Umjetnost ili artwashing. Je li najpoznatiji češki kipar u službi korporativnog PR-a?

Gigantska skulptura gole žene Davida Černýja težine 35 tona i visine 24 metra izazvala je raspravu o odgovornosti umjetnosti u javnom prostoru. Umjetnika koji je slavu stekao provokacijama, poput ruganja stereotipima zemalja EU ili Češkoj putem zaštitnika Čeha sv. Vaclavu, kritiziraju zbog rada izvedenog po narudžbi kapitala.

• Naslovna fotografija: Skulptura Lilith Davida Černýja (Snežana Nikolić)

• Autorica je novinarka i književnica koja živi u Pragu

David Černý poznat je i u Češkoj i u svijetu po nizu provokativnih skulptura. Najpoznatija mu je Entropa, instalacija o stereotipima o zemljama članicama napravljena 2009. povodom prvog predsjedavanja Češke Europskom unijom. Premda je predstavljena pod naslovom „Stereotipi su barijere koje treba ukloniti“, u mnogim su zemljama loše protumačili i namjeru i satiru i žestoko kritizirali rad češkog umjetnika. Bugarsko Ministarstvo vanjskih poslova tražilo je povlačenje djela iz Bruxellesa i uputilo prosvjednu notu tadašnjem visokom predstavniku EU za vanjsku politiku i sigurnost Javieru Solani. Na zahtjev bugarskih predstavnika dio instalacije gdje se nalazila Bugarska, prikazana kao spojeni turski čučavci, prekriven je crnim platnom. Černýju je gradonačelnik zabranio ulazak u bugarski Plovdiv. Slovacima je bila dovoljna isprika. Njihova zemlja je prikazana kao mađarska kobasica, odnosno ljudsko tijelo uvezano u mađarsku zastavu.

Černýjeva Entropa ruga se stereotipima o europskim državama. Njemačku simboliziraju ceste u obliku potrgane svastike, Italiju nogometaši koji opće s loptom, Sloveniju kamen, Češku sporni citati Vaclava Klausa, a Ujedinjene Kraljevine – nema. (Wikimedia Commons)

Najmanji smisao za satiru od čeških političara pokazao je tadašnji predsjednik Vaclav Klaus koji je u pismu isprike bugarskom kolegi napisao da skulptura nije ni duhovita ni uspješna, te da je njezina jedina ambicija šokirati i mistificirati. Klaus je istaknuo da u potpunosti dijeli ogorčenje bugarskih dužnosnika i brojnih građana koji prosvjeduju protiv ovog „umjetničkog djela“. Nije naodmet spomenuti da je Češka predstavljena kao LED displej u zlatnom okviru u kojem se izmjenjuju kontroverzni Klausovi citati. Britanski i francuski tisak hvalio je i Černýja i skulpturu. Neki kritičari su je nazvali prekrasnom šalom, zabavnijom od bilo koje druge tadašnje umjetnosti. Britanski Guardian je napisao da je skulptura, premda kontroverzna, marketinški nevjerojatno uspješna, jer se o malo kojem umjetničkom djelu piše širom Europe.

Zbog njegove skulpture hodajućeg trabanta u spomen na bijeg istočnonjemačkih građana Černý se često povezuje s revolucionarnim promjenama 1989. Jedna od najpoznatijih Černýjevih provokacija na početku karijere je iz travnja 1991. kada je u ružičasto obojio sovjetski tenk IS-2m koji je bio postavljen kao spomenik crvenoarmejskom oslobođenju Praga na pet metara visokom kamenom postolju na jednom gradskom trgu. Černý je zbog tog bio na kratko procesuiran, a nakon što je vraćen u prvobitno stanje, tenk su skupina zastupnika ponovo obojili u ružičasto. Od tada je poznat kao Ružičasti tenk. Sada je izložen u jednom Vojno-tehničkom muzeju.

Skulptura svetog Vaclava, sveca zaštitnika Češke, na mrtvom konju prikazala je stanje u državi u očima Černýja – Češka ne funkcionira, ali svi se prave da je sve u redu. (Snežana Nikolić)

Nakon osam godina, 1999. Černý se poigrao sa simbolom sveca i patrona Čeha, sv. Vaclavom. Napravio je skulpturu sveca kako sjedi na trbuhu mrtvog konja obješenog nogama o strop. Glava konja visi s isplaženim jezikom. Statua je imala za cilj prikazati tadašnje stanje Češke očima Černýja – ne funkcionira, a svi se pretvaraju da je sve u redu. Statua bi navodno trebala visjeti u pasažu Lucerna sve dok se u zemlji ne obnovi ustavna monarhija. Poznata je i njegova „fontana“ iz 2004. ispred muzeja Franza Kafke. Dva odrasla muškarca uriniraju stojeći u ribnjaku u obliku Češke. Mnogi su to protumačili kao još jednu poruku češkim političarima, što je tipično za Černýja. Umjetnik je 2004. godine za Los Angeles Times izjavio da je to prikaz tipičnog češkog dijaloga, odnosno nadmudrivanja. Najizravniju poruku političarima uputio je 2013. kada je na Vltavi na pontonu instalirao ruku s uzdignutim srednjim prstom ljubičaste boje veličine 10 metara. Prst je bio okrenut ka Hradčanyma, sjedištu predsjednika Miloša Zemana. Svjetski poznate su i njegove crne puzajuće bebe na televizijskom tornju u Pragu. Izložene su i ispred muzeja Kampa. Napravljene su za instalaciju Muzeja moderne umjetnosti u Chicagu. Umjesto lica divovske bebe imaju utisnut kod, upozoravaju na, s jedne strane zadivljujući, a s druge jezivi tehnološki napredak.

• Golo željezo

Nedavno je David Černý novim djelom podijelio javnost. U okviru projekta izgradnje luksuznih stanova u jednoj praškoj četvrti na zgradu je prislonjena njegova gigantska skulptura gole žene od željeza, koju je Černý nazvao Lilith, visoka 24 metra i teška 35 tona. Žena s pretjerano izraženom zadnjicom i grudima naslonjenim na zgradu rukama je pridržava, a glava joj se okreće točno u ponoć. U sklopu stambenog kompleksa je i ogromna noga Lucifera i ruka Adama. I dok su mnogi oduševljeni smjelošću, veličinom i ljepotom, neki njegovi kolege kipari i ostali stručnjaci kritiziraju skulpturu kao seksističku, neukusnu, trivijalnu, da im izgleda kao tinejdžerski san devedesetih. Černýja optužuju da je već godinama u službi korporativne umjetnosti. Kažu da umjetničko djelo bez dvojbe pripada arhitekturi, bilo da se radi o privatnoj zgradi ili o javnom prostoru, ali da istinski vrijedno umjetničko djelo treba imati neki sadržaj i odnos prema mjestu i vremenu.

“David Černý je najuspješniji češki umjetnik. U tri desetljeća. A nikad nije imao više posla”, stajalo je na naslovnici češkog Forbesa. Černý se od kontrakulturne figure preobrazio u korporativnu. (Forbes Česko)

Kolege se pitaju kako se moglo dogoditi da nekada istinski inovativni kipar, enfant terrible češke kiparske scene, koji je provocirao u javnom prostoru manje ili više profinjenim monumentalnim radovima i intervencijama, 2022. može privući pozornost samo gigantskim skulpturama i to sa seksističkim obilježjima. „Davida Černýja često nazivaju provokativnim umjetnikom. Njegove su nove skulpture zapravo površne korporativne kreacije. Lilith je smokvin list loše konstrukcije“, nemilosrdan je nekadašnji Černýjev suradnik, kipar i publicist Pavel Karous. U nekoliko razgovora i osvrta u različitim medijima Karous je njegova posljednja djela povezao i s fenomenima artwashinga i gentrifikacije.

Naručilac je privatna developerska tvrtka Trigema koja projekt luksuznih stanova za iznajmljivanje pod nazivom Fragment gradi u četvrti Karlín u kojoj posljednjih godina cijene stanova astronomski rastu. Četvrt se nakon katastrofalnih poplava iz 2002. prema nekim medijima „mijenja iz divljine u luksuz“, „nekada romsko geto, danas u Karlinu žive milijunaši“, dok je prema lijevom portalu Alarm „četvrt ispunjena velikim uredskim kompleksima, skupim restoranima i modernim bistroima gdje nije ostalo mnogo nekomercijalnih prostora u koje može doći svatko.“ Pragu kao jednoj od najbogatijih metropola u EU prijeti sve veća segregacija stanovništva, samo najbogatiji si mogu priuštiti život u nekim četvrtima, a stanovnici s niskim primanjima se polako, ali sigurno potiskuju na periferne, nerazvijene dijelove. Osim što je, po riječima kritičara, tvrtka Trigema javnosti predstavila skulpturu žene sa smiješno uvećanim spolnim obilježjima koje funkcioniraju na prvu loptu, kritičari zamjeraju Černýju da medijskom pozornošću koje izaziva njegovo ime i djelo tvrtka podiže vrijednost svoje imovine koja je i bez te dodatne vrijednosti nedostupna prosječnom građaninu Praga.

Černýjeve glomazne crne bebe s bar-kodovima umjesto lica pužu uz televizijski toranj u Pragu, a nekolicina puže i ispred muzeja Kampa. Upozoravaju na istovremeno zadivljujuć i zastrašujuć tehnološki napredak. (Sofija Kordić / Snežana Nikolić)

O Karlínu je portal Alarm pisao kao o najeklatantnijem primjeru gentrifikacije u Pragu. Iz četvrti su se nakon poplave i početka obnavljanja zgrada vlasnici služili različitim taktikama da se riješe starosjedilaca, uglavnom romske populacije. Developerske tvrtke vode glavnu riječ, prave urede, komercijalne zgrade, a kad naprave stambene projekte zaboravlja se na obične ljude, te ispada da je Prag mjesto samo za bogatu elitu. Grad je, za razliku od zapadnih prijestolnica, takoreći nikakav igrač u stanogradnji, Alarm ističe da mu i ne treba zamjerati, jer se postrevolucionarni razvoj odvijao u duhu vjere da će sve riješiti tržište. Regulacija i planiranje tek su nedavno prestali biti riječi koje se ne smiju izgovoriti. Ne treba zaboraviti i tzv. simboličnu izmještenost kada se izvorni stanovnici osjećaju napušteno, gube kontakt sa susjedima i vide da se ne uklapaju u novi izgled četvrti. S neadekvatnim sadržajima i skupim osnovnim uslugama, ti se ljudi počinju osjećati kao stranci u vlastitoj četvrti.

O Karlínu je portal Alarm pisao kao o najeklatantnijem primjeru gentrifikacije u Pragu. Nakon poplave i početka obnove novi su se vlasnici služili različitim taktikama da se riješe starosjedilaca

Karous podsjeća da se najjeftinije stanarine u zgradi Trigeme, bez režija, kreću od 1650 eura. Napomenimo da je prosječna neto plaća u Pragu otprilike u ravnini tog iznosa. Trigema pak tvrdi da njezina zgrada sa skulpturama simbolizira društvenost i zajednicu. „U ovom kontekstu u kojem se ne nudi ni ograničen broj socijalnih i dostupnih stanova kako je to na Zapadu uobičajeno, ovo zvuči kao sprdnja“, izričit je Karous. Kako je naručilac privatna tvrtka, otvorila su se pitanja kolika je  odgovornost privatnog sektora u tome kako korespondira umjetničko djelo u javnom prostoru. Preko puta zgrade i skulpture nalazi se barokna zgrada Invalidovna gdje su se nekad liječili ratni veterani što je oponentima dodatni razlog za kritiku. Investitor i Černý tvrde da su baš nju imali u vidu, da cijeli projekt korespondira s Invalidovnom. Na svojim web stranicama Trigema svoj projekt predstavlja ovako: „Zgrada gledana odozgo podsjeća na ležeću figuru koju podupiru skulpture – ruka, noga i žena. Cijela zgrada svojim oblikom odražava mjesto povijesne Invalidovne, kojoj se nalazi nasuprot i svojim izgledom joj simbolično odaje počast.“

Nekretninska tvrtka koja stoji iza projekta tvrdi kako njezina zgrada sa skulpturama simbolizira društvenost i zajednicu, te kako je zamišljena da se uklopi u prostor s baroknom zgradom Invalidovne preko puta ceste. Kritičari kažu da se nikako ne povezuje s okolinom, a da su cijene stanarina u zgradi izrugivanje idejama društvenosti i zajednice. (Snežana Nikolić)

Karous pak tvrdi da se ležeća figura koju podupiru skulpture ne vidi ni iz ptičje perspektive, a što je najvažnije da se ni arhitektura ni skulpture ne mogu  povezati s okolinom. „Jedino ako veza nije infantilna reakcija na činjenicu da su vojnici smješteni u obližnjoj Invalidnoj često bili bez ruke, bez noge i bez žene.“ Umjetnica i voditeljica ateljea za dizajn tijela na Fakultetu primijenjene umjetnosti u Brnu Lenka Klodová ističe da je u pitanju zloupotreba ženskog tijela, da skulptura ne sadrži ništa o sudbini žene, da je to samo seksualna slika. Lilith je zanima s tehnološkog gledišta, smatra da je to jaka strana Černýja. „David i ja vučemo iste korijene iz ateljea Kurta Gebauera. Dijelimo isti pristup ka kiparstvu i humoru. Kod nekih stvari mi je, međutim, krivo kako su završile“, izjavila je Klodová za internet televiziju DVTV, dodajući da Černý ima veliku sposobnost postavljanja skulptura u javni prostor, ali da to nosi i neku odgovornost bez obzira na to što je skulptura financirana iz privatnih fondova, jer ima i didaktičku ulogu.

• Umivanje korporacija

Karous zamjera kolegi da surađujući s nekim korporacijama sudjeluje u artwashingu, kada kontroverzni bogataši pokušavaju investicijama u umjetnosti očistiti biografiju kupujući pozitivni PR. „Zajedničkim obilježjem svake korporativne umjetnosti je stroga apolitičnost, neangažiranost, dekorativnost ili zabavna neozbiljnost, ponizna dopadljivost i površna blještavost ili izražajne boje. Sve ove aspekte u posljednjem desetljeću djela Davida Černýja ispunjavaju bez ostatka, stoga je i tražen kreator korporativne umjetnosti.“ Karous upozorava da takva umjetnost nikad ne smije biti kritična ni izazivati negativne osjećaje i dodaje da je Černý radio instalacije za vlasnika Skupine Penta kojeg je slovačka policija istraživala zbog korupcije. Skulptura Franza Kafke kojem se okreće glava i koja privlači turiste sa svih strana svijeta, za Karousa je u stvari mamac za trgovinski centar Quadrio, izgrađen na javnoj površini koja je netransparentno privatizirana. Vlasnik je drugi najbogatiji Čeh Radovan Vítek. Na njegovoj biografiji ostala je mrlja kada je bio pod istragom u pritvoru zbog navodnog podvođenja i trgovine ljudima.

Karous prigovara  da je Černýjevo djelo iz 2012., napravljeno za Londonsku olimpijadu, tipični londonski crveni autobus na kat s ogromnim limenim rukama na kojima radi sklekove, nalazi u rukama Agroferta, koncerna bivšeg premijera, oligarha Andreja Babiša koji je pod istragom zbog sukoba interesa. Treba, međutim, napomenuti da Babiš jest platio izradu, montažu, prijevoz do Londona iz svog džepa prije nego što je ušao u politiku. Černý tada nije imao pojma da će Babiš to kasnije politički iskoristiti. Nije dobio ni krunu od njega, nema ugovor s njim i Babiš nema pravo da skulpturu izlaže zbog čega se Černý s njim nekoliko puta sporio.

Černýjev London Booster, “double-decker” koji radi sklekove uz pomoć hidrauličkog mehanizma, završio je u rukama Agroferta, koncerna češkog oligarha i kontroverznog premijera Andreja Babiša. Černý se s Babišem više puta sporio oko te skulpture. (Wikimedia Commons)

Černý na stare i nove optužbe kolege tvrdi da je sve to budalaština, da za razliku od njega on može od svoje umjetnosti živjeti. Napominje da se u Češkoj živi u uvjerenju da se ne treba previše isticati, da treba djelovati u sitnom, neupadljivom sivilu, a čim netko iskoči da mu je dobro otkinuti glavu. A kad je u pitanju kritika da je njegova nova skulptura seksistička Černý kaže da je u „inteligentnijim državama Lilith simbol feminizma“, prva žena koja se oduprla Adamu. “Lilith prema našem konceptu simbolizira nezavisnu ženu sa slobodnom voljom čiji je zadatak držati Fragment u naručju i štititi njezine stanovnike“, tvrdi tvrtka Trigema.

Mariji Foltýnovoj, kustosici, voditeljici odjela za javne skulpture u Galeriji glavnog grada Praga, pokretačici programa „Umjetnost za grad“, putem kojeg metropola financira umjetnost na ulicama, i stanovnici četvrti Karlín, Lilith se ne sviđa. Kaže da ne osporava Černýja kao umjetnika. Iznenadilo ju je da je finalni rezultat ženska skulptura, jer je u prvim vizualizacijama bilo nešto sasvim drugačije. „Izvorno je Černý projektirao dva diva koja grade zgradu od kocki. Pomislila sam kako je to trivijalna zamisao, ali sam je razumjela. Černý je iskoristio model koji je isprobao na Kafkinoj glavi i sličnim skulpturama pa je bilo logično da će nastaviti u istom stilu. Taj dio grada je u razvojnoj fazi i dvije figure koje nešto grade u tom kontekstu i na danom mjestu su prikladne. Sada umjesto dva diva imamo skulpturu Lilith, ruku Adama i nogu Lucifera, i priznajem da ne bih željela živjeti u takvoj kući. Lilith nije samo žena koja se oduprla Adamu, kako ju je predstavio Černý, ona je prije svega demon, mračna sila. Černýju se svidjela ideja da je Lilith prva osoba koja je htjela ravnopravnost muškaraca i žena, ali ona je i demon koji je ubijao rodilje i malu djecu. Ona je na koncu protiv žena, nije simbol feminizma“, istaknula je u razgovoru za portal aktualne.cz i dodala da djelo nije nimalo progresivno, da ne donosi ništa novo u javni prostor, da je azijski svijet prepun takvih skulptura s velikim nogama, rukama i glavama koje se okreću, da je djelo rađeno za wow efekt. Foltýnová je svjesna da Černý rado provocira, ali smatra da je Lilith izraz njegove arogancije, jer osjeća da može činiti što mu se prohtije. „Danas vjerojatno golo žensko tijelo nikoga ne vrijeđa, ali smisao ovog djela je užasan. Izgleda da Černý nije ni pročitao mit o Lilith do kraja. Osim toga, cijela stvar mi se čini kao napor da se zgrada učini zanimljivom i poveže s danom lokacijom. Zgrada bi odozgo trebala izgledati kao torzo ležeće figure, ali ne mogu se osloboditi osjećaja da je graditelj ovom napomenom želio osigurati alibi kako bi sagradio ogromnu modernu zgradu ispred barokne Invalidovne.“

Osim Lilith, zgradu pridržavaju i noga i ruka Adama – još dvije skulpture izrađene istim stilom i od istog materijala, od kojih ruka dominira ulazom u zgradu. (Facebook David Černý)

Na pitanje da li bi Lilith prošla komisiju da se ne radi o privatnoj investiciji, nego o skulpturi plaćenoj javnim novcem Foltýnová odgovara da bi Černý morao imati vrlo jake argumente za obranu koncepta i promjenu izvornog projekta. Komisija bi upozorila investitora da odabir umjetnika treba biti otvoreniji kako bi se u javnom prostoru vodila demokratska rasprava. „ Za to nam danas dobro služe natječaji ili open call. Kad posao date jednoj osobi ne možete je spriječiti da u tom prostoru radi što god hoće, a to može dovesti do privatizacije javnog prostora. Graditelj doduše gradi za svoje novce, ali kako na koncu te zgrade izgledaju to utječe na prostor koji pripada javnosti, gradu, državi, nama svima. U inozemstvu postoje propisi kojima investitor mora podrediti nove projekte“, izričita je Foltýnová dodajući da korporativna umjetnost sama po sebi nije nužno loša ili nekvalitetna, ali da je važno reći kako ni izvrstan umjetnik poput Černýja nema pravo postaviti radove u javnom prostoru gdje god to poželi.

Kad posao date jednoj osobi ne možete je spriječiti da u tom prostoru radi što god hoće, a to može dovesti do privatizacije javnog prostora

Černý, pak, podsjeća kad se o njemu u inozemstvu piše da je od češke prijestolnice napravio centar umjetnosti u javnom prostoru. U Pragu je izloženo oko trideset njegovih djela. Komisije ga, kaže, podsjećaju na neka prošla vremena, tu tendenciju smatra malignom nazivajući je ljevičarskom, odnosno komunističkom. Ljudi koji propagiraju takve komisije, po njegovim riječima, nisu svjesni da time ograničavaju svoju vlastitu slobodu. Černý trenutno čeka predstavljanje jedne svoje velike skulpture u Los Angelesu i još dvije skulpture u Americi. U Pragu će uskoro otvoriti stalni postav i još dva nova projekta.

Upitali smo i nekoliko Pražana što za njih predstavlja Lilith. Kateřina, podatkovna analitičarka koja živi u četvrti Karlín kaže da je to provokativna umjetnost, da joj forma doduše izgleda malo perverzna, ali da je i to bolje nego još jedna dosadna kocka. Pavel, novinar smatra da je Lilith „ogromni seksistički kič čija je zadaća odvući pozornost od toga kako su moderni developeri uništili izgled starog Karlina“. Petri, također, novinarki Lilith se sviđa premda je svjesna da služi korporaciji. Marta, prevoditeljica, kaže da to „nije umjetnost jer je skulptura prilično površna i prvoloptaška, da je to usluga korporaciji i posao po narudžbi“. Nikola, frizer čiji je salon u Karlínu, smatra da je to umjetnost, da mu se Lilith sviđa, da će postati landmark četvrti i šire, te da „nije uloga umjetnika da brine o gentrifikaciji već gradskih vlasti“. Za Alberta, studenta, je to „ogromna i neuspješna intervencija u javnom prostoru, nesretan pokušaj nečeg spektakularnog“. Kao provokacija je uspješna, ali „seksistička provokacija u obliku nekoliko milijuna vrijedne sisate žene je jako neukusna.“ Za njega je Lilith „tužan slučaj dugotrajnog propadanja dvorskog umjetnika Praga, a što je najgore to je ujedno i nešto najveće što je u Pragu uradio.“ Radka, djelatnica u kazališnoj produkciji kaže da joj se Lilith sviđa, da je to umjetnost, da Černý jest provokator, i da joj je drago da je zadržao svoj provokativni stil i kao udio u korporativnoj arhitekturi.