Warren procjenjuje, rezultiralo u 2.75 bilijuna dolara dodatnog prihoda državi, što bi ona iskoristila da popravi infrastrukturu, pokrije studentski dug, i pruži besplatne predškolske programe i skrb za djecu. Oni medju najbogatijima, koji bi htjeli izbjeći plaćanje tog poreza tako da se odreknu američkog državljanstva, morali bi platiti “izlazni porez”. Taj program ona voli usporedjivati s porezom na nekretnine, koji najviše pogadja srednju klasu, jer je kuća obično najveća vrijednost koju netko iz srednje klase posjeduje. Porez na bogatstvo je, medjutim, notorno teško provediv (kako točno odrediti ukupno bogatstvo nekog tko ima avione, jahte, kuće na drugim kontinentima, skup namještaj, umjetnine, zlato, dijamante, Patek satove, dionice, bitcoine – očito trebala bi nova agencija koja bi se bavila popisivanjem imetka najbogatijih kako bi ih se moglo pravedno oporezovati).

Prvi homoseksualni kandidat za predsjednika i najmladji predsjednički kandidat u povijesti, Pete Buttigieg te prva žena crnkinja kandidatkinja za predsjednicu, Kamala Harris.

Drugu večer debate obilježila je još veća raznolikost kandidata. Iako su u sredini stajala dva stara bijela muškarca ne toliko različitih svjetonazora, koji uglavnom nisu rekli ništa novo. Bernie je na samom početku bio zaskočen pitanjem diže li njegov politički pogram poreze srednjoj klasi. Sanders, inače, kao jednu od prvih mjera želi uvesti porez na špekulantske transakcije na Wall Streetu, i rezanje izdataka za vojsku, no svima je jasno da to neće biti dovoljno za besplatnu zdravstvenu zaštitu i visoko obrazovanje za sve. Čim je počeo odgovor okolišajući sa “500 tisuća ljudi spava na ulici,” jasno je bilo da diže poreze svima. Mislim, ako želimo skandinavske standarde, onda se moramo pomiriti sa skandinavskim porezima. To ide ruku pod ruku. Biden je uglavnom nastupao sa Obaminom platformom iz 2008. Oba kandidata su izgledala kao da je njihovo vrijeme već pomalo prošlo. Uz njih su stajali prvi homoseksualni kandidat za predsjednika, i najmladji predsjednički kandidat u povijesti, Pete Buttigieg, i prva žena crnkinja kandidatkinja za predsjednicu, Kamala Harris. A medju kandidatima su bili i prvi Asian-American kandidat, Andrew Yang, i prva kandidatkinja koja ni po čemu ne spada medju dosadašnju predodžbu o predsjedničkim kandidatima, no s Trumpom u Bijeloj kući sve se mijenja: New Age spisateljica Marianne Williamson, koja je tu da spasi Ameriku meditacijom i kristalima, i poziva nas da zdravije živimo, pa ćemo biti manje bolesni. Buttigieg je zatim demonstrirao da barata španjolskim nešto bolje od O’Rourkea, no još uvijek znatno slabije od Castra.

Andrew Yang, prvi Asian-American kandidat, koji bi svakom Amerikancu dao 1000 dolara kao temeljni dohodak, i New Age spisateljica Marianne Williamson, koja je tu da spasi Ameriku meditacijom i kristalima, i poziva nas da zdravije živimo, pa ćemo biti manje bolesni

Ekonomija je imala nešto manje vremena nego prve večeri. Vjerovatno jer je većini kandidata bilo neugodno razglabati temu socijalizma u prisutnosti Sandersa. Treba naime pobijediti Trumpa, a nije baš sasvim jasno je li to moguće naglašavajući radikalnije ekonomske (‘socijalističke’) pozicije ili izbjegavajući govoriti o njima. Dio kandidata (Hickenlooper, Bennet, Swalwell) svakako misli da socijalističke ideje neće proći dobro na općim izborima. Poduzetniku Hickenlooperu je očito neprijatno da bude imenovan socijalistom. Gillibrant, koja se trudi prikazati manje konzervativnom nego što socijalisti vjeruju da je, a konzervativnijom nego što je konzervativci smatraju, vidi problem u pohlepi, a ne u kapitalizmu. Kaže: debata je konfuzna. Da, i čini se da i ona malo pridonosi toj konfuziji. Poslije je dodala da je upravo ona sastavila ključni dio Bernijevog prijedloga za Medicare za sve. Kamala Harris upotrebljava frazu “radni ljudi.” Neki su s druge strane čak korak ispred Sandersa, kao Yang, koji bi od prvog dana svog mandata dijelio svakom Amerikancu tisuću dolara mjesečno kao ‘universal basic income’: što bi se platilo uvodjenjem PDV-a (koji bi Yang valjda podigao na hrvatski standard). Yang za sebe kaže da nije ni lijevo, ni desno, nego naprijed. Biden objašnjava što je on, pardon, što je Obama već učinio. Buttigieg i Swallwel još otplaćuju studentske zajmove, kažu. Swallwel podsjeća Bidena kako je još prije 32 godine rekao da će prepustiti nošenje baklje mlađima (Biden, koji je govorio sve skupa više od 13 minuta druge večeri, i najviše u obje, uzvraća kako još uvijek namjerava nositi tu baklju…)

Druge teme su pretegle – imigracija, zdravstvena zaštita, geopolitičke prijetnje, nasilje, rasni odnosi. U impresivnoj predstavi ruku u zraku, svih deset kandidata potvrdilo je da bi njihov plan zdravstvene zaštite zbrinuo i ilegalne imigrante. Biden je malo prebrzo spustio ruku, kao da se najednom zabrinuo nad šansama u utrci protiv Trumpa, tako da ga je moderator morao provjeriti potpitanjem na kojoj je strani. Svi bi produžili DACA plan (Deffered Action for Childhood Arrivals, odgoda deportacije onih koje su roditelji kao djecu ilegalno uselili u SAD, gdje su i odrasli, ali nemaju papire, a koju je proglasio dekretom predsjednik Obama, a predsjednik Trump odbio produžiti). I svi osim Bennetta su se složili da prelaženje granice bez papira treba biti tretirano kao civilni, a ne kriminalni prekršaj. Hickenlooper je nazvao politiku prema djeci otetoj roditeljima na granici pravim imenom, tj. otmicom (kidnapping). Williamson ga je gledala s pogledom punim ljubavi, dodavši da bi Amerikanci trebali dobro proučiti što je sve njihova zemlja učinila po Latinskoj Americi. Bernie bi se i sastao sa predsjednicima Guatemale, El Salvadora, i Hondurasa da vidi kako da im pomogne. Harris je rekla kako trenutna politika ne reflektira američke vrijednosti, a Gillibrant kako trga moralno tkanje naše zemlje. Buttigieg kako oni koji stavljaju djecu u kaveze gube pravo da se pozivaju na religiju. Biden je upozorio da bi bilo imoralno porediti Obamu i Trumpa. Iako su on (Biden) i Obama deportirali rekordnih 3 milijuna imigranata unutar programa Sigurne zajednice, čiju implementaciju je Harris, kaže, kao tužiteljica u Kaliforniji podrivala, naredivši svojim šerifima da ga ne provode.

Svih deset kandidata potvrdilo je da bi njihov plan zdravstvene zaštite zbrinuo i ilegalne imigrante

Svi kandidati nude neku verziju Berniejevog zdravstvenog za sve, ali nitko ne ide tako daleko kao original: Bernie bi potpuno ukinuo sva privatna osiguranja i ustanovio porez kojim bi se plaćao jedan državni zdravstveni plan za sve gradjane (i migrante). I jedino su Bernie i Kamala digli ruke da bi napustili svoje privatno osiguranje i osigurali se sami po tom novom planu. Svi kandidati se slažu oko zabrane tzv. assault rifles, a Swallwel je dodao kako je on jedini kandidat koji želi i otkupiti sve postojeće takve puške od njihovih vlasnika. Svi kandidati bi se vratili Pariškom klimatskom sporazumu. Buttigieg je istaknuo podršku za carbon tax. Harris za Green New Deal. Geopolitički, kandidati su fokusirani dosta različito: jedino Gillibrant brine Iran; Yang i Hickenlooper su preokupirani Kinom; Williamson bi se rado družila sa EU istomišljenicama; Biden, Harris, Bennet, i Swallvel najviše brinu oko toga hoće li NATO preživjeti, a Bernie i Buttigieg hoće li UN. Simbolički, Biden je nosio američku zastavicu na reveru, a Bernie globus.

Vjerojatno će kao najbolje zapamćeni moment drugog dana debate ostati kad je Harris, kao crnkinja, crna djevojčica koja je bila vožena autobusom u bolju školu i tako profitirala od politike desegregacije školstva, pozvala Bidena na red zbog njegove suradnje sa pro-segregacionističkim zastupnicima sa Juga. Biden, koji je dovoljno dugo u Washingtonu, da je sigurno stigao puno toga zabrljati, uzvratio je nervozno, započevši kako je to ‘miskarakterizacija’ njegove politike, i onda se upustio u dugačko objašnjavanje negirajući da je ikad bio protiv desegregacije i autobusa, dok nije sam primjetio kako je zaružio, i kako neke stvari ne može vratiti i popraviti, pa rekao jednostavno: “moje vrijeme je prošlo, žao mi je.” To je bio najiskreniji trenutak večeri.