Umjetnici s okom liječnika i znanstvenika: bolesti na slikama majstora

Velázquezovi patuljci su bolovali od ahondroplazije uzrokovanje najvjerojatnije mutacijom gena FGFR3; Cezaneov prijatelj Achille Emperaire od bolesti koju najčešće uzrokuju mutacije gena COL2A1; a Andrea Mantegna je prikazao sluškinju za koju se danas pretpostavlja da je bolovala od neurofibromatoze tipa 1. Čak je i Van Gogh prikazao suncokrete čije su glavice cvijeta bogate laticama nastale kao rezultat mutacije u genomu suncokreta

Naslovna slika: Christina’s World, Andrew Wyeth, 1948, prikazuje Annu Christinu Olson koja je vjerojatno bolovala od Charcot–Marie–Toothove bolesti, u doba nastanka slike slabo prepoznatog oblika mišićne atrofije

Živimo u doba kada se i najbeznačajnija sitnica nečijeg života fotografski dokumentira i pohranjuje negdje u cloudu s velikom vjerojatnošću da većinu tih slika nikada nitko više neće ni pogledati. S druge strane, slike ljudi koji su živjeli do unatrag kojih stotinjak godina bile su rijetkost. Naravno, što se odmičemo dalje u prošlost sve ih je manje, stoga su umjetnička djela osim njihove izvorne vrijednosti, bogat izvor informacija o ljudima iz prošlih vremena, njihovim životima ali i bolestima koje su ih pogađale, a o kojima se u ono vrijeme nije znalo gotovo ništa.

Povremeno u popularno-znanstvenim vijestima osvane članak o nekoj slici i kako je umjetnik majstorski, do najsitnijih detalja prikazao elemente neke patologije, gotovo kao za prikaz uz opis u nekom kliničkom udžbeniku. To nije čudno jer su slikari često intencionalno slikali pojedince koji su na neki način iskakali iz mnoštva. Pogotovo su bili upečatljivi prikazi osoba s  tjelesnim anomalijama koje su, kako danas znamo, nastale kao rezultat genetičkih poremećaja.

Prikazi nekih bolesti u slikarstvu su prilično česti, kao što je to primjerice slučaj sa sindromom Down, no na nekim slikama su  prikazane izrazito rijetke bolesti. Ponekad ni sam umjetnik nije bio svjesan da slikajući detaljne prikaze ljudi svoga vremena pruža dragocijene informacije budućim generacijama stručnjaka u područjima koja imaju malo veze s umjetnošću. Za ovaj sam članak izdvojila nekoliko takvih primjera.

Anđeo i pastir s Downovim sindromom: Nepoznati flamanski slikar, The Adoration of the Christ Child (1515), The Metropolitan Museum of Art, New York

Kao što je već rečeno, prikazi osoba sa sindromom Down koji u genetičkoj podlozi ima trisomiju 21. kromosoma nisu rijetkost što je vjerojatno u skladu i sa njegovom učestalosti u općoj populaciji. Osobe s ovim sindromom imaju tri kopije ovog kromosoma u odnosu na standardno prisutne dvije kopije te uz to dolaze karakteristična klinička slika kao i neke od tjelesnih karakteristika prepoznatljivih na slikama raznih autora. Primjerice na slici nepoznatog flamanskog slikara Adoracija Krista (“The Adoration of the Christ Child”, The Metropolitan Museum of Art, New York)  datiranoj u 1515. godinu nalazi se prikaz anđela te pastira na čijim licima se mogu  prepoznati karakteristične crte koje su prisutne i u osoba sa sindromom Down.¹

Patuljci za koje se može pretpostaviti da su bolovali od ahondroplazije uzrokovanje najvjerojatnije mutacijom gena FGFR3:  Diego Velázquez, Las Meninas (1656), Prado, Madrid

Drugi često prisutan motiv na slikama su patuljci, posebno španjolskih autora Zlatnog perioda od kojih su možda najpoznatiji oni na slikama Diega Velázqueza. Na slici Las Meninas (1656.) prikazane su osobe patuljastog rasta koje su često bile prisutne na dvorovima onog vremena kao kuriozitet prirode kojem ljudi toga vremena nisu poznavali uzrok. Na spomenutoj slici infantkinja Margareta prikazana sa svojom svitom, psom i dvoje patuljaka za koje danas možemo pretpostaviti kako su bolovali od ahondroplazije uzrokovanje najvjerojatnije mutacijom gena FGFR3. Taj gen kodira za receptor čimbenika rasta stanica fibroblasta te ako je njegova funkcija poremećena uzrokuje između ostalog i patuljasti rast.

Spondiloepifizealna displazija: Paul Cézanne, Achille Emperaire (1867/68.), Musée d’Orsay

S druge pak strane, neke od prilično rijetkih prirođenih  genetskih  anomalija naslikane su kistom najvećih majstora, poput spondiloepifizealne displazije, bolesti koju najčešće uzrokuju mutacije gena  COL2A1. Ova bolest možda nikada ne bi bila umjetnički zabilježena da slikar Paul Cézanne nije naslikao svojeg prijatelja Achillea Emperairea (Achille Emperaire, 1867/68., Musée d’Orsay) kako malenog rasta sjedi u fotelji  s tanašnim rukama i nogama na kojima su šake i stopala normalne veličine. Lice je plosnato sa široko postavljenim očima, vrat je kratak te se na temelju takvog prikaza može pretpostaviti kako je Emperaire najvjerojatnije bolovao od ove bolesti.¹

Pagetova bolest kostiju: Quentin Matsys, A Grotesque Old Woman (1513), National Gallery, London

Također jedan od rariteta je i dojmljiva je slika koja prikazuje grotesknu staricu za koju se pretpostavlja da je bolovala od Pagetove bolesti kostiju a pripisuje se Quentinu Matsysu (“A Grotesque Old Woman”, 1513, National Gallery, London). Radi se o kroničnoj bolesti nepoznate etiologije koju karakterizira poremećaj pregradnje kostiju. Javlja se sporadično ali i u nasljednom obliku koji je u jednom broju obitelji s nasljednim obrascem prisutnosti ove bolesti povezan s mutacijama gena SQSTM1. Povećanje lubanje, široko lice visokih obraza poput lavice kakvo je prikazano na ovoj slici udruženo s pogrbljenošću sugerira kako je uzrok ovih deformiteta najvjerojatnije upravo ova bolest. Smatra se da su i neka od grotesknih lica Leonarda da Vincija također prikazi stvarnih osoba koje su bolovale od ove bolesti.

Mutacije gena NF1: Andrea Mantegna, sa freske u palači Gonzaga

Jedan drugi renesansni slikar, Andrea Mantegna je u razdoblju od 1465.-1475. godine po narudžbi  naslikao seriju freski za palaču Gonzaga u Mantovi. Na jednoj od njih, uz Ludovica Gonzagu  prikazana je sluškinja za koju se danas pretpostavlja da je bolovala od neurofibromatoze tipa 1 uzrokovane mutacijama u genu NF1. Na to ukazuju neurofibromi na njenom licu i ruci, café au lait pjege, čvorići u šarenici (koliko je to samo detaljan prikaz!) te niska postura. Stoga niti ne čudi kako su na temelju ove slike znanstvenici sa Sveučilišta u Torinu u studiji objavljenoj u znanstvenom časopisu Lancet Neurology zaključili kako se radi o prikazu osobe oboljele od ove bolesti a koja je u službenoj medicinskoj literaturi opisana tek nekoliko stoljeća kasnije.²

Naša  naslovna slika Kristinin svijet (Christina’s World, Andrew Wyeth, 1948), prikazuje Annu Christinu Olson koja je bolovala od u to vrijeme slabo prepoznatog oblika mišićne atrofije čija je karakteristika progresivno propadanje mišićne funkcije uslijed čega je Olson, inače umjetnikova susjeda, u ranim tridesetim izgubila sposobnost hodanja. Na slici je prikazana kako puže koristeći se snagom ruku na livadi ispred umjetnikovog prozora što je zasigurno bio dojmljiv prizor ranjivosti i krhkosti ljudskog tijela, tragičnosti sudbine koju bolest određuje ali također i neuništive želje za životom koje je umjetnik uspio izvanredno prenijeti na promatrača. U vrijeme kada je slika nastala (1948. g.) Olson dakle nije imala konkretno definiranu dijagnozu, no, 2006. godine na konferenciji 23rd Historical Clinicopathological Conference održanoj na medicinskom fakultetu Sveučilišta u Marylandu iznesena je hipoteza da je najvjerojatnije bolovala od Charcot–Marie–Toothove bolesti.³ Charcot-Marie-Toothova bolesti nije jedinstvena i jednoznačna bolest već se pod tim nazivom zapravo okuplja širi spektar nasljednih oblika motornih i senzornih neuropatija koje rezultiraju progresivnim slabljenjem mišića. Nazvana je prema  Jean-Martin Charcotu i njegovom suradniku Pierre Marieu koji su je prvi puta opisali 1886. godine kao poseban oblik obiteljske progresivne mišićne atrofije koja započinje slabošću nogu a kasnije zahvaća i ruke. Njihovom imenu pridružen je i Howard Henry Tooth koji je neovisno u svojoj dizertaciji iste godine opisao također jedan slučaj iz svoje prakse. Danas se zna da je to jedna od relativno čestih nasljednih neuroloških bolesti koja se javlja u 1 na 2500 osoba i za koju nažalost još uvijek ne postoji terapija koja bi mogla zaustaviti i/ili usporiti njenu progresiju. Bolest izazivaju mutacije u proteinu koji tvori mijelinsku ovojnicu oko aksona živčanih stanica. Najčešće se radi o duplikacijama velike regije kromosoma 17 unutar koje  se nalazi gen PMP22. Drugi gen koji uzrokuje ovu bolest MFN2, kodira za protein u mitohondrijima- energetskim tvornicama svake stanice, te kada je mutiran onemogućuje da mitohondriji putuju duž aksona, dugačkih “repova” živčanih stanica koji se na velike udaljenosti protežu duž našeg organizma, već se nakupljaju u agregate. Kada se prije navedenim genima pribroje osobe s mutacijama gena  GJB1, MPZ i  GDAP1 pokriveno je gotovo 90% svih nasljednih mutacija. No, svakim se danom lista gena povezanih s ovom bolesti proširuje tako da se danas uz prije navedene gene na listi nalazi već njih četrdesetak, a prema nekim istraživanjima korištenjem sekvenciranja čitavog genoma čovjeka moglo bi ih biti i dvostruko više.

Govedo Tur, izumrlo 1627 godine, iz knjige De animantium naturis, 1460. godine izradio Pier Candido Decembrio

Uz informacije o životu ljudi, sa slika starih majstora može se dobiti i ponešto informacija o porijeklu i razvoju različitih životinjskih i biljnih vrsta, pogotovo sa slika koje su nastale prije nego što su križanje i selekcija biljaka i životinja postali široko rasprostranjena zanimacija srednje klase devetnaestog stoljeća. Tako su na slikama  zabilježene i danas izumrle vrste poput goveda Tur (Bos primigenius) divljeg goveda za koje se smatra da je izumrlo oko 1627. godine. Posebno je u tom smislu vrijedan vatikanski manuskript De animantium naturis kojeg je prema već postojećim djelima sličnog tipa 1460. godine izradio Pier Candido Decembrio, a u kojem je sadržano preko pet stotina ilustracija živog svijeta Teodora Ghisia.⁴ 

Znanstvenici sa Sveučilišta u Georgiji su  dokazali kako su glavice cvijeta bogate laticama nastale kao rezultat mutacije u genomu suncokreta

Jedan od interesantnih primjera su slavni Van Goghovi suncokreti. Ovom slikom pozabavili su se znanstvenici sa Sveučilišta u Georgiji te su u radu objavljenom u znanstvenom časopisu PLOS Genetics dokazali kako su glavice cvijeta bogate laticama nastale kao rezultat mutacije u genomu suncokreta koji se uobičajeno koristi na poljima. ⁵

I za kraj, sve ove priče su na neki način povezane i sa pojedincima, stručnjacima u područjima koja su na prvi pogled daleko od umjetničkih, no koji su zahvaljujući širini svojih interesa iz sasvim drugog umjetničkog konteksta došli i do interesantnih spoznaja od koristi i za njihovu primarnu struku.

Literarura:

1)  Laskowska M, Krześlak A, Forma E, Jóźwiakp,  Bryś M. Genetic diseases and other unusual disorders presented in art paintings. Folia Medica Lodziensia, 2012, 39(1):5-19

2) https://www.seeker.com/amphtml/genetic-disorder-found-in-15th-century-painting-2006847253.html

3) https://www.seeker.com/mysterious-disease-in-iconic-wyeth-painting-diagnosed-1781423462.html

4) Pyle CM. Some late sixteenth-century depictions of the aurochs (Bos primigenius Bojanus, extinct 1627): new evidence from Vatican MS Urb. lat. 276. Archives of Natural History, 21(3): 275-288

5) Chapman MA, Tang S, Draeger D, Nambeesan S, Shaffer H, et al. (2012) Genetic Analysis of Floral Symmetry in Van Gogh’s Sunflowers Reveals Independent Recruitment of CYCLOIDEA Genes in the Asteraceae. PLoS Genet 8(3): e1002628.